PUTNIK DALEKIH DUBINA

35. PUTNIK DALEKIH DUBINA abc

poezija – 57

Kazalo:

Bez muke nema nauke 

1

Djela vrijedna zaborava

Dob i mudrost

Dolijali

3

Gospođa Savjest

1

Hvala svima

1

Ispred tebe

1

Jedinstvo Dana

Jer me nije briga

2

Konačište

Kralj pravde

Križni put u vječnost

Kršćanski poziv

4

Ljubav koja prima

Ljubite kao ja

Ljuska

3

Majčino pletivo

Moje vrijeme

Molitva suše

3

Najdraže svitanje 

Nerazumljiva tišina

Netrpeljivost

Noću dok molim

4

Obred mira

Oganj Krista moga

Oproštenje, bol i nada

3

Plamenom svijeće

Poetska koračnica

Poljubi zemlju

Posluh

Poziv iz Jaslica

Poziv tvoje Krvi

Predah

Progon

Proljeće za ptice

Putnik dalekih dubina

10

Rijeka duga stajanja

1

Savez mira

Savršena nota

Sionski pašnjaci

S one strane

Spoznaja svjetlosti

Sve se važno pamti

Svijetla luka

7

Tajna spasa

Tijesna suradnja

Trenutak

Trideset šest redaka

Tvoje riječi

Tvorac univerzuma

6

Vapaj grijeha

Veo

Vjetrovi proljeća

3

Znak vječne ljubavi

1

Žive uspomene

Živi mir

Život u meni

3

Bez muke nema nauke

Ne možeš naučiti me nadanjima

kad je ova nada naziv za životne izvore,

za početke u svim skladanjima

i za svaki novi dan i jutro što se stvore.

To su elementi koje svi oduvijek znamo,

i da smo u Bogu u sigurnim rukama,

ma kako se ponašali za se ili tamo

gdje pogiba Krist u svojim mukama.

Neću oponašati te, prestani me zvati

u tim svojim traganjima za čim svetim,

na ta tvoja putovanja prema rosi što se zlati

jer ja samo čujem ptice, ne da letim

već da razgovaram i da se povjerim

Bogu svome kako dobila bih uslišanje.

To je jedini mi način da Krista ne mjerim,

da ga ne tražim u grijehu utišanje,

da ga spoznam svojim u dubokoj tami

kao i na sunčanome svjetlu il' u borbi.

Zar ne vidiš da u zajedništvu svi smo sami,

jedinke i osobe, pozvane u svetoj tvorbi?

Što ti vrijedi sav tvoj trud

ako pravi poziv ti ne slijediš,

ako bilo koji poziv za tebe je lud,

a samo ti tuđe zvanje vrijedi?

Speri prašinu sa svoga lica,

svaki vjeran odaziv je svet

ako siguran si, ako nisi neznalica,

ako ti je jasan sveg života sjet.

Niz je odluka u životu svakom

koje upisane su u vječnosti

i na dlanu tvome, i u srcu jakom,

koje nisu vrijedne oprečnosti.

Izbor od početka uvijek isti stoji,

isto zvanje, uvijek ista svetinja.

Duša si u Bogu svoju sudbu kroji

koja u dubini njena srca tinja.

04.04.2024. 20:25

Djela vrijedna zaborava

Zaboravljam ružnoće

i što nije vrijedno

moje prezrene lakoće,

što je zaostalo bijedno,

mada ne znam ono važno.

Otvoren je razlog, zatvorena nada

kad se nema tumačenje snažno.

Pitam se zašto, i to baš sada.

Bez tih odgovora samo

laki prezir osta.

Zaborav je brz baš tamo

gdje ništa ne posta.

Odgovor mi neće doći,

izvjesno je, to mi sjelo.

Nisam spremna poći

gdje se jučer htjelo.

A nije mi prvi put,

oduvijek su ljudi bili tiho

kao protjerani u svoj kut

kad bih mučila se stihom,

riječima i odgovorom.

Razlog neću znati

dok me ne počasti horom

Bog moj što me prati.

Tada bit će ono

čega nikad bilo nije:

pamet, vid i zvono,

svjetlo što se krije.

08.02.2024. 19:21

Dob i mudrost

Strpljivosti hladnoj i nebo se divi

i u takvoj duši to je i od zemlje veće.

Bog je naš na djelu i kada su dani sivi,

Duhom Svetim hoće razgoriti svijeće.

Zato jer je ljubav, Krist će pretrpjeti sve,

izobilje dati tražitelju dobra ili pravednosti

koji čvrsto gradi istinite dobre navike

da nam svijeća tinja plamom stamenosti.

Tek rođeno dijete mora život iskušavati,

mora naučiti, mora znati što je nedopustivo.

Duši uvijek potrebno je povjerenje davati

od kojeg sazrijeva što je nepropustivo.

Samo zagrijana srca dobro znaju

što su Isusovi blaženi i poslanici

koji bijahu blizina velikome sjaju

kada postadoše Križa proglasnici.

Istina se dijeli, za nju plamti sluh,

stara navika od najranije dobi

koja tinja kao pribranosti duh

što ga Isusova Muka za sebe zarobi.

28.12.2023. 07:27

Dolijali 

Imam neke prijedloge za raj,

ali sad sam zauzeta,

gledam svijeta ova taj životni sjaj

kojime sam obuzeta.

Razišli smo se zauvijek,

mada nadamo se bilo čemu,

svatko svoj prebraja vijek,

svakog dana crta novu shemu.

Smisao se traži, logika se mjeri

kao što se prebire i pijesak pokraj mora.

Svi smo uvijek tu, u nekoj novoj eri,

ali ne čujemo glase odozgora.

Ipak slijedimo ih i bez svijesti,

sve je tako kako nam uredi Bog.

Tako, jednog bi se dana sresti,

konačno pronaći cilj života svog.

24.02.2024. 18:58

Hvala svima 

Protjerana preko svake mjere,

ispunjena sjećanjem na boli,

nađoh se do tebe, Kriste.

Kao neko uplašeno zvjere

zahvalna sam na toj školi.

I te tvoje ruke čiste

što su obuhvatile mi noć,

činiše me sigurnom u miru.

Ti ne puštaš me da idem

nego ulijevaš mi moć

da sam otporna u tome viru

kad u sebe siđem.

Nasilje nalazim, ljutnju

što je spavala u meni,

srditost za puk.

I ne trebam lutnju,

i ne sjedim u toj sjeni,

niti mrzim ovaj muk.

I još uvijek imam pratnju

Majke što me rodi

da bih sretna bila,

al' ne gledam patnju

jer mi svjetlo godi

i ne odnosi ga vila.

Oduvijek je bilo bolje

pazit samo na se,

brinuti za lijepo.

Imam dobre volje,

mislim samo na te

kao dijete slijepo.

21.02.2024. 20:22

Gospođa Savjest 

Vele da se piše

kontra stihotvorstvo

i sarkazam da se riše,

i da hlapi čudotvorstvo

od kojeg bi bilo bolje.

Nitko se ne plaši

preslobodne volje

al' se Duha straši

koji jači je od tijela.

Organizam drži,

daje sreće, zdravlja cijela,

nikoga ne mrzi,

samo grijeh mu smeta.

Kraljica je savjest ljudska,

vladarica svih poeta,

nije uličica uska.

Kao muha zuji

negdje iza uha

i potiho bruji

ako ima sluha

uspavana glava,

sve dok se ne prene.

Grijehe osporava,

a moždane zaražene.

Hoće netko drugi biti,

ali ne i poput Krista,

svaki rat će izgubiti

jer joj savjest nije čista.

