Molitve za prazne sprude

Čujem ti glas,

čujem ti šum

i vapaj za spas,

za ranjeni um.

I Duh me budi

ispod mjesečine

koja ne sudi

ničije čine.

Samo se šeće

da me osvijesti

u sjećanju sreće

što ću je sresti.

Ne daj mi, Kriste,

da sada poginem

kad ruke se čiste

i kad se poginjem

ljubavi veličanstvenoj,

skromno i tiho,

mada u glavi večernjoj

sve razara vihor

što nosi mi red.

Polako mi sijeva

konačan slijed

i misli odijeva.

Znam, napokon znam

što zboriš mi, Bože,

i zvuke razmnažam

koji se množe.

I nema osude,

ali teške su muke

za prazne sprude,

za sklopljene ruke.

Da duša dočeka,

ti si mi dao,

i molitvi rijeka

dok mjesec je sjao.

Da nađu se nada

i križ taj strašni,

dolazim sada

u susret strasni.

20.05.2024. 22:45

Kristova oda

 

Kaplje će lijevati

po staklu s okvirom,

vjetar će pjevati,

zavladati mirom

da krošnje razbudi

i razbukta prirodu

gdje stanuju ljudi,

društvo u rodu.

Još jednom u nizu

sparine tud prolaze

da potiču krizu,

da sporo odlaze.

Za jednu kap

kiše na čelu,

dajem taj hlap

i večer bijelu.

Ali poplava čeka

i nema mjere,

nastat će rijeka

doline cijele.

Grad je zbijen

u zgradama snenim,

noćima opijen

slavljima lijenim.

Hladni su prostori

svetišta Duha

gdje bdjenjem romori

svježina gluha.

Tako se primiče

Kristova oda,

slavna se promiče

vjerska sloboda;

život se rađa

muškarca i žene,

i snažna im lađa

na kopnu od stijene.

Zaruke teku

i rođendan zbora;

za dušu neku -

aureola.

18.05.2024. 22:16

Divno prostranstvo

 

Tako navikla sam ostaviti

iza sebe mnoge doživljaje,

samu sebe tad zapostaviti

radi nečega što bolje traje,

a to sve je iznad mene vrijedno;

sve je važno, najvažnije svuda,

samo nije moje srce bijedno,

moja tiha duša, pamet luda.

Kad je tome tako uvijek bilo,

tada i ti, Kriste, oduvijek si tu,

u mojem životu gdje se krilo

praštanje i poniženje dobru ili zlu.

Kad si rekao mi o značaju mome

u tom svijetu pametnjakovića, velikana

i u duši tvojoj, i u srcu tvome,

svanula je zora, kao jesen razlistana.

Uzeo si me za ruku, mene, moje kljuse,

poveo me dalje na životnoj stazi

da ne uzdajem se više samo u se,

da mi svaka stopa trnjem gazi

pa sad ogromno je to naše prostranstvo.

Hvala ti za postojanje i za gostoprimstvo,

hvala ti za moje srčano kršćanstvo

i hvala ti do nebesa za moje posinstvo.

18.05.2024. 13:42

Argumenti Duha Svetoga

 

Ne mogu nikako znati kako bi to moralo izgledati kod tebe, Isuse, na nebesima, mada nabrajam čega sve mora biti, mada pripovijedam o kraljevstvu nebeskom, mada je tu predokus toga svega. Znam samo da je to nešto posve drugačije što se ne može spoznati na zemlji, osjetiti, doživjeti.

Znam da je duhovno, ali i tjelesno.

Znam da je milosrđe najvažnija vrijednost, ma što da smo uzdigli na pijedestal na zemlji kao prioritete.

Znam da je Božji strah ono čega se bojiš kada dođeš u okolnosti u kojima paziš da ne povrijediš neku dušu. Ali niti sebe, niti bilo kakav i bilo koji život, da je čak i jako izražen oprez, veliki oprez da se netko sam ne povrijedi. Etičnost, moralnost, kako god to nazvali, to je susret ljubavi i ljubavi u ljubavi.

