Barjak pravde

 

Ti si ona moja rana kolijevka,

tvrda zemljo tvrdih šaka.

Trudna sva si, nespretna si popijevka,

nikad nisi blaga ili laka,

makar izgledaš mi kao med

kad se jutrom obalama budiš

podno stijenja što ih kupa led,

snena pod nebesima ti bludiš.

Razvijaš u meni meku ćut

i osjetljivost za krasne prizore

što nailaze na svaki put

na koji se penjem svake zore

pa ja mislim da te zbog ljepote volim.

Ali ne, ti me vežeš dubljom obavezom

kao da sam ono Dijete što ga noću molim

da me drži za te kao lađu svojim vezom,

da mi spasi djecu, ratnike i žene

koji svi su kolijevkom odavde,

razasuti slobodno i poput pjene

da potraže za te barjak pravde.

Pjevaj, samo pjevaj, trči i ne bježi

od svih izazova koji ti na stazi stoje.

Ostani zauvijek kao nebo koje teži

dati ploda, kiše i ljubavi svoje.

09.04.2025. 11:30

Zagrljaj Križa

 

Moji vrtovi su neki maslinski,

kapljama su krvi zasipani.

Kruna slična kao trn je raslinski

mom šeširu koji sav je odrpani.

Puno prosim kao žedan pića,

k'o siromah ispred bijela kruha.

Ispred mene nalazi se Križ svih bića

s kojim razgovaram dok je noć još gluha

jer ne ljubim strasno takva rana jutra

koja bičuju i pale kao jezici zli,

licemjerno obećavaju mi bolje sutra

dok mi uskrsnuće poput slanih suza zri.

Ja te volim, Bože, za to sve što dade,

učini od mene nježnu ovisnicu

koja satkana je od nebeske nade

s kojom nosi te k'o svoju ukosnicu.

Ne razabiru me koji zbore zgodno,

ali ti me znaš po opipu i osjećaju

i po slutnji koja rodi voće plodno;

ti me poznaješ u mnogom susretaju

i povlačiš me sve više k sebi, tamo gore

gdje te uzdigoše kao svoj sveopći lijek

za kojega zaista se nikad ne izbore

kao da je prazan čitav ljudski vijek.

Prikovana ljubavlju za tebe, moja misao se gubi

jer ne tražim ništa osim zagrljaja Križa

dok me drži ljepljiva ta daska što je ljubim

jer izvlači me iz nemira, ratova i kriza.

08.04.2025. 20:57

Knjiga milosrđa

 

Grijeh je grozan, ali veće milosrđe tvoje,

Kriste, Kralju naš iznad svih stvorenja;

jer Sotona već ne priznaje sve grijehe moje,

nudi svoje carstvo zemaljskoga priviđenja

gdje ne postoji ni razlog vjerovanja Bogu Ocu.

I kao da ti nisi, Sine Božji, zaista u srcima ovim,

proslavljen u sjećanju kad si predao se noću

da te sluge grijeha razapnu sa Savezom Novim,

knjigom milosrđa tvoga koje grešnicima sve oprašta:

i taj ludi pokret protiv stvarne ljubavi u srcu,

i tu bludnost što je stvara grešna ljudska mašta.

Isuse, vjernošću ti dižeš ljude koji svi žive u grču

jer su sluge oholosti, ne znaju za život bolji

i na prazne dlanove im pada samo smeće.

Ti nas, Bože, učiš moliti po svojoj volji

da bi naše molbe uslišao za vrhunac sreće.

Ne vjeruju tebi, Riječi, ne vjeruju Svetom Duhu

nego samo dijalektiku i materijalizam gaje

da bi bili značajni i važni, jadni siromasi vlastitome kruhu,

žedni vode žive i ljubavi gladni koja vječno traje.

Moje ime bilo je upisano u prahu,

a sada ga tvoriš kao ime živo, tajno

kao dušu, tijelo koje izbjeglo je mraku

da bi jednog bijelog Dana postalo mi sjajno

kad se nađem u svoj slavi tvoga Uskrsnuća.

Milosrđe tvoje učim, a grijehe ispaštam,

i Sotonu šaljem daleko u suha bespuća.

Tebe ljubim, Kriste, ljudima opraštam.

08.04.2025. 06:50

Divan čovjek

Nisam pronašla te iza ugla,

niti tražila te preko raznih veza

čiji konci jesu oličenje rugla,

nego na tvom putu boje sljeza.

Ljetni dani s paučinom svuda

za mene su bili dio krasne priče,

i moj stih već sad vrluda

od ljepote što iz tebe kliče.

Pravocrtno gibanje ti ukras

čitava života rana još i mlada.

Ti si najveći nebeski Kras

koji vodi zemlju gdje je nada.

Divan čovjek, iznad svega Bog

u kojem se nalazi mi biće,

ti si znao da ću voljeti tvoj slog

od kojega vječnost meni sviće.

Nisam sve to tražila, ni snila,

a ti si me tako tiho zvao

da bi moja vjera stvarna bila

i sve što si meni govorio, dao.

06.04.2025. 17:20

Slavljenička oprava

 

Stisnulo se nebo mračno

podno okna ovih, pod taj krov,

gusto, mada malo oblačno,

kao da je čulo duše zov.

Još ona ne sanja, još ne spi,

otvorena srca Krista očekuje,

čela glatka, čiste savjesti

kojom Anđelova molitva odjekuje.

U tišini, skrivenosti, buja njena hvala,

i ne osvrće se, naprijed gleda

da bi sve što potrebno je znala,

radi pravednosti, radi reda.

Krist će donijeti joj sav svoj mir

da ga pronađe na svetom dlanu

jer ni jedna pomisao nije samo hir,

jer je zamislio nju u svome planu.

Tada sanjat će duboke i široke sne,

a pred jutro će čuti za se jednu riječ

i probuditi se kako vršila bi ono sve

što će izatkati ruho za blagdansku sveč.

05.04.2025. 21:50

Kao nekad

 

Kao žena koja vjerno čeka

kao i nebo što me Hostijom hrani,

i kamen kao postelja meka;

i vrijeme, moji zbrojeni dani.

Njena je žrtva duboka, strašna

kao te jame od pijeska i trave.

Suza joj tiha, potajna, izdašna,

nebesa sred duše, beskrajno plave.

Pregažene kosti bezbroj puta,

kameni spomenik stoji teško i tvrdo,

ruka glavara čvrsta i kruta

i zakoni postaju mrtvo brdo.

Samo se ori pjesma za nju;

gdje god da dođem, ratnici kruže,

pjevaju stalno, za svaku pobjedu

i u porazu na nju bacaju ruže.

Od svega ostaje tračak dima,

sjećanje jarko k'o da bilo je sada.

Navali na me kao velika plima:

neki je siluju kao i tada.

A ona će ipak rame ogoliti

samo za moje poljupce vruće

i djeca će naša Boga moliti

da preda nam sjajno uskrsnuće.

05.04.2025. 13:33

Glas našega opstanka

Glas nerođenih – glas našega opstanka

Središnji Hod za život je 10.05.2025. s početkom u 10:30 sati.

Počinje od Trga republike Hrvatske (HNK) i nastavlja se do Zrinjevca.

Molimo i postimo i prikazujemo:

1. na osobnoj razini: da ženama koje misle da žele napraviti pobačaj, naše molitve promijene srce i da ginekolozi samo potiču život, a ne da ga oduzimaju;

2. na javnoj razini: da se pobačaj u Hrvatskoj zakonski zabrani, da političari hrabro potiču život i da zagovornici ubojstva budu spriječeni u svojim namjerama;

3. za nas koji se borimo: da nam Bog da mnoštvo milosti da se odupremo sotonskim napadima i da mudro i hrabro budemo glas onih koji ne mogu govoriti u svoje ime