gordanatomljanovic: Pjesma otkupljenih

gordanatomljanovic: Pjesma otkupljenih: „ I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće — na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegov...

Dvije Hrvatske

 

Teška su bila sva naša vremena

na svim ovim hrvatskim prostorima,

još nije došla ni jedna smjena

koja nije zauzeta starim kosturima.

Doba napredno, doba ratovanja

nikome ne da prosperiteta,

tako i ovo naše doba svatovanja

promociji svakoj dobra je meta,

i žutoj, i zelenoj, crvenoj, plavoj.

Najniža karika, najviše ljudi

legalno grca u državi pravoj,

izdajnički poltroni prave se ludi.

Siđite s oblaka dalekih, bajnih,

gle, biračko tijelo u prašini,

porezni obveznik ruku sjajnih

zove vas kao većina u tišini.

Nije to siromaštvo, al' Hrvatska gladuje

to vidi se već na svakoj temi.

Čak ni onaj na vlasti sad se ne raduje,

opasno žive i glasni, i nijemi.

Nije to strašno za ovaj puk,

ali to nije ni demokracija.

Nije ni suveren taj napeti luk

jer ovdje nije sve birokracija.

Oni doma i oni vani samo se zbroje

pa nastane neka lijepa slika.

I jedni i drugi čuvaju svoje,

a oko nas još zuji starinska klika.

Imamo ceste, imamo mostove,

ali hrana je skupa, ta kome treba;

imamo pokore, imamo postove

koji vode nas ravno do rajska neba.

Krive se, lome, padaju institucije,

u srednjoj klasi prazno je smeće.

Tamo još nema ni jedne solucije,

od vrata do vrata svakog se šeće.

Ne da se davni socijalizam,

hodaju nespretno svi po groblju.

Misle da stigli su u komunizam,

pričaju bajke siromašnom roblju.

Isuse, dođi, u hrvatski kraj

da se obrati tko vidjeti može,

da spraši se onaj oronuli zmaj

što njima drijema ispod kože.

Glavata zvijer još nije mrtva,

ne palite uzalud svoje svijeće.

Još nije pala hrvatska žrtva

dok ološ se deblja od silne sreće.

01.11.2023. 17:39

Blago čistima srcem

Svi Te uvijek naokolo traže,

ne znaju ni Tvoje sveto ime.

Izmišljaju svašta, duše snaže

raznim glupostima, bilo čime,

sve će njima dobro doći

za tu težnju koja nema cijene.

Sve će njima lako proći

iza vela, iza sive mrene.

Svi Te traže, samo Tebe hoće,

a ne žele znati niti lijevo, niti desno.

Misle da si zabranjeno voće,

srce kao da je ugušeno, tijesno.

A pred nama stojiš, Kriste,

i dozivaš, pružaš ruke,

ali nemamo mi duše čiste

da Te vidimo na križu Muke.

Srce uvijek treba očistiti,

oprašiti ga i oprati sjajno,

a ne duboko u sebi skriti;

tada gledat će Te, vječna Tajno.

01.11.2023. 04:00

 

Život moga krštenja

 

Ljubit ću Te, Kriste blagi,

jer si davno prišao mi s anđelima

i u pratnji svetih srdaca i duša.

Zajedno smo bili u velikoj potragi

sa svim grijesima i nedjelima,

skupa hranili se korom kruša.

Prljavo je bilo moje mi odijelo

i pokora predivna u cvatu

kad si vrata srca milosrdno rastvorio

za te dronjke, za to blato što se htjelo

uzdići do praha na najvišem latu

da bi, poslije mene, ista vrata zatvorio,

puštajući samo mene u nebeski svijet.

Ulica je bila dom sa svojim ugođajem,

a pri mome bijegu stupovi me krili

i otkrivali su mi romantičan koloplet

svega što sam mislila da dajem jer se kajem,

mada tu, na meni, prah i blato nisu bili.

Sjećaš li se, sada dok Te gledam

kao da si moj oduvijek i odavno

tu, u mome srcu zapretanom,

kako bilo me je strah da Ti pogled predam

i da prijateljstvo postane nam javno

dok mi srce skakalo je kišnim danom.

Nikad srce zatvoreno ne bijaše stvarno,

nikad nisam morala do stupova il' vrata,

uvijek tako, svakome na raspolaganju.

Ti privukao si mene tako blagodarno

kao sestru, zaručnicu, majku, brata

jer oduvijek Ti si sa mnom u tom traganju.

31.10.2023. 18:50

Psalam 43

 

Dosudi mi pravo, Bože, †
    i povedi parbu moju
    protiv čeljadi bezbožne, *
    izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka!
Jer ti si, Bože, zaklon moj: †
    zašto me odbacuješ? *
    Zašto obilazim žalostan,
    pritisnut dušmanima?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
    nek me vode, *
    nek me dovedu na tvoju svetu goru,
    u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, *
    Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe, *
    Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula *
    i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
    spasenje svoje, Boga svog!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Grijači duše

 

Jesen u gradu zamirila,

na jedan tren pojačala nadu.

Duša u Krista zavirila,

bijaše zgodna lakom padu.

Ali brzo će zavjese noći,

revnuje molitvom srce ovo.

Kroz oganj će brzi proći

da dobije opet ruho novo.

Bijeli se zidina, počasne stube

kojim se uzdiže tijelo i prah.

A dušu nose anđeli što je ljube

da ne bi joj zastao kratak dah.

Već bi se i noć ušuljala

da pokaže kakve zube ima

sada, kad već se uljuljala

na vjetru što nosi ga zima.

Lampioni će duše ugrijati

u vječnom i svetom spomenu,

drage i mile će svoje upijati

pod velikim Križem u kamenu.

30.10.2023. 18:28

gordanatomljanovic: Ljubav pobjeđuje

gordanatomljanovic: Ljubav pobjeđuje: Tamu iščekujem, sive sjene od kojih se bolje vidi sjaj nebeske Riječi što nikad ne vene, a slava joj pravedni raj. Ništa ne pr...