Vrata spoznaje

 

Neke misli što mi padnu

rado bih upamtila

za bolje dane;

onu melodiju skladnu

u kojoj bih plamtila

spustila bih s Tvoje rane,

uzela bih svete note

Tvoga križa, Tvoje muke

da me osokoliš

kada moždane se pote,

kad se trese tijelo, ruke,

kada za me moliš

jer si uvijek prisutan za mene,

jer si pribran za ta stanja,

jer Te ljubim kao Brata,

tako blizu podno sjene

što mi čini dah spoznanja

i što otvara mi širom vrata.

A bez truda i bez boli

sigurno to ne bi išlo,

ničega tu ne bi bilo

da bi ovo srce što Te voli

lakše k Tebi, Kriste, prišlo,

da bi sebe u Tvom srcu svilo.

22.08.2023. 13:05

gordanatomljanovic: Evanđelje mira

gordanatomljanovic: Evanđelje mira: Strah nas je kraja, truleži. Slijepi smo od tih strahova. Zato i ne želimo stati i pogledati, zato ne možemo dublje promišljat...

Spasonosna bol

Bistra zbog te boli što mi posta

slobodno blaženstvo daha,

nađoh gubu koja sakrivena osta

dugo vrijeme moga nebeskoga praha

pa se riješih nevolja i sjećanja na loše.

Znam da nisam savršena i pri ruci,

al' mi strijele usred meda upadoše

iako me drže na toj svakodnevnoj muci.

Nevažnosti, koje nisu ni spomena vrijedne,

donose mi onaj mir, usprkos tim neredima

što se oko mene vrte kao nametnice bijedne,

dosadne su kao uši što ih ova zemlja ima.

Naporni su mnogi novinari i političari,

truju srca kao neka droga i bez lijeka,

navode mi dušu da si život kvari

dok me pravednost na pladnju čeka.

Znam da neće ova bol i mir mi potrajati,

ali blagoslivljam Krista što mi tijelo pati;

to će mi za dugo sati sasvim dostajati

jer moj Bog odluči još svježine dati

mojoj duši, mome duhu u prostranstvu.

Kako lijepo li je živjeti bez noćnih mora

duši svjesnoj u tom posebnom poznanstvu

koje nosi dah od životnoga odmora.

I taj život, sasvim običan i prost,

sređuje mi ono što je važno za me,

gradi meni do nebesa most,

razgoni mi maglu one svakodnevne tame.

18.08.2023. 02:47

 

Tajne svijeta

 

Tajne svijeta ljudskoj duši gode

jer su javne, rasvijetljene,

neprimjetni darovi slobode,

među nama razdijeljene,

umnožene, oduzete, pribrojene;

Kristom svaka duša svetac posta,

mada duše, grijehom pripojene,

poput zemlje koja čista osta

nalaze se u sredini svega.

Tajne lebde, plešu kao sjene,

bijelom ili crnom zidu sprega,

otporne na otrov svake mijene.

Očigledne tu su, svak o njima priča,

ljudski pojam izmišlja okvirima,

besmislice niže podno Božja biča

pred kojime strepe svi osjetilima.

Ne može se bez religije,

ne može se protiv znanja;

ni politikom se ne ogrije

ljudska duša koja stalno sanja.

Ne zna ona da joj daje Bog

da upravlja tijelom svojim

i ne može ni životom daha svog

ravnati životom bilo kojim.

Ti, nesretni svijete, postade od ništa

ponajljepša tajna koja sva se lomi

preko nereda i ratnih poprišta

sve dok čovjek čovjeka ne zgromi.

Kad bi samo znao te divote

što se nalaze u miru i u redu,

ne bi izgubio te silne živote

koji rađaju se u vječnome slijedu.

11.08.2023. 02:34

Posluh Kristovih izabranika

 

Misliš li da ćeš se olako provući sa svojim neposluhom, grdno se varaš.

Ta, zar nam nije svemogući Bog pokazivao u biblijskim knjigama Staroga zavjeta kakvi smo i jesmo li zaslužili život što nam ga dade besplatno? Zar nije kažnjavao prijestupe svoga naroda, svojih ljudi i to strogo i bez dopuštenja na prigovor? Zar nije odgoj djece po svem svijetu zasnovan na roditeljskoj kazni za dječji neposluh i nagradi u obliku smilovanja svoga ako se tkogod zauzeo molbama za oproštenje? Nije li dijete zaslužilo pohvalu i nagradu kada učini nešto dobro?

Koliko samo roditelja ne obraća pažnju na dobrotu i posluh svoje djece da bi djeca naučila da je sve dobro dok roditelji ne započnu s kažnjavanjem i prijekorima, to jest ako šute, znači da je sve u redu? Nisu li korijeni takvoga stava u Gospodinu Bogu i Njegovoj pedagogiji gdje čovjeku postaje jasno da nikada nije tako dobar da bi zaslužio – život? I da je čovjek samo prah zemaljski? I da je zaslužio kazne koje ispašta, kazne za laži i prijevare, kazne za ubojstva i neposluh, za krađu i zlodjela?

Evo Mojsijeve sestre Mirjam kako prigovara Mojsiju kojega je Bog obdario milošću te mu dopustio da razgovara sa samim svojim Bogom izravno i da povede narod iz ropstva. Mojsije bijaše dobar, po Božjoj riječi, najbolji čovjek na zemlji svoga doba, a to bijaše kada ga Bog milošću svojom izabere od svih ljudi svojega Izabranog naroda.