06.03.2024. 23:21

Ispred tebe

Neću te još niti zagrliti,

ti ćeš već učiniti mi čudo.

Ruke moje k tebi će pohrliti

kao treperenje jako, ludo

svih leptirića iz utrobe, iz grudi.

Da izgubit ću se, to već znam

jer već dugo duša uvis žudi.

Često juri ove jedrilice pram,

tako silno da i prebrzo poskoči

kao da će sva se prevrnuti.

Duh joj tada proročanstvo sroči,

al' ga srce ne može ni čuti.

Jedrilica ova kao jasle tvoje,

ne znam tko je veće dijete:

ti što brineš za nas obadvoje

ili ja što imam noći spete.

I ne tražim tada, i ne molim

da mi otvaraš emocije i zid;

znaš da sve te više volim,

znam da otvaraš mi srca vid.

Ispred tebe duša mi je slaba

jer tvoj silazak je bolna kota,

prvi susret već je tvrda graba

kao uvijek izgubljena prava nota.

Prizor za nas, ljude je ljepota,

i za mene to je ono isto pitanje;

patio si već početkom svojega života,

ali donio si cijelom svijetu svitanje.

22.12.2023. 17:18

Jedinstvo Dana

Sveto Milosrđe, Bože naš,

zar si primio me u kraljevstvo svoje;

zar si spojio me u svoj čas

i povjerio mi dušu za anđele Tvoje?

Kriste slavni, Oče moj,

Ti me primi nebom krasnim;

Kriste snage, pogled Tvoj

učini mi život svetim, časnim.

Sada oči moje ugledaše

što nevidljiva su rajska vrata

gdje su srca, duše naše,

gdje me ruka Ljubavi za srce hvata.

I Tvoj narod, koji sebe šalje

prema dvorima od moga stana,

poziva me bliže prići, koračati dalje,

proći zajedništvu u jedinstvo Dana

kad ćeš nas posvetiti i zagrliti,

otvoriti pečate, uliti nam od svetosti tajnu

koja će nas kao djecu svoju zakriliti,

otkriti nam vlastitu nam čistu dušu sjajnu.

02.02.2023. 09:15

Jer me nije briga 

Daleko si još od mene ti,

sjajna zvijezdo mog rođenja.

Još sam željna spoznati

gdje je pamet, gdje je žetva njena.

Sve što se do sada davalo,

nestat će u zaboravu nekom;

sve što se je razvrstavalo

pomiješat će se s blatnom rijekom.

Završit će negdje u kanalima,

u toj suhoj zemlji pod betonom.

Možda neće stići nebeskim analima,

neće se oglasiti vapijućim zvonom.

Jer me nije briga, jer improviziram,

sve po sluhu unutarnjeg sjeta

što ga dade Bog da njega diram,

da iskažem to što nije od ovoga svijeta.

Zato služi i djetinjstvo ono mlađe,

nezrelost i neprepoznavanje.

Zato služi ova sreća kojoj nema slađe,

koja prati život kao vječno davanje.

23.02.2024. 21:37

Konačište

Nemirna je duša moja,

nespokojna k'o na vjetru list.

Da je gledam u tisuću boja,

ne bih pronašla joj zaklon čist.

Isuse, ti, utjeho i utočište,

primi sada molbu bolesnika

da mi nađeš konačište

kao duši koja tvoja bit će slika.

Da zagriješ promrzle mi kosti

tihim ognjem, dovoljna ti svijeća;

da nasipaš svoju mjeru pravednosti

koju srce traži i koje se sjeća.

Lude uze da mudre postidiš;

evo mene, moje nebo plavo,

prigni uho da i mene vidiš

jer ti uvijek sve prosudiš pravo.

Pjevat ću ti dok me bude,

il' ovako, il' drugačije.

Primi hvalu ljubavi te lude

što ne dira u živote svačije.

I opraštaj, smiluj se usamljeniku

koji s tobom dijeli i dobro, i zlo.

Vjetrovi me nose prema tvom sjeniku

gdje se sklanjam na ledeno tlo.

Reci zemlji da me sad promrzlu grije,

da doživim toplo naručje ti Duha.

Da te bolje spoznam kad mi duša pije,

kad mi srce nema nikakvoga ruha.

I osnaži namjere mi skladne,

daj mi snage kad do tebe svratim

da zagrijem kosti hladne,

da te s ovom dušom dalje pratim.

08.02.2024. 02:36

Kralj pravde 

Svijećo moja, dušo i živote,

s mojim tijelom čvrsto srasla,

s mojim si se duhom napila divote,

pticama nebeskim nisi još dorasla.

Grijesi su ti kao grimiz, nisu bijeli,

nisi halje prala u toj Krvi spasonosnoj.

Tvoje srce svete riječi dijeli,

a nisi dorasla zemlji plodonosnoj.

Samo piješ vodu Krista, u sebe pospremaš,

prebireš po tajni, tako zabljesnuta.

Kome služiš kad ni prijatelja nemaš,

kad se sklanjaš iza zida, tako podlegnuta?

Zar je križ taj samo jedna rana,

duboka i otvorena kao crni bezdan?

Zar ti pamet nije staza obasjana?

Zar si zapala u neki tuđi dan?

Sve te optužbe ti frcaju po glavi,

na to ti si naučila od malena.

I zar nećeš prijeći rijeku gdje je izvor pravi?

Zar ćeš popustiti kao raspuknuta stijena?

U mom srcu Duh me Sveti tješi,

vremena mi daje da počivam

dok se ova teška kriza sva ne riješi,

ne da meni niti trena da izbivam.

Molim, slavim Boga, a on slavi mene,

gladnu pravednosti vodi dalje me odavde

gdje me izvukao nekada iz mračne sjene

jer moj Isus je Knez počinaka i Kralj pravde.

21.02.2024. 09:30

Križni put u vječnost

Često moram puno toga znati,

a to težak teret je na mojoj kobi

što lucidnost nikad joj ne svrati.

Nema te ideje koja ovaj svijet ne zdrobi,

koja od njega svu propast ne načini.

Da nam nije Krista, Uskrsnuća,

ne bi svijeta bilo, to ne brini,

ne bi postojala istina i ljubav vruća.

Znam da teško pronalaziš takve stvari

i da ne vjeruješ vrednotama trajnim,

al' životi uvijek tu su kao Božji dari;

Isus daruje se tebi prosvjetljenjem sjajnim

i u tvome srcu caruje i živi.

Nisi svjestan njegove sve moći,

misliš da te vodi na put krivi

kamo ne bi htio, al' ćeš ipak doći.

Stoga radije me drži tako nesretnom,

tako jadnom, izgubljenom u mom uvjerenju

koje mrziš svojom dušom nespretnom;

tebe vidim, svijete, u tvom božanskome usmjerenju.

04.04.2024. 05:53

KršćanskI poziv

Kostrijet oko srca moga,

lijepe tužaljke i psalmi vrli;

pepeo i prah sam ispred Boga

kojem pokora u meni hrli.

Kada obuzme me žalost, pokajanje,

posipam se pepelom i plačem

jer kršćanstvo, to je moje zvanje,

ljubav prema najvećem, najjačem.

To je Isus ponizni i blagi,

to je istina i put života,

Majka otporna mi svakoj ljagi

koju krasi sva ljepota i divota.

To je svijest o grijehu i o mani

što su prepreka za stazu raja

kojom kročim dok ne kaže: stani,

stari put je došao do kraja.

Sada kreni dolje, sada se obrati,

u poniznosti ćeš zadobit i vid i sluh.

I u skrovitosti molitvom procvati

da ti darove udijeli Sveti Duh.

