Teška
su bila sva naša vremena
na
svim ovim hrvatskim prostorima,
još
nije došla ni jedna smjena
koja
nije zauzeta starim kosturima.
Doba
napredno, doba ratovanja
nikome
ne da prosperiteta,
tako
i ovo naše doba svatovanja
promociji
svakoj dobra je meta,
i
žutoj, i zelenoj, crvenoj, plavoj.
Najniža
karika, najviše ljudi
legalno
grca u državi pravoj,
izdajnički
poltroni prave se ludi.
Siđite
s oblaka dalekih, bajnih,
gle,
biračko tijelo u prašini,
porezni
obveznik ruku sjajnih
zove
vas kao većina u tišini.
Nije
to siromaštvo, al' Hrvatska gladuje
to
vidi se već na svakoj temi.
Čak
ni onaj na vlasti sad se ne raduje,
opasno
žive i glasni, i nijemi.
Nije
to strašno za ovaj puk,
ali
to nije ni demokracija.
Nije
ni suveren taj napeti luk
jer
ovdje nije sve birokracija.
Oni
doma i oni vani samo se zbroje
pa
nastane neka lijepa slika.
I
jedni i drugi čuvaju svoje,
a
oko nas još zuji starinska klika.
Imamo
ceste, imamo mostove,
ali
hrana je skupa, ta kome treba;
imamo
pokore, imamo postove
koji
vode nas ravno do rajska neba.
Krive
se, lome, padaju institucije,
u
srednjoj klasi prazno je smeće.
Tamo
još nema ni jedne solucije,
od
vrata do vrata svakog se šeće.
Ne
da se davni socijalizam,
hodaju
nespretno svi po groblju.
Misle
da stigli su u komunizam,
pričaju
bajke siromašnom roblju.
Isuse,
dođi, u hrvatski kraj
da
se obrati tko vidjeti može,
da
spraši se onaj oronuli zmaj
što njima drijema ispod kože.
Glavata
zvijer još nije mrtva,
ne
palite uzalud svoje svijeće.
Još
nije pala hrvatska žrtva
dok
ološ se deblja od silne sreće.
01.11.2023.
17:39