Prorokovanje u Svetom pismu jedna je od najupečatljivijih pojava unutar izabranoga Božjeg naroda. Bog nakon stvaranja svijeta izabire jednu osobu od koje će izrasti veliko potomstvo, a to će biti čitav jedan narod, nacija i vjerska zajednica koja će biti taj izabrani narod od Boga. Oni će biti Božji narod,a on će svima njima biti Bog. Bog daje Deset važnih životnih zapovijedi u obliku Zakona za svoj narod, a također Bog još izabire i pojedince koji će biti učitelji naroda u skladu s tim Zakonom. Prvi i krajnji smisao toga je Božja volja da cijelom čovječanstvu Bog predstavi sebe i da se pokaže kakav je on Bog, za razliku od mnogih svjetovnih božanstava u povijesti ljudskog roda.
Bog stvara svijet, sve što je čovjeku vidljivo i nevidljivo, stvara prve ljude i sjeme od kojega nastaju mnogi i bezbrojni narodi i ljudi. To je znak Božjega izobilja koje uvijek krasi djela jedinoga pravoga Boga.
Izabrani narod ne klanja se uvijek kako treba svome Bogu, ali zato se tog njihovog Boga boje svi okolni narodi i to je tajna prorokovanja i naviještanja. Sam narod prolazi kroz grubo sazrijevanje i velike nevolje, samo da bi Božja volja bila pravilno shvaćena diljem svijeta kao i u Božjem narodu te svi drugi mogu učiti iz tragičnih ili vedrih iskustava Izabranog i privilegiranog naroda.
Proroke Bog također izabire po svojoj volji, ni po čijoj tuđoj naklonosti. Bog pritišće neku osobu svojim riječima i Duhom svojim, a prorok se osjeća prisiljenim govoriti narodu o nezakonitim radnjama, opominjati narod, upozoravati da će nepravilnosti donijeti svoje teške posljedice. Zaista se događa ono što proroci kazuju. No, narod i ostali narodi jesu u velikim problemima s učenjem. Vjerske vlasti čak progone proroka jer ne podnašaju istinu kako je čuju od proroka. Proroci, i sami u nevoljama, uče na svojoj koži i u svojim životima kako što bolje razumjeti Boga i dok nastoje upozoriti ljude oko sebe, spoznaju kako je to gotovo neizvedivo jer smo svi takvi, tvrdih šija i teško se nadograđujemo u zakonskim i etičkim pitanjima. Ali Zakon je Božji, ljubav je Boga strpljiva i neograničena pa postavlja čovjeku uvjete koje je potrebno ispuniti i zadovoljiti da bi ljudi Boga uopće mogli čuti, a onda i upoznati pa prepoznavati u dijaloškom odnosu pojedinaca i zajednica s Bogom koji ih stvori iz izobilja svoje ljubavi i naklonosti.
Vječnu sreću naroda proroci obilato navješćuju uvijek, svima i posvuda, a ona se sastoji u budućem silasku Sina Božjega i Sina Čovječjega, najvećeg, Velikog svećenika i Učitelja koji će donijeti oslobođenje narodima od zatvora i ropstava njihovih jer to je sam Bog koji će im konačno pokazati kako mu mogu sličiti, kako mu mogu prići, kako slijediti duh Zakona i kako ljubiti Boga, bližnjega i sebe same.
Veliki i dobri Učitelj, Bogočovjek Isus Krist silazi u tajnosti i tišini na zemlju. Rađa se kao malo Dijete u krilu Djevice Marije koja je osjenjena Duhom Božjim. Raste do dvanaeste godine na miru i kao običan čovjek, a nakon što se izjašnjava svojim zemaljskim roditeljima, Djevici Mariji i pravednom udovcu Josipu, da mu je njegov Otac nebeski u Hramu u Jeruzalemu te da je i Isusu mjesto u kući Oca nebeskoga, ostaje im poslušan sve dok ga Otac nebeski, naš Bog ne pozove i pošalje učiniti ono što Bog govori stotinama godina, i što čini. Isus je izvršitelj obećanja Očevih i, kao Prorok nad svim prorocima, govori u prisbodobama, čini dobro, iznenađuje ljude velikim čudesima i izabire svoje najuže prijatelje, Dvanaestoricu kojima otkriva značenje svojih riječi i djela. Vodi ih sa sobom u Jeruzalem i na Maslinsku goru, ustanovljuje od kruha i vina na Posljednjoj večeri svoje Tijelo i svoju Krv i tada opet u tišini, za razliku od starih proroka, i bez riječi polaže svoj život kao Janje što ga odvedoše zaklati, ubiti, uništiti. Zar nije rekao istinu, zar nije rekao da je on sam Istina i Život i pokazivao im put u nebesa, put vjere u Sina Božjega?
Ali potom slijedi poslanje Duha Svetoga, Boga koji izlazi od Oca i Sina i koji dovršuje obećana Božja djela. Nakon što su primili Duha Svetoga, Dvanaestorica su, između ostaloga, postali proroci koji navještaju svima kako svi koji vjeruju u Krista jesu proroci i navjestitelji Isusa, Riječi Boga živoga.
„Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će”Iv 11,25-26
Proteklo je pet tisuća godina, ali i danas ima ljudi koji su tvrde šije, koji robuju svojim grijesima, ali koji i imaju Kristov saziv, Crkvu što je utemeljena na sakramentu Posljednje večere, na sakramentu u kojemu ih Bog oslobađa iz ropstva, na sakramentu kojime postaju od običnih ljudi oni koji su izabrani, čitavi narodi se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi imaju čast i vlast prorokovati sebi i drugima, razgovarati sa svojim Bogom u molitvama i obredima, koristiti sakramentalnu ženidbu ili sveti red, i doživjeti sakramentalni ispraćaj s ovoga svijeta u kraljevstvo nebesko. 18.06.2024. 17:15