13.02.2024. 04:25

Ljubav koja prima

Krvi Tvojoj, vodi koja izlila se nama
kao jasna poruka i znak božanstva,
kao znak Ti ljudskosti, jer Ti si žrtva sama,
klanjat ću se kao da sam stigla iz poganstva,

svaki puta kao da mi to je prvi put.
Nekad se nasmiješiš kao prostodušno Dijete,
ponekad me strah da će smlaviti me pomor ljut,
ali uvijek čujem kako nove spoznaje mi slete.

Krvi Tvojoj, Tvome Tijelu izbijenom, razapetom
klanjat će se duša moja, ruke, srce i moj um
jer ja osjećam se tako živom u Tvom domu svetom
gdje se susrećemo kao vode kap, kao krvi šum,

kao istorodna bića, makar ja sam samo glina, blato,
a Ti mi lepršavo zalaziš u sva moja pješčana zrnca
i od moje tvrde, sirove kakvoće nastalo bi zlato,
sve bi u meni pokrenulo se od životna trnca.

Postadosmo prijatelji, Isuse, Ti i ja, kao neko čvrsto naručje,
kao da smo vezama se svezali nevidljivima.
Ti me oživljavaš svakog časa kao nadnaravno lučje;
kao svoga sina čitavu me Tvoja ljubav prima.

Ljubite kao ja

Danas ću ti opet ono isto reći,

onu jednu, jednostavnu slavnu riječ

koju čuvamo za svako naše slavlje

što ga ne moramo sami uvijek steći

jer je sve od Krista našeg sveč

koja uvijek podari nam duhovno zdravlje.

Volim našu ljubav kao svoj gubitak,

ovo prijateljstvo što je sakriveno niklo

jer su rekli da se ljubav ne isplati

onom tko izgara sav za sveti Svitak,

onom čije srce je na odricanje sviklo

ili onom koji ode da se nikada ne vrati.

Volim ono drhtanje zbog tvojih odlazaka,

nikad ne znaš je li posljednji u nizu;

volim osjećaje nestajanja svega,

onaj pad u Nebo usred sveprisutna mraka.

Žarko ljubim onu želju da ti budem blizu

svakog trena moga svakodnevna bijega.

Častim svako odricanje, duševnu prazninu,

ono srce koje njedrima se uspinje do čela,

onaj let u stopama što kročile su okovima.

Moja odluka za ljubav mi dočara nebesku ravninu

na koju je idealna ljudska ljubav žrtveniku sjela

da je Isus primi sa svim njenim sokovima

jer se Bogu riječ Mu ne vraća bez ploda

nego uzlazi u časnom preobraženju

kada oprava joj svijetli poput svijeće.

I Gospodin prima darove od svoga roda,

molitve i godine, čežnje zov u svome utaženju.

Poslije svega, nikada nas Bog zapustiti neće,

ni najveća Mučenica, naša Majka i od Boga dar

koja blagoslovi već u tajnosti sve koji ljube

da bi od njih bilo odjeka u svoj ljepoti.

Ovaj Post je sladak kao njene ljubavi nam žar;

ovo odricanje nesagledivo je kad se prijatelji gube

da bi pronašli se već u raju vječni njihovi životi.

Da te nemam, tvoje spremnosti da budeš sluga,

nikad ne bih znala što je uspon iznad svih nizina;

i da ova srca nisu spremna da sve bilježe i pamte,

nikad ne bi bila jasna niti jedna tajna druga.

Sad u nama Krist nas nosi putem najvećih visina

jer Mu svidjelo se izabrati srca koja za Njim plamte.

07.03.2020 09:17

Ljuska

Vrijeme stari nereda i ratovanja,

rekao bi mudrac, vrijeme plača,

a ti nudiš vino svoga svatovanja,

tako okrunjen tim vijencem drača.

Sad će proći propast svijeta, ideala,

snjegovi će vijati, mrazevi i pljusci.

Ledena će zima i živu će srušiti skala,

a ti me sačuvaj, Kriste, u toj krhkoj ljusci.

Neću moći puno kao zaleđena osoba

i bez konzistencije u bilo čemu.

Samo da je ova privrženost preko groba

da pristignem k tebi koji si u svemu.

Podaj vida, sluha, razuma i osjećaja

što su poput mladog sunca jarki

što izađe svakog dana iz tvog raja,

podaj onaj blagoslov nam žarki.

Nije ljudski, ali čovjek mnogo puta bira,

draža mu je ljuska nego bure olujne i vjetri.

A kad dođe ono vrijeme istinskoga mira,

zaustavi suze, ljuske baci i srce prosvijetli.

29.12.2023. 12:54

Majčino pletivo

Divno i tajanstveno je naći

ono što se cijeni i što vrijedi

da se mnogim sestrama i braći

preda ili primi tako kako slijedi,

kako se je pronašlo i otkrilo

uvijek isto, ali uvijek drugačije.

Poslije kasno svašta bi se skrilo,

istovremeno je putovanje svačije.

Zato jesmo jedna Krv i Pismo,

zajedništvo same ljubavi presvete.

I od boljeg, i od težeg bježali nismo,

zato Majka raspliće i iznova plete.

Zaista su predivni ti pozivi i zvanja

kad se duša, kad se tijelo preda

volji Boga Oca usred sveg imanja

od kojega rastavit nas Majka ne da.

Sve nam rješava i svemu se nada

duša u tom naručju, malena i odlična,

jer ne molimo da itko svijetu strada;

to je vjera što je samom Bogu slična.

08.01.2024. 21:03

Moje vrijeme 

Stih ti skladam

da te obradujem

jer se nadam i ne padam,

tvoje riječi čujem.

I taj muk sad volim,

i tu tamu što ne zebe,

mada rastresena molim.

I sjetim se tebe.

Zauvijek si stariji mi brat,

pričat ćemo jednom

kad me dirne neki svat

i učini bijednom.

Reći ću ti sve o tome,

kako ne zna ni za bol,

ni za radost Duhu tvome;

ipak prostire ti stol.

Poslušna sam, tebe slijedim,

tvoju besjedu što dođe mi na uho

koja kaže koliko ti vrijedim

u to doba gluho,

makar dobra danas nisam bila.

Nemarna sam po savjetu struke

što me liječi kao jaka sila.

Pred njom tebi sklapam ruke.

Moje vrijeme je da klonem,

čas je odmora i osame

i sve dublje u sne tonem

kao neki otok usred tame.

20.02.2024. 21:10

Molitva suše

Sad mi se pjeva,

sasvim neutralno

da bol mi ne sijeva,

da nije javno.

Sad mi se sanja,

sad mi se putuje

da vidim zdanja

gdje vjetrovi huje,

gdje nemiri bježe

da bi se skrili

gdje ljubav liježe,

da bi iznjedrili

od sebe ploda,

kako apstraktno!

Ima li roda

sunce egzaktno

kad prestanu kiše?

Spaljeno tlo

i prašina briše

dobro i zlo,

ali vjera ostaje

u trajne vrijednosti

jer svijet još traje

u duševnoj čednosti.

O, Isuse moj

što poznaješ duše,

primi taj poj

kao molitvu suše.

20.03.2024. 18:59

Najdraže svitanje

Jutrima još dok je tama,

prije praskozorja sveta dana,

u toj tmini sasvim sama,

čekam da mi svane pjesma znana.

Lijepo li je dočekati

takav mir i spokoj srca

i bistra se uma dočepati

za kojime duša grca.

Odgovorna za to malo svijeta,

za taj mali dio duše i života,

kao da sam kaplja rose cvijeta,

tako laka, prepuna vrednota.

