Anđeoske lijehe

 

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21 

Zrelo vrijeme

 

Hladni navališe vjetrovi silni,
mrzlo se ptičje dršćući trese,
a iz visina se čuju glasi umilni
kakve taj vjetar ponekad donese.

Nestade one topline doma
za koju se duša za stalno veže
da ju prostrijeli poput groma
i da je muči sve teže i teže.

Vjetar šumi, fijuče, divlja
dok zvijeri skloništa traže,
a nebesa postaju sve to sivlja,
što više se čuju riječi najdraže:

"Ja sam ti Nebo tvoje i Bog,
a ti si koju sam pozvao kći
da me pronađe okolo vjetra tog
jer vrijeme ti stiže, vrijeme ti zri."

Zaboravljam sidrišta djetinjstva moga,
u srcu mome kopne davnine;
slijedim taj glas mojega Oca, Boga
koji me vodi u svoje nebeske daljine.
‎26. ‎veljače ‎2019. 10:41:40

Sloboda Križa

 

Slobodna je ptica na toj grani,

slobodni su svi priprosti ljudi,

ali nije duša kad izlazi van

gdje ju sustav, svaki čovjek rani,

gdje su semafori i znakovi ludi,

gdje je pitaju za groš i stan.

Slobodan je čovjek koji ima

nekoga za nagodbu i kal,

da sve što ga boli može svući,

da se grije kad je naokolo zima,

da se mršti kada obuzme ga žal

i kad može ostati u nekoj kući.

Slobodna je duša ravna,

koju nije briga puno u nutrini,

koja slabo vidi, koja slabo čuje.

Sloboda je težnja davna,

ali nema sadržaja u dubini

i po svuda prazno odjekuje.

Čisto zlato Istina je Tvoja

što se nosi s dušom koja ljubi

križ Tvoj, Kriste, makar loše.

Ona samo sloboda je moja,

ona mi pokriva život grubi,

ona daje snagu svima koji prose.

05.04.2020. 21:01

Čovjek protiv čovjeka

 

„Jer mnoge je Isus ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli (Mk 3,10).”

Zašto naši dogovori ne uspijevaju polučiti rezultate u našim djelima?

Zašto se ne možemo dogovoriti kako će nam svima biti dobro na ovome svijetu?

Zašto se uporno nastojimo dogovarati i zašto donosimo rezolucije i konvencije koje kršimo?

Mi kažemo da je netko iz disfunkcionalne obitelji kada počini neko nedjelo. Kažemo da je već kao mlad čovjek imao loše uvjete za dobar razvoj, razvoj za dobro i konstruktivno.

Vidimo li da, pokraj dobrih i uspješnih poduhvata, čitav ovaj svijet potječe iz disfunkcionalne obitelji?

To je obitelj prvih ljudi, Adamova i Evina obitelj.

Zašto krivimo često Stvoritelja našega za zla koja činimo i koja nam se događaju?

Zašto krivimo Boga kad ništa ne znamo? I znamo da ništa ne znamo.

Zar ne kažemo da je glupost uporno ponavljanje istih, ali neuspjelih pokušaja? I znamo povijest ljudske gluposti.

Nemoćni smo, a često i nesvjesni duhovnoga svijeta u kojemu donosimo odluke i provodimo u djela svoje namisli.

Liječimo samo posljedice, a pravi uzroci ostaju neriješeni, uzroci bolesti, uzroci zla i neprilika, uzroci grijeha i zločina. Patimo zbog posljedica, a kada netko spomene uzroke i upozorava na posljedice koje će biti katastrofalne, tada se smijemo.

Zašto već u uzroku neslaganja ne tražimo odgovore nego kada je prekasno, kad već patimo?

Nemoćni smo, obuzeti Zločincem ovoga svijeta koji nam svima muti vodu, navodi nas na grijeh i zle čine koji poremete nas i našu okolinu i čine ovaj svijet disfunkcionalnim.