Gospodin je kaznio Mirjam zbog prigovaranja Mojsiju te se ona ogubavi, ali Mojsije odmah zamoli Gospodina usrdnim prošnjama i molbama da ju ozdravi od gube. Mojsije nije obećavao da će sve biti bolje ako Bog posluša njegove molbe, nego samo je iskreno i usrdno molio Gospodina za oproštenje.

I to je jedini način za izbjegavanje kazne Božje: priznati se neposlušnim i nedostojnim života i moliti Gospodina za oproštenje i milost.

Jer Bog ljubi sve ljude, za sebe nas je stvorio, a mi, ljudi, ne možemo se spasiti svojim dobrim djelima, svojim ponosom i plemenitošću jer nismo nikada ravni Božjoj moći i dobroti. Ni po milosrđu nismo ravni Bogu.

Misliti da nešto vrijedimo, znači biti neposlušan Bogu koji zna sve i koji svime upravlja, Bogu koji je Pravednost, Istina, Život i Milosrđe.

Evo Krista u spisima Novoga zavjeta da ispuni Božju riječ i Božja obećanja po kojima će nam dati svoga Duha da u srcima našim zavlada vjera i povjerenje pa i ljubav prema Stvoritelju.

Ne samo da je Isus ispunio Božju riječ, riječ Oca svoga već se pokazao toliko dobrim i milosrdnim kako ne može običan čovjek i smrtni prah niti zamisliti.

Kada je bila oluja na Genezaretskome moru po kojemu su plovili Isusovi apostoli, Isus im dođe hodeći po uzburkanim valovima. Učenici pomisliše da je Krist samo neka utvara, ali Isus se javi i reče im da ne strahuju.

I tada Petar odgovori Isusu, zamoli Ga da mu dopusti da i on hoda po moru i da dođe Isusu u susret. Prava i iskrena molba Petrova nije ostala bez odjeka: Isus ga pozove, Petar zakorači u more i krene po moru prema Isusu, ali kada vidje ogromnu rušilačku snagu oluje, prestraši se i počne tonuti u more. Isus dohvati Petra i izvuče ga, pomože mu da nastavi hodati te uđoše u lađu. Tada Isus naredi vjetrovima i moru da se utišaju, a apostoli vidješe da je Isus zaista Sin Boga.

Ako te je Isus pozvao, tvoj posao je da ideš poslušno za Njim kako bi preživio sve brige, nevolje i svoje grijehe. U tom posluhu nalazi se obećanje i poziv Sina Božjega u obliku tvoje vjere i povjerenja u Boga u kojima ćeš spoznati da je Bog sama Ljubav i postat ćeš dionikom ljubavi Boga Oca nebeskoga, svoga Stvoritelja i Roditelja.

I spoznaj da ovisiš samo o Bogu i da sve ovisi o Kristu i tvome zajedništvu s Kristom u ljubavi. I pazi da ne posumnjaš u to nikada. 08.08.2023. 12:29

„Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«

A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.

Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!«

Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« (Mt 14,28-31).”

Gozba pravde

Kako da Te slavim,

kako da Ti odgovorim

kada me preplavi

kao kiša što romori

Tvoja pažnja stroga?

Duše prigovaraju

gdje tu ima Boga

da o Njemu razgovaraju.

O, da malo gledaju u dalj

i da slušaju Te, Kriste, pomno!

Nije mašta unutarnji sjaj,

zna to svako srce skromno

koje zaista Te svojoj bijedi treba.

Stijeno čvrsta i nepokolebljiva,

visu ove zemlje sve do neba,

pravda Ti je neistrebljiva.

Srce Tvoje dvosjekli je mač,

riječ Ti nježna kao ljubavnica,

a presuda oštra kao neutješan plač

što ga skriva nezahvalna gubavica.

Tad u pokajanju spoznaje Te, Bože,

kao strijelu posred svojih grudi;

tad joj plamte vene ispod kože,

promatra Te šutke dok joj zora rudi.

Tako duša Tebe, Duha slavi svojim duhom,

moždane rasvijetle čitavo joj tijelo.

Ti odijevaš njeno srce slavnim ruhom

da pristupi na tu Gozbu svečano i smjelo.

06.08.2023. 20:51

 

Nevinost na straži

 

Zagubljeni izdajnici podigli su vratove,

pokazali svijetu vođu – smetenjaka

što je htio i bez ruha naići u svatove

i prodati dušu za to malo srebrnjaka.

Sad u ilegali živi, radi sav Tvoj puk,

to je javna tajna za mnoge neznance

koji ne znaju Ti, Kriste, za valovlja huk

od kojega bježe na daleko i pod šance.

Ima tome jedno stoljeće pradavno

kako trgali su Tvoje neprobojne kosti;

razvratno cerekanje, to im bilo glavno,

ni vidjeli nisu od božanske umješnosti

dok je narod molio za njihov spas.

Jer Ti srdžba, Bože mili, frca kao lava

pod vulkanom gdje proklija snažan klas

što je nalik nevinosti koja nikada ne spava.

Ništa novo, ti vulkani, za tu nevinost na straži,

za Tvoj narod, vjeran Tebi od samog početka.

Raskinut će okove zarobljeništva, Isuse najdraži,

Obećanje naše što ga ispunjavaš do posljednja retka.

05.08.2023. 10:26