Nema silnih pritisaka,

nema ljudi koji uzaludno traže

i stisaka praznih šaka;

takvo svitanje mi je najdraže.

Što se htjelo, to se je ostvarilo,

što se mora, to se rado čini.

Ne mari se više ono što se marilo,

nije moje sve što čovječanstvo hini.

Nisu moje prevare i i himba,

nisu moji nemiri i čežnje.

Kao da sam dijete usred limba,

slobodna od nezdrave i tuđe težnje.

U tebi sam, Majko, Kriste, Bože,

kao tvrđa čvrsto zaštićena.

Samo ono što se sačuvati može,

to je vječnost ova zasićena.

Nerazumljiva tišina 

U dubini čeka samo bol,

samo teške optužbe i riječi.

Zato ne poštujem protokol,

odmaram se, to me liječi.

I bez obraćanja tebi, Bože,

ne znam niti misli protisnuti

jer ti stanuješ mi ispod kože

pa se ne znam od tebe ni otisnuti.

Nije potrebna mi pjesma o životu

kada tebe ne bih prepoznavala,

kada ne bih znala zaći u divotu

koja melem je za boli što sam davala.

Stranci su u tvome okruženju,

nerazumljiva tišina sve sad krasi

dok se klanjam tome otuđenju

da me kao utopljenicu još spasi

majke naše blagi zagovor.

Neka pjeva i za mene,

dok ja gubim sveti zbor,

zaboravljam uspomene.

11.03.2024. 02:24

Netrpeljivost

Nisu li k'o djeca

ovi ratnici što prijete

dok im duša jeca

zbog sudbine klete?

Kao izgubljeni ovnovi,

kao zapuštena srca

poredak bi novi

dok im duša grca.

Nisu li ih gazili

u prošlosti oci,

a svi drugi ih razmazili

k'o sijači, kao žeteoci?

Lepravi i siromasi

sada žele zauzeti tron,

žele bit prvaci

i vladari kao što je Kron.

Oružja im jaka,

a u srcu nose boli

pa još jača tlaka

koja tebe, Boga sad ne moli.

Svi smo žrtve

jer se nismo zauzeli,

pokapamo mrtve

jer smo samo nemir dali

umjesto da stvaramo

i da ljubimo planete,

i sva vrata da otvaramo

radi žetve svete.

Pečat Kainov na čelu,

to su štićenici Boga

koji spašava na djelu

ovce stada svoga.

10.02.2024. 20:00

Noću dok molim

Hladni stupnjevi

kao poticaj

za promatranje

tijela u pljevi,

meki doticaj

za omatanje.

Da sam te previla, Kriste,

barem jedanput

u ovu podneblju

u krpice čiste,

znala bih put

kao mnogome hljeblju.

Ne bih nahranila svaka,

a možda si znao

za koga je što.

Ako bi došla ataka,

možda si se povukao

na drugo mjesto.

Tu, pri svetome stolu,

znam u vjeri

da ćeš zavladati

u čitavu kolu.

Paklene dveri

nas neće nadvladati.

Onaj što slijep je

dobit će vid,

dobit će sluh.

I, makar lijep je,

bit će ga stid

i bit će gluh.

I tko ukrade,

tako bezbrižno

i tako lako,

slijedi parade

na putovanje križno

gdje trnje je svako.

Nema kontradikcije,

tu njeguje Mati

ovčice tvoje.

I, s puno fikcije,

zloduh se klati

kraj glave moje.

I šuška, i tuli,

stenje i plače

da me omete.

Još bi da huli.

Tijelo ti jače

zbog ljubavi svete.

11.01.2024. 23:23

Obred mira

Neću više hodat u širinu,

čujem iza sebe jedan mio glas.

Ljubav koja poznaje visinu

nađe za me ovaj kobni čas.

Ti si moja duša, nađi mene

kako pratim te i čekam na te;

ostavit ćeš iza sebe mračne sjene,

ovdje nudim fiksnu dušu za te.

Koliko me ljubiš, a ne mogu doći

svojom grešnošću i kvarovima;

znaš da samo hoću zagrliti noći,

obasipati nebo raznim darovima.

Bliži mi se taj zakašnjeli sat,

samo jedan tren u noći il' u danu

kada želim ispred tebe, Kriste, stat

i ponuditi ti život svoj na dlanu.

To je obred mira, obred reda,

poput blage šetnje poslije stola

kada naše srce prema nebu gleda

da nam zvijezda zapečati svezu s dola.

13.11.2023. 21:51

Oganj Krista moga

Kriste, Gospodine,

nova je sreća

od ove godine,

od cvijeća i svijeća

što se rasprostiru

svetoj izmiješanosti

u tonu oprostivu

kao svečanosti

koje si stekao

za dušu ranjenu

i puno si rekao

obliku mi stanjenu

što mi srce stisnu

kao grom kad pukne,

kao bubrezi kad vrisnu,

kao požar što sukne.

Hvalit ću te usnama,

zakloniti vjeđe

s otrtim suzama

jer nema bijede

što veća bi bila

od tvoje mekote.

Duša se svila

kraj tvoje ljepote

da se ugrije

od zime hladne

i gnijezda svije

za vrapce jadne.

Proglas Milosti

dotače mi srž

kao znak pravednosti

što ponizi mrž.

Hvalit ću te dlanovima

sa sveta ležaja

u nebeskim stanovima

da cvate predaja,

da se rasplamti

oganj tvoj bačeni

što spase pamti

po velikoj cijeni.

08.01.2024. 17:32

Oproštenje, bol i nada

Posluh tebi, Bože moj,

oproštenje mom progonitelju

jer i ti opraštaš meni,

spremili su me za novi boj.

No, u Duhu, tom Posvetitelju

i dalje me kušnja gonila u sjeni.

Zato bol ta jenjava mi sporo,

neće samo tako nestati, otići,

makar tuga mi je plodan osjećaj.

Jedno srce okorjelo, oporo

mudrost nema uvijek da bi stići

gdje je drugo srce zapalo u jecaj.

Sretan onaj tko oprašta

lako i sa zaboravom

jer tad bol se lakše liječi.

Srce uvijek tu ispašta,

i s tom nadom zaufanom,

teško posljedice spriječi.

Mnogo perja rasulo se sad i bludi

kao što i vjetar sve odnese krovove

i pokosi stabla sve do panja.

Jedna duša umrla je, misle ljudi,

ali ona s Bogom gleda borove,

tako uči i dobiva znanja.

Posluh, odriješenje, tuga, bol,

sve to ide skupa kao jedno,

nekad u slaboći, nekad jače.

Na duboke rane nameće se sol,

a to boli tako bizarno i bijedno

da i nebo tada plače.

Zato Krista molim, Majku zagovora

koliko mi snaga još dopušta,

ali anđeo mi šapne da se zna,

da nebesima se širi miris lovora

koji liječi sve što svijet propušta,

u tome je moja nada sva.

12.02.2024. 08:13

Plamenom svijeće

Želim ti odati slavu,

i čast, i moć, i ode

što streme ka nebu plavu,

i barem dio svoje slobode.

Želim uzvratiti riječi

da se uspinju oplođene

Duhom koji me liječi,

da primiš ih novorođene.

Želim ti plamenom svijeće

reći na tvoj način Boga

koliko primam blaženstva i sreće

u milosti plodna ognja tvoga.

Kao na čovjeka gledati na te

da se pronađem u tvojim ranama

jer svoje rane predajem za te

sa svim onim mentalnim branama.

Ti bi mi rekao da znaš sve,

s trnjem na svojemu čelu,

pokazao trag od Kalvarije

i mirisni pečat na svome tijelu.

