Daleka Obala - Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj (Official lyric video)

Pustinjska osama

 

Ljubavne poruke iz tuđine

jednom sa nebesa lagano su sišle

kao da su došle iz naše svojine,

spustile se na to tlo da bi zemljom prišle.

Pustinjski Gospodin načinit će zgodu

samo zato da je gleda i osjeti, i upozna

naše povezanosti, veze koje k nebu odu

kao da se pustoš tek na nebu spozna.

Pustinja je dobra, slatka jer je jasna,

jer je bistra kao potok što poteče

i opere greške u njedrima Duha časna.

Poslije čovjek stane jači, netko reče.

Tada ide dalje i zavoli ovaj pusti kraj,

i zna dobro da nebeska pića ima tu,

da ga Riječ nahrani kao anđeoski sjaj

koji riječi zbori, a da nije rekao ni jednu.

Samo gledaj kako liječi, kako na drvetu visi,

kako lijepo li je sa njim blagovati,

svoju vlastitost otkrivati jer ti nekad bio nisi

i iz ničega ti postade život što mu se je radovati.

05.08.2024. 19:54

Domoljubni zanos

Mučili nas lažnim zanosima

u toj bivšoj tvorevini,

prijetili nam gadostima;

barjaktarili smo nekoj domovini,

sklepanoj pod čizmom strašnom.

Još i sad se mnogi ne usuđuje

zapjevati pjesmom glasnom

jer ga sjećanje izluđuje.

Hej, hej, jošte mi smo živi

koji pamtimo tu tihu diktaturu,

Goli otok, a da nisu krivi,

ili maši zastavicom svoju uru;

budi jako sretan kad te prime

sudjelovati na „sletovima”,

i od riječi stvarali su krimen

sudili su žitnim cvjetovima.

Stvarali su protukrvno srodstvo,

još uvijek mirovine dijele

unucima kao da su prvorodstvo,

mijenjaju imena horde cijele.

Moralno-politička podobnost, krađa,

gomilanje mnoštva ogromnih kredita,

ispiranje mozgova i doživotna lađa,

i tko će sve to platit', to se i ne pita!

Djed sa sinom, majka s kćeri

nisu mogli govoriti prisno.

I zidovi su čuli, to se mjeri

kao nikad napisano pismo.

Hej, hej, još i sada ima straha,

nakon mnogo desetaka ljeta,

moraš disati bez daha,

marioneta postala je sveta,

gazda svega k'o u kultu ličnosti.

Nit' on sam to nije znao,

nema pogrešne tu sličnosti,

nije vjerovao što je sve potpisao.

Marxa poznavali nisu,

ali pohlepni su zato neprekidno.

Postolari na najvišem visu,

sramota i ruglo nerazvidno.

Ima takvih slučajeva još i danas,

to su oni što od paranoje pate.

Manevriraju raketama na sve nas,

ali nikad odštetu ne plate.

Šteta, ni ja nisam spretna

dočarati djeci svu tu komu;

poslije te Oluje postala sam sretna,

al' se ne usudim zanositi svome Domu.

04.08.2024. 23:25

 

Moj Dida i ja

Preko polja kroz sjecanje ide
krsan covik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rijec je bila mu duboka

Cvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su price ucile me svemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.

Hej, da mi je s tobom kao prije docekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa ocima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jace od oluje
da me dida jos jedanput cuje

04.08.2024. 22:26

prijepis „Moj dida i ja”, MP THOMPSON 

Pozz 

Naše noći, naše zore

 

O, kada me obuzme naklonost

i ljubav prema tvome veličanstvu!

Gledam oblak iznad Katedrale

pred kojime nestaje moj ponos,

prisjećam se duga proročanstvu.

Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale

gdje se zvijezde iza neba namnožile.

Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,

tajanstveni prizor koji note svira

što su obojale tamno moje žile

dok mi pripovijeda sva tišina

koja ulazi u srce, dušu dira.

Samo tvoja ljubav srce umiriti može

da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi

pa dočeka u sivilu i taj čas

kada kaže ja te ljubim, Bože,

želim tebe priviti u grudi

da to bude jedinstveno za nas.

