Zvona srca moga

 

Poniranje golubova,

gostovanje zeba,

to je život pokraj krova,

a komadić neba

dovoljan za svaki dan.

I za svako jutro koje sviće

da me šalje u tvoj stan.

Znam da jednom i to bit će.

Potrebno je biti jak,

potrebno je biti tih

da se primi baš od tebe znak

i zahvati rosni stih.

Kriste, Bože od ljepote

i od pravednosti i slobode,

kao strancu mi se ruke pote,

dršćem kad se jutra rode,

kada dočekujem slavni čas.

Ne zaboravljam krštenje

što povezuje sve nas,

koje nosi oproštenje.

U neznanju velikome

čekam i u glasu i tišini

onaj zov u domu tvome

da ponese u visini

sa sobom i srce moje.

Možda dođe i moj red,

možda i mene ubroje

gdje je vječni vatromet.

I to došaptavanje,

i ta strma staza,

tajnovito odavanje

puteva do sraza,

proći sve se mora

da bi duša stigla

do najmanja odgovora.

Kao dramatična igra,

kao neozbiljna djeca

što ih povrijediti nećeš.

I dok tvoja duša jeca,

sretnu me susrećeš.

Svakog jutra sve sam bliže,

svake večeri ti ispovjedim

kao ogrlicu što se niže

grijehe od kojih ti više vrijedim.

Jutrom osluškujem tvoje glase

što u mome srcu zvone

da ga od svih zala spase,

da u ljubav tvoju mi potone.

05.05.2024. 06:06

Tračnice

 

Sasvim neobavezno putujem,

i polako, tračnicama,

pozdrave i poljupce upućujem

dok se krajolik prelama

zjenicama srca moga,

olakšavajućim udasima

šarenila svoga,

smirujućim uzdasima.

Sjećanjima mir mi vlada,

a i nisu nešto gusta

jer mi pamet odavno već nije mlada,

ali nije niti tako pusta

poput osamljene željeznice

koja pjeva ritmičnim otkucajem

što se podudara netremice

s trenutačnim pokušajem

moga uma, ili srca, ili duše

da se sjeti davnih radovanja

s kojih blagi povjetarac puše

kao spomen što se rado sanja.

A i nije važno se prisjetiti

koja li se pjesma tamo krije

gdje se može još osjetiti

mladost koja prošla nije.

Impresija što potiče i budi

pritajene i duboke snage,

koja probija kroz grudi

da donese doživljaje blage.

04.05.2024. 21:19

Stvaralačko voće

 

Duboko te ljubim, zlato moje,

jer si ti moj put do Boga,

uzak prolaz, rajska staza

kojom kročimo i zajedno mi dvoje.

Što da spriječi? Nema toga

jer u pustoši smo mi oaza.

Duša rastapa se kao med

u tom isprepletenome spoju

što se gusto drži i priljubi

i što ima sladak redoslijed;

predaješ mi Bogu dušu svoju,

a moj duh se u Bogu izgubi.

Suzne su nam slijepe vjeđe,

srca cure na sve strane

jer Bog naš to zapovijeda.

U tome jedinstvu nema međe,

zajednička jutra, večeri i dane

stvara Bog nam koji pripovijeda

jer u nama Isus stalno živi

dok mi koračamo ili ubiremo

što nam nose stvaralački dani;

našoj predanosti Bog se divi

jer u nebo pogled upiremo

dok nas Isus napaja i hrani.

03.05.2024. 00:44

Majka naših snova

Hvala tebi, prijatelju, vjerniče

i odani slugo čistoga srca,

i Boga naša žarki vjesniče

za kojeg ti srce kuca.

Na strpljenju i na nadi,

i na uvijek dobroj volji.

Na ustrajnosti u gladi;

post je uvijek od sveg bolji.

Bogu sam te povjerila,

Majci slatkoj koja nema sna.

Anđela mi iznjedrila

samo da bih vjerna ostala.

Bezgrešna je sluha i jedinstvena,

nevidljiva često, a čvrstih uza.

Mnoge struje oko skuta njena,

mnogo zbog nje prolilo se suza.

Desnica je Oca, Sina, Duha Sveta,

ali Majčina je zemlja ove visoravni,

nježna kao maestrali ljeta,

podložna i tiha kao neki izvor davni.

Za nju sve bi dao mnogi stvor,

za nju sve bi pokušao,

makar nikad ne vidio rajski dvor;

uvijek bi je poslušao.

Svatko svoje ime nosi,

i osobnost, stil života;

svakom poziv dušu rosi,

ali svi su jedna božanska divota.

02.05.2024. 20:55

 

Posluh

 

Nitko neće čitati mi retke,

nitko neće znati, pitati za njih.

Ne znaju za moje svetke,

ne znaju za ovaj napušteni stih.

A on živi sam za sebe,

Bogu svom se klanja

koji uslišava potrebe,

kojemu se stih ne sklanja.

A tada, odjednom, sve će znati

da sam bila jedno s Kristom

koji poslao me žrtvu dati

da se sretnem s dušom čistom.

Slatko li je, ljudi strogi, u poslušnosti

Bogu donijeti se uvijek i do kraja,

predati se prosto, vedro i u zdušnosti

tu, na samom rubu sveprisutna raja.

04.02.2024. 15:05

Sunčane kiše

 

Danas ovaj grad je kao prozračnost u strpljivosti

i svih dana koji u proljeću redovito slijede,

što su kao vremenska sva previranja u prevrtljivosti

i koji svim građanima kao kišobrani vrijede,

kao zaklon i zaštita i kao utvrda od neba i od Boga,

i s nebesa krhkih pod kojima rađaju se kao obnovljeni;

mnogi stanovnici domovine staroga kova i loga

gledaju u sunce jer su krovovi im kišnom kapi optočeni

pa je pogled bistriji i jasan zbog iskustva nova.

Glas naroda se manje tiho čuje, od nekada puno više,

kao jutrom cvrkut ptica uslijed laka probuđenja ova

gdje vremena saznala su za te sunčane kiše.

Pročuo se glas taj, poput vjeverice se prolama

koja prilazi tom gradu sve bliže i sve češće,

valjda da se čuje zvuk te prirode i njena galama

po kojoj se naslutiti daje mladost njena žešće.

Prastara tvrđo, ovako ti ne bijaše nikad prije,

i nije ti lako, al' su rezultati kao slatki plodi:

stupnjevitost lepeze zla i dobra tako vidjela se nije.

Grade moj i Domovino, slobodna se rodi.

02.05.2024. 09:28

Rajske uzice

Izvan grada u tebi sam, Kriste,

jer si svugdje ti, i na križu često.

Miluju me ruke uskrsnule, čiste,

na njima je srcu mome mjesto.

U tom kraju noćnih mora, teških snova

gdje i zvjerad nalazi svoj nespokoj,

ti si svjetlo, utjeha si veća svakog jutra nova;

i tu vladaš, vodiš me u zaklon svoj.

Ti si moje sjećanje, moj život kasni

i moj um što prekriva ga prah.

Bez tebe ni pogledi mi nisu jasni,

a u tebi ja sam jedan oživljeni dah.

Na tom svijetu siromaha, bolesnika

gdje se ne može ni proći ulicama,

gdje su i aleje živih uzora i spomenika,

odsječeni raduju se rajskim uzicama

kao hrani vječnoj od koje se plamti.

S tobom, dragi Bože moj, koža diše,

pamet samo dobru nadu pamti,

srce ljubi te u svemu i od svega više.

30.04.2024. 03:18