Ti bi me zamalo opio

mukom i patnjom, i stravom,

a sa mnom bi vina pio

kao sa gorućom lavom

jer vatra ti, ljubav me opija,

Isuse, Bože moj, i srce moje,

a pravednost grije i ovija

kao tvoj plašt skrletne boje.

17.02.2024. 23:14

Poetska koračnica

Pjesme se ponekad čitaju,

pjevaju ili recitiraju.

Za pisanje, to ljudi ne pitaju,

al' pjesnike iritiraju.

Pjesnici se moraju nadživjeti

kako bi imali dobar sprovod.

Senilci ne mogu uvijek posivjeti,

stvaranje im super provod.

Ljudi se vole isplakati

kad se na okupu stvore.

Nitko ne smije iskakati

i pjesme im noćne more.

Zato vrlo je lijepa romansa

nestati poput boema,

s njima dobra je alijansa,

a najbolja životna poema.

Bogata obitelj, a teško umiru

dok prosjaci obilaze svoje snove,

pod vedrim nebom uviru

u avanture nove.

01.02.2024. 19:04

Posluh

Nitko neće čitati mi retke,

nitko neće znati, pitati za njih.

Ne znaju za moje svetke,

ne znaju za ovaj napušteni stih.

A on živi sam za sebe,

Bogu svom se klanja

koji uslišava potrebe,

kojemu se stih ne sklanja.

A tada, odjednom, svi će znati

da sam bila jedno s Kristom

koji poslao me žrtvu dati

da se sretnem s dušom čistom.

Slatko li je, ljudi strogi, u poslušnosti

Bogu donijeti se uvijek i do kraja,

predati se prosto, vedro i u zdušnosti

tu, na samom rubu sveprisutna raja.

04.02.2024. 15:05

Poziv iz Jaslica

Rado srce bih pospremiti

izvan tijela svoga,

na tvoj razapeti stup

te bih ga opremiti

blagoslovom Boga

da postavim nas na kup.

Često mislim da si usamljen,

da po tebi vjetar brije

kao pustinjskome domu

što na oknu stoji uramljen

i još poput svetinje se vije

u tom sunčanome lomu.

Malo nas je izabranih, svetci poje,

među pozvanima na Golgotu

svakog dana, svake nove zime.

Ipak nađemo se i mi dvoje,

makar nespretna sam tom životu,

a još zbore za me neko drugo ime.

Isuse i Kriste, Bože moj,

kako da ti pjevam hvale,

kojom notom ja, bez glasa?

Bolje da sam samo broj,

samo da se ne sažale

kao da su nešto iznad spasa.

Drvo tvoje mi je draže,

jasle kao trina ili sijeno,

ugodno je tako blizu biti.

Djeva lijepu riječ mi kaže

jer je uzneseno srce njeno

koje nitko ne može zaustaviti.

31.12.2023. 03:22

Poljubi zemlju 

More raste,

a brod lako plovi;

plima sraste

k'o kristali ovi

obalnoga pijeska,

u kamenju rijetka.

Noćas klima reska

kao dah početka.

Mraz bi okopniti,

a kiše griju,

zemlju bi pokriti

da gnijezda se sviju.

Lastavičja, one tu su.

Prvi vjesnici,

nježno sjedaju na dušu,

kao pjesnici.

Nije rano, nije rano,

proljeća je dugi dah

i počinje polagano,

ali naglo u taj isti mah.

09.02.2024. 20:38

Poziv tvoje Krvi

Samo bijah poslušna

i nađoh poziv svoj.

Kao Krv je tvoja zdušna

ovaj pravac moj.

Imam svoju viziju

koju već i svjesno pratim

kao određenu misiju

da se kući vratim.

Sve je dobro i sve je u redu,

kao uvijek, glava mi je čista;

znam da u životnome slijedu

sve ću dobiti od tebe, Krista.

Jer sam tvojim putem kročila,

makar izgleda sve jako krivo.

Samo tebe ovdje sam uočila

na toj stazi jedini si Biće živo.

I uvijek sam te nalazila

baš u mome posluhu,

samu sebe sam porazila

jer se samo tvome klanjam Duhu.

Od kada si mene otjerao

još sam uvijek zatečena

Tijelom kojim si me dotjerao

sve do dana prorečena.

A sada sam dio svega,

tako bezbrižna u hodu

kao savjest koja je bez stega.

U tebi sam pronašla slobodu.

24.03.2024. 15:32

Predah

Sjedim pokraj tvojih skuta,

u tvom srcu milozvučnu.

Riječ mi tvoja kapne raspuknuta,

razbija mi svu tjeskobu mučnu.

Blagoslovljen bio, Bože, stijeno

na kojoj sam, srasla, zemlju zadobila.

Nećeš oduzeti grubo tlo mi njeno,

dao si mi ljubav koja utjehom me napojila.

Može biti krša na sve strane,

ponora i mrzlih ponornica,

ali to je naše blago, naše rane,

naša tajna, naša pozornica.

Tu se spaja duh i tijelo,

ljubav s tugom, snaga žrtve.

Sve je svijetlo, tako bijelo,

oživljava čak i nerve mrtve.

Gospode, ti sve to znaš,

kako si me načinio kušnjom

kad si bacio me na taj kraš,

a obdario me notom zdušnom.

Niti jedna vlas mi nije kriva,

niti jedan treptaj koji za te zvoni

da bi čuo da sam stvarno živa,

nit kamenčić koji se odroni.

Ovaj grad i moja duša, sve je tvoje,

svemu ti si slavni Gospodar.

Smiluj se zauvijek, ti, najdraže moje,

jedini si oltar i jedini odar.

Mada već ne pamtim, tebe znam

jer si dao mi iskustva različita

u tvom domu gdje ni mjesec nije sam,

niti srce koje riječ ti sluša, čita.

Ne daj da se od tebe odijelim

kao što si čuvao me sve do sada.

Samo tebe i tvoj život želim

usred srca tvoga, usred ova grada.

12.02.2024. 21:40

Progon

Progonjena duša,

zemlja napuštena,

tmina, tma i tmuša,

i večera ostavljena.

Zavjese se njišu,

otvorena vrata,

i svi još uvijek dišu,

zagonetka nepoznata.

Mutno stanje uma,

ali svijest najveća

i duboka graba druma

kao loša sreća.

Bijaše nekada

i bit će za vijeka

jer cvate nada.

Pregažena rijeka.

Preplivana po struji,

suprotno od smjera,

i vrijeme prohuji,

a nastade vjera.

Čvrsta k'o munja,

kao grom odozgora;

sve gušća, sve punja.

Pohiti, u žurbi je hora,

gazi i trči, i ne staje

jer dana je malo;

za trag ne haje,

nije joj stalo.

Sramote i bruke,

kazne rigorozne,

malaksale ruke,

a noći pozne.

Drvlje i kamenje,

i razlog se krije,

to je znamenje.

Jadat se ne smije.

Pokloni se Bogu

podno neba vedra,

Kristu do nogu

gdje zmija vreba.

15.02.2024. 05:41

Proljeće za ptice 

Novo jutro kao bilo koje,

proljetno je, niče cvijeće.

Život moj i jutro moje,

moja sudba moje svijeće.

Životu se opet radujem,

svanulo je, sunce stiže,

makar slabo vidim, čujem,

znam da sam ti opet bliže,

moj Gospodine i Bože moj.

Ti si donio mi ovu čar,

ti si opet dao meni život svoj

jer smo sretno zaljubljeni par.

Rekao si: „Ustaj, dobar dan”,

pred svim pticama se budim

jer si ti pripremio mi stan,

zemlju novu kojoj opet ja se čudim.