Vjerujem u Čistilište, ali znam da ne mogu ni zamisliti takvo ugodno iznenađenje kakvo me čeka. I veliko iznenađenje. Jer mi živimo u grijesima i velikim zabludama, sve temeljimo na pretpostavkama, ne možemo odoljeti predrasudama jer, konačno, na njima i učimo.

I znam da se strpljenje višestruko isplati, to strpljenje koje vježbamo za čitava života na zemlji, strpljivost koja rađa svoje plodove najizobilnije.

I znam da nisam i nikada neću biti kompetentna za ljubavne i ine relacije jer nisam socijalizirana, i da ne mogu uopće govoriti o dušama.

No, čak i s tom problematikom znam u vjeri svojoj mnogo toga i onoga što je drugim ljudima normalno i uobičajeno, što uzimaju zdravo za gotovo pa imaju prilike biti sveti, čak i pretjeruju s tim silnim prilikama u međuljudskim odnosima, preskaču ljude, zaobilaze molbe, ne čuju pozive u pomoć.

Znam to po sebi, u svojoj izolaciji iako mi ona pruža sasvim dovoljan broj prilika za svetost.

Problem je što ono zabavno razmišljanje svojom glavom, kritičko razmišljanje, postaje dragocjeno do te mjere da si ne dam dokazati puno toga što mi drugi tumače ako držim da možda uopće nisu kompetentni ili ako već imam izgrađeno promišljanje o nekoj temi. Ne usuđujem se reći da postanem tvrdoglava jer to se dogodi samo tada kada drugi nemaju dovoljno argumenata koji bi meni bili jasni i razumljivi.

A tu se događa da se sva izgubim u svom uvjerenju da sam dobro uvidjela problematiku. Nisam, izgubim se, često vrlo kratko i neprimjetno, ali kada dođem k sebi, shvatim da sam pogriješila; to se događa valjda svakome.

Sigurna sam da se dijalozi i rasprave moraju voditi u pažnji i ljubavi, u poštovanju i razboritosti, u otvorenosti i dobroj volji, u konstruktivnosti uvijek. To se rijetko dogodi. Moja izolacija izgleda opravdana, pozitivna, mada znam da je bijeg od ljudi i bijeg od moguće srditosti.

Drugi problem je što preskačem etape izlaganja kada se nešto samo po sebi razumije. Jao! Tu nema strpljenja nego ispričavanje, bijeg i medikamenti.

Zapravo je teško to vjersko raspoloženje zadržati pokraj nekoga tko se usredotoči na sve drugo, samo ne na tvoju prisutnost, Isuse. A kada se ipak zadrži takvo raspoloženje i ljubaznost, nema veće divote. 17.05.2024. 22:46

Božanski smisao

 

Na svom križu odlaziš k svom Ocu,

izlaziš iz prostora i vremena

da ispuniš i dovršiš zemaljsku trudnoću

i ostvariš smisao svog sjemena

što si sijao ga zemljom kao krhki cvijet,

kao mladicu svih riječi, djela i čudesa

dok su pratili te apostoli kroz naš svijet

sve dok nisi otišao put nebesa,

zaljubljena srca napustio da ostanu sama,

da očekuju od tebe, čovjeka i Boga,

da im vratiš svjetlo dok na križu visila je tama,

a da nisu znali ništa od života svoga.

Rekao si: „Moram ići da bih dostigao svima

i u sva vremena da vam pružam ruke,

a ne samo vama, tako pomno sabranima

koji ostadoste svi svjedoci moje Muke.”

Rekao si: „Doći ću u srce svakome tko traži,

poslat ću vam svima Duha od sjemena ista.

Vi ćete mi biti prvi poslanici, ostati najdraži,

a svaka će duša stanovati tu, na dlanu Krista.”