Ispred tebe na nebesima sam ja,

Oče slavni, dok te molim uzdasima,

čekam, slušam, dišem kao dašak.

Iz tvojih usta sada nema prijekora,

iz svoje dubine daruješ me ukrasima

i ja više nisam samo prah, ni prašak,

mada ja sam beskorisna sluškinja.

Isto srce neće mrziti i voljeti

dok u tebi provodi svo vrijeme,

dok u njemu mirna vatra tinja

koja čezne u tom spoju dozrijeti,

iako je možda samo sitno sjeme.

Oblak iznad tornja gorući je postao stup

koji osvjetljava ljestve moje staze

gdje se anđeli nikada ne sudaraju.

Postavljaju zazive sve na jedan kup,

a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze

da me kušnje prejako ne udaraju.

Za sada se malo k tebi sklanjam,

osluškivanje me mira obuzelo svu.

Sva sam sada tvoja, poput cjeline,

dok u naše noći ja uranjam.

S tobom dočekat ću novu zoru

kao službenica božanske jednine.

04.08.2024. 00:50

Jutarnje nebo

 

Tvoje riječi, Isuse, da imam

pa da mogu sastaviti hvale

i opisati to sve što primam,

što su tvoje ruke meni dale.

Nebo vedro, bez oblačka,

tren je između noći i dana;

crta obzora je visoka i dugačka ,

dolje trešnja pokraj bora, razlistana.

Noćas je oluja osvježila

zrak nad gradom svih sparina,

prag nebesa nam je očistila,

nestala je teška omorina.

Bistar vidik u daljine,

hladan vjetar tiho piri,

nestalo je noćne tmine,

a sunce tek malo viri.

Da mi riječi ti nametneš

da opišem taj zemaljski raj,

na taj lijepi način sa mnom se susretneš,

kao majka budiš ovaj kraj.

Izveo si me iz mirna sna

na svoj način čovječanski,

pretvorio dušu mi u pjesnika,

stvorio nebesa nam božanski.

Nek mi hvale na usnama bdiju,

prve riječi moje Stvoritelju svijeta

čije bistre hladne vode sada piju

moždane mi jasne poput rajska cvijeta.

03.08.2024. 05:45

Psalam 69

 

Tužaljka patnika

Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«.
Davidov.
2 Spasi me, Bože:
vode mi dođoše do grla!

3 U duboko blato zapadoh
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi.

4 Iznemogoh od vikanja,
grlo mi je promuklo,
oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.

5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?

6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,
moji ti grijesi nisu sakriti.

7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,
Gospode, Jahve nad vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene
koji traže tebe, Bože Izraelov!

8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
9 Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
10 Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

11 Dušu sam postom mučio,
okrenulo mi se u ruglo.
12 Uzeh kostrijet za haljinu,
i postah im igračka.
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,
vinopije mi rugalice poju.

14 No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!

15 Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me –
iz voda dubokih.
16 Nek’ me ne pokriju valovi,
nek’ me ne proguta dubina,
nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!

17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;
jer sam u stisci, usliši me brzo!
19 Približi se duši mojoj i spasi je;
zbog dušmana mojih oslobodi me!

20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,
pred tvojim su očima svi koji me muče.
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

22 U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
23 Nek’ im stol bude zamka,
a žrtvene gozbe stupica!
24 Nek’ im potamne oči da ne vide,
nek’ im bokovi zasvagda oslabe!

25 Izlij na njih ljutinu,
žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!
26 Njihova kuća nek’ opusti,
u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!
27 Jer su progonili koga ti pokara,
bol povećaše onomu koga ti rani.

28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,
ne opravdali se pred tobom!
29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih,
među pravednike neka se ne broje!

30 A ja sam jadnik i bolnik –
nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.

33 Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34 Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

36 Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit’ gradove Judine –
tu će oni stanovat’, imati baštinu.
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku, tako i sada,

i vazda, i u vijeke vjekova. A men!