Što sam ja da se spominješ

moje duše ova jutra časna,

tko sam da mi gnijezdo sviješ

usred malena života krasna?

Onog dana kad si mene izabrao,

kad si probrao me za taj poj,

kad si želju, potrebu mi dao,

nisam znala da sam alat tvoj;

mislila sam to su pusti snovi.

Moju nesposobnost nisi skrivio,

rekao si nek me dirnu zvuci ovi

pa si neuglednu me oživio

da ti pjevam dnevne hvale,

da ti riječju odgovorim

sve što ptice nisu znale,

da ti stihom progovorim.

22.02.2024. 07:32

Putnik dalekih dubina

Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina

koja doživljava cvrkut ptica

i ne osvaja te sasvim zov širina

od kojih te hvata sveta drhtavica.

Dušo moja, zatvorena sva u sebi,

ti si putnik dalekih dubina

u toj nasušnoj ti potrebi

gdje te zove sva nutrina

u kojoj se rađa kušnja zrela,

stečevina što je moraš ti iskusiti

kao neka dobro usmjerena strijela

što je svaka duša mora još izbrusiti.

Ne bih rado da se nekom recitiraš

jer ti, dušo, imaš svoje platno

i svoj predložak po kojem sviraš;

pjevanje je za te klasje plodno, zlatno

što osluškuje se tihom vjerom,

a ne jakim razglasima

koji ravnaju se neizmjerom

što ga samo Bog tvoj ima.

Ako dogodi se da poletiš,

to je samo radi poniranja

kojim se ti sva posvetiš;

tim su jača tvoja prodiranja

u kojima pratiš Duha Sveta,

Duha jaka što te u nutrine zove,

Duha veća i od svemira, i svijeta,

Duha tajnija od zemlje ove.

01.06.2019. 14:45

Rijeka duga stajanja 

Znaš da čekam rijeku duga stajanja

da se ona tajna povezanost vrati,

da oživim ispočetka kao poslije kajanja,

da ti duša zbog mene ne pati.

Ono jutro koje nikad neće stići

na te pragove od zvjezdane tame

neka sine duši kojoj želiš prići

da joj sve pokažeš od Milosti same.

Neću pitati te, jedino mi blago,

imaš li za kraj života tajnu

il' sve ono što je srcu drago.

Poznaješ li onu sitnu zvijezdu sjajnu?

Ne viđam je od oblaka tmurnih

i od mnoštva svih planeta,

i od riječi grubih, loših i sumornih;

tu se očekuje brzi pomor svijeta.

Znam da daleko je kraj i završetak,

ovo nije ništa prema dolazećem grotlu;

znam da uvijek pripravljaš svoj Svetak

i da s razlogom sam sada u tom kotlu.

Samo da je naći onaj treperavi sjaj,

onu sitnu svijetlu točku u mrklini

gdje je bila zvjezdica kao neki gaj

što je grijala mi srce u dubini.

Znaš da dočekat ću onu rijeku

jer sam strpljiva za sve ljepote;

imam dane, imam noći, imam jeku,

puno vremena za čekanje divote.

28.01.2024. 16:40

Savez mira

Pjesme će završiti na smeću

usred grada, ali usred rajska polja.

I grad ovaj više vidjet neću

jer će biti duši samo tvoja volja,

samo obrisi će biti tvoga lica.

Strpljiva sam, to je od tebe mi dar,

Sine koji čezneš suza radosnica,

koji si rasplamsao moj žar.

Haljine su moje pepeljaste, sive,

dlanovi mi čađavi od krimena,

ali ti uklanjaš moje recidive,

nalaziš me radi svoga Imena.

Spasio si me već bezbroj puta,

ti si uzdanica čvrsta mi i stijena;

samo mi je biti srce tvojih skuta

jer mi duša nije nikada zaboravljena.

Eto mene, među nama savez bridi,

a u našim umovima jedna nit.

Činit sve što Bogu mom se svidi,

to je meni dah i piće, moja čežnja, moja bit.

16.12.2023. 18:06

Savršena nota

Pronalazak one jedne prave note,

to je s Duhom Svetim dogovor

kad u dosluhu se duše pote,

kada strune daju mirisavi lovor.

Lijepa nadogradnja solidne zgrade,

ponajljepši krov u cijelom okruženju.

Ugaone kule rezonancijom prorade;

kao kocka koja nesklona je urušenju.

Duh je drži iznad središta od građe,

sve do dna joj dopire, u tlo dublje.

Nota otporna na navale i krađe,

nikakve oluje, niti morske zublje

neće naštetiti svim balkonima

po kojima Djevica prestrašna šeće,

prelijepa se još otkriva onima

što uza nju nikad propast neće.

Savršena nota kao zaglavni je kamen

u svom Duhu mira i sve pravednosti.

Ne smije se kriti jer je vitezova znamen

koji straža su nad svetošću u nevinosti.

24.01.2024. 18:01

Sionski pašnjaci

Protjerane misli, snovi

i taj zarobljeni um

koji ulazi u prostor novi

što ga skriva od života šum,

sve će izići na sudu

povezano, u kompletu.

Pamet bistru, bolest ludu

otkrit će mi Bog u kolopletu

dana, događaja, naravi i djela.

Nastat će i duša druga, nova,

pregledna mi postojanja cijela,

jedna nit i osobina svaka slova.

Zato duša na slobodu hoće

jer su uvjeravanja na silu

i bez razbora od ljubavi mekoće,

gore nego zastoj srčanome bilu.

U tebi mi život, Kriste,

a u tvome dvoru i šatori stari.

Ruke, duša, nisu uvijek čiste,

al' ih puko ropstvo zauvijek pokvari.

Ljubav nije prisila i ugnjetavanje,

dovoljna je jedna opomena tvoja,

jedna riječ je dovoljno predavanje

jer si Bog i uzdanica moja.

Zarobljena duša tebe hvali,

Kralju Siona i svijeta kutka svaka.

Ti me slobodnu strovali

na te pašnjake gdje istina je laka.

11.02.2024. 05:21

S one strane 

Predugo se za se borim

i probijam strašan zid;

o toj temi nikada ne govorim,

a preda mnom peče oštra hrid.

Čemu takav uzaludan trud

kad s te druge strane nikog nema

da mi skine ovaj povez lud,

da me čuje dok se grmljavina sprema?

Vičem, iz mene ne izlazi ni glas.

Ne znam, ništa nisam naučila,

mada gledam sav taj kras,

svu tu sreću što je uvijek divna bila.

Teška riječ, ta socijalizacija,

nesporazumi samo mi se redaju.

Još je teža vani senzibilizacija

svima koji puno riječi predaju

i šalju ih dalje kao pokvareni stroj.

Toliko je bilo u tom svijetu truda

da se nađe lijek za tih smetnji roj,

a sad samo je samoća svuda.

Oko mene kruže znatiželjne strasti,

al' od toga ne spada sa zida niti kam.

I tako je lako biti zavidan i krasti,

a tako je teško nekom kad ostane sam.

Gledaju me kao izložak na stalku,

nitko da bi pozdravio, saslušao.

Svatko zauzeo svoju spasonosnu arku,

iz daljine kao da bi nešto pokušao.

Zna li itko nešto osim dosađivanja?

Krije li se osoba tu koja čeka Krista?

U samoći opet izlazim iz toga stanja,

oduvijek se radujem zbog života ista.

20.02.2024. 15:01

Spoznaja svjetlosti

Kako su lijepi dani korizmeni,

nitko ih izbjegavao ne bi.

U postu i molitvi priljubljeni

pripajamo se, Kriste, k tebi

jer tek tada bolje te znamo.