Zato imamo Boga u svijetu, Boga koji je sišao k nama i koji nas nikada neće napustiti, mada nam je teško pojasniti i ukazati na širu sliku uzroka i posljedica. Mi ne želimo biti krivci, grešnici i bolesnici, a kada se zlo dogodi, upiremo prstom u druge, iste kao što smo mi. Čak i ogovaramo druge da ih optužimo za naše mane i propuste, i kada se ne događa zlo, ono zlo koje vidimo jer da vidimo kako je ogovaranje veliki zločin, nikada ne bismo radili vražje poslove, poslove tužitelja u parnici čitavoga čovječanstva protiv čitavoga čovječanstva. Čovjeka protiv čovjeka.

Bog je poslao svoj Zakon na zemlju, među ljude, poslao je proroke i dao poslanje ljudima koje je posvetio i učinio svećenicima da se svi koje svećenici posvećuju spašavaju po tome posvećenju u Božjem izabranom narodu.

Bog je poslao Isusa da se svi po njemu spasimo. Zato je Sin Božji, Krist, dospio na križ, a iz probodenoga Isusova boka potekla je krv spasenja i voda krštenja, rodila se Crkva. Proroci tumače što nam je činiti, a svećenici služe u današnjoj Crkvi sakramente po kojima dolazimo k sebi, po kojima se spašavamo. Majka Marija nas vodi do Sina. Sve se to događa u Duhu Svetome što su ga poslali Otac i Sin na ljude i među ljude i kojemu Tužitelj ne može nauditi u duhovnoj parnici, to je Duh Branitelj svih koji u Gospodina Isusa vjeruju.

Potrebno je pristupati sakramentima Crkve, živjeti sakramentalnim životom da se Isus i Otac nastane u nama, da imamo život dobar, život plodan, život u izobilju, kraljevski život. Da spoznamo Boga koji je od mrtvih uskrsnuo, koji nam je spasenje i koji poznaje nas i naše nevolje. 23.01.2025. 07:11

„Tko čini grijeh, od đavla je
jer đavao griješi od početka.
Zato se pojavi Sin Božji:
da razori djela đavolska.
Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha
jer njegovo sjeme ostaje u njemu;
ne može griješiti jer je rođen od Boga (1 Iv 3,8-9).”

Oštra postelja

Pisala bih note, pjesme sjajne,

pjevala ih za nebesa i za tlo,

ali ne daju mi mračne sile tajne

pa sad ne znam gdje je što.

Vješticu od purpura i vile

ja bih prepoznala da su tu;

no, već dugo nisu ovdje bile

da iskrive moju melodiju.

Drugo nešto obilazi meni stan,

nove sile tmine su u mojim kostima

da sad ne bih zapala u dubok san,

da sam budna za taj život koji primam.

Ali tu je Djeva što me svagda brani

kada napadaju nespretno me prevarama.

Tu je Otac naš nebeski što me Sinom hrani,

to je mana Duha koji tješi kad je neka drama.

Tu je volja Preuzvišenoga, Krista, brata moga

koji hoće da se spasim u božanskoj Riječi.

To je oštra postelja od tijela moga Boga

koji, čim se rodi, odmah duše liječi.

Katkada se mora u pustinju ići

ako nije osvojena obećana staza.

Posljedice grijeha skinuti stići

prije nego što naiđe pustinjska oaza

kojoj se pristupa čistoćom od zdravlja.

I za mene takvu pustinja je ogromna

jer sam jako mali dio odore za slavlja;

bila meni dovoljna i haljina skromna.

22.01.2025. 06:44

 

Lepeza izazova

 

Venama mi strujiš, Krvi Isusova,

i od mene činiš dušu svetu.

Predstavljaš mi tu lepezu izazova

tijela ova na ovome svijetu.

Da mi slabosti postanu snaga,

Da mi nemoćnosti dođe moć

jer ti ne sm'jem nestati bez traga

dok još traje ta zemaljska noć.

