Mjesečeva noć

Vjernost Tvoja duši okrepa je neopisiva;

da ju nije iskušala, ne bi nikad znala

kako mogu Tvoje ruke, Hridi vječna spasa,

biti tako postojane, kao Stijena nezamisliva

koju mjesečina jarka oduvijek je krala

iz pogleda ljudi onog istog slavnog časa

kad je sunce okupalo sve zemaljske doli.

Mjesečarka bijah, izgubljena kao hlad

što ga noćima uživam, kojega sakrivam

ispred onog što se moli, prosi sve do boli

da to ode podno neba kao tamjan, kao kad

jer nas, Bože, Tvoje milosrdno srce tako voli.

Oče naš, Ponore blaženstva u kojeg se bacam,

oskudnošću grijeha bogati smo poput siromaha

koji noću promatraju sve nebeske ložnice i dveri;

žedni pravednosti usred kala po kojemu gacam,

krepošću smo Tvojom osvojeni bez ijedna daha.

Zar smo krotki, tako sitni da se spasimo po vjeri?

Koliko smo samo puta odlazili radi mira u toj Kući,

koliko se nakupilo strpljivosti, mnogih praštanja

po kojima donijeli bi zadovoljštinu Ti pred Oltare!

I po sebi duša oduvijek je znala pouku izvući,

svake hvale vrijednu ljubav i tu moć ispaštanja,

a sve primili smo skromno kao Tvoje, Kriste, dare.

Majčice, ti, svjetlo snažno, zvijezdo usred noći,

kad sam prozvala te i u tmini te dozivala,

odgovorila si meni svjetlom dana, nove zore

što pokazala je staze kojima je opet poći

ovoj duši što je stihovima se sakrivala

da prinese darove ti u te tvoje anđeoske zbore.

01.08.2023. 17:27

 

Isus među demonima

Rana Kristova Crkva među poganima

Polemički odsjek o društvenoj i duhovnoj nedostatnosti poganstva.

Od šeste do desete Knjige svoga velikog djela o dvije države, svjetovnoj i vjerskoj, sveti Augustin zauzima polemički stav prema životu i svijetu svojega petoga stoljeća poslije Krista. Osim polemičkog stava on zauzima i vjerski, apologetički stav u svoje dvadeset i dvije knjige, a ovdje navodi kako starorimska poganska teologija nema nikakvog racionalnog temelja, kako „odabrani” bogovi civilne teologije jesu personifikacija i djela jedinoga pravoga Boga, Presvetoga Trojstva te da demoni što su ih štovali pogani ne mogu biti posrednici spasenja čovjeka. Demonima su nazivali i zle i dobre anđele, ali su tadašnji filozofi demonima pripisivali i dobrotu i zloću kao nekakvim dvoličnim posrednicima, bogovima izmišljenim u ljudskim umovima. Sveti Augustin obrazlaže kako je jedan i jedini Posrednik za ljude do Boga samo Krist koji je Bogočovjek; Njegova žrtva, za koju je htio da bude svakidašnja žrtva Njegove Crkve, istinski je kult prema pravome Bogu i to nije magijska i teurgijska praksa, to jest poganska teologija već božanska zbog toga što se Bog prvi objavljuje ljudima i nije plod samo ljudskoga umovanja. 31.07.2023. 13:48

„I tako čovjek, smrtan i bijedan i posve udaljen od besmrtnika i blaženika, kakvoga da odabere posrednika kako bi se sjedinio s besmrtnošću i blaženstvom? Ono što bi mogao uživati u besmrtnosti demona nije ništa drugo nego bijedno; dok ono što bi moglo vrijeđati u Kristovoj smrtnosti – toga nema. Dakle, ondje se mora čuvati vječne bijede, dok se ovdje ne treba bojati smrti, koja nije mogla biti vječnom, a treba ljubiti blaženstvo koje je vječno. Zapravo besmrtan i bijedan posrednik postavlja se kako ne bi dopustio prijelaz u blaženu besmrtnost jer uvijek preostaje ono što priječi, to jest sama bijeda; dočim Onaj koji je smrtan i blažen posredovao je radi toga kako bi – pošto je smrtnost nadvladana – od mrtvih načinio besmrtnike (što je pokazao i svojim uskrsnućem) te od bijednika dionike blaženstva koje sam nije nikad napuštao.” ...

„A On nije Posrednik zbog toga jer je Riječ;

naime, vrhu svega besmrtna i vrhu svega blažena Riječ

daleko je od bijednih smrtnika;

nego je posrednik time što je Čovjek,

pokazujući upravo time kako radi toga dobra

(koje ne samo što je blaženo nego i donosi blaženstvo)

ne treba tražiti druge posrednike preko kojih mislimo kako možemo doći do blaženstva,

jer Bog, koji je blažen i daruje blaženstvo,

postavši dionikom naše ljudskosti,

pružio nam je prečac za dioništvo u Njegovu božanstvu.

