Kršćanstvo cijeni milosrđe, odnosno milostinju.
Između ostaloga, davanje sitnog novca prosjacima ustaljeni je kršćanski običaj.
Također i svaka mala pažnja prema bolesnicima iz naše okoline znači ljudima puno. Ne moraju niti biti bolesnici, ali pokazivanje razumijevanja, boljeg ili slabijeg, prihvaća se kao dobra namjera.
Mnogima učinimo nepravdu, a da toga nismo svjesni, to je pitanje savjesti koja nije možda uvijek budna i na oprezu. Tada se događa da se netko uvrijedi ili nasrdi, odnosno da demonstrativno odmiče od osoba koje su bile nepažljive. To je dovoljno da okolina upozna što je to što smeta ili vrijeđa neku osobu, naročito su kršćani senzibilizirani ako se radi o bolesniku ili starcu. I tako se sve popravi i sve dođe na svoje mjesto.
Bolesnici smo gotovo svi.
Ali postoje oni koji čak ne mogu redovito pohađati susrete zbog bolesti. Oni su rado viđeni kad se pojave u zajednici.
No, ima i ljudi koji nisu uvijek u zajedništvu vjere, nade i ljubavi i nisu senzibilizirani za okruženje, za grupu koja se inače viđa redovno godinama na slavljima. Oni nisu dužni znati sve o svima, ali su prilagodljvi jer tu se radi o istom Kruhu i o istoj Riječi koja se lomi na slavljima Euharistije.
Zbog toga i postoji takva senzibilizacija u zajedništvu jer je ono jedinstvo Tijela i Krvi Kristove, ali i jedinstvo Riječi koja se čita i propovijeda; zato kažemo da zajedno „lomimo Kruh” i da zajedno „lomimo Riječ”.
Lomiti Riječ nije isto što i razgovarati o Bogu ili moliti, razgovarati s Bogom negdje izvan crkvene dvorane za slavlja. Lomiti Riječ znači promatrati određene odjeljke Svetoga pisma, čitati, pozorno slušati i držati o tome propovijed u kojoj se pročitano razmatra. Bez lomljenja Riječi slavlje je okrnjeno, gotovo kao da bi bilo bez lomljenja Kruha, samo priča i molitve.
Euharistijsko slavlje hrani dušu, duh i tijelo, i um, i podaruje obilje Milosti Isusove i ljubavi Boga Oca u Duhu Svetom. U tome milosrđu Bog daje svakome, nekome više snage, nekome bolje razumijevanje, nekome znanje o vjerskim pitanjima i mnogima istinski, Kristov mir.
Katekizam KC:
96 Što je Krist povjerio apostolima, to su oni, propovijedanjem i spisima, po nadahnuću Duha Svetoga, prenijeli svim naraštajima, sve do Kristova slavnog povratka.
KKC 97 „Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje”. U njemu, kao u kakvom ogledalu, putujuća Crkva promatra Boga, izvor svih njezinih bogatstava.
KKC 98 „U svom naučavanju, životu i bogoštovlju Crkva postojano održava i svim naraštajima prenosi što ona jest, sve što vjeruje.
KKC 99 Sav Božji narod, na osnovu svoga nadnaravnog osjećaja vjere, neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi.
Ima li među vjernicima nesposobnih bolesnika, zajednica im pomaže u lomljenju Riječi, ali u prvom redu to je lomljenje i dijeljenje te međusobno primanje ljubavi, vjere i nade u jedinstvenom zajedništvu milosti Gospodina našega Isusa Krista i ljubavi Boga Oca u zajedništvu Duha Svetoga. 17.01.2024. 10:21
No comments:
Post a Comment
just do it