Da nas svjetlošću nasitiš

kada ljubav tvoju spoznamo,

da nas sve od obijesti zaštitiš,

slijedili bismo te sve do kraja.

Post je dobro, divno susretanje,

izlazak iz tame i predokus raja

gdje je nemoguće nama skretanje.

Jednom kad se čovjeku pripojiš,

kad ga uzmeš i pridigneš k njedrima

u kojima svojom krvlju ti nas pojiš,

tada mu se lađe krase bijelim jedrima.

Milost kad se stane prosipati,

nema smetnje koja bi iskrsnula

jer u postu duša hoće prostirati

samu sebe da bi uskrsnula,

zajedno sa svom nebeskom svitom.

Svi su sveti s anđelima u punini

koji blaguju te u životu skritom,

duša vraća ti se, Bože, u dubini.

Spoznaja je svjetlosti najbolja

kada duše svoje ti pripremiš

jer je u te uvijek dobra volja,

jer ti k nama uvijek stremiš.

16.02.2024. 02:20

Sve se važno pamti 

Hvala ti za mlade godine i stare,

za iskustvo takvo kakvo si mi dao.

Mnogi ljudi tvoje planove ostvare,

svaki od njih sigurno je više puta pao.

Izgleda da dob je ovu sve teže doživjeti

danas, kada ni djecu ne rađaju.

Sve je lakše mnogome omiljeti,

samo neki razgovaraju, a svi ostali se svađaju.

Starost donosi i mudrost, a ona uživanje,

oživljenje svakoga trenutka, puno mira.

Nema vremena za plesanje i zadirkivanje,

tu sad postoji ta kvaliteta vlastitoga odabira.

Svatko nosi svoje vrijeme uspomena

i živi po svome, baš onako kako je naučio.

Tebe, Bože, prate neki živi, prati te i mnoštvo sjena,

svatko se tu trudi živjeti kako si ga naputio.

Mnogi ratuju, a drugi ne mogu ni pogledati

oko sebe, izvan svojih interesa, htijenja.

Dao si mi, Kriste, sve prioritete poredati;

sve se važno pamti, a sve drugo možda se i mijenja.

21.02.2024. 18:53

Svijetla luka

Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,

izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.

To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.

Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,

pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti

u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.

A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:

Tajna spasa 

Ritam ta života staru dušu muči

jer je ona promatranju sklona

dok i lagan šum kao divlja rijeka huči.

U srcu treperavom je snaga ona

od koje se u dubine zađe

vrlo brzo, lako i do dna.

Svakoga taj kobni susret snađe

kad se duša razotkrije sva,

ali nema svaka jednake dubine.

Daj pomisli samo što je to

da do srca ne stignu sudbine

koje žude da je tuđe srce samo zlo

dok se dobroćudni odmah prepoznaju.

Drži grupa da su zaostali, glupi;

pokraj dobra mnogi nikad ne zastaju,

a mnogi su, obuzeti sumnjom, gluhi.

Sve u jednom trenu vidi duh

što ga ritam srca vodi od sebe do Boga;

odmah shvati sve i ima sluh,

ali nema kome povjeriti tajnu spasa toga.

03.03.2024. 16:54

Tijesna suradnja

Opjevane,

proslavljene,

protjerane,

ostavljene

I zaboravljene

pjesme stare,

ozdravljene

zvucima romantične gitare.

To su stiha note,

poput cvijeća

osrednje ljepote,

kao sreća

što se uvijek čeka.

I naiđe

nabujala rijeka

pa iz korita iziđe.

Nema barikada

tako čvrstih

jer bujica vlada,

sve obrsti.

Nadahnuće

kao pljusak padne,

kaplje naviruće,

a sve skladne.

Kao emocije

iz dna duše

kada vjetar vije.

Brane ruše,

ne mare za strah,

nisu oprezne.

Nebeski je dah

pa su trijezne.

Note pretvoriti,

tajne zvuke;

od njih stvoriti

stiha struke.

Tijesna suradnja

raznih naravi;

plemenita izgradnja,

a stihovi garavi.

07.02.2024. 03:56

Trenutak

Lijepe dane na oazama

brišu nove uspomene;

dolazi sve veća trema

kada krenem stazama

koje ne vidim od sjene

što na duši drijema.

Od nje moždane se tope,

to je doba iskušenja,

doba koje traži lijeka.

I te ranjene mi stope

čekaju na ozdravljenja

kad utihne siromaha jeka.

To je doba nalik cvijetu

koji više nema rose,

pustinjska je klima.

Leptir ponire u letu,

vjetrovi mu odnose

prah života na krilima.

Nebesa ne dozivaju;

još mi daješ to poslanje,

Bože blagi, šatore i piće.

I dok pravednici snivaju,

gubi se u tmini janje,

označeno čitavo mu biće.

Iz te šikare i trnja će izaći

jednog jutra, povijeno nadom

koja tinja, bit će taj trenutak.

Dobri Pastir njega će pronaći,

okrijepljena donijeti u stado,

vodit će ga na tihani vrutak.

09.02.2024. 04:50

Trideset šest redaka 

Odmor mi teče

sa zvucima basa

i klavijatura.

Fiksirana večer

jer niža sam klasa,

minijatura.

Tipkovnica

na koljenima,

udobno sam zavaljena.

Računica

u moždanima,

kao da je zavarena.

Jedna dekada,

vremena gladi,

vjere i poleta.

Glazba se sklada,

puno se radi,

odmaranje cvjeta.

„Nikada više

nisu čuli za nju,

ljubimicu stiha.

Prljave kiše

odnijele kabanicu

u predgrađa tiha.

Ostala je sama

kao nečista,

nekako sretna.

I pjeva joj tama,

a uvijek ista

pjesma joj sjetna.

Trlja ruke,

dlanove grije

iznad žarećeg smeća.”

Nestaje buke.

Vrući vosak lije

dogorjela svijeća.

28.02.2024. 23:02

Tvoje riječi

Sada sanjam svoje snove

i ni briga me nije

da l' me traže, tko me zove;

kao kad se malo dijete svije

u svom šatoru na podu.

Svi su pozaspali već odavno

dok ja skladam neku odu

i sve mi je lijepo, ravno.

Sada predajem se Bogu mome,

neopterećena i prepuna žara.

Soba hladna još u svemu tome,

pjeva neku budnicu od požara.

To je ljubav, to su zajedničke note,

poklapanje i suradnja dviju strana

gdje se svaka drži one iste kote

susreta u mijeni svih noći i dana.

Tako dolazi moj Bog do mene,

pušta me bez pritisaka

koji rušili su čak i sjene,

umorni od hladnih stisaka.

Dosta bilo je pretvaranja,

prenemaganja i puno volje,

nije bilo za me stvaranja

nego da bi drugi bili bolje.

Od malena križeve te nosim,

drugo ne znam nego to.

Lakše mi je da se znojem rosim

nego padati na svako tlo.

Jer je Isus moje breme,

lako kao ubiranje zrela ploda,

on mi uvijek daje sjeme,

al' ne donosim ja dobra roda.

Ne valjam, a znam da vrijedi

sve to tako činiti i biti

posinak što zakone sve slijedi,

ne dati se zarobiti,

bit na sudu zakonu slobode.

Misliš da sam ja od svile

ili da mi potrebna je žlica vode?

Navikla sam na te bajne vile

koje doručkuju snove,

ručaju ostatke

pa se plaše pjesme ove

i samoće slatke.

Ali znaj, to nisam ja.