Zapravo,

oslobađajući nas od smrtnosti i bijede On nas nije priveo besmrtnim i blaženim anđelima,

kako bismo dioništvom u njima i mi postali besmrtni i blaženi;

nego onomu Trojstvu,

sudjelujući u kojem i anđeli bivaju blaženi.

Stoga, kad On ushtjede da u liku Sluge (kako bi bio posrednikom) bude ispod anđela,

ostao je u liku Boga iznad anđela,

budući isti Put života u nižem svijetu

i sam Život u višnjem svijetu.”

Aurelije Augustin: „O državi Božjoj”, knjiga 9, glava 15,2

Isus

 

Pospana se vučem prostorom

i teglim umor večernjega sjaja.

Počinak će doći ranom zorom

jer se hladim, jer mi kiša nerve spaja.

Radost, pravednost i mir u meni,

istinska duboka ljubav cvate u nutrini,

mada u samoći rastepeni, raspleteni,

stihovi su ovi obraćenje u dubini,

ono koje stalno tu je da svjedoči

da će život opet naći izvor vode

kojemu se vraćam dok mi slap ne skoči

visoko u kapljicama koje tako gode.

Lijepo li je krajem svetog rada ili čina

doživjeti odmor kao nagradu i lovore.

I taj ukras, ta diskretna mjesečina

šalje sve što o tom duše govore.

Misli svoje čuvaju za drugo vrijeme,

ne znaju da sad je za njih pravi čas

da se plodi i da rodi to nebesko sjeme,

da se budi pamet za taj noćni spas.

Onaj s kojim večerima, noću liježeš,

taj je isti Onaj s kojime se jutrom budiš

jer je Bog i Čovjek uz kojeg se vežeš,

jer je Ljubav jaka radi koje ludiš.

I znaš dobro da će doći, da će stići,

da će snovima ti pripovijedati

o sebi i nebu kojem s Isusom ćeš prići.

Da ćeš mu se kao smrtnik rado predati.

30.07.2023. 20:04

Mreža kraljevstva nebeskoga

 

Ti si, Kriste, hodao po zemlji i bio si pravi Čovjek – Prorok nad prorocima. Kada si obavijestio ljude da si Bog, Sin Boga živoga, rekoše da pričaš ludosti pa Te razapeše.

A mogao si sve skončati tada s ovim naraštajem, mogao si presuditi svijetu. No, tada ne bi za nas bilo otkupljenja u smrti Tvojoj i po Muci, niti u Tvome uskrsnuću od mrtvih.

Mogao si poslije, u vremena Prve Crkve, donijeti pravdu i pravednost.

Ali ne, Oče, Ti stvaraš dalje, strpljenje Tvoje i strpljivost moramo spasenjem držati.

I toliko si dobrih i lijepih duša do danas učinio živima za sebe. Tvome izobilju nema kraja. Te su ti duše vjerne i zahvalne do neba što si im se objavio. Tako će ih u kraljevstvu nebeskom biti velika količina, mnoštvo ljudskih osoba koje Te bezgranično ljube i imat ćeš lijepu svitu svetih duša oko sebe. Zbog njih još uvijek nisi skončao sa svijetom, Tvome stvaralaštvu nema kraja jer nalaziš sve jače i sve vjernije ljude koji Te proniču u Tvojoj milosti sve dublje i sve ljepše, koji Ti odgovaraju vjernošću i stvaralaštvom, ljubavlju i milosrđem u svojim životima. Zbog njih se neopisivo i višestruko isplati držati ovaj svijet još uvijek na životu zemaljskome, iščekivati obraćenje svih naroda.

Nećemo se svi spasiti na isti način. Bilo bi ludo misliti da će na kraju sve biti jednako oprošteno svima, bilo bi nepravedno prema pravednima. Bilo bi bezumno ne vidjeti posljedice zlih djela mnogih ljudi jer one su već nastale u njihovim zlim činima, posljedice već postoje za njih i ne izgledaju dobro. Upravo zbog takvog nerazumnog promišljanja da ćemo se svi spasiti se i događaju zločini za koje ljudi misle da neće biti kažnjeni.

Sve si savršeno uredio, Gospodine, i sve ćeš savršeno riješiti, a tko Te ne poznaje, taj sam sebi sudi, po ljudsku, po svojoj neodgovornosti. Milosrđe Tvoje ostaje, i spas, ali ljudska glupost čini mnoge manjima od biljaka i životinja. I ti mnogi bit će sretni što su se ipak spasili, makar i mali kao mravi, makar i slaboga svjetla, makar i kao sluge svetcima i pravednicima.

Nisu svjesni i ne znaju što čine.

