LJUBAV POBJEĐUJE abc

 









LJUBAV POBJEĐUJE abc

Izbor iz poezije abc




Kazalo:


Anđeo života

1


Blago čistima srcem

Blago milosrdnima 

Blago mirotvorcima

Božanske ljepote

Božanski čas

5


Čuj me, Bože moj

1


Dan ustrajnosti    

Dijete neba 

Djevičina moć

Dodir noći 

Doručak u travi

Duhovni procvat

Duša putovanja

Duša vrsna

Duše bez zaborava

9


Gorući stup 

1


Ime nije važno

Ispred tebe 

2



Jutra u večerima 

1


Kada čekanje umine  

Kasna Večernja 

Kolone lutalica 

Kraljevi mijene

Kristalna Hrid 

Kušnje

6


Lamento 

Lutajuća zvijezda

2


Ljubavna borba     

Ljubav pobjeđuje

Ljubite kao ja 

3


Magla  

Majčino pletivo 

Marija Braniteljica

Marijina škola 

Mater Christi

Milosni dar

Molitva pravednika

7


Napušteno drvo

Nebeski sprudi 

Nektari života

Nitko ne zna 

Noću kad molim

5


Obred mira 

Oganj Krista moga

Okovi

3


Plač lutnje 

Ponio je naše boli

Poziv iz Jaslica

Prijateljica sljepoće

Priprava snijega i brijega 

Pročišćenje vremena 

Prva svjećica Adventa

Prva zapovijed

8


Rajska klasa 

Rajske sile

Rijeka duga stajanja

Rijeka nade 

Rozeta

5


San o sreći  

Savez mira  

Savršena nota 

Sjajem zvijezde

Slatka pustinja

Sluga sjećanja 

Sretne li krivice

Stari zvonik

Stope tvoga Kralja

Suze na Cesti svijeća

Sveti Sakrament

Svijetla luka

Svjetlo uzdaha

13


Tonske vježbe 

1


Šator grešnika

1


Večera s ljubavlju

Vječna pjesma 

Vjerski dvori

Vjetar kušnje

Vjetrovi nespokoja

Vrata života

Vremena radosti

7


Zaboravljeno srce  

Zapovijed ljubavi 

Zarobljeni led 

Zvuk daljina

4


Žeđ 

Žive uspomene 

Živjeti se mora

Život moga krštenja

4



Ukupno: 90




Anđeo života


I dok plačeš sa mnom u tišini,

u tom polumraku naših želja,

moja duša traži te u velikoj visini

gdje su moždane joj ponad čelja


i gdje nedostižno sunce uvijek odlazi.

Pratiti te, lijepo li je, poput putovanja

što ne završava, a sve bliže dolazi

kao da je pronašla me duša obećanja.


Još je bolje tebi ljubiti me i od sebe davati,

samo da ti nije tuge te zbog mene

koja ipak daruje ti da me možeš upoznavati,

a to skida s moga čela uporne sve sjene.



Svi nam kažu da smo jako različiti,

da to neće ići jer smo poput slijepe ceste,

a ne vide kako počeli smo naličiti

u toj tajni naše vjere i molitve česte.



Premda griješim, a za druge nemam suda,

premda odbijam sve daleko od stana

u kojemu, ako hoću, mogu biti čak i luda,

ipak ova naklonost je silno razlistana



jer sam navikla na tebe i na suze.

Znam da moje borbe tebe bole više

jer ja konačno ne vidim svoje uze,

osim ove spone što me drži tiše,



koju nisam očekivala u planu

što ga pomno održavam u praznini.

Dao si težinu jaku mome dlanu

što se nalazi sve češće na tvojoj razini.



Ne može se, ne mora se unaprijed sve znati

što je Gospod Bog priredio za svoje.

Još sam bila privezana kad je počeo me zvati

i kada me poslao na dveri tvoje.



A sad, evo, već je sa mnom sasvim jasno

da bih mogla, tako usamljena, u životu dati,

još da imam i to prijateljstvo krasno.

Konopci su pukli u tom vatrometu blagodati.

24.08.2021. 22:09











Blago čistima srcem



Svi Te uvijek naokolo traže,

ne znaju ni Tvoje sveto ime.

Izmišljaju svašta, duše snaže

raznim glupostima, bilo čime,


sve će njima dobro doći

za tu težnju koja nema cijene.

Sve će njima lako proći

iza vela, iza sive mrene.


Svi Te traže, samo Tebe hoće,

a ne žele znati niti lijevo, niti desno.

Misle da si zabranjeno voće,

srce kao da je ugušeno, tijesno.



A pred nama stojiš, Kriste,

i dozivaš, pružaš ruke,

ali nemamo mi duše čiste

da Te vidimo na križu Muke.



Srce uvijek treba očistiti,

oprašiti ga i oprati sjajno,

a ne duboko u sebi skriti;

tada gledat će Te, vječna Tajno.

01.11.2023. 04:00




Blago milosrdnima



Danas si me primio u svoje dvore,

danas si mi otvorio širom vrata

i prepoznao si dvojbe što me more;

niti jedna misao ti nije nepoznata.



Danas pustio si me na tu razinu

gdje se duša izdiže iz dna i jada

da mi se svi gorki sni rasplinu,

umišljaji strašni bez ikakva sklada.



A ja hvalim, Kriste, tvoju veličinu,

tvoje čovještvo i meku dušu hvalim

jer si razotkrio, zaliječio opeklinu

da te uvijek, Spasitelja, slavim.



Mojoj tuzi bio utjeha si, suzama mi cilj,

hrlile su ruke moje u naručje sveto,

ali i pred sudište mi bilo stati milj

da se vidi, da se čuje to što nije kleto.



Milosrdno Srce, razuman si ti u pravu

i u pravednosti nema tebi, Bože, ravna.

Duša ljudska uzdiže sve sne na javu,

a božanska presuda ti riječ je pravna.



Nisi dao da se branim već da milost tražim,

da me poniznosti Majke ti pridružiš

pa da opravdaš me vjerom kojom se ublažim

i da mir mi svega zajedništva pružiš,



mada znaš za moje boli i za mane, i poroke.

Sad me puštaš u taj svijet bez ideala

gdje je rat u srcu koje mrzi i ne čuje proroke,

ali svi će oni klanjati se kao stada mala.



Konjanike snage si u ponore strovalio,

ulizice moći spuznule su sve u drač;

i u savjest svakog srca sudom si provalio,

izrekao presudu si, strašnu kao mač.



Blagoslovljen budi, Sine, s desna Bogu,

i Milino što na prijestolju ti slavnome zavlada!

I na svodu nebeskome gledaš nas u rogu

smilovanjem svojim kojemu se svaka duša nada.

16.01.2024. 14:43






















Blago mirotvorcima


Molitve putuju kroz novu noć

i do moga srca stigle skoro.

To je poziv ona vječna mira

što ga daje nemoć i moć,

što ga šalje Isus s gorom

i još daje duši mojoj odabira.


Ako moći se odreknem

da pokažem razlog svoj,

to će uvijek dobro biti

da si više Krista steknem

i pronađem nespokoj

što se uvijek hoće skriti.


Tada Bog mi daje mirotvorstvo.

Nije li to izraz moći ponajveće?

Tada mi svejedno na kojemu tlu

stvara Bog mi stihotvorstvo

što se po vremenitosti kreće,

koje vodi ljubav što je ponor zlu.

31.12.2023. 23:44
























Božanski čas



Na svem kraju u tom vrtu ostaješ sam,

sam sa svojim usudom od Muke.

Getsemani svoj ti nudi kam

pod kojime dižeš drhtave si ruke.



Kao da ti srce stisnuto u ledu

kojim stane potiti se slabo tijelo.

Za Judinu potjeru prvi si na redu,

oko tebe mrači se i ledi granje cijelo.



Tako sam, a tako zaljubljen u ljude.

I u sjeni ti božanstva apostoli tiho liježu;

tvoje duše čiste niti sada uopće ne blude,

sutra ćeš im načiniti zajedničku mrežu.



Priprava se svršila za božanski čas,

stojiš usred nespašena svijeta.

Stvaraš novo nebo, zemlju, vječni spas,

čaša tvoja od tjeskobe prelijeva se kleta.



Svijet se mijenja i dobiva novu odoru,

zloduh bdije danas ovdje, oštri žalce.

Ostavit ćeš zajedništva baštinu oporu,

ali rastavit ćeš duše, ovnove i jarce.



Abba, Oče, reci im da svatko križ svoj nosi.

Anđeo ti slavu Crkve pripovijeda

koja pati s tobom i krvlju se rosi

što je blaguje i svijetu propovijeda.



Nigdje više nikad nećeš sam ti biti.

Duše Sveti, svoju snagu sad mi daj.

Utjeha je, kršćanski će puk se zbiti,

podići će tebe i u tvome Srcu gledati raj.

07.11.2023. 11:15





Čuj me, Bože moj



Tebi nikad mene dosta nije,

uzeo si život moj i moju krv,

moje vene što ih volja tvoja vije;

uzet ćeš za sebe čak i moju strv.



Sve ti dajem i pred žrtvenike nosim,

otvaram ti dlanove i stope blatne,

i sve vjetar tvoje milosti pokosi

da pretvoriš sve u voćke zlatne.



Beskrajno ti, Kriste, Bože, hvala

za taj mir i za jedino ti što me liječi.

Ništa tebi još za sada nisam dala,

sve si ti učinio od svoje riječi.



A sve počelo je tako slabo, tako tiho,

mišljah da je mnogo sve što je preda mnom,

ali sve je odnio te ljubavi ti vihor

jer ti samo želiš uvijek biti sa mnom.



Grijehe mi odnesi, odmah sve poništi,

prije nego što se sjetim imena svoga,

prije nego što zavapi duša i zavrišti.

Sve je divno, ali ništa kao ljubav Boga.

14.12.2023. 01:19




Dan ustrajnosti



Na dan pokajnički, današnji,

dok se sjećam ljetnih avantura 

za dob mladu, za rok nestašni,

pronađe me neka sjetna ura.



Stare pjesme zemlje, vremenite, 

što za zabavu su služile,

postale su meni nadom bremenite,

čak i utjehu su često pružile 



jer se stari čovjek nije lako dao,

nije htio sići s toga trona 

kad je krao kruške, kad se zabavljao 

dok je slušao sva gradska zvona.



Duša nosila ga da se raduje i pjeva,

nemir sreće bijaše mu jaka strana,

i u času kada sviće, i kad munja sijeva;

sreća bijaše mu tako nepristrana,



tako osobna i bjelosvjetska.

Nevolje su došle, pa su prolazile, 

nestala je silna snaga poetska,

a druge su duše dalje odlazile.



Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,

iz duše mu izlazilo sve što duša traži,

riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;

postao je čovjek koji srce snaži 



za sve događaje koji će uslijediti,

za sve riječi što su bile Božji svati.

U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti 

više nego što je ikad mogao to znati.

04.11.2022. 17:58 













Dijete neba


Ti ne misliš da te neću čuti

i da neću vidjeti ti sjene,

sada, kad su bešumni ti skuti

i dok riječi dolaze do mene.


Prohladno je s ove strane bitka,

ali rado prihvaćam tu ponudu

da zavirim ispod površine svitka,

da se usprotivim vjerskom trudu


i da opušteno gledam

kao da sam površna pomalo,

da ti nevjericu predam

za sve ono što se nikad nije znalo,


a sada me kopka tako bistro,

kao slovo tvoje i taj stol, tako jasno

kao šetnja poslije kiše, tako čisto

k'o iskustvo provjereno, tako krasno.


U naručju si Majke, u jaslama nisi,

slušaš njena prebiranja kako tepa;

ponad nje ta strašna prijetnja visi,

ali ona ti je sav ostatak i okrepa,


Bože silni, Proroče i Svećeniče

koji siđe u svu osamljenost,

komu ovaj svijet bez grijeha niče

da ti bude vječna uramljenost.


Kako ti je izgovorila to Ime

koje samo ti si dobio na dar,

ponizno nad svakim i nad svime?

Da je meni znati njena srca žar!

03.01.2024. 03:25



Djevičina moć



Divim ti se, Kriste, u čistoći duša

koje si sačuvao u milosti svojoj.

Zlostavljačima ih tvoja ljubav kuša,

vidim po svoj izranjenoj duši mojoj.



Kakva razlika je na tom svijetu!

Zlodusi su tako sposobni za boli

što ih nanose i nježnome cvijetu,

dok čistoća duše još za njih i moli.



Nevinosti snažna, sva si nepobjediva,

poput Djevičina srca koje muke zna,

ali osta kao kći i majka nepovrediva,

zauvijek je čedna i u tome prelijepa.



Vilenjaci znaju, lukavi su vođe,

pretvore se za čas svi u zvijer.

Kao Zavodnik po zemlji prođe

i uništi duše, promijeni im smjer.



Najteže ih rani pan za mentalna stanja,

nepopravljivo je poslije dozivati pomoć,

liječiti se mudrošću i bogatstvom znanja;

uzalud je pretvarati dane kad je ponoć.



Ali ti sve, Kriste, vidiš, čuješ i osjetiš,

znaš da molitvu ćeš uslišiti svaku.

I na kraju, kad se svetošću osvetiš,

zlo će poprimiti samo pamet mlaku.



Ranjena će duša Bogu svom se klanjati,

vile neće vjerovati u tu snagu porođenu

u tim razlikama što ih ne možeš ni sanjati;

ti ćeš, Kriste, dati smrt joj odgođenu.

23.01.2024. 08:30









Dodir noći



Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.



Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.



Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.



Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje



između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu



za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.



Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,



sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste



i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,



kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu



kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako



jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23





Doručak u travi



Dušo strasna, čista i zapaljiva k'o svila,

kako ću ti reći da me muči od požara strah?

Pouzdano srce svega svoga životnoga stila,

nebesniče takve kobi kakva zemaljski je prah,



tebe zovem, meni potrebno je tvoje zlato

jer ga cijenim teškim u tom svijetu što je lijen.

Prije nego vratim se u živo i sterilno blato,

znaj, nedostaje mi taj već osvojeni plijen.



Strah moj od gubitka još me više peče

nego nedostatak pametnoga uma.

Ne dopusti da mi mačevi zazveče,

ne daj da te moja horda opije od ruma.

20.01.2024. 07:30













































Duhovni procvat



A iz mene bit će netko drugi,

nešto drugo, savršeno, bit ću ja.

Neću više biti na sunčanoj prugi

nego bit ću kao sunce što u nebu sja.



Jer taj grijeh na meni obitava,

moje sitne, mlake radosti

što prolaze danom, venu kao trava

ili koriste se rupama u znanosti.



Ja sam samo malo zrno u raspadu

što je plodne zemlje našlo trag,

a iz njega cvijet se rodi koji drži nadu

što u ognju pročišćenja cvate kao lahor blag.



Ne znam reći kako će se razviti

tu, iz moga grešna, tvrda stanja

netko tko će savršeno svijetliti,

i bez stiha, i bez znanja.



Samo znam da ta duša već se rodi

kada postah ovdje, prorečena.

Iz vječnosti ću nicat u nebeskoj odi

Božjim Srcem, milosrđem izrečena.

04.11.2023. 23:49



Duša putovanja



Ne kažem da doba moje prolazi

jer prolazim i putujem tu samo ja.

Vrijeme nije moje, nikamo ne odlazi;

u meni je načinilo dušu putovanja.



Navikla sam od rana sve osluškivati,

slušala sam, kao mlada prvo čula ptice,

progovorila o njima da me svatko shvati;

šutjeli su, gledali me netremice.



Radujem se. O, kako se zapravo radujem,

mada još me veže ta zemaljska čar.

Jer me čeka susret koji već i sada čujem,

mada nikad nisam bila Kristu par.



Moj će čitav život za me govoriti,

ja ću samo klanjati se, slaviti.

Nikog neće biti tko bi romoriti

da bi mene još u bijedu postaviti.



Navikla sam, Bože, tebe osluškivati,

poslušna ti biti sva za dobro svako.

Za me neka rekne svima naša Mati

da sam ljubila te dugo, jako.



Sve što kažeš, Kriste, tvoja volja,

neka cvate u mom srcu tvoja riječ.

Dopusti da postanem sve bolja,

da mi ruho bude zgodno za tu sveč.



Čekaju me sveti, anđeli i Mati;

Krist me čeka da me Otac naš zazove.

Klanjat ću se, poljubac mu dati

kad me mojim imenom nazove.

23.01.2024. 16:23








Duša vrsna



Sjećam te se, dušo zlatna,

liječila si sve od predrasuda,

profesija ta sudbina ti posebna.

Nisi zazirala, dušo, ni od blata,

kao zaborav si jada, kao rodna gruda;

život kao žrtva, Bogu potrebna.



Sve si mogla, sve si znala,

mnoge tajne i mnoga otkrića,

izdržljiva poput stuba od kamena

na koje si kao stražar stala

svaku zlomu, pred sva bića.

Prošlost bacala si iza ramena,



neprekidno naprijed gurajući.

Nikada se nisi otkrila tom svijetu,

što te drži i tko tebe dalje nosi;

prelazila vise i prah gutajući

da bi predala se svakom cvijetu,

da bi spremna bila svakoj rosi.



Odanost je tvoja bila strašna

kao bujajuća rijeka nepremostiva;

pažnja i pozornost kao mir i red.

Tako može duša čista, duša strasna

i za ljude nepozvane neoprostiva;

uvijek pretrpan ti bio raspored.



Malo riječi, iskrenost, težina,

to je bila slika, tvoja iskaznica,

odgovornost preko svake mjere.

Tajnovita i vječna bila ti svježina,

polet kao složno jato lastavica,

nikad nisu pratili ti snagu vjere.

15.01.2024. 06:46



Duše bez zaborava



Molit Boga za još jedan stih

jer otkrivam sebe samu

kad ih skupim, puno njih,

kada propadam u tamu.



Tama tim je veća kada odgovara

vilenjacima iz polusvijeta.

Čovjek nekad sebe vara,

misli da je zloća dobra, sveta.



Volja mi je došla stihovati,

naći one druge ljude neke

što su traga htjeli iskovati

posred moje duše prijeke.



Nije meni stalo do žaljenja

nego do opraštanja za one

što sad misle nova htijenja,

što su prava djeca od Madone.



Želim reći: sve vas pamtim,

rado blagoslivljam, molim isto.

I ovakva sad za Kristom plamtim

jer me vodi mila Duša, Srce čisto.

24.01.2024. 15:58








Gorući stup



Život boli,

život ide.

Dok se moli,

to su etide.



Pjevat ću ti,

Bože moj,

patnje su ti

malen broj,



al' su jake.

Tvoja suza

duše svake,

tebi čvrsta uza



pa to liječiš

poput diva,

propast spriječiš

svijeta siva.



Zlodusi te znaju,

Božji Sine,

tebe otkrivaju

da se vine



Ime tvoje

po ravnici.

Krvlju se znoje

po pravici



čeone ti kosti,

kao znak

ti nevinosti,

kao usud jak.



Molit ću te,

Kriste, spase,

i dozivati te

kroz sve rase,



kroz sve ljude.

Čovjeka od gline

tvoje rane ljube

da ne gine.



Od početka

ti si revan bio,

sve do svetka

kad si vina pio



za tim stolom,

kad si kruha dao

s apostolom

što je za te pao.



Gorući grme

na svom Stupu,

narod grne,

stvara grupu



što se grije

svetinjama

da ti krvi pije

dok je tama.

18.01.2024.








Ime nije važno



Krizni dani, kritična stanja,

pogurani izvanjskim i tuđim nalozima,

Kairos su iznenadni stadu.

Progoni su katolička zvanja;

tko sam ja sa svojim jadnim zalozima

da doviknem skupu mladu



kad u meni starost još prebiva?

Bit će dana predivnih i bajnih

kad se srce opušteno smiri,

premda izgleda da još sam više živa

od božanskih riječi sjajnih

iz kojih mi novo obećanje viri.



Tko sam ja sa svojim oproštenjima,

sjećanjima na poganstvo snažno,

obraćenica na pola životnih mi sati?

Meni patnja nije isto što i njima,

tolerancija zbog koje nije važno

kakva razlika je duša što ne pati.



Bacila sam u more si tijelo,

ostala bez daha što ga tražim,

gotovo sam lovina za bijele psine.

Zar da žalim što se nije htjelo,

zar da plačem, zloduhe da snažim?

Il' da slušam kako laže već kad zine?



Crna lista nije za mene domena,

tu me nije briga ni za ljubav, ni za grijehe

jer mi Bog moj daje, a svi ljudi manje.

Doziva me svjetlo, mada već sam snena,

neprekidno šalje meni nove lijehe

da obrađujem to novo nečije imanje.



Presuda je pala, primam ju bez pogovora

iako zaslužih bar obrazloženje.

Grijeh bi bio, ponijela sam, ali je prelako,

to što na križ nekom sliči odozgora.

Nije mi ni bitno to raspoloženje,

ime nemam pa da moram čuvati ga jako.

16.01.2024. 23:50



Ispred tebe



Neću te još niti zagrliti,

ti ćeš već učiniti mi čudo.

Ruke moje k tebi će pohrliti

kao treperenje jako, ludo



svih leptirića iz utrobe, iz grudi.

Da izgubit ću se, to već znam

jer već dugo duša uvis žudi.

Često juri ove jedrilice pram,



tako silno da i prebrzo poskoči

kao da će sva se prevrnuti.

Duh joj tada proročanstvo sroči,

al' ga srce ne može ni čuti.



Jedrilica ova kao jasle tvoje,

ne znam tko je veće dijete:

ti što brineš za nas obadvoje

ili ja što imam noći spete.



I ne tražim tada, i ne molim

da mi otvaraš emocije i zid;

znaš da sve te više volim,

znam da otvaraš mi srca vid.



Ispred tebe duša mi je slaba

jer tvoj silazak je bolna kota,

prvi susret već je tvrda graba

kao uvijek izgubljena prava nota.



Prizor za nas, ljude je ljepota,

i za mene to je ono isto pitanje;

patio si već početkom svojega života,

ali donio si cijelom svijetu svitanje.

22.12.2023. 17:18

















Jutra u večerima 


Jesi li se, dušo, umorila

od života raznovrsna?

Je li ti se sumaglica stvorila?

Još od ona dana krsna



gledam kako stiže obraćenje

na to srce moje i na vjeđe,

kako stvara posvećenje

koje hranilo je moje pređe.



Kako ne bi meni pripadalo

što se začelo davnini,

komu srce moje jednom palo

kao nova duša u ravnini,



kao poziv koji se ne odbija.

Duševna sam, duhom život pijem

što mi snove i tu zbilju sad ispija,

čak toliko da i večerima bdijem.



Sva sam bila ja u Božjem planu,

neka druga, ali poravnata

još i bolje nego kad zadobila sam ranu

što je svima osim Kristu bila nepoznata.



Slušam kako stižu uslišanja

predalekih molbi bez adrese

dok mi Isus pretvara sva stanja,

dok u Duhu Svetom tijelo mi se trese.



To si ti i tu si, Bože moj

koji si se davao kap na kap,

i kroz slutnju, vjerovanja boj,

a sve da ne strada krhak lap.



Tek sam živa ojačala,

a već pitam se do kada.

Molitva me oplakala,

iznova me budi nada.

14.01.2024. 01:39




Kada čekanje umine


Voljet ću te, Duše Sveti, uvijek,

i dozivati te u svim potrebama.

Istina i Duh, pričest, pravorijek,

to je hrana mojim molitvama.


Ne mrzim taj život svoj,

ali kada prestanem,

navratit ću tada u Dom tvoj

ako prije odavde ne nestanem.


Vrlo dobar čovjek, dobro svijeta zrnje

držat će me kao leptira na dlanu

da se ne osipa prah mi, krilo krnje,

već da prosipa se rosa na tu ranu.


Kad zacijelim, kad uskrsnem ja odavde,

čekat će me prijatelji mnogi

ili neće mene biti, ali bit će pravde,

neće proći lažni bogi.


Svi smo Duha dobili bez mjere,

ima razloga za teške mlade dane

što ih žive ljudi od nemale vjere;
a u obraćenje život mi ne stane,


tek polovica ga ima, a već bježi.

Samo Bog zna što je s time htio,

jesu li mu draži stari ili svježi;

tko bi znao, ali sve je ostvario.


Samo čekam nova jutra, nove dane

kad ću jasno gledati visine.

Djevojke su mlade za sada još rasplakane;

ja ću stići kad mi ovo čekanje umine.

29.01.2024. 18:11














Kasna Večernja



Večernja je zakasnila

i još duge zimske tmine.

Svijeća se ugasila

kao da je ovaj čas joj da umine.



Nisam progovorila ni riječ laku

svojoj Majci, našoj Gospodarici;

možda nije čula moju suzu svaku

što je zaostala nekoj ropotarnici,



ali znam da moli, znam da gleda

kako će mi dostaviti mlada vina.

Lijek si tražim, vrteška mi ne da

što u glavi mi je zalog Sina



da bih često tražila ga spasa.

Slabe riječi i još gore rime

očituju zrelost moju koja stasa

da se opraštam sa svime



što me sačinjavalo u bijedi

koja zato znam da nestat neće.

I ta sjeta lako se prorijedi,

mozak usporit će i već kreće.



Tebe sad se sjećam u sporosti svojoj,

Isuse iz Nazareta, slavni Bože naš.

Otvorit ću prozore u sobici mojoj

da mi laka Duha sve to više daš.



Duše Sveti, dobro došao si meni;

znaj da iste one molbe vrijede

koje nađu još topline i u sjeni,

koje za te nikada ne blijede.

14.01.2024. 18:34








Kolona lutalica



Usponi i padovi, da li čovjek to je?

Ili to je vjetar koji lišće raznosi?

Tvoja, Kriste, uslišanja se ne broje,

obilna su kao zrake sunčane na rosi.



Kada uzvitla se lišće, kao nered neki,

samo ti znaš kome duša sva treperi.

A izvana samo jedan pogled prijeki,

ne vidi se srce u svoj ljubavi i vjeri.



Zar bi moglo s tobom drugačije biti,

zar bi uspavano biće iskazalo žar?

Ti si Život, budnost koja ne zna sniti,

neprekidno radiš i revan ti mar.



Reci, Gospode, mi je l' ti teško sa mnom,

jesam li pretvrde šije dok se poginjem k'o trska?

Dovodim ti strašila, i lutalice hode za mnom,

da ih liječiš. Je l' ti moja čitava kolona mrska?



Srca gledaš i bubrege nam dobro znaš,

samo ti si, tamo gore, mjerodavan;

a kad si nam blizak brat, vidiš samo šaš,

uvijek stvaraš nove staze, put nam ravan.



Već odavno znam za dušmane koji te obilaze

i sa smiješkom izobličenim se hvale.

Vidim kako često meni u blizinu prilaze,

gurkaju me, gaze moje stope pa se šale;



a ti sav uzvitlaš se u mojim grudima;

zajedno nas boli, prepušta se moja brana

kao isto ono lišće vjetrovima ludima,

ali ti mi daješ mir kao da sam tvoja izabrana.

12.01.2024. 22:16







Kraljevi mijene



Slušam Boga, slušam duše zatvorene,

traže ranjenike poput mene.

Nisu mrtve, nisu stvarno zatočene,

ali pravi kraljevi su svake mijene.



Ljubav nose sve u moždanima,

zbore uvijek malo, ali istinito,

obilježena im čela Božjim pečatima,

dar su vjere i ne zbore incognito.



Nisam duša krive vrste, Bog me htio

i to upravo ovakvu kakvom se pokažem.

Davno mene takvu Krist je zavolio,

očitovao se meni da si besjedom pomažem



od koje mi dođe mudrost i razboritost,

ali samo vrijedi mome posvećenju.

To je inače na djelu božanska raznolikost,

ljudima se služi što su skloni obraćenju.



Jer za ljubav i za Boga

svakom obrat potreban je jak.

Pretpostavka tu je dosta stroga:

istina, čistoća, čovjek, pouzdanje – to je znak.



Tako nađe se i nekoliko duša

koje tad u Božje ime zbore

pa zasvijetli ljubav koja sluša,

pa zalijepi Riječ, srcu daje odgovore.

18.11.2023. 22:51



Kristalna Hrid



Po ljudsku imenu

uzesmo naziv za vođu.

Makar u krimenu,

kralj ide u svečanu lođu.



Jer je onaj što otima,

onaj što krade

u svim narodima;

još hoće parade.



Jarci sitnoga zuba

dali mu vlast,

objavljuje truba

njemu na čast.



Al' samo je, dušo, taj

koji je pravi

Svetac i Kralj,

Bog naš u slavi.



Nježno te vodi,

ovčicu svoju,

gdje svi su narodi,

spremni u boju.



Samo je jedan porez,

velik i strašan,

al' dobar je povez

i mukama izdašan.


Da proširi svijesti

svim svojim stvorovima,

da mogu sjesti i pojesti

i volove u torovima,



tako je snažna

duša od Krista,

najviše važna,

jaka, a čista.



Navale i bure,

ali Kralj nam je Hrid.

I nema te ure

kad propast je brid



po kojoj se klimaš

jer on je Spas

za koji se primaš

da sačuva nas.



Ostani uvijek budna,

dušo od pepela,

da nije ti nikada oskudna

dragocjena vjera.

13.01.2024. 08:56










Kušnje



Neke pojave u duši ne podliježu mijeni

kao što i kosti srastu ponekada krive.

Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,

Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.



U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje

da nam budu vječni dani blaženosti.

Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,

štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.



Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu

što ih raznovrsne vile različito dijele

da bi spoznalo se po njihovom plesu

jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.



Teško prepoznat je neke vještice od purpura,

ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.

To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,

povode se duše ravno da se ne postide.



Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu

da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,

da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,

i da konačno bi neka duša rodila se čista.



Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate

koji pravedan se predao za svakoga od nas,

dade život svoj za prijatelje i za druge svate

samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.



Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš

koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila

da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,

da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.

26.12.2023. 04:25




Lamento



Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.



Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.



Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.



Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.



Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.



Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.



Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.



Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.



Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13



Lutajuća zvijezda


Biti mirotvorac može se u istini.

Oni sinovi su Boga i imaju moć.

Mnogi mi smo mirotvorci u intimi,

ali kada kleveću te, tada pada noć.


Bitno je za neke važne ljude

da od samoga subjekta čuju riječ.

Drugi neka misle: evo lude,

ona ne može pohađati sveč.


I kad zvijezda pronađe svoj cilj,

bit će sve na Sudu jasno,

tko je svetac, tko je Bogu milj.

Čitav narod nosit će se časno.

28.01.2024. 01:44







Ljubavna borba


Polutama, zasićena duhom moći svježe,

kao da zaustavlja me da pogledam

crtež Boga što je ovdje razbacao mreže

već odavno, da sad s njime pripovijedam.


Svaku hvalu predajem ti, mom pastiru Kristu

koji uvijek ima lijepu riječ, ali me i kori,

Učitelj moj koji dodaje mi još za glavu bistru

neku molitvu i rime, sve da sa mnom progovori.


Otkrivaš mi svu ljepotu duša da srce primijeti

unutarnjim pogledom na sebe i na stvari,

i da najljepši je onaj koji ponekad priprijeti

da ga više ljudi čuje i da vatru im ražari.


O, Kriste Bože , kad si s nama se poistovjetio,

bijasmo ti ovce, dosta ograničene i priproste;

Janje posta pomirbeno što je duše provjetrio,

a sada si gore, pripremaš nam nemrse i poste.


Da bi poveo nas više prema okrajcima neba,

da se brže pomaknemo iz te učmalosti

i da primimo još više ono što nam treba:

da se odmaknemo od ta svijeta i žalosti.


Puno je pred nama božanske divote,

sretnici smo, uljuljkani u ponjave svoje;

srca su nam usaljena, jedini Živote,

navikli smo zaspati za prispodobe tvoje.


Toliko se trudiš za to malo pepela i praha,

za nas, bića što nam činiš pretvorbu

naših srdaca od kamena, i od straha,

da bi osokolio nas za ljubavnu borbu.

26.01.2024. 03:44











Ljubav pobjeđuje



Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi



da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć



gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.



Neki pokazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob



od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.



A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.



Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.



A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.



Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.



Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.



Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.



Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27 



Ljubite kao ja



Danas ću ti opet ono isto reći,

onu jednu, jednostavnu slavnu riječ

koju čuvamo za svako naše slavlje

što ga ne moramo sami uvijek steći

jer je sve od Krista našeg sveč

koja uvijek podari nam duhovno zdravlje.


Volim našu ljubav kao svoj gubitak,

ovo prijateljstvo što je sakriveno niklo

jer su rekli da se ljubav ne isplati

onom tko izgara sav za sveti Svitak,

onom čije srce je na odricanje sviklo

ili onom koji ode da se nikada ne vrati.


Volim ono drhtanje zbog tvojih odlazaka,

nikad ne znaš je li posljednji u nizu;

volim osjećaje nestajanja svega,

onaj pad u Nebo usred sveprisutna mraka.

Žarko ljubim onu želju da ti budem blizu

svakog trena moga svakodnevna bijega.


Častim svako odricanje, duševnu prazninu,

ono srce koje njedrima se uspinje do čela,

onaj let u stopama što kročile su okovima.

Moja odluka za ljubav mi dočara nebesku ravninu

na koju je idealna ljudska ljubav žrtveniku sjela

da je Isus primi sa svim njenim sokovima


jer se Bogu riječ Mu ne vraća bez ploda

nego uzlazi u časnom preobraženju

kada oprava joj svijetli poput svijeće.

I Gospodin prima darove od svoga roda,

molitve i godine, čežnje zov u svome utaženju.

Poslije svega, nikada nas Bog zapustiti neće,


ni najveća Mučenica, naša Majka i od Boga dar

koja blagoslovi već u tajnosti sve koji ljube

da bi od njih bilo odjeka u svoj ljepoti.

Ovaj Post je sladak kao njene ljubavi nam žar;

ovo odricanje nesagledivo je kad se prijatelji gube

da bi pronašli se već u raju vječni njihovi životi.


Da te nemam, tvoje spremnosti da budeš sluga,

nikad ne bih znala što je uspon iznad svih nizina;

i da ova srca nisu spremna da sve bilježe i pamte,

nikad ne bi bila jasna niti jedna tajna druga.

Sad u nama Krist nas nosi putem najvećih visina

jer Mu svidjelo se izabrati srca koja za Njim plamte.

07.03.2020 09:17










Magla



Povjerenje, vjera svaki život drži

ako postoji uopće barem jednom,

mada čovjek često s afektima trži,

čini srce bolnim, dušu svoju bijednom.



Iz ta povjerenja sloboda izrasta

bez koje nit nema životnoga začina,

bez nje čovjek nevolje ispašta

i za dobar život ne nalazi načina.



Bez slobode nema kreativnosti,

nema stihovanja, ni skladanja nema.

Bez nje srce guši se u kivnosti,

a za nju je uvijek strah i trema.



Kada ovaj svijet i ljudi te zapuste,

tada slobodan si i sam čvrsto stojiš.

Ne mare za tebe jer su magle guste

dok ti skladaš i za maglu se ne bojiš.



Pustite na miru sve te duše zaostale,

brinite za sebe i za nevolje blatne.

Ne znate li da su k'o braniči stale

jer im otimate dušu od slobodne zlatne.

25.01.2024. 03:12












Majčino pletivo



Divno i tajanstveno je naći

ono što se cijeni i što vrijedi

da se mnogim sestrama i braći

preda ili primi tako kako slijedi,



kako se je pronašlo i otkrilo

uvijek isto, ali uvijek drugačije.

Poslije kasno svašta bi se skrilo,

istovremeno je putovanje svačije.



Zato jesmo jedna Krv i Pismo,

zajedništvo same ljubavi presvete.

I od boljeg, i od težeg bježali nismo,

zato Majka raspliće i iznova plete.



Zaista su predivni ti pozivi i zvanja

kad se duša, kad se tijelo preda

volji Boga Oca usred sveg imanja

od kojega rastavit nas Majka ne da.



Sve nam rješava i svemu se nada

duša u tom naručju, malena i odlična,

jer ne molimo da itko svijetu strada;

to je vjera što je samom Bogu slična.

08.01.2024. 21:03



Marija Braniteljica   


Mudra srca, bistra uma,

netaknute čednosti i vjere,

šutljiva i nježna, sva bez šuma

ti si zadobila svete neizmjere.


Sedam bodeža kroz grudi,

a u duši zavrnuti mač,

dočekala novo nebo da zarudi,

novu zemlju kao drač.


Sve do sada milosti si puna

da ju dijeliš, vječno bit će dosta.

Bezgrešno Začeće kao svijeta Kruna

što na jakom srcu poniznosti osta.


Da te slijedim, teže nego Krista

popratiti u blaženstvu.

Zagovor si kao odvjetnica čista

u svoj hrabrosti i ženstvu.


Ta si koja otkriva za vijeke

namisli od srdaca do kraja.

Sve opraštaš i sve duše prijeke

smjerno dovodiš pred Kralja.


Što će žalci zloga, što će jadi,

štipavci i poglavarstva, vlasti?

Ti si Vrhovništvo koje raj zasadi,

Posuda si požrtvovne časti.


Poslušaj me, Braniteljice,

ne bih odbila ti gorku travu;

mila, sveta hraniteljice

koja nosiš me na nebu plavu.

25.01.2024. 11:57

















Marijina škola


Ljudi nemaju te riječi

kakve Isus njima daje

i kojima nama, vjernicima liječi

sve što za nas ovdje traje,


sve što mi bismo izrekli,

ali ne znamo sve sastaviti.

A mnogo toga jesmo stekli,

ali ne znamo sve nastaviti.


Zbog tebe sam, Djevo, naučila ja

kako ljubit možeš sebe sama,

kako možeš punim srcem ljubit Isusa,

i kako je ljubav ljudska drama,


nikoga ne voliš jednako, ni isto.

Kao da ja ljubit nikad nisam znala

Isusovo ili tvoje srce čisto,

ali ipak mi je sudba ljubav krala.


Ljubiti te znači biti samo svoj,

biti dio tvoga životnoga tijeka,

predati se tebi u slobodi toj,

biti važan dio tebe čitavoga vijeka.


Brinuti o tebi, sebe zaboraviti,

prošlost dušom tiho isplakati;

praštati i uvijek pokraj tebe boraviti

zahvaljivati i srce živo istakati.


Ljubiti je ljepše nego ljubljen biti,

prazna srca i nemirne svijesti.

Ipak moraš meni ljubav dopustiti

da bismo se mogli sretni sresti.

24.11.2023. 14:43













Mater Christi



Njezina čistoća,

izobilje dobre vjere,

nebeska kakvoća

poput stroge zavjere



prethodile sili

Duha Životvorca.

Gnijezdo su svili

u volji Tvorca



zemlje i ljudi,

i Bezgrešne Djeve

što jutrom se budi

uz anđeoske pjeve.



Pa kako, Gospodaru,

i to baš njoj?

Majčinskome žaru

odgovarat će soj



koji se predaje

u jasnom posluhu,

a zauvijek traje

s Duhom u dosluhu.



Od Duha sjene

sva je protrnula,

svetinje njene

nije oskvrnula.



Ime Mu Isus nadjeni

jer je Spasitelj svijeta.

„Da, neka Duh me osjeni!”,

zbori Djeva od pijeteta.

03.11.2023. 22:26



Milosni dar



Ljubav ti je daleko od opijuma.

To je životna energija Duha

koja nosi preko mora, preko druma,

ima senzor unutarnja sluha;



daje potajne i nevidljive žrtve

o kojima samo Bog Svevišnji zna.

Uz nju neke ruke padnu kao mrtve,

to je Mudrost koja život vječni tka.



Ona ljepša je od bajki i od snova,

od svih čežnji, maštanja i želja,

i tako je stvarna, kao zora nova

što nam sviće od našega Spasitelja,



njegova je, jasna kao krajnji sud,

sloboda u tim venama joj teče.

Ljubav mijenja dušu i smiruje grud,

nježna kao melem rani koja peče.



Ali pazi! Nije sve to tvoja zasluga,

tu se stvara tvoje potpuno predanje.

Ljubavi je zahvalno ti srce jer je sluga

Kristu našem koji daje duši izabranje.

22.01.2024. 09:30




Molitva pravednika



Grijesi duše, prošlosti i sadašnjosti,

postoje u nekim sjećanjima starim;

to je polog naše svagdašnjosti,

to su jako malo važne stvari.



Kad ishlapi ono što je uistinu važno,

značajno za ostarjele kosti,

duša ipak zna da je kajala se snažno

i da Bog joj svaki put oprosti,



daruje u svemu milosti svom stadu,

sve od Duha Krista i mladoga Božića.

Spoznaje se množe i njeguju nadu,

duše vide sve to bolje, pršti znanje žića.



Zna se ono što će važno biti

za tu osobu i vjerna stvora.

Pokajanje će se uvijek zbiti,

ispovijedanje u srcu Isusova dvora.



Uporna je molitva i puna nježnosti

ono čime stado sebe hrani,

nabrojeno dušama od vjernosti,

da se svakome produže dani



sve dok ne dođe taj divan čas

kada križ i kušnja križa stigne.

Tada stado sluša od Pastira glas

da ga vodi i u nevolji pridigne.



Mnogo može molitva pravednika,

ona postiže sve kada blagoslivlja,

kada ima bezbroj nasljednika

gdje se duša drugoj duši odaziva.

28.11.2022. 08:28















Napušteno drvo



Danas nema drugog odaziva

osim onoga iz srca majčinskoga

što iz pustinje mi viče

da je moja duša siva

jer je mlaka ispred srca očinskoga;

ona slavi, al' ne kliče.



Tražit će se od tebe još više,

da bar trpiš život taj

koji hoće biti strašan.

Nikad ne znaš koliko ti duša diše,

niti kako užasan je zmaj

što ti često nije jasan.



Milost ćeš u pustinji mi naći

gdje te more brige, muke,

gdje su jarci opečaćeni.

Ne možeš me ni dotaći,

prljave su tvoje ruke,

zglobovi ti kao iščašeni.



Zar ti ne znaš da moj Križ je napušteno drvo?

Nema smrti, nema mašte,

sve je sada bljutavo i prazno.

Zar ti ne znaš da je stvaranje topline bilo prvo,

a sada su duše ohole i tašte

i po zemlji puzi divlje biće razno?



Idi sada, ravnaj moje staze

da je lakše i do mene doći

svakome tko trese se i drhti.

Plamen ljubavi je ono preko čega gaze

gušteri i zmajevi bez moći,

a ti budi duša koja prhti.

02.12.2023. 15:54



























Nebeski sprudi



Pakleni oganj rastopit će grijehe

i ostat će ledena istina slavna

koju bih provesti kroz milosne lijehe

da bude mi nada mjerodavna.



Danas je sunce zubato, čisto

osvježilo haljinu djeveruše mnoge

i bit će slično ili sasvim isto

kad puni mjesec umnoži uloge.



I sprema se noću da nitko ne zna

bajka o nekim predivnim ljudima

s kojima pleše sudbina nježna

na polju života pri nebeskim sprudima.



I mnogi su likovi nastali bajni

po uzoru našem Gospodinu Kristu

što je obećao Majci stotine tajni

i svak je želi u noti, stihu i kistu.



Ali samo je jedno mjesto za istinu,

jedna je zbilja i kolektivna

gdje blagujem Milosti, ljubavi trinu,

gdje vodi me, ljubi Besjeda korektivna.



Slavna je tajna Euharistija,

nosi me čitave dane i noći

da postajem uvijek bolja i čistija,

da udišem novoga Duha moći.

01.12.2023. 17:30




Nektari života



Predvečernje sunce pada,

a duša se sjetno tebi, Kriste, vraća.

Sporo raste, tiho cvate nada,

grijehe broji srce koje teško shvaća.



Je l' zbog toga krimena, to ne zna,

ali sva persona polaže osobnost

sad na ruke Majci, prije rana sna;

dani prže, gubi se sposobnost,



sve za život što se mora, što se hoće.

Volja jaka, želja plamena je kao vječnost,

ali riječi skaču kao razasuto voće,

misli gube svoju mladalačku tečnost,



svoju spontanost i svoje sabranje.

Pamet slaba, stare boli uzimaju maha,

k'o u recidivu sada gubim si imanje

i obuzima me plod od pepela i praha.



Što je nekad bilo, opet će mi doći,

iznova se trzam protiv zloduha i vila;

al' znam dobro tko će darovati moći,

iste nektare sam već i prije pila.



To je od Boga mi milostiva snaga,

uzdanica uma moga protiv stresa.

Uvijek me izvlačila je vježba blaga,

sjećanja na dobro, pogled u nebesa.



Istim tempom i u ritmu otkucaja

srca Majke koja kršćanska je žena,

oslobađala me sila milozvučna raja

kada bijah kao mrlja pregažena.



Nada tinja i snaga se budi,

kao cvijet u krvi Isusovoj raste.

Zauvijek su prošli teški sati hudi

jer sam dijete što i anđeli ga časte.

20.01.2024. 16:56








Nitko ne zna



Tako jaka da ostvari prapočetke učeničkog sabora,

tako slaba da prigrli stranca kao svoga sina.

Tako nježna da se sjeća starozavjetnoga tabora,

tako hrabra da obeća da će Kana imat vina.



Tako moćna da prigrli patnju Isusovu kao posinjenje

i nemoćna toliko da ne može, a da ne plače;

tako smjerna da prepusti svima sjedinjenje,

tako vjerna svakoj duši kao da je njeno nejače.



Tako velika je ljubav njena da izdrži sve,

tako niska jeste ljubav duše njene ponizne.

Nitko ne zna od stvorenja kakva je Kalvarija,

al' svi čeznu ljubav Boga znati kao Marija.

15.11.2023. 16:05



Noću dok molim



Hladni stupnjevi

kao poticaj

za promatranje

tijela u pljevi,

meki doticaj

za omatanje.



Da sam te previla, Kriste,

barem jedanput

u ovu podneblju

u krpice čiste,

znala bih put

kao mnogome hljeblju.



Ne bih nahranila svaka,

a možda si znao

za koga je što.

Ako bi došla ataka,

možda si se povukao

na drugo mjesto.



Tu, pri svetome stolu,

znam u vjeri

da ćeš zavladati

u čitavu kolu.

Paklene dveri

nas neće nadvladati.



Onaj što slijep je

dobit će vid,

dobit će sluh.

I, makar lijep je,

bit će ga stid

i bit će gluh.



I tko ukrade,

tako bezbrižno

i tako lako,

slijedi parade

na putovanje križno

gdje trnje je svako.



Nema kontradikcije,

tu njeguje Mati

ovčice tvoje.

I, s puno fikcije,

zloduh se klati

kraj glave moje.



I šuška, i tuli,

stenje i plače

da me omete.

Još bi da huli.

Tijelo ti jače

zbog ljubavi svete.

11.01.2024. 23:23




















Obred mira



Neću više hodat u širinu,

čujem iza sebe jedan mio glas.

Ljubav koja poznaje visinu

nađe za me ovaj kobni čas.



Ti si moja duša, nađi mene

kako pratim te i čekam na te;

ostavit ćeš iza sebe mračne sjene,

ovdje nudim fiksnu dušu za te.



Koliko me ljubiš, a ne mogu doći

svojom grešnošću i kvarovima;

znaš da samo hoću zagrliti noći,

obasipati nebo raznim darovima.



Bliži mi se taj zakašnjeli sat,

samo jedan tren u noći il' u danu

kada želim ispred tebe, Kriste, stat

i ponuditi ti život svoj na dlanu.



To je obred mira, obred reda,

poput blage šetnje poslije stola

kada naše srce prema nebu gleda

da nam zvijezda zapečati svezu s dola.

13.11.2023. 21:51








Oganj Krista moga


Kriste, Gospodine,

nova je sreća

od ove godine,

od cvijeća i svijeća


što se rasprostiru

svetoj izmiješanosti

u tonu oprostivu

kao svečanosti


koje si stekao

za dušu ranjenu

i puno si rekao

obliku mi stanjenu


što mi srce stisnu

kao grom kad pukne,

kao bubrezi kad vrisnu,

kao požar što sukne.


Hvalit ću te usnama,

zakloniti vjeđe

s otrtim suzama

jer nema bijede


što veća bi bila

od tvoje mekote.

Duša se svila

kraj tvoje ljepote


da se ugrije

od zime hladne

i gnijezda svije

za vrapce jadne.


Proglas Milosti

dotače mi srž

kao znak pravednosti

što ponizi mrž.


Hvalit ću te dlanovima

sa sveta ležaja

u nebeskim stanovima

da cvate predaja,


da se rasplamti

oganj tvoj bačeni

što spase pamti

po velikoj cijeni.

08.01.2024. 17:32
















Okovi



Okovi su moji zagotovo spali,
kližu lanci nevjere i sumnje
što su mome srcu vječnu ljubav krali,
što su remetili moje skromno umlje.

Vezice se pokidane razbacale,
zgaziše ih stope moje tihe
što su mekoj travi sebe obećale,
rijetka rasta na kamenju psihe

pred kojom sam dugo bila nemoćna
kao siromah na velikom sudu
kad izjedala me gorka rana noćna,
kada peklo me za dana, ludu.

I u tome košmaru ona Ljubav zbori,
razgovara sa mnom i ja s njom
kao da to nije ništa. Anđeo govori,
Djeva bajna obećava dom,

Bog mi neki drugi život pripovijeda,
a da ipak to su bile sve godine moje
i svi znaci što su sada roj od reda.
Nalazim ih kako meni i taj život kroje

kako nalaže im to Providnost slavna
jer su moje srce, moja duša sretni
tamo gdje ne stiže riječ mi pravna
već mi samo Ljubav daje darak sjetni.

Sada anđela razumijem i sveto ga primam,
svaku stopu moju nosi k oblacima
od kojih ja ništa ne uzimam
nego sastajem se svijetlim tracima.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 19:57:49



Plač lutnje



Ova mi tišina kao zavjet šutnje,

ova pjesma je balada beskrajna

iza koje sakriva se i plač lutnje,

i to moje srce koje sad je tajna.



Nisam sjajna pa si Boga štujem

da ga pitam savjet koji boli

jer je ono što odozgor čujem

kao krik što uzaludno moli.



Daj mi, Bože, da u zabludi sam,

da sam štetočina, da sam blud,

samo da sve to što vidjela sam

ne dam nikad, ni po svud.



Voljeti ljude i čuvati tajne,

mora biti plod preteška križa.

Sada pokraj Istine mi sjajne

sjela mi na ljubav jaka kriza.



Al' zbog tebe, prijatelju svijetli

koji meni pruži slobodu bez kraja,

neka stupe sad u snagu naši vjetri

da se brzo mogu nagledati raja;



da u vjernosti ti neviđenoj

povijem se poput čeda

k'o u Majci, Djevi snenoj;

poput mlijeka, poput meda



da odnjeguje mi snagu

kakvom i tebe je osokolila

pa da imam dušu blagu

koju sam ti noćas otvorila.

04.01.2024. 18:36 
















Ponio je naše boli



Velika je, široka je duša ljudska,

ali sva se stišće kad ju boli

i postane mala, sasvim uska,

nema snage, teško Boga moli.



Kada ljubio si, donio nam Radosnu vijest,

otvorio svoje povjerenje prema nama,

zadobio si uvrede i progon čest;

Tvoja Duša, Kriste, ostala je sasvim sama,



napuštena, zapuštena i sva kao kamen

jer to strašno boli, jako vrijeđa.

Ali rekao si: „Dajem se i Amen

za sve uvrede i stare grijehe pređa.”



Kada vidjeh, bijah sva u duši jadna,

duševne su boli nepodnošljive;

muka moja postala je s Tvojom Mukom skladna,

a sve naše rane za Tebe su uvijek nosive.



Te sve boli upio si k svome Srcu;

tako ranjen, šutio si Ti u kazni

i u moždanima ludio si, sav u grču,

padali su na Te i udarci razni.



Duši najteže Ti na tom križu, tamo gore

gdje smo Te objesili na čavle kao krivca,

sudili Ti javno radi Tvoje dolazeće Hore;

kosti brojiš bez ijedna zdrava živca.



Još i danas Ti me liječiš Mukom svojom,

samo Duša, samo volja Tvoja mene nose,

grliš moju dušu toplom Dušom Tvojom

a moje se vjeđe od Milosti neprekidno rose.

03.11.2023. 11:30



Poziv iz Jaslica


Rado srce bih pospremiti

izvan tijela svoga,

na tvoj razapeti stup

te bih ga opremiti

blagoslovom Boga

da postavim nas na kup.


Često mislim da si usamljen,

da po tebi vjetar brije

kao pustinjskome domu

što na oknu stoji uramljen

i još poput svetinje se vije

u tom sunčanome lomu.


Malo nas je izabranih, svetci poje,

među pozvanima na Golgotu

svakog dana, svake nove zime.

Ipak nađemo se i mi dvoje,

makar nespretna sam tom životu,

a još zbore za me neko drugo ime.


Isuse i Kriste, Bože moj,

kako da ti pjevam hvale,

kojom notom ja, bez glasa?

Bolje da sam samo broj,

samo da se ne sažale

kao da su nešto iznad spasa.


Drvo tvoje mi je draže,

jasle kao trina ili sijeno,

ugodno je tako blizu biti.

Djeva lijepu riječ mi kaže

jer je uzneseno srce njeno

koje nitko ne može zaustaviti.

31.12.2023. 03:22













Priprava snijega i brijega



Stručnjak za stihove

molitve šalje

kroz razne kanale.

Sve slogove njihove

vodi dalje i dalje

i stvara anale.



Tuče se s mislima

i borbe vodi

u svojoj svijesti,

povezuje nitima

što Gospodu godi

pa otvara pesti.



Na dlanove pada

inje i mraz,

rosa i snijeg

i, kao pahulja mlada,

poništava sraz,

poravnava brijeg.



Po cesti riše

krivulje cvijeća,

bora i jele.

Stihove piše,

nosi ga sreća,

saonice bijele.



Na trgu je zbornica

ptica i pasa,

djece i stareži.

Prva je Zornica

ledena čaša

srčane paleži.


O, dajte mi samo

Božića krasna,

Došašće vrelo

da ugrije tamo

gdje ljubav je časna

i Kristovo Tijelo!

29.11.2023. 20:08































Pročišćenje vremena



Praštanje je ljubav sva na djelu;

za taj podvig snaga Duha treba

da iz moga srca uzme dušu cijelu,

da te čvrsto ljubim sve do neba.



Mnoge prispodobe rekli su mi stari,

al' su bile sasvim nezgodne za hram

u kojem se ovo suho deblo žari,

vrijeme mu je kao razgoreni plam.



Memorija prazna svu me smrvi,

duševne me trzavice more;

daj da operem si haljine u tvojoj krvi

da mi moji dragi sa mnom ne izgore.



Praštanje je rijeka, voda tekućica

koja meni samoj moje vrijeme mjeri,

a strpljenje tako pasivna je vrućica



u toj ljubavi i nadi, i obnavljajućoj vjeri

što je izvlačim iz Rane, Isuse i Kriste,

da obnoviš dane, haljine da budu čiste.



09.11.2023. 11:36



Prva svjećica Adventa



Dajem se na raspolaganje,
puštam novu nadu da se krčka
kao svježi rumen plam.
Krećem sad na ladanje
gdje se pahuljica brčka 
dok polako pada na moj kam.

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,
mladi ljulj se neumitno smrzava
prije nego što će rasklijati.
Ptice kreću u svoj zimski lov,
pažnja moja grije ih i održava,
gnijezdo im se neće rasklimati.

Tako stiže iščekivanje do vrha,
skroz do one točke kad već kreće pokajanje,
prije nego što će se zabijeliti
duša, sigurna od grijeha mrka.
Anđeli mi zdušno nude poravnanje
staza prema Bogu koji će prostrijeliti

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.
Kao plam od prve svijeće
ono igra ravnomjerno u toplini.
Onu ružu samo gledam sjetno
kao pupoljak te vječne sreće
koja blago tinja u tišini.
30.11.2014. 06:54








Prva zapovijed


Za tvoju ljubav i žar

kojime goriš,

a ne izgaraš;

za tvoju brižnost i mar

kojima zboriš

da život stvaraš;


za dobru ti volju

i milost što sipi

iz tvojih ruku,

posipam solju

duha što kipi

kroz tvoju Muku


koja mi govori,

govori sve.

I da se predajem

dok život romori

u dane te

po kojima trajem.


Ljubiti ljude,

kako veličanstveno,

kao da ja sam to.

Do granice lude,

kako dostojanstveno,

i kao da propada tlo.


Ali ljubiti Boga,

zapovijed uzeti,

kakva slast,

za Krista svoga

nešto poduzeti

da plamti strast.


Sestro i brate,

kada bi znali

ljubljeni stvorovi,

našli bi svate

pa bi ih pozvali

da pune se dvorovi.


Volim te, Isuse moj,

zbog izabranja

što mi odjekuje.

Sluga sam i posinak tvoj

zbog tvoga zvanja

što ga iščekujem.

23.11.2023. 22:44



Rajska klasa


To što želim, ne može se reći,

tražim, Kriste, samo tvoju volju.

Život kao stvar ne može se steći,

ni na nebu, ni na ovom dolju.


Kad si mi ga darovao, davno,

tko sam sada da se njime poigravam,

da riskiram svakodnevno, pravno?

Samo predstava je zato da se odigrava.


Kad sam bila dijete, igrala sam, plesala,

poigravali se odrasli i djeca sa mnom.

Mnogo toga, kao laži, nisam istesala,

ali su se zvijeri smijale nada mnom.


Bar sam naučila što je volja ljudi,

barem to sam prepoznala lako.

Volja tvoja, Kriste, bira mnogo ludih,

a kod njih već nije proživljenje mlako.


Danas, kad sam odrasla i ostarila,

rekli su mi da se igrati ne mogu.

I, bez želja, ništa nisam ostvarila.

Još sam naučila da pripadam cijela Bogu.


Mnogi pametni su, ali praznih glava;

ne znaju za ljubav, ni za dobru sreću

kao da je život samo slika plava.

I sa svime igraju se, s ratovima kreću.


I moja je želja da se ljudi spase,

zato blagoslivljam svoje mučitelje,

a u raju sigurno postoje klase;

i svi sveti koje častim kao učitelje.


Naći Božju volju il' u plastu sijena neke igle

nije lako, ali Kralj sve poznaje do kraja.

Na nebesima blaženstvo, nepotrebne igre

jer je božanski se uspinjati sve do divna raja.

28.01.2024. 12:05








Rajske sile



Kao što se mjesečina zlati

usred vruća augusta,

obasjana suncem vječitoga sjaja

da se zemlji dolje jednom vrati

koja ove noći nije pusta,

tako ti me vodiš u predvorja raja.



Majko silna, neznatna, najveća,

sve zbog svoje poslušnosti Sinu

koji nosi tebe u najjačem svjetlu,

sjajna noćas kao zlatna svijeća

nasred neba kao sveti Kruh u vinu,

otporna si svakom vjetru.



Kraljice vremena, mjeseca i sunca,

ženo čedna svih nebeskih tijela,

najsjajnija zvijezdo svemirskoga mraka

u kojemu zloduh tužno bunca;

zaručnice blještava i bijela,

zagovaraj duše slabe sve do božanskoga braka



da im oproštaj izmoliš svima

svakog dana i godine duge

kako stigle bi sve duše na sam vrh

gdje si prva među svima odanima

jer ti uvijek moliš za sve druge.

Od tebe mi igra duša i prolazi strašan srh,



o, ti najveća od svih stvorenja:

skromnosti i snazi tvojoj nema ravna,

odvjetnice svijeta propaloga,

ti ćeš donijeti mu izgorenja

da se svak obrati u vremena davna

gdje su rajske sile našeg Boga.

15.08.2019. 04:18





Rijeka duga stajanja


Znaš da čekam rijeku duga stajanja

da se ona tajna povezanost vrati,

da oživim ispočetka kao poslije kajanja,

da ti duša zbog mene ne pati.


Ono jutro koje nikad neće stići

na te pragove od zvjezdane tame

neka sine duši kojoj želiš prići

da joj sve pokažeš od Milosti same.


Neću pitati te, jedino mi blago,

imaš li za kraj života tajnu

il' sve ono što je srcu drago.

Poznaješ li onu sitnu zvijezdu sjajnu?


Ne viđam je od oblaka tmurnih

i od mnoštva svih planeta,

i od riječi grubih, loših i sumornih;

tu se očekuje brzi pomor svijeta.


Znam da daleko je kraj i završetak,

ovo nije ništa prema dolazećem grotlu;

znam da uvijek pripravljaš svoj Svetak

i da s razlogom sam sada u tom kotlu.


Samo da je naći onaj treperavi sjaj,

onu sitnu svijetlu točku u mrklini

gdje je bila zvjezdica kao neki gaj

što je grijala mi srce u dubini.


Znaš da dočekat ću onu rijeku

jer sam strpljiva za sve ljepote;

imam dane, imam noći, imam jeku,

puno vremena za čekanje divote.

28.01.2024. 16:40
















Rijeka nade



Izgubljena svaka je minuta,

svaki sat i svaki dan i noć

ako srce ne zaigra, ne treperi.

Živ je čovjek nekoliko puta,

ali uspava se kao smrtna moć

kad je prejaka u jaru zvijeri.



Zato ne dam svojoj bezvoljnosti

da me pretvori u tog spavača

koji više ništa ne očekuje i ne čeka.

Prolazno je stanje sanenosti

jer je život ljubav, od svih jača;

nikad nije bez sve struje rijeka.



Neuspjeh je samo kušnja ili test,

pozdrav oholosti, pretjerivanju,

a ti neumoran si u radu, Bože moj.

Ti me učiš dok mi spava svijest,

a ja nisam ravna tvome očekivanju;

samo skini s mene oholosti sloj.



Nevrijedna sam, ni dostojna nisam

podignuti pogled, slično kao ti

kad se na svu tvoju ljubav smiju.

Ionako ćeš me odnijeti put visa

kad se predam u toj nesvijesti

kako odbila bih prijetvornu tu zmiju.



Izgubljen je svaki život, svaki sjaj

ako srce ne treperi i ne čeka,

duga nade ljestve su za njega

po kojima vodiš vjernika u raj.

Čak i kada odmara se rijeka,

nju to drži tvoja, Kriste, stega.

19.11.2023. 16:22



San o sreći


Moralne dileme nema, nije šteta

što se ne bi dala lako popraviti.

Zaboravit ćeš na me prije ovog ljeta,

a zbog lijeka dala sam se otpraviti.


Solidarnost hoće, još i čvrste uze

protiv slobodnoga izražaja.

Zbog slobode prolit će sve suze

jer ne poznaju ta zakonita izričaja.


Opsjednuta i psihotična persona

dobar plijen je, a velika smetnja.

Baciti je preko prostrta balkona,

to bi bila ugodna im, blaga šetnja.


Kad je horda zloduha navalila,

i baš na mene s takvim slabostima,

ta me gomilica zaista nahvalila;

tko bi rekao da plan taj mane ima.


Jedan kao grabio je, a trojica u bijegu

dok je poglavica sklonio se u divljinu

gdje im caruju i hijene na otetu stijegu.

Dugo pokazivali su nježnost i milinu


pa sad, koji znao bi ih razotkriti pravednik.

Al' na mojim grudima su ispucali

svoju historiju, planove i svoj tajni pravilnik.

Neće proći, propada im temelj mali.


Krista su odjenuli, ali su zastranili,

nisu upoznali Žrtvu, niti poniznosti.

Duhu Svetom znanje su zabranili

i, za Ime Krista, neka miruju im kosti.


Prašnjava sam, Bože, za tvoj dvor,

jako sam se valjala po blatu.

Spasi, blagoslovi onaj sveti zbor

koji poklad vjere čuva u svom zlatu.

27.01.2024. 15:13














Savez mira



Pjesme će završiti na smeću

usred grada, ali usred rajska polja.

I grad ovaj više vidjet neću

jer će biti duši samo tvoja volja,



samo obrisi će biti tvoga lica.

Strpljiva sam, to je od tebe mi dar,

Sine koji čezneš suza radosnica,

koji si rasplamsao moj žar.



Haljine su moje pepeljaste, sive,

dlanovi mi čađavi od krimena,

ali ti uklanjaš moje recidive,

nalaziš me radi svoga Imena.



Spasio si me već bezbroj puta,

ti si uzdanica čvrsta mi i stijena;

samo mi je biti srce tvojih skuta

jer mi duša nije nikada zaboravljena.



Eto mene, među nama savez bridi,

a u našim umovima jedna nit.

Činit sve što Bogu mom se svidi,

to je meni dah i piće, moja čežnja, moja bit.

16.12.2023. 18:06



Savršena nota



Pronalazak one jedne prave note,

to je s Duhom Svetim dogovor

kad u dosluhu se duše pote,

kada strune daju mirisavi lovor.



Lijepa nadogradnja solidne zgrade,

ponajljepši krov u cijelom okruženju.

Ugaone kule rezonancijom prorade;

kao kocka koja nesklona je urušenju.



Duh je drži iznad središta od građe,

sve do dna joj dopire, u tlo dublje.

Nota otporna na navale i krađe,

nikakve oluje, niti morske zublje



neće naštetiti svim balkonima

po kojima Djevica prestrašna šeće,

prelijepa se još otkriva onima

što uza nju nikad propast neće.



Savršena nota kao zaglavni je kamen

u svom Duhu mira i sve pravednosti.

Ne smije se kriti jer je vitezova znamen

koji straža su nad svetošću u nevinosti.

24.01.2024. 18:01
















Sjajem zvijezde



Noć je kao duša, unutarnja, tiha strana

svakog duha, svakog tijela, svakog dana.

Takva nevidljiva, tiha, tamna kao obmana

u osjetilima, čuva ljude kao anđelica odana.



U dubini carstva noći, izvan grada, iznad svega

ona ljubi otvoreno, samoj sebi odaje priznanje

poput iznenadne hrabrosti u pokušaju bijega,

osobito kad je puna mira, sreće, a bez sanje.



Ona je, u prvom redu, molitva za Boga, Kralja,

i za onu Dušu što joj ponajdulji dio od života puni,

onu koja nikad svjetlo duše tamom ne ukalja,

koja nikad, niti najcrnjom se noći ne pobuni.



Savršena je za ljubavnike i obitelj, mlađa bića,

a za kradljivce je kušnja što se novog jutra straši,

ali kad se večeri odulje, eto lijepoga otkrića:

Bog joj odgovara, Bog je svečanošću krasi.



Noći nose šaputanja, ali nisu potrebne im riječi,

u njima se samo sjene pogledavaju, a pružaju ruke

onih koji nikad nisu sami jer ih ljubav Isusa izliječi

ili sjajna zvijezda sa nebesa dotakne im struke.

07.05.2022. 02:40









Slatka pustinja



Kad sam prebivala u toj pustinji od očaja,
vjetrovi me beznađa šibali po čelu;
nisam znala da na stazi sam do raja,
prozirna je opna visila mi na odijelu.

Ljudi su mi nešto govorili, nisam čula;
glasa mojih grudiju nitko ne prepozna,
gledali me puno nisu jer bila sam hula,
moja duša nemoć sjenki njinih spozna.

Ova slabost dade meni neizmjernu snagu,
sluh za ono što mi uho nikad nije ubralo,
vid je prodirao moj na nekom drugom pragu.
I danas još misle da mi srce ništa nije znalo.

Sjene misle da su duše besmrtne i pravedne,
da je njima težak život, da zaslužili su više;
nikad neće spoznati blagodati tame čedne,
prodat će se i za limenoga pijetla što se njiše.

Bogu mome grijehe bih nabrojila u času,
odlazila mukotrpno, bježala od zlatnih sjena
jer se nisam nadala ni približnome spasu,
jer je gušila me sva ta sjajna pjena.

Molila sam Boga da još malo duži moje dane
da ja mognem dati sve to svoje blago
što je pritjecalo stalno, nikako da stane;
ništa na tom svijetu meni nije bilo drago.

Nisam bila ni na zemlji, nit' u raju s Anđelom,
a znala sam dobro da bi pakao me htio,
da mi mjeri svaku riječ, popraćenu djelom;
svaki pokret moje duše kao žerava je bio,

a kroz mene svjetlila je ludost poput fosfora.
Sjenke oko mene srca su si otvrdnule,
njihov smijeh je bio moja zlatna noćna mora
jer mi ništa nisu mogle njine babilonske kule.

Bog je učinio te odjednom ona opna pukne
kao da je Anđeo mi svojim pjevom otvorio vrata,
a iz mene Mudrost Boga odjedamput sukne;
pustoš iza mene ostala je svima nepoznata.

Niti danas ne znam stanja svoga abecedu, 
Bog me je uslišio u bajnom izobilju svome,
ali još me uvijek treba, ovdje gulim kredu,
slatku kao med u naručju velikome.
‎10. ‎rujna ‎2018. 05:22:23















Sluga sjećanja



Jedan otok sretan

kao mala kap u srcu,

k'o trenutak sjetan,

kao nektar ptičjem srču,



rosi sjećanja na dlane

pa ih sve okuplja

kao mjesec svoje dane,

kao sakrivena šumska duplja



pa ih sažima u srži

kao da je predinfarktno stanje

i ekstraktom prži

cjelovito životno imanje.



To je slavlje, obljetnica,

jubilarno posvećenje Sina;

to je tko zna koja godišnjica

berbe ploda koji nudi vina



i ne namjerava stati.

To je jedan čas na visovima

koji može izobilje dati

što ga čuva daleko, na klisovima.



Kršan čovjek ondje je na straži

i pripušta samo izabrane,

traži nektar što mu je najdraži

da počasti goste rane.



Ne, neće naći svatko u životu

takvu privilegiju od svoga Gospodara,

degustirati odjednom tu divotu,

to je tajna sluge s puno milodara.

09.11.2023. 22:24





Sretne li krivice



Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.



Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.



Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje



vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.



Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53






Stari zvonik


Tajnu tvoga svjetla rad bih znati,

ili da li ispravno te ljubim.

Ne znam da l' mi savjest pati,

samo vjeru da produbim,


samo da za tebe revnujem,

a da vjerski nemir ne prione

već da mirom tvojim čujem

kada moja zvona zvone.


Oduvijek sam sebe zvala

tvojim narodom izabranikom,

a sada sam stvarno stala

kao procesija pred zvonikom.


Tvoju smrt im naviještamo,

slavimo nam tvoje uskrsnuće

i za tebe gozbu namještamo,

mirno želimo si nam usnuće.


Da l' od zla se skriti može

čovjek koji mora dočekati

onaj čas u tebi, Kriste, Bože,

što će sada lako dotrčati?


U tvom naručju, to znam,

lako bi mi bilo mrijeti

gdje je tvojih dvora hram,

gdje mi život hoće vrijeti.

26.01.2024. 20:06





























Stope tvoga Kralja



Srce smjelo kroči prašnjavim stazama,

s tobom hoda popločanim dvorovima velikana

i zaustavlja se često, zastaje oazama

ili stoluje ti tamo gdje se daruje i dijeli Mana.



Stope tvoje kao da ti nemaju ni malo mira,

a u tebi mir je, caruje u onoj pravednosti

gdje ti stoluje tvoj Kralj na čelu svaka pira

kojem predaješ ekstrakte svoje odanosti.



Nikom drugome ne predaješ toliku pažnju,

ali ipak sve su one duše tvoja draga djeca.

Njima nosiš, za njih imaš riječi i poruku snažnu

od koje se raduje im srce ili od ganuća jeca.



Gledaš duše kako traže, tražiš gdje su vjerne

da bi mogao im pružiti bar samo jedan znak.

Nalaziš ih u bojažljivosti ili ponizne i smjerne,

pališ svijeće da bi zahvatio svakoga od svjetlosti trak.



I Gospodin kazuje ti sve što moraš znati,

od napora tvojih svoju nagradu ti stvara,

pripravlja ti mjesto gdje će posinkom te zvati;

nudi i gorčinu, i blaženstvo zbog svetih ti dara.

21.10.2023. 15:46













Suze na Cesti svijeća



Duboka je stara rana,

ne može se ići u visine.

Ostarjele i djevojke dana,

sjet im pada u pličine.



Sve još dušu boli, trza

i na svak se šušanj strese,

reakcija neprimjetna, brza

koja cvijeće sve odnese.



Starci su već oni mlađi

koji ostadoše pripovijedati

kao uhvaćeni nekoj krađi;

ne možeš im zapovijedati.



Nervi pamte, kose sijede

i podočnjaci otvrdlih lica,

al' im uspomene tako vrijede

kao da je stalna nesanica.



Protok vremena ne liječi,

al' u Kristu, evo, žive,

stoje spomenici riječi

koje nisu pogrešne, ni krive.



Pustite ih dok si rane dijele,

dok razmjenjuju si fotografije

jer ne žele da im ožiljci zacijele

da bi mogli umrijeti bogatije.



Samo Križ je Kristov njima

svjedočanstvo raja na toj Cesti

koja stopu svaku vječno prima

da se može svoj sa svojim sresti.

28.10.2023. 21:31




Sveti Sakrament



Zarobljena misao

u sumraku vidika

k'o na praznoj ploči.

To je srž i smisao,

i susreta slika

gdje mi srce kroči



danima i satima

naročita značaja.

Sjećanje se javlja,

jaki dojam ima

od srčanog treptaja

što me ne ostavlja.



Bila sam u naručju Ti,

Kriste Presvetoga Sakramenta,

govorasmo puno toga.

A sada mi duša šuti,

zatečena sentimenta

od govora Boga.



Kad je čaša ispunjena

i kad nema misli,

savršenstvo je na djelu.

Molitva je okrunjena;

adoracijom se stisli

za godinu cijelu.



Plamen gori za preminule

koji otišli su već od nas,

a u duhu zajedništva ostah.

Molitve mi nisu minule,

vode žive dobih ja za spas

i sa svima kao jedno postah.

02.11.2023. 16:27



Svijetla luka



Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,



izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.



To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.



Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,



pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti



u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.



A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:












Svjetlo uzdaha



Žižak još tinja,

a jutro će doći

niz ove dvore.

Tu mi je svetinja

i usred noći

grudi mi gore.



Prigrljena ludosti

što ne daješ zdravlja,

bar um je tih.

A svetoj Mudrosti

red je slavlja

pa izađe stih.



Nedostatak je mladosti

sve što se pamti

i kinji siromaha,

željna ti radosti

u kojoj plamti

ova noć uzdaha.



Nema te hrane

pokraj Kruha

ta poniznost tvoja

za kratke dane

u izobilju Duha;

ovisnost moja.



Dar je vjere

u ljubavi Sina,

a nije praznovjerje,

dostojnost bez mjere

jer to je istina

i nije licemjerje.



O, žižak mali

hoće li proći,

što li će dati

da srce zapali

ovakvoj noći?

Bi li potrajati,



ti, slatka tišino,

sabirateljice

moždana jada?

I ti, visino,

neprijateljice

životna sklada,



što mi se sakrivaš

u sjenici lampiona,

u dubinama?

Kome se darivaš

kao vasiona

u trinama?



Jutarnja podatnosti

ovih svijeća,

svemirska mliječ;

a i tebi, odanosti,

neka je sreća

i blaga riječ.

09.11.2023. 02:26










Šator grešnika



Mislim samo na tu Tvoju Muku,

mada radujem se ja u Tebi uvijek

tihom zahvalom da godi Tvome sluhu,

molbom jasnom da mi budeš lijek.



U ganuću, dok Te slaba slušam

ili dok Te duhom svojim gledam,

rastapa se moja grešna duša.

Rekla bih Ti, Kriste, nikome Te ne dam.



Kad je tako, dostojnom si me učinio.

I za nas i mene krv si prolio Ti mnogu.

Žrtvu slatku, ali tešku i za mene Ti si prinio,

a ja nisam sposobna za žrtvu Bogu.



Ipak si podario mi te teškoće,

uživam u ljubavi Ti i u njima.

Ti si jaki Kralj sve moje slaboće,

to bih uvijek reći svakome i svima.



Popravi me, Isuse, jer se jako kajem,

molim Te da riješiš ovaj kvar.

Ta teškoća kod mene već tako dugo traje

i ne ostavlja baš mjesta da raspirim žar.



Volim Te, moj Bože, Janje Oca naša,

Ti, Jedinac, napušten od mučitelja

i od promatrača što im bila dobra paša;

ne dirajte moga ranjenoga Učitelja.



Hvala, Kriste, što si sebe dao

i što tako razgovaraš sa mnom.

Lijepo je to jer moj duh je bio pao,

mnogi zlodusi još krenuli su za mnom.



Dok Ti spasavaš nas, u Tebe mi zurimo,

nema uvijek ljubavi u našem biću.

Kao ovce Tvoje prema pašnjacima jurimo

i ne divimo se nikad nikakvom otkriću.



Želim Ti se klanjati, samo Bogu svome,

i nikome neću priznati tu čast.

Nespretna sam, strah i stid me slome,

ali samo Ti nada mnom uvijek imaš vlast.

05.11.2023. 21:50




Tonske vježbe



Ne znam kome pjevam pjesni,
nit' se nadam u blizini nekom sluhu.
Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni
što mi otpao je iznošenu ruhu.

Osim toga trube ova samo huli,
nema interpunkcije, bar da kriješti,
bar da grakće, huče ili tuli,
čujem kako cvrkuću mi kosi vješti.

A ja volim huk od sove, ćuka,
drago mi kad gleda ravno
kao da je progutala petsto muka,
mada to mi nije pravno,

tada tko bi pomislio, kad ne zijeva,
da ne spava, da ne meditira
nego žaluje il' slavi, pjeva
ili možda čak i svira.

Papigica nije moja samo za tu priču,
zapjevala kao slavuj, gdje li ga je čula,
razveseli me na kratko, ali viču
da nije u modi, moda im li trula.

Prirodnog mi svijeta puna kapa leta,
a društvo se tom prirodom diči
pa, kad piše, kao da je nota tabu i ukleta;
piktografsko pismo bliže glazbi sliči.

Ne mogu se jasno intonirati,
ne želim li ili da,
i je 'l pitanje je, da'm se informirati,
da mi znat' je tko to zna.
‎nedjelja, ‎30. ‎travnja ‎2017.  13:15:48














Večera s ljubavlju



Privlače me sve tvoje visine,

Bože ljubavi i svekolika reda,

Bože mira, od vječnosti Sine

što se nama u nizini preda.



A ja gledam gore, u nebesa,

zvijezde brojila bih rado,

divila se čari nebeskoga krijesa

koji osvjetljava čitavo ti stado.



Ljubiti je ljepše nego ljubljen biti,

istinski je život sav u tome

koji ne da ništa loše sniti,

njine zrake svaku svjetlost lome.



I moj pogled na pašnjake krasne

zastaje mi na toj tvojoj križa službi,

na tom uniženju istine te tvoje jasne

kakvu ne bih smjela dočaravati ja družbi.



Najljepši si u toj riječi jasnoj

gdje ne dolazi do zamračenja

jer mi sjajiš u stvarnosti glasnoj,

jer si Kralj ti moga odbačenja.



Tako isto kad se svjetlosti nam sretnu,

kad se tvoja ljubav s mojom prelama.

Tada prosvjetljenje se i ljubav spetnu

i tek tada sva se moja snaga slama.

07.11.2023. 00:47






Vječna pjesma



One crne noći na tom svijetu

kada pozove me k sebi bljesak,

poput zrake proljetnoga sunca sjaj

i kap rose na nebeskom cvijetu,

stope koje prodiru kroz meki pijesak,

mom životu će otvoriti se Kristov raj.



Dođi, ti od ljubavi mi izvore i daha,

ova duša čekala te ozebla i sretna,

kao zaručnice lepršavi bijeli skuti;

dosta njoj je bilo ludila i straha,

a od iščekivanja i nade posta sjetna

kad se pozvanom odavno već oćuti.



Ti je stvori i iz blatna ponora je rodi

da postane sasvim tvoja, više svjesna,

obećanjem ju osvoji kao dušu samu;

zarobljenu trnjem ti je oslobodi

da joj bude još i veća kušnja stresna,

pokaže joj svjetlo što razgoni tamu.



Iz te crne zemlje duhovni su plodi

izrasli u krošnje kakve poželjeti može

maslina i grožđe, med i mlijeko.

Sretan pastir što i pravednost porodi,

nadu, vjeru, ljubav samo tvoju, Bože

čije srce milosrdno pjeva pravorijekom.



Čekam na te, Isuse, i na bijeli dan

kada mogranj bogati procvate,

kad mi kažeš: ustani i dođi, kreni

u visine neviđene gdje se bere lan

jer već pripravljeno sve je za te;

ustani i dođi, dušo, vječno pjevaj meni.

22.12.2023. 00:03







Vjerski dvori


Ako prođeš kroz moj dvor,

pozdravi i čestitare, ptice tihe

jer te blagoslivlja anđeoski kor

koji dijeli pjeve i premnoge stihe


da ukaže da je svjetlost pala

sve do sasvim nova praga

na kojemu godina se predala

da se opet rađa i bez traga


jer je vrijeme ovdje nevidljivo

ako pomno se ne mjeri.

Zato je i nebo, kišovito i stidljivo,

prosulo se svud po vjeri.


Nije da ti vatrometi ništa mi ne znače,

oni su pokazatelji duševnoga stanja

mnogih ljudi i plemena, nacija što zrače;

tim su veći, što je više bogata imanja.


Dvori vjerski sveti su u svakom času,

nalik su dubinama u koje se ne zađe,

al' još više i od vatrometa lete spasu

gdje se pala svjetlost nikada ne nađe.

01.01.2024. 18:27















Vjetar kušnje



Razni razlozi me bude,

a nije mi ni važno.

Misli poput nevjernica blude,

nesreća ih vuče snažno.



Preosjetljiva za bolne slike,

odmaram se neredima, ratu.

Dočekujem anđele i nebesnike

što ogledaju se u misnome zlatu.



Anđele moj, čuvaru moga svjetla,

sad mi zgodno dođe pažnja tvoja.

Glavobolja nestaje mi poput vjetra

što je izmakao od ta gnjeva moja.



Nudio je misli koje dušu bole,

slike koje srce ranjavaju

i grozota obuzima nerve gole

da se pravednici naspavaju.



Zao vjetar koji bijaše u logu,

polakomio se srce moje zgromiti;

ne zna da je vjera potpuno predanje Bogu

čiju Dušu ne može polomiti.



A ti puštaš, Bože moj.

Daj odvedi me odavde;

dao si da vidim život tvoj,

Muku kojoj nema pravde.



Slušala sam, gledala,

to je najmanje što se reći može,

i molitve ti predala;

i mene još spasi, blagi Bože.

20.11.2023. 00:35





















Vjetrovi nespokoja



Iz dna duše moje bezgranične

gdje ne nalazi se niti prah,

viču zablude te nezvanične

dok još tražim Božji dah.



Vidjeh, slušala sam, opipala

poganskog života strašan jad,

sila požara se na me osipala,

a u tijelu vladala je glad



dok ne vidjeh da u odricanju,

postu što ga vjera daje,

imam život u svem poticanju

kad se duša često, pravo kaje.



Ljubila sam, ponizna sam bila,

al' me zahvatio vjetar kao igru,

nosio me smjerom crnih vila

što u plastu sijena traže iglu.



Nije bilo odgovora, samo smijeh,

samo suze, pitanja bez odaziva;

brisala sam greške, ne znajući grijeh,

lijepa mi je bila ona pjesma kriva.



I u skrivenosti bilo mi je nespokoja,

čekala sam da me stranci zgrome

svakog časa u dolini gnjevna sloja

i nepostojanju nadala se svome.



Neozbiljno, nesuvislo to je sve,

razboljela sam se od te prijetnje;

tad je molitva od Muke Isusove

skinula mi povez da nestanu smetnje.

05.11.2023. 18:56




Vrata života   


Znaš li da sam protrnula,

kao što i užas dođe na vrh čela,

kosa zatreperi kao utrnula,

kad su rekli da ne činim dobra djela?


Kriste, Spasu moje okrnjene srči,

jednom ćeš mi reći što se zbilo

one noći koja zvučala je k'o da krči,

kad me dijete kao palijem je udarilo.


Čujem, veliš: „Idi!”, mir je tvoj na meni.

Tako nemam štogod više reći.

„Birana si kao lađa na toj stalnoj mijeni,

brzo ploviš, al' se uvijek vraćaš sreći”.


Reci mi o molitvama, zazivima

na koje si meni uvijek odgovarao;

je l' to bilo čudo s tuđim nazivima?

Ili me je svetac mnogi zagovarao?


Poslat ćeš mi svoga Duha,

reći će mi sve o tome što već znam.

Žrtvu si mi dao za komadić ruha

što ga nosim kao što se gasi plam.

19.01.2024. 14:03















Vremena radosti





Slavit ću te, Branitelju, Duše Sveti

koji ljubav u svom naviranju kriješ,

pjevat će ti sretna duša i udovi speti,

koji krila golubice nosiš ili viješ.



Ne molim te da me uzmeš i poneseš,

put nebesa da mi srce uzdižeš,

niti da mi tijelo, dušu sad uzneseš

već da samo sa mnom sada uzdišeš.



Nisam poletna, ni izabrana gore,

ali radujem se sva u tvome dahu.

Nisam preletjela vise, niti more,

čak sam podložna i svetom strahu.



Ali radujem se svijetu cijelom,

radujem se sebi, tebi i ljudima svim.

Radujem se miru, al' i snijegu bijelom,

radujem se zemlji pod nebesima tim.



Može li se život svijeta danas radovati,

može li se kao dijete nasmijati,

makar mora patiti il' gladovati,

može li se susret jedan razvijati?



Stara godina je prošla i dani se bliže

kad započinje to slatko razdoblje i era

da se radost i nada kao ogrlica niže,

da se putuje u nebo gdje nas vodi vjera.



Neću prekinuti nikakve ratove,

neću promjenu pokazati, ni slutiti.

Nastavit ću radovati svatove,

još ću više spoznati, oćutiti.

28.11.2023. 18:43



Zaboravljeno srce


Sjećaš li se, Domovino moja,

one djeve što ostade sama

kada proljeća su dolazila?

Onih noći kad je cvala ljubav tvoja,

nju je obuzeo mrak i tama,

ali zbog tebe je sretna bila.



Što se zbivalo do ovih dana,

nitko nikad o njoj nije znao,

sve te njene tajne noćne,

pune radosti i bolnih rana,

lahora što nju je zvao

da obnovi dlanove si moćne.



I sad, kad se sjetim tužnih lica,

uplakanih očiju i suza,

znam da ta vremena neće proći,

da će tražiti nju jata ptica,

a ona će, raskinutih uza,

puna snage u pečalbu poći.



Nosit će sa sobom vjeru

koju sad nam, evo, iskrčiti teže,

ali one uspomene ostaju za vijeke.

Uzet ću joj nade jednu zeru,

postaviti tamo gdje nam dragi leže

da nam cvate zemlja, more, rijeke,



da nam tužna pjesma caruje

tog zaboravljenog srca,

da nam ne uveneš kao nekad prije;

da nam duša Bogu vjeruje,

a još više da se oslobodi grča.

Da se hrani Kruhom i da Vina pije.

20.06.2019. 19:18













Zapovijed ljubavi



Nema snage ova gruda

da se uzbrdo kotrlja,

da pričeka riječi Suda

umjesto da srcem srlja,



i da mrtvljenjem se naoruža.

Razlika je prevelika, čudo njeno

još od kad je izrasla ta ruža

što bez ljulja zimi cvate sneno.



Prošlo doba voštanih figura,

živjeti se mora i hoće se radovati

jer je davno prošla mračna ura,

trideset će ljeta Bogu darovati.



I da nije bilo crnih noći,

i da sve je prolazilo kao med,

ne bi mogla jošte k sebi doći,

ne bi upoznala zlatan slijed.



Bog je prvi, Bog je uvijek prvi,

a tek tada dođe pokajanje

koje liječi svu prljavštinu u krvi,

blaženo je takvo postavljanje.



Mnogi moji grijesi pokojni odavno,

a da do tebe pristignem, to moguće nije

jer sam ukopala što je bilo slavno,

što se, eto, u toj zapovijedi krije.



Zato radujem se času tomu

kad me anđeli od nježnosti rastope

da bih pristigla ka svome domu;

tada bit ću cijela, svijetlit će mi stope.

21.12.2023. 14:26












Zarobljeni led



Jednu noć sam zarobila,

hladnu kao led na ledu.

Kada pamćenje bih zadobila,

bilo bi to sjećanje na ovu bijedu



i na ove jadne duge, duge, sate.

Vrijedilo je dočekati i taj čas

jer već dugo ti se obzori ne zlate,

niti postoji kraj mene zvijezda kras.



Ne znam zašto, ne znam, ne znam,

sva ljepota tvoja mene nježno štiti

jer je uokolo samo bezdan, bezdan.

Svoju ljubav, svoje hvale neću kriti,



mada nema tih visina gdje bih stala,

ili gdje bih mogla šator smjestiti

da bih tugovala, u divoti mudrost brala

da je mogu dostojno navijestiti.



Kriste bezimeni u toj ledenini,

dozvalo te srce moje da ga cijeliš

kao nekad kad je puklo u tišini,

kad sam dozvala te da podijeliš



moje stvari i sve što je smeće.

Da ne proklinju me svi čistači,

da spremačice pokupe svijeće

jer sve ovo ništa više mi ne znači.



Hvala ti za sve što si mi dao,

ponizno te molim da se smiluješ

(ovo predivna je bajka otkad snijeg je pao)

i da svojom tugom sada moju tugu miluješ.

22.01.2024. 03:53



Zvuk daljina


Glas daljine,

to je ono

što me dira

kao čar visine,

kao sonor

koji duši svira



potpuno iznutra;

to je zvuk od zvuka

neka druga,

koji stigne sutra

ili usred muka,

tajna pruga



po kojoj se skliže

nešto nalik stihu,

kao riječi ili govor,

kao nota što se diže

i nad tipku tihu

spušta lovor.



Zvuk je takav kao vijest,

kao radosno otajstvo

što ga sprema Bog,

iz daljine čest

koja nosi još potajstvo,

ali nosi svaki slog



kao da je više blizu

nego srce moje

kada otkrije nebeske čari.

Od svih zvukova u nizu

Bog ponudi glase svoje

koji najdraži su dari.

21.09.2019. 15:55










Žeđ


Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.


Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog


kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.


Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.


Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,


a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.


Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM











Žive uspomene



Sjećanje živi,

a slabi vid

i sati su sivi

kao stari zid.



Lađa obojana,

kao brod je novi,

gledam s odstojanja

kako jedro plovi.



Sunce ostavlja trag

kao vatrena niska.

Prilazi netko drag,

to duša je bliska.



Duše su lađama vez,

i svjetionik su silan.

I mira je stigao Knez,

Savjetnik divan.



Molite za nas,

anđeli neba,

za dobar spas

jer svima to treba.



Ponesite me Bogu

duša da uzađe,

da moliti mogu

da ne potonu lađe.



Jer kako bi bilo

da propadnu one

dok tuče mi bilo,

a sjećanja zvone.

28.01.2022. 06:01



Živjeti se mora



Sjetim se još mnogih dana

pa u sebi srce sve sastavlja

kao slagalicu uma rastrzana,

ali nema trnja, nema čavlja.



Bio si uz mene, Kriste,

pitala sam svaki pokret svoj;

dijelili smo žrtvenike iste,

ali smetao je govor moj.



Smetalo je meni mnogo toga,

lakša sam za deset tona.

Nije postojao strah od Boga

nego silazak sa svoga trona.



Ne daj, Bože, da se čuje ili zna

pa da popadamo, propadnemo.

Sva sam blatna, kažu: sjeme zla,

neka ode pa da odahnemo.



Tko ti išta može, Svemogući?

Tko je taj tko se za te boji?

Zloduh voli kao janje se obući,

malenima crnu sudbu kroji.



Idi, zločine, od mene, mira daj,

pa će biti kraljevstvo u redu.

Ti si samo sitna riba, znaj,

bacit će te u idućem slijedu.



Opsjednuta jesam, ali samo istinom,

i pravdom koja dolazi u svakog stvora.

Ja sam samo sluga s malom poštarinom.

Dalje ljubiti se hoće, živjeti se mora.

29.01.2014. 15:29


















Život moga krštenja



Ljubit ću Te, Kriste blagi,

jer si davno prišao mi s anđelima

i u pratnji svetih srdaca i duša.

Zajedno smo bili u velikoj potragi

sa svim grijesima i nedjelima,

skupa hranili se korom kruša.



Prljavo je bilo moje mi odijelo

i pokora predivna u cvatu

kad si vrata srca milosrdno rastvorio

za te dronjke, za to blato što se htjelo

uzdići do praha na najvišem latu

da bi, poslije mene, ista vrata zatvorio,



puštajući samo mene u nebeski svijet.

Ulica je bila dom sa svojim ugođajem,

a pri mome bijegu stupovi me krili

i otkrivali su mi romantičan koloplet

svega što sam mislila da dajem jer se kajem,

masa tu, na meni, prah i blato nisu bili.



Sjećaš li se, sada dok Te gledam

kao da si moj oduvijek i odavno

tu, u mome srcu zapretanom,

kako bilo me je strah da Ti pogled predam

i da prijateljstvo postane nam javno

dok mi srce skakalo je kišnim danom.



Nikad srce zatvoreno ne bijaše stvarno,

nikad nisam morala do stupova il' vrata,

uvijek tako, svakome na raspolaganju.

Ti privukao si mene tako blagodarno

kao sestru, zaručnicu, majku, brata

jer oduvijek Ti si sa mnom u tom traganju.

31.10.2023. 18:50





















No comments:

Post a Comment

just do it

Subscribe to: Posts (Atom)

Popular posts

  • Hvalospjev ljubavi Svetoga Pavla
    Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
  • VELIČA!
      Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...
  • HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI
    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
  • Psalam 100
      Kliči Gospodinu, sva zemljo! *     Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite *     s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
  • Psalam 95
      Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
  • Hvalospjev Zaharijin
      Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *     što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *     u domu Davida, sluge svoje...
  • Danijelov Slavospjev stvorenja Bogu
    Blagoslovljen budi, Gospodine,      Bože otaca naših, *      hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
  • Molitva za mudrost kralja Salomona
    "Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir  i koji si sazdao čovjeka mudrošć...