Radost Milosti

 

Ništa nema od te ljetne pauze,

rušitelji žele uvijek više.

Stoji vrijeme moje sudbonosne kauze,

a politika se stalno njiše.

Još strpljenja učim neprekidno;

moj mi svetac ova svijeta

pruža slabo polje vidno,

čuva mene poput rijetka cvijeta.

Relikvija slatka, obljetnica

ta rođenja za nebesa,

doletjela kao golubica

mira, spasa, nebeskoga plesa.

Mojih škola prvi Začetniče,

moje rajske sreće plamen jak,

vezo naše Zaručnice,

tebe danas ima vjernik svak.

Osjećam te, ali dobro znam

da si uzrok promjena u duši

i u tijelu koje duh je sam;

tvoja pažnja nikad se ne suši.

07.07.2023. 20:49

Moć Istine

 Pravednost Boga našega temelji se na istini, na jednostavnosti, na logičnom razmišljanju.

Kad Isusa privode pred velikog svećenika, netom prije Njegova Križnoga puta na Golgotu, Isus na pitanje o tome što je govorio odgovara da je govorio javno i pred svima kao što to pravednosti Sina Božjega i priliči te da neka pitaju ljude ako ne znaju što je On, Isus govorio.

Na tu Isusovu riječ podanik i poslužnik udari Isusa jer mu je izgledalo da je Isus „bezobrazan” i nepriličan pred velikim svećenikom zbog toga što Isus iskreno odgovara na postavljeno pitanje.

Jer naš Gospodin, Isus Krist, nikada nije potajice podučavao, nikada se nije podmuklo ponašao. Nakon svoga krštenja na rijeci Jordan gdje Ga je uronio Ivan Krstitelj, Isus je otišao u pustinju, a potom se pojavio u sinagogi i svi vođe naroda su znali da je Isus javno i „službeno” obavijestio kompetentne ljude o svojoj prisutnosti, to jest o približavanju kraljevstva nebeskoga. Potom je Isus izašao i krenuo u potragu za ljudima koji bi Ga bolje shvatili od vođa naroda u sinagogi koji su Ga htjeli odmah ubiti zbog navodnog bogohuljenja.

Tako je Isus obilazio područje Galileje i zvao sve ljude da Ga slijede. Svi siromasi koje je nahranio, svi bolesnici koje je izliječio, a napose svi ribari koje je Isus pozvao u svoj uži krug učenika, pa čak i carinik Matej,

znali su da je Isus najvjerojatnije očekivani Prorok i Mesija jer imali su sluha za Boga.

U trenutku kad je dobio udarac Isus progovori:

„Ako sam pogrešno rekao, dokaži da je pogrešno.

Ako sam rekao istinu, zašto me udaraš?” (Iv 18)

Kakva jednostavnost i kakva predivna, božanska logika!

Nema razloga za srditost, vrijeđanje i nasilje.

Vrlo jednostavno, razgovaraj i dokaži, argumentiraj ono što si pomislio. Suoči se sam sa sobom pa se udaraj ako moraš, ili se dotakni u grudi i pokaj se jer si pogrešno shvatio iskren govor, a to stoga što sam u sebi nemaš dovoljno istinitosti i iskrenosti pa se iživljavaš na okolini. Nemaš sposobnosti pravednog života da bi sagledao svoje vlastite greške, a savjest uspavljuješ optuživanjem drugih ljudi.

Nesavršeni smo mi, ljudi, Isus nam to jako zorno i jasno predočuje jer smo svi dužