Psalam 123

 

Molitva nevoljnikova

Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
2 Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,

dok nam se ne smiluje.

3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
4 Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Veličanstvo nade

 

Oko srca bol,

a molekule kisika

kao život gol

u odajama dušnika.

I već dugo odlaziš,

mladosti lagodna,

i nikad ne prolaziš

kao zaostalost neka zgodna.

A starost je potka,

sretnija od one naivnosti,

pobožna i krotka,

bez jake uplivnosti.

Blago onome starežu

što mudrosti nakupi

kao ulov u mrežu

gdje su darovi skupi.

Bog te uvijek pozove

i čuješ ga jasno.

Raskine tvoje okove

da zaživiš časno,

ali ne pred ljudima,

nego u srcu Gospoda,

u njegovim grudima,

sred njegova roda.

I nebesnik postade

ta zaostala osoba,

s veličanstvom nade

kao majčinska utroba.

24.02.2025. 03:49

Božanska askeza

 

Naklonost je veća ti od planine,

i za mržnju samo tolerancija

i ljubav koja teče iz davnine,

koja svakoj duši je supstancija,

mada mnoga srca ipak jako mrze

sreću ljudi, ili sama postojanja njina.

Neki rado s tobom, Kriste, trže,

al' su tebi uvijek braća i svetinja.

Kad bi samo znali duše ti mekotu,

ljubav srca milosrdna tvoga,

i tu tvoju nebesku ljepotu,

vidjeli bi kraljevstvo svog Boga.

Zaboravili bi besmislena natjecanja,

trke svijeta, borbe protiv svega;

nestale bi želje ludih pritjecanja

varava bogatstva i nastala bi stega

koja Zakonom sve tvojim kroti,

ljubavlju se trsi za sva bića

jer ih ljubiš i kada su protiv

svoga vlastita zemaljskoga žića.

Vidjeli bi svu strahotu svojih grijeha svi,

zgrozili bi se nad svojom tamom

i da sami za sebe su bespomoćni,

i da zgriješili su, Kriste, tebi samom.

Predivna je, Bože, tvoja ljudska veza

što nam crta u tančine kako dođe spas.

Spašava sve uvijek tvoja božanska askeza

kojom predao si sebe, ljubav za sve nas.

23.02.2025. 16:30

Pjesma utjehe

Utjeha dođe, polagano sjeda

na mrko čelo i grudi blijede,

a božanski glas ti pripovijeda

o završetku teške ljudske bijede.

Utjeha ne vidi se lako, za čuti je nema,

al' ona svejedno učini svoje;

osjećaš kako ti nestaje trema

i mir silazi na tijelo tvoje.

Dugo je vrijeme prošlo za nju,

i nije se htjelo to prihvatiti,

nego se guralo, dalje u pobjedu.

Riječi nebeske te počinju pratiti

na svakom koraku, na svakoj stazi,

sve dok ne popustiš toj milini,

i stope stanu, i um već ne pazi,

i gubiš se često u toj silini.

I opet se budiš jer ništa ti nije,

ti niti ne znaš o čemu je priča.

Zaborav uskače više no prije,

srce se brani od velika kiča.

Nisi više od ovoga svijeta,

već dugo hodaš nebeskim putom,

tuguješ, plačeš zbog svoga sjeta,

Isus te skriva svojim skutom.

Barem si upro svom svojom snagom,

to znaš, u pomoći nazoru svakom.

Ničega nema pod starim pragom,

a ti razgovaraš s Bogom dušom ti lakom.

22.02.2025. 20:33

 

Susreti s Isusom

Jesi li ikada susreo Gospodina,

onako obično i s puno ljubavi?

Ljubav Duha, kao Križa sveta trina,

u srcu, u duši tada se pojavi,

kao nježna naznaka mača Marije, majke

što probija grudi i slatko, u ogorčenju,

i kao trn iz bajke, i kao strah od hajke...

tako je strašan mu glas u porođenju

i tako divan, čuju ga djeca;

i tako kristalan, prodire dubinama;

i kao da nikad ne tuguje i ne jeca,

samo ljubomoru pruža u svojim visinama.

Potrese stvara, a milosrđe čini,

iza brda lavine od kamenja.

I, grohotom se smije mjesečini,

zvijezde padaju mu poput znamenja.

Zaista, srdi se i plače sred tišine

da ne čuju svi što slabi su u vjeri

nego tvrde šije, da ih bičem sve ošine

kako imali bi život koji se ne mjeri.

Sin je Čovječji, a posinstvo daje

svakoj duši svetom riječju svojom

u kojoj božanstvo i nama potraje,

zajedno i s posvetom, i s dušom tvojom.

Preteška je, pretvrda je govora pa šuti,

uslišanja čuju mu se, odjekuju na daljine

gdje ti duša rajsku sreću malo tek oćuti

sve dok sanjaš da si dirnuo mu haljine.

19.02.2025. 19:43

 

Marijine suze

 

Marijice, Djevo naša stamena

što razgoniš kosti đavla drska,

tvoja suza, makar vidim, kamena,

jako mi je, strašno mi je mrska,

ali opet budi moje sjetne osjećaje.

Bog tu može načiniti svoju djecu

kamenitu i od suze što je srce daje,

može duši razgoriti i malenu svijeću

da joj vene grije, da joj srce žari.

Može tebe, Majko, postaviti voditeljicom

sviju nas koji dozivamo čas nam stari

kad te dade Isus nama biti roditeljicom.

Stoga, značajne su tvoje ispraćajne suze

kad si vodila ga zaspaloga grobu

gdje raskinuo je platno, svoje uze,

kad je uskrsnuo, javio se u svečanu sobu.

Da presuše, suze naše da presuše

što su navirale sve za plačem tvojim,

da nas đavao i smrt ne guše,

da te prozovemo znakom svojim.

19.02.2025. 13:46

Pouzdanje

Željeli su Boga ljubiti na silu

i bez svijesti svoje duše meke

koja gura krv kroz svaku žilu,

koja rađa ljubav za sve vijeke.

Nisam znala kako prihvatiti

Duha što me zove dušu dati,

kako Zapovijedi dohvatiti

prije dana kada čovjek pati.

Kraljevstvo se moli prvo,

prije svega, od početka.

Zato imam Isusovo Drvo,

da me ljubav dirne usred Svetka.

Povjerenje predaje me cijelu

Bogu što je zaglavni mi kamen

da se klanjam Krvi mu i Tijelu,

da mu uvijek odgovorim: Amen.

19.02.2025. 03:57