Kriste, mogu li te poistovjetiti s kršćanskom, Katoličkom Crkvom?
Ne.
Mogu li te odvojiti od kršćanske, Katoličke Crkve?
Ne.
Znam, mi smo tijelo tvoje, tvoj um i jezik, ruke i srce. I kad mi majka Crkva nešto govori, to govoriš ti, ona sva govori sebi i meni ono što ti želiš. U širem smislu riječi. Naravno, ne mora biti doslovno, ali se taj 'doslovno' uzima u obzir prilikom tumačenja Svetoga pisma.
Nakon izvjesnog vremena provedenog u tumačenju, u kontemplaciji i molitvi, postaje mi jasnije zašto mi govoriš: nemoj, ne smiješ, ovo čini, ono nemoj učiniti. Ponekad mi je potrebno više strpljenja u namjerama da bolje shvatim, točnije, egzaktno sve ono što dolazi od tebe iz moga srca, a malo je drugačije od onoga majčina govora. Više strpljenja je potrebno, ali se isplati uvijek.
Najčešće se sve poklapa, i moje srce, i majčino srce.
Rijetko čujem nešto apsurdno, nešto sasvim suprotno od mojih uvjerenja, mada me uvijek iznova iznenadiš. Volim te, vjerujem ti sve i to je ono od čega je sačinjeno to moje vjersko strpljenje.
Svijet si ti stvorio. Svijet je dobar, to mislim i vjerujem oduvijek, ali prije nisam znala kako svijet izgleda loš ponekad, kada je teško, u nevoljama. Nisam znala kako se to dogodi. To je uglavnom naša ljudska isključivost od koje se nastojim odvikavati jer – ti si uvijek u pravu.
Nije loše ako netko dobije veću, a netko manju nagradu za mnogo svoga truda. Što mene briga ako si ti tako dobar prema nekome tko se manje zalaže, a dobije ono za što se ja jako požrtvovno borim?
I kada na taj način promatram svijet, vidim da sam na dobitku i uvijek imam dojam da sam na najvećem dobitku.
Jer ti svakoga od nas ljubiš najviše na svijetu, na nebu i na zemlji.
Tebi je sve moguće. 12.05.2024. 18:40
13 »Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14 Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. 15 Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’« Mt 20,13-15