Ne znaš moje srce, niti čari

onih večeri od smiraja,

dušu što za grubosti ne mari,

mnoštvo radnih učinaka,

tijelo naviklo na svaki napor;

duha koja ima počinaka,

moždane što trpe zapor.

Zašto Bog mi ne bi govorio?

On me jedini na svijetu želi,

ima prava, makar odolio,

da mi svoje ljubavi udijeli.

Hvala, Isuse, za sve što si mi dao;

ova duša počinak u tebi čezne

za sve one dane kad si pao,

i da grli tvoje riječi nježne.

20.02.2024. 21:52

Tvorac univerzuma 

Osvježavaju me snovi pravednika,

čuvaju me anđeli dubina

kao revna, zagrijana sljedbenika

čiji ciljevi baš nemaju šupljina.

Sad sam tu, a potom tko zna gdje,

nosit će me vali maestrala

da se sastanem u dane i u noći sve

i sa stihovima molitvi i hvala

dragom Bogu našemu i Svetku

čija riječ je uvijek i prva i zadnja,

Kristu koji prožima nam svaku klijetku,

predaje se svima iz nebeska pladnja,

ali ne da da se njemu svatko preda.

Zato zasluge su tajna za sve nas

o kojima Isus tiho pripovijeda

da bi svi u njemu našli spas.

Takav Stvoritelj je univerzuma,

tvorac vrabaca ili svake vlasi kose;

svakom dat će prosvjetljenje uma

tko dopušta da ga dari Duha rose.

15.03.2024. 20:36

Vapaj grijeha

Ne živi čovjek samo o kruhu,

ne živi samo o slatku piću.

Od Božje riječi se rađa u Duhu

koji se sveti u čitavom biću.

Ne živim zbog sebe već za te, Kriste,

zbog tvoje vječne Radosne vijesti.

Ti si mi izvor pameti i ljubavi čiste,

s tobom se čeznem u sjedinjenju sresti.

Ti moja si želja i moja si snaga

od prva časa pa sve do svršetka.

Ti si uzor mi kao duša blaga

života što počinje ispočetka.

U grijehu se rasipam kao prah,

znam da ne valjam i da sam zlo

sve dok mi ne uliješ božanski dah

u moju dušu i tijelo mi svo.

Ti si mi život i uskrsnuće

kad ti zavapim svojom slaboćom;

tada se pokažeš na srce mi umiruće

i podižeš k sebi me svojom lakoćom.

14.02.2024. 20:03

Veo

Violina jednoga trenutka,

ovisna o sljedećemu času,

žanje život, pije ga iz vrutka

da napoji moždanu si masu.

Jedan most, u daljini jedan most,

nikada dohvatljiv, kao veo lijep,

uvijek nosi hranu nade i uz post

uvijek daje za te note srca krijep.

Srce je također zaboravljivo,

al' se prizora tog uvijek sjeti,

mada sasvim nepopravljivo;

to mu okus koji miri i osjeti.

Ta, nešto mora valjati u svemu,

u tom neboderu koji nema građe

niti za to da bi izdržao tremu

kada sebi sjenovito mjesto nađe.

Nemoj nikom reći da sam teška

jer svi imaju pred sobom osmijeh lak.

Ne pitaj me, ne znam zašto, je li greška

il' se tremor drži kao neki ona mosta znak.

27.12.2023. 23:23

Vjetrovi proljeća 

Svjetla velegrada

iznad moje svijeće dišu

i jedva se naziru.

Zgodna li sklada

dok iščekujem kišu;

radi ushićenja nadiru.

A jedna je kap

dovoljna za ushit,

ostale pljušte za njom

i stvaraju hlap

što će se skupit

na obrazima kradom.

Duboko udišem

zgusnuti nadolazeći zrak

koji označava svježinu.

U prostoru višem

dodir je lak.

Ogrćem toplu haljinu

jer još topline nema

zemaljsko tlo,

posuto šafranima

što krasna su oprema

za oduševljenje to

ljubicama, jaglacima.

Preživjeti neće

pljusak proljeća,

prvi u nizu,

to maleno cvijeće

koje me podsjeća

na vjetre što stižu.

23.02.2024. 20:50

Znak vječne ljubavi

Pepeo na mojoj kosi

okreće sve vjetrove u nizu

od kojih me svaki k sebi nosi

da ne vidim da je Bog mi blizu.

Pepeo na mome čelu

doziva u moja sjećanja

Božji strah na djelu,

al' i Božja obećanja.

I da dan je ljubavi, svi kažu,

Valentinovo i sreća.

Čitav život nosim ljubav dragu,

cijela godina je Isusa najveća.

Tako danas u tom pepeljenju

pojavi se opet, sav u bijelom.

Povede me k preseljenju

prema vječnom Danu cijelom

gdje ja nisam više samo prah,

gdje je Isus moje svjetlo

koje spašava sav narod plah,

koji ravna prirodom i vjetrom.

Ovaj dan će minuti zauvijek,

sreća neka proći će u trenu.

Ali pečat nosim cijeli vijek,

sve dok grijesi ne uvenu.

Tada bit ću ljubavi ja stan

usred Srca Isusova, srca moga.

Obasjavat će nas Isus kao vječni Dan,

slavit ćemo ljubav uz našega Boga.

14.02.2024. 11:05

Žive uspomene

Sjećanje živi,

a slabi vid

i sati su sivi

kao stari zid.

Lađa obojana,

kao brod je novi,

gledam s odstojanja

kako jedro plovi.

Sunce ostavlja trag

kao vatrena niska.

Prilazi netko drag,

to duša je bliska.

Duše su lađama vez,

i svjetionik su silan.

I mira je stigao Knez,

Savjetnik divan.

Molite za nas,

anđeli neba,

za dobar spas

jer svima to treba.

Ponesite me Bogu

duša da uzađe,

da moliti mogu

da ne potonu lađe.

Jer kako bi bilo

da propadnu one

dok tuče mi bilo,

a sjećanja zvone.

28.01.2022. 06:01

Živi mir

Kao grm što gori, ne izgara,

kao carstvo što osvaja, ali tješi,

to je živi mir o kojem slušam

kada Isus sa mnom razgovara,

kad me grijeha svih odriješi

pa mi gori, gori duša.

I kad moram gaziti po svijetu

samo zato da taj čas dokučim,

sveta vatra da me grije,

nađem svaku sudbu kletu.

Izmaći od mlakosti se učim

da mi Tvoju čašu, Bože, srce pije.

Jer mi daješ kao da sam opijena

ludom ljubavlju Ti što ne staje

već se širi u dubine i visine.

Ispod kože, ispod mesa eto stijenja

što treperi živo i u beskraje

radi jasne Riječi što ne mine.

31.01.2021. 20:51

Život u meni

Dotičem te, Kriste, Živote moj,

gdje poslužujem se životom svojim,

gdje sastavljam udaha mi zbroj,

gdje se gubim u promatranjima mojim.

Kad se budim, daješ mi u srce svijest,

kad počivam, ti si moja stalna tema;

kada odem, kad se vraćam sebe srest,

tada ti si dah moj sve dok mene nema.

I gdje uzimam svoj kruh i hranu,

i kad blagujem na miru i u radu,

nalazim te u tvom nebeskome stanu,

susrećem te u tvom nebeskome gradu.

Kad sam nesvjesna da živim, tada tebe znam,

tada život ima mene, osobnost moju i moj dah.

Kada slavim, kada radosti sa pticama dijelim,

ti me činiš sretnom, mada ja sam samo prah.

Kada dotičem i gledam velike daljine,

kad sam svjesna sebe i svoje slaboće,

tada znam da dotakla sam tvoje haljine,

da u meni život tebe ljubit hoće.

15.02.2024. 04:15