Da mi psiha odolijeva ludilima

kojima je podložan taj laki dom

što ne odgovara svojim nedjelima

i koji se gura silom putu mom.

Kad popustim, Krv me tvoja budi,

uzavrela sva je od ljubavi žarke

kakvu ne daju na zemlji ljudi

što od svega stvaraju si čarke.

Tada daješ poleta i potpore

već odavno klonuloj mi srči;

u tebi mi nema riječi opore,

u tvojoj i moja krv potrči

poput laneta kraj brižne srne.

Nada još uzraste, još me grije

da mi nestanu sve noći crne,

da mi tijelo dugo Krvi tvoje pije.

20.01.2025. 01:41

S ljudima ili bez njih

 

Ima mnogo ljudi koji ne trpe ljude, koji ne žele živjeti s ljudima i mnogo ih je takvih koji, zahvaljujući svom načinu života u Gospodinu, postadoše sveti i najveći među svetim ljudima. Ali čak i oni koji ne žele živjeti s ljudima, a žive u Gospodinu, znaju da je život s ljudima isto što i život s Bogom jer Bog je za nas u prvom redu Bogočovjek, to jest Sin Čovječji. Isus je u prvom redu i na prvi pogled čovjek kao i mi, onaj koji nam na ljudski način približava svoje čovještvo, svoju humananost i svoje božanstvo.

I, kada uvidite da neki čovjek nije Bog, da je grešan i teško podnošljiv, tada spoznajete da ni vi niste Bog i da Bog od vas očekuje da iskažete ljubav tom drugom grešniku.

Teško se može shvatiti da netko ljubi Boga, a ne voli biti s ljudima. Ta osoba ipak barem malo svoga vremena provodi u životu s ljudima, to je čovjek koji dobro iskorištava vrijeme kada je sam, to jest kada je sam pred Bogom, zajedno sa svim anđelima, svima svetima i Blaženom Djevicom Marijom.

Tako je još čudnije kako mnogi ljudi ne vole ljude, a vole živjeti i provoditi vrijeme s ljudima.

Tu možda postoje dvostruka mjerila.

Ako ti netko nije jako simpatičan, voli ga još više i strpljivije pa ćeš stići bliže Bogu već za života na zemlji.

Osim toga, riječi i spoznaje koje mrzitelji ljudi ostavljaju iza sebe nakon svoje smrti, često su vrijedne svačije pažnje i mogu se shvatiti onako kako Bog želi da ih shvatimo, u ljubavi i vjeri pa se od tih ljudi može puno vrijednih podataka i iskustava proučiti i može se njima poslužiti svaki vjernik.

Jer kad znate da ste bolji i da ste više čovjek, mada grešnik, tada poželite učiti od mudrih ljudi i postati još bolji. Neki teži grešnici vam možda oduzimaju dragocjeno vrijeme koje biste proveli s mudracima, ali veća vam je požrtvovnost, čak najveća, preživjeti kao pravi čovjek i istinski humanist neko vrijeme s teškim osobama i grešnicima velikim. To su oni ljudi koje zovete lošim društvom pa ih izbjegavate, a time izbjegavate radi neke umišljene svetosti samoga Gospodina.

Ti teški ljudi izgradit će vam put u raj, kao što je Majka Terezija govorila novinarima kada bi je opsjedali.

Neki ljudi su došli do zaključka da ni oni sami nisu barem u prosjeku dobri ljudi, da nisu uopće vrijedni toga naziva i da su samo životinje koje misle.

Oni su vjerojatno umrli, to jest, izginuli s mišlju da će, svatko od njih, kada dođe pred Boga, biti zaista čovjek. Čovjek, a ne Bog. Čovjek u punom smislu i značenju, i čovjek - dionik božanske naravi; onaj sretan dio srca Božjega koji može reći da je jedinka koja zna da ima Boga za njega i to Boga koji ga vječno ljubi. 18.01.2025. 09:49

„Prava je naredba Gospodnja – srce sladi” Ps19,9

„Čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje” Ps 19,10