17.05.2024. 09:24

Zazivi iz podzemlja

 

Častite nam Majku svetu,

ljubite joj skute

jer je jedina na svijetu,

jer je grijesi naši slute,

mada ne znamo im broj,

niti reda, niti vrstu.

Krećemo u nespokoj

klanjati se Isukrstu.

Ne vjerujem, dobri ljudi,

da ste žedne zapustili,

niti da vam vrijeme bludi

ili da ste bolne napustili.

Tražim pokoru i odriješenje

za sve prognane i progonjene

što im Otac daje oproštenje,

za sve duše iskrene i ogoljene

koje ne znaju za licemjerje,

al' su njini puti zabranjeni,

a u sebi nose pravovjerje,

izluđeni, izranjeni.

Nosite te krikove i jauke,

pred Oltarom ostavite suze

pa da budu blizu Isusove Muke,

da nam svima spadnu uze.

Da se otvore sva velika vrata,

da se puste robovi i polja

na slobodu što je njima nepoznata,

da nas sve ukrasi dobra volja.

15.05.2024. 16:59

Demoni predbacivanja

 

Znaš da ne mogu ni približno djelovati u nekoj normali, znaš da nisam sposobna. Ljudski zahtjevi su preveliki, a ljudi tako nesavršeni i takvi očekuju od drugih savršenstvo. Sklonost predbacivanju jako je prisutna, jako naporna i dosadna. Tko svemu i svima nešto predbacuje, vjerojatno je nesretan i pun mana. Što god učiniš, nije dobro. Imam svoje demone kao da pratim cjelovečernji film, a ne samo kao povremene epizode. Takav mi je čitav život, a ti mi, Isuse, daješ toliko ljubavi i strpljenja.

Demoni predbacivanja u mojoj su okolini prečesto prisutni, na društvenim mrežama i portalima, u komentarima bilo kojih i bilo kakvih vijesti.

Predbacivanje je za odgoj djece užas i pogubno je za normalan razvoj.

Kada ti netko „sjedi na glavi” s predbacivanjima po čitave dane, to je veliki i loš pritisak na zdravu pamet. Ako su pri tome prestrogi odnosi prema djetetu, dijete više nema izlaza, postaje poremećeno, naročito ako u obitelji postoje nasljedni preduvjeti za psihičke smetnje i bolesti.

Predbacivanje traži svađe, nerazumijevanje i nerede.

Predbacivanje često dolazi u obliku savjeta koji se dijele uzduž i poprijeko svima u okolini, a možda samo slabijim osobama, nestabilnim i nesigurnim osobama.

Ljudi nisu niti svjesni kako je zahtjevno dati nekome dobar savjet, a dijele savjete iako ih nitko ne zamoli za savjet.

Neprekidno predbacivanje poručuje drugim ljudima i institucijama da nisu dobri, da od njih ne može proizići ništa dobro.

I tebi su to predbacivali, Gospodine. Ti si odgovorio milosrđem, ali ljudi tako ne mogu, naročito u vremenima totalitarističkih sustava i dugo, dugo poslije.

Kažu da je potrebna lustracija, ali priželjkuju samo predbacivati.

Morali bismo se upustiti u samokritiku da bismo se pročistili i prosvijetlili, da bismo proveli lustraciju u svojim dušama i umovima.

A lustraciju za naše duše možeš nam donijeti samo ti, Gospodine.

Jer ti si Svjetlo i ti prosvjetljuješ svaki um.

Morali bismo si priznati naše nezadovoljstvo sa samima sobom.

I prestati postavljati pred sebe i sve druge ljude i institucije previsoke ciljeve. Dati više od sebe, a druge pustiti da žive i rade. Pohvaliti sve što je dobro. Rješavati se isključivosti prema svima za koje mislimo da su bolji od nas. Opraštati, opraštati, opraštati. 15.05.2024. 07:31

"Bog je povjerio život čovjeku kao blago koje se ne smije rasipati, kao dar koji se mora dobro upotrijebiti" Ivan Pavao Drugi