Ali ni pravednici nisu svjesni kako je ogromna njihova svetost, koliko je milosrdna Tvoja ljubav, Isuse.

Dakle, veća svijest ili manja nisu opravdanje za ljudske čine.

Za sve nas nikada nema opravdanja, osim u ljubavi Tvojoj, u Tvome otkupljenju mukom i smrću na križu kakvu nikada nitko okusiti ne može.

Mnogo ima ljudi koji su bolesnici i zlostavljaju druge ljude, čine odvratna zla. Njihove žrtve stolovat će s Tobom i apostolima, i sa svima svetima i anđelima u raju, a ti bijednici će im biti sluge.

Zato oni mnogi koji Te traže i gore ljubavlju za Tebe Ti činiš svojima, blisko se vežeš s njima u savezu i srodstvu kojih nitko ne može razvrgnuti jer Otac i Sin u Duhu se nastanjuju u svojim ljudima. Zajedno ste svi na slavlju ljubavi Božje.

Tako se Tebi, Gospodine, svidjelo.

Mi, koji Te malo bolje znamo, koji Te malo bolje vidimo u Tvome sjaju, nesposobni smo za još bolji i pravedniji život i za postizanje veće bliskosti s Tobom za kojom čeznemo više nego za bilo čime i za bilo kime. Grešni smo, ovisnici, rastrzani i na kušnjama u ovom svijetu čije divote su nam pred očima, a Ti, Ti si mir naš, Ti si, Kriste, pravda naša.

Pomogni našu slabašnu vjeru da Te bolje spoznamo.

Vodi nas kao Zaručnik Crkve svoje, odvedi nas na nepregledne pašnjake spoznanja Tvojega. Jer slaba je naša ljubav, nesavršena je molitva naša, a velika čežnja kojom su protkani naši grešni zemaljski životi.

Prišapni nam riječi ljubavi za sve druge ljude, za milosrdna djela prema ljudima koje susrećemo. Iskaži nam osobnost svoju da zadobijemo snagu u našem vjerskom hodu, nagradi svoje hodočasnike posvećenjem, ohrabri molitvu našu zbog dobrote svoje i svojih obećanja, zbog Tvoje čežnje za nama odgovori na našu čežnju za Tobom. Sjedini nas u svojoj malenosti i u svojoj božanstvenosti.

30.07.2023. 03:04

„Odgovori mu Isus: Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.” Iv 14,23

Igra skrivača

Dušo snena, kada ljubio bi kršćanskoga Boga

jako često puno više nego mene,

a i mene samo ponekad i samo malo,

među nama izrasla bi jaka sloga,

plakale bi ove neutješne zjene

za sve ono što je do sada se bralo.

Srce mlado, kad bi bila životna ti misija

tako važna, tako snažna kao meni moja,

a i ta je vrlo često razlog zašto bdijem,

našla bi se barem zajednička vizija,

ne onakva kakvu želiš i ne bilo koja

već ovakva radi koje vode Duha pijem.

Prilagodba svemu svijetu vrlo teško pada,

zato bolja je samoća da se duša liječi

i odmori biti pripravna za ono rijetko više

kada napuni je pravednost i vjera, ljubav, nada,

kada Svetac nakupljene nevolje sve spriječi

i kada sve planove za buduće nariše.

Sada vidiš koliko je potrebno ti snage

da bar jedan pozdrav postane ti stvaran

i da život nije samo igranje skrivača

gdje se lako osvoje i gube dani, noći blage,

gdje ni jedan život nije drugom podudaran,

gdje se lako stradava od božanskoga mača.

28.07.2023. 23:25

 

Čaša Ljubavi

 

Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.

Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.

Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.

Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom

nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.

Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.

Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,

jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,

na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.

U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.

I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,

a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.

Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.

Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32

Čovjek spasa

Hvala Ti za čovjeka i ženu,

za sve razumne i one lude.

Hvala Ti za večer osnaženu,

hvala, Isuse Ti za sve Tvoje ljude.

Ne mogu Te čuti bez njih

jer ne nalazim se uz Tvoj bok.

Grešnica sam sprudi zemljanih,

nesposobna za taj velik skok.

Čovjeku kad priđem spasa,

tražeći Te u molitvi toj,

i on mene nađe istog časa,

vodi sa mnom žarki boj.

Što bi bilo da ga nema

tu, u srcu mome

gdje me nađe za Te trema,

gdje me riječi Tvoje slome?

Što bi bilo da ne moli za me

i da me ne ljubi kao samu

između svih sjena usred slame?

Da li bi rasvijetlio mi tamu?

Među nama govor nam je isti,

putevi se naši s Tobom nađu

jer si Ljubav, a mi Kristi,

jer Ti stope k nama zađu.

Zato gorjelo je sinoć lice

kad sam prislonila kamen,

zrno svako od Gospine krunice,

opeklo me kao znamen.

27.07.2023. 15:59