Molitva ratnika

 

Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.

Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.

I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.

Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.

Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11

Molim Te, Isuse

 

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

gordanatomljanovic: Što vam rekne, učinite

gordanatomljanovic: Što vam rekne, učinite:   Pieta, Carcassonne Katedrala Prečisto srce Marijino, ti, koja si voditeljica i roditeljica; koja si patnica i ratnica, koja molitvom za s...

Gospodareva gozba

 

Pitanje je sada moramo li, kada se konzultiramo o tome možemo li slijediti poziv Boga koji doživimo izravno preko sluhu Božjih, to jest svećenika, odazvati se svećeniku ili Gospodinu. Idealno je kad se odazovete na poziv sluge Božjega, a istovremeno se to poklapa s Božjim glasom u našoj savjesti.

No, mi smo navikli donositi odluke čitavoga života i navikli smo samostalno konzultirati Gospodina u molitvi, u savjesti, u trodnevnici ili devetnici neposredno prije svoje odluke. Navikli smo. Takve su okolnosti.

Osim toga, gdje će se konzultacija lakše i kvalitetnije odvijati nego na slavlju večere Gospodnje? Imate, primjerice, dva ili tri svećenika i ogroman broj ljudi: kako da se svatko pojedinačno konzultira sa svećenikom? Na misnom slavlju je to izvedivo, Gospodin je sve lijepo uredio.

I što s nama, laicima, od kojih se očekuje da pozovemo na gozbu našega Gospodara ljude na koje nailazimo?

Možemo li mi odrediti koga ćemo pozvati? Ne, nitko nema od nas pravo presuditi nekome da je neprikladan za kraljevstvo nebesko. Ali u razgovoru se to lakše rješava. Svećenici zato moraju odraditi svoje službe, a laici na svoj širi način komunicirati s obraćenicima ili slabim i nevjernim ljudima.

Pitanje je može li laik govoriti kao što govori svećenik? Ne, laik može samo svjedočiti onako kako mu Gospodar daje, ali i može se ponekad konzultirati sa svećenicima. Često dolaze ljudi bez svadbenog ruha na konzultacije sa svećenicima koji moraju odbiti takve i reći im da nemaju vremena.

Ali mi, laici, ne možemo baš svakoga odbiti jer bi to bilo jako loše i licemjerno i bio bi grijeh. Prema tome, laik bolje vidi s kakvim okruženjem ima posla i kako će razgovarati s prisutnima o svadbenoj gozbi.

Drugo pitanje je slobode izbora koja se naglašava radi slobodnoga opredjeljenja za ili protiv Isusa.

Kad se čovjek jednom opredijelio za Isusa, Gospodin mu daje neprekidnu i opetovanu slobodu izbora: vjernik u svakom trenutku svoga djelovanja odabire Isusa iz početka; možda ne uvijek uspješno.

No, Isus nas uči: valja se bojati grijeha i opomene valja poslušati ako se slažu u savjesti. Ali još više od grijeha valja se bojati Gospodina koji je Istina, valja se bojati prijetvornosti, glume, zavaravanja, laži, samozavaravanja. Istina se ne govori uvijeno nego jasno, glasno i razumljivo, naravno, u ljubavi.

U prispodobi o Gospodaru kome nisu došli na gozbu oni koje je pozvao, mnogi pozvani su dobrostojeći ljudi, bogati ljudi koji često mogu u svom domu nešto lijepo proslaviti. Sigurno su imali ruho za svaku priliku posebno. Sigurno su imali i za Gospodara jedno ili više svadbenih ruha za njegovu gozbu.

No, previše su se zanijeli, trudeći se obogatiti još više, zaraditi i osvojiti još više, učiniti i raditi dobra i još bolja djela i poslove pa nisu stigli odgovoriti slugama koje je Gospodar poslao i nisu stigli doći na gozbu.

Uzalud im bilo ruho kad nisu našli dobar razlog da odu na gozbu svoga Gospodara, prekinuti svoje poslove zgrtanja blaga i dobrih djela te raznih zasluga. Uzoholili su se i pomislili da će se spasiti svojim vlastitim snagama, ali Gospodaru dobra djela i zasluge ništa neće značiti kao što bi ga razveselilo da su došli na gozbu jer Gospodar daje svega u izobilju i ne gleda na vanjštinu, na ruho već na srce. Srca im bijahu ohola.

Poslije Gospodar pozove barem siromahe, nesposobne za rad i bogaćenje i slične jer ljubi sve ljude, a izabire i one koji su posebno ponizni, čistoga srca, vjerni i u svome posluhu i ljubavi prema Gospodaru odazivaju se na njegovu riječ. Odmah i bez oklijevanja.

Pitanje jest hoće li se netko tko ljubi Gospodara i dođe mu odmah na gozbu s vjernim srcem i poniznošću, konzultirati se sa slugama dok je Gospodar pred njim ili će gledati samo u Gospodara i slušati samo njega? To je gozba Gospodara koji daje na znanje u kojem trenutku se pruža ruka i pozdrav mira među uzvanicima.

