gordanatomljanovic: Lomljenje Kruha i Riječi

gordanatomljanovic: Lomljenje Kruha i Riječi:   Kršćanstvo cijeni milosrđe, odnosno milostinju. Između ostaloga, davanje sitnog novca prosjacima ustaljeni je kršćanski običaj. Takođ...

gordanatomljanovic: Riječ i Duh

gordanatomljanovic: Riječ i Duh: Shvatljivo je što učitelji mudrosti potiču na valjanu uporabu riječi i osuđuju propuste. U ljudskoj riječi biblijski svijet ne gleda s...

gordanatomljanovic: Što je Biblija?

gordanatomljanovic: Što je Biblija?:   Suvremena biblijska znanost obuhvaća više disciplina: opći uvod u Bibliju; uvode u pojedine biblijske knjige; hermeneutiku ili znanost...

Nektari života

Predvečernje sunce pada,

a duša se sjetno tebi, Kriste, vraća.

Sporo raste, tiho cvate nada,

grijehe broji srce koje teško shvaća.

Je l' zbog toga krimena, to ne zna,

ali sva persona polaže osobnost

sad na ruke Majci, prije rana sna;

dani prže, gubi se sposobnost,

sve za život što se mora, što se hoće.

Volja jaka, želja plamena je kao vječnost,

ali riječi skaču kao razasuto voće,

misli gube svoju mladalačku tečnost,

svoju spontanost i svoje sabranje.

Pamet slaba, stare boli uzimaju maha,

k'o u recidivu sada gubim si imanje

i obuzima me plod od pepela i praha.

Što je nekad bilo, opet će mi doći,

iznova se trzam protiv zloduha i vila;

al' znam dobro tko će darovati moći,

iste nektare sam već i prije pila.

To je od Boga mi milostiva snaga,

uzdanica uma moga protiv stresa.

Uvijek me izvlačila je vježba blaga,

sjećanja na dobro, pogled u nebesa.

Istim tempom i u ritmu otkucaja

srca Majke koja kršćanska je žena,

oslobađala me sila milozvučna raja

kada bijah kao mrlja pregažena.

Nada tinja i snaga se budi,

kao cvijet u krvi Isusovoj raste.

Zauvijek su prošli teški sati hudi

jer sam dijete što i anđeli ga časte.

20.01.2024. 16:56

 

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc:   LJUBAV POBJEĐUJE abc Izbor iz poezije abc Kazalo: Anđeo života 1 Blago čistima srcem Blago milosrdn...

Doručak u travi

Dušo strasna, čista i zapaljiva k'o svila,

kako ću ti reći da me muči od požara strah?

Pouzdano srce svega svoga životnoga stila,

nebesniče takve kobi kakva zemaljski je prah,

tebe zovem, meni potrebno je tvoje zlato

jer ga cijenim teškim u tom svijetu što je lijen.

Prije nego vratim se u živo i sterilno blato,

znaj, nedostaje mi taj već osvojeni plijen.

Strah moj od gubitka još me više peče

nego nedostatak pametnoga uma.

Ne dopusti da mi mačevi zazveče,

ne daj da te moja horda opije od ruma.

20.01.2024. 07:30 

Magloviti dvorac

Ima li još danas takvih prelijepih soneta,

ima li gdje duša koja dugo nešto čeka?

Čitava života njezinoga pjeva joj poeta,

plete vijence koje nosi modra rijeka.

Ima li još danas tih ljubavnih ratnika,

zaljubljenih poput Romea i Julijete?

Ili onih koji služe poput Jakova, patnika

za Rahelu svoju i za poticanje sjete?

Kakav bi to život danas bio, nesretan i tužan,

kad te ljubavnike više ne bi prikrivala tama?

Srodne duše, a uz njih je vjerni sluga ružan

kao čuvar tajne; kakva je to romantika sama!

Ima jedan magloviti dvorac koji ne nestaje,

još u njemu živi ljubav koja nikada ne prestaje.

20.01.2024. 02:51