Vjetar kušnje

 

Razni razlozi me bude,

a nije mi ni važno.

Misli poput nevjernica blude,

nesreća ih vuče snažno.

Preosjetljiva za bolne slike,

odmaram se neredima, ratu.

Dočekujem anđele i nebesnike

što ogledaju se u misnome zlatu.

Anđele moj, čuvaru moga svjetla,

sad mi zgodno dođe pažnja tvoja.

Glavobolja nestaje mi poput vjetra

što je izmakao od ta gnjeva moja.

Nudio je misli koje dušu bole,

slike koje srce ranjavaju

i grozota obuzima nerve gole

da se pravednici naspavaju.

Zao vjetar koji bijaše u logu,

polakomio se srce moje zgromiti;

ne zna da je vjera potpuno predanje Bogu

čiju Dušu ne može polomiti.

A ti puštaš, Bože moj.

Daj odvedi me odavde;

dao si da vidim život tvoj,

Muku kojoj nema pravde.

Slušala sam, gledala,

to je najmanje što se reći može,

i molitve ti predala;

i mene još spasi, blagi Bože.

20.11.2023. 00:35

Rijeka nade

 

Izgubljena svaka je minuta,

svaki sat i svaki dan i noć

ako srce ne zaigra, ne treperi.

Živ je čovjek nekoliko puta,

ali uspava se kao smrtna moć

kad je prejaka u jaru zvijeri.

Zato ne dam svojoj bezvoljnosti

da me pretvori u tog spavača

koji više ništa ne očekuje i ne čeka.

Prolazno je stanje sanenosti

jer je život ljubav, od svih jača;

nikad nije bez sve struje rijeka.

Neuspjeh je samo kušnja ili test,

pozdrav oholosti, pretjerivanju,

a ti neumoran si u radu, Bože moj.

Ti me učiš dok mi spava svijest,

a ja nisam ravna tvome očekivanju;

samo skini s mene oholosti sloj.

Nevrijedna sam, ni dostojna nisam

podignuti pogled, slično kao ti

kad se na svu tvoju ljubav smiju.

Ionako ćeš me odnijeti put visa

kad se predam u toj nesvijesti

kako odbila bih prijetvornu tu zmiju.

Izgubljen je svaki život, svaki sjaj

ako srce ne treperi i ne čeka,

duga nade ljestve su za njega

po kojima vodiš vjernika u raj.

Čak i kada odmara se rijeka,

nju to drži tvoja, Kriste, stega.

19.11.2023. 16:22

Kraljevi mijene

 

Slušam Boga, slušam duše zatvorene,

traže ranjenike poput mene.

Nisu mrtve, nisu stvarno zatočene,

ali pravi kraljevi su svake mijene.

Ljubav nose sve u moždanima,

zbore uvijek malo, ali istinito,

obilježena im čela Božjim pečatima,

dar su vjere i ne zbore incognito.

Nisam duša krive vrste, Bog me htio

i to upravo ovakvu kakvom se pokažem.

Davno mene takvu Krist je zavolio,

očitovao se meni da si besjedom pomažem

od koje mi dođe mudrost i razboritost,

ali samo vrijedi mome posvećenju.

To je inače na djelu božanska raznolikost,

ljudima se služi što su skloni obraćenju.

Jer za ljubav i za Boga

svakom obrat potreban je jak.

Pretpostavka tu je dosta stroga:

istina, čistoća, čovjek, pouzdanje – to je znak.

Tako nađe se i nekoliko duša

koje tad u Božje ime zbore

pa zasvijetli ljubav koja sluša,

pa zalijepi Riječ, srcu daje odgovore.

18.11.2023. 22:51

Psalam 142 Ti si mi utočište

 

Iz svega glasa vapijem Gospodinu, *
    iz svega glasa Gospodina zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, *
    tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, *
    ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim *
    potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: *
    nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći,*
    nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospodine, vapijem: †
    govorim: ti si mi utočište, *
    ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje, *
    jer sam veoma nevoljan.
Izbavi me od gonitelja mojih, *
    jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju, *
    da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupit pravednici *
    zbog dobra što si ga iskazao meni.

Slava Ocu i  Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

Amen.

Sveto piće

 

Jednostavan čovjek sav u duhu,

u životu praktičnome il' u povjerenju,

svaku rijeku prelazi po suhu,

svaka misao mu služi posvećenju.

Blago tome ljudskom stvoru

koji uvijek jednostavnosti se sjeća.

Bog je jedan na svom dvoru,

isto veli, isto čini što osjeća.

Siromah je, nema nikada teškoća

o kojima brinuti se treba.

Snagu ima i kad onemoća

što je njemu daje Mudrost s neba.

Samo jedan takav Božji sin

ljubit može ljudskog stvora

koji nije niti dobar, niti fin,

koji nikad nema odgovora.

Koji ne vjeruju nebeskome,

sude sebi svojim odlukama

dok se siromahu grudi lome

pred tim smrtnim okukama.

Samo Bog je sudac svima,

kralj je koji sve stvorenje zna,

a siromah jednostavnost ima

koja nosi ljubav usred zla.

Izdajice, ubojice, licemjeri,

svi su oni prava ljudska bića

što ih nikad Bog ne iznevjeri,

ali siromahu daje sveta pića.

17.11.2023. 07:12

Ribarski nokturno

Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu

zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.

Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,

da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40

 

Stanje neba

 

Stanje tijela, to je stanje stopa

na tom tlu zemaljskom, na podlozi

na kojoj čovjek raste i temelje kopa,

a u kući stanuju mu mnogi izmišljeni bozi.

Stanje čežnje, to je stanje nebeskoga stana

koji nema kraja i gdje duhovno prebiva,

neoskvrnjeno je grijehom i vječna je hrana,

a u srcu, bubrezima slava Boga živa.

I ti si, Kriste, u zemaljskom stanju

dok te gledam i dok ti se klanjam,

ali nemaš zato slavu manju

s kojom tebe cijelo vrijeme sanjam.

U toj istini i u Svetom Duhu hram se rađa,

i sva Crkva, i svi anđeli su tu.

To je zbilja, to je tvoje slave moja krađa

jer ja čeznem tvoju ljubav odanu.

Ne mogu te, takva Jaganjca, dobro podnijeti,

ali samo ti mi, Kriste, daješ moć i snagu,

samo ti mi možeš nespokojstvo odnijeti,

darovati meni svoju slavu u obliku blagu.

Svaka osoba tad svijetli koja tebe slavi,

zajedno tu sa mnom gdje i svetinje se steru.

Sad još neznatni smo kao sjaj u travi,

ali od te slave naši bubrezi se peru,

naša srca daju čiste misli, pogled jasan;

čak naslućujem u tebi veličinu i širinu

koje daruju mi život vječni, život krasan

da mi ostane u svakom trenu i u svakom činu.

16.11.2023. 02:37