U svakom slučaju Gospodar je na prvome mjestu svakom vjerniku.

I svaki sluga je dobrodošao.

I svaki uzvanik je dobrodošao.

Ali Gospodar vidi uzvanike i nalazi jednoga koji nema poniznosti, milosrđa, ni čisto srce, nema svadbeno ruho.

Promakao je slugama koje su vjerno pozvale svakoga na koga su naišle.

Gospodar je taj koji će odlučiti tko je dostojan. Postoji tako jedan uzvanik kojega je potrebno otjerati, uz pitanje: Kako si ušao na gozbu bez svadbenog ruha? Zaista, zašto je došao kad želi Gospodaru zlo?

Jer samo Gospodin jasno vidi srca i bubrege, a mi ljudi ne vidimo tako.

Mi možemo također pažljivo gledati i dobro vidjeti, ali u vjerskom životu glas Božji u našoj savjesti je vjerojatno prilično jasan, i zakone znamo pa zbog toga je najsigurnije konzultirati Gospodara kada idemo na konzultacije sa slugama, kada idemo na gozbu, kada smo sami i napušteni.

Božji put je jedini siguran. 07.11.2023. 20:18

„Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi (Ps 119,105).”

Vjernost čuvam za te

 

Radosno te primam, Kriste ponizni,

daj mi križ ovakav kakva prtim.

Svi su puti o tome mi ovisni

dok u sjeni tvog božanstva mrtvim.

Ne vraćam se gdje su slike blijede,

moja sjećanja na zlo poganstvo,

što mi sada nikako ne vrijede;

bez njega sam zadobila tvoje poznanstvo.

Da me spasiš ti si mene odabrao

i da moje srce milošću obdariš.

Sve si zloduhe mi odagnao

samo zato da mi obraze ozariš.

Vjernost za te čuvam kao koru

što bez drveta se neće održati,

čiji godovi mi ulaze u svaku poru

svakoj zlobi da se mogu othrvati.

Značajan si meni Kralj i Majka

koja nikada me neće odbaciti.

I ma kakav bio progon ili hajka,

znam da ćeš me k sebi dopratiti.

07.11.2023. 18:34

Božanski čas

Na svem kraju u tom vrtu ostaješ sam,

sam sa svojim usudom od Muke.

Getsemani svoj ti nudi kam

pod kojime dižeš drhtave si ruke.

Kao da ti srce stisnuto u ledu

kojim stane potiti se slabo tijelo.

Za Judinu potjeru prvi si na redu,

oko tebe mrači se i ledi granje cijelo.

Tako sam, a tako zaljubljen u ljude.

I u sjeni ti božanstva apostoli tiho liježu;

tvoje duše čiste niti sada uopće ne blude,

sutra ćeš im načiniti zajedničku mrežu.

Priprava se svršila za božanski čas,

stojiš usred nespašena svijeta.

Stvaraš novo nebo, zemlju, vječni spas,

čaša tvoja od tjeskobe prelijeva se kleta.

Svijet se mijenja i dobiva novu odoru,

zloduh bdije danas ovdje, oštri žalce.

Ostavit ćeš zajedništva baštinu oporu,

ali rastavit ćeš duše, ovnove i jarce.

Abba, Oče, reci im da svatko križ svoj nosi.

Anđeo ti slavu Crkve pripovijeda

koja pati s tobom i krvlju se rosi

što je blaguje i svijetu propovijeda.

Nigdje više nikad nećeš sam ti biti.

Duše Sveti, svoju snagu sad mi daj.

Utjeha je, kršćanski će puk se zbiti,

podići će tebe i u tvome Srcu gledati raj.

07.11.2023. 11:15

 

Večera s ljubavlju

 

Privlače me te tvoje visine,

Bože ljubavi i svekolika reda,

Bože mira, od vječnosti Sine

što se nama u nizini preda.

A ja gledam gore, u nebesa,

zvijezde brojila bih rado,

divila se čari nebeskoga krijesa

koji osvjetljava čitavo ti stado.

Ljubiti je ljepše nego ljubljen biti,

istinski je život sav u tome

koji ne da ništa loše sniti,

njine zrake svaku svjetlost lome.

I moj pogled na pašnjake krasne

zastaje mi na toj tvojoj križa službi,

na tom uniženju istine te tvoje jasne

kakvu ne bih smjela dočaravati ja družbi.

Najljepši si u toj riječi jasnoj

gdje ne dolazi do zamračenja

jer mi sjajiš u stvarnosti glasnoj,

jer si Kralj ti moga odbačenja.

Tako isto kad se svjetlosti nam sretnu,

kad se tvoja ljubav s mojom prelama.

Tada prosvjetljenje se i ljubav spetnu

i tek tada sva se moja snaga slama.

07.11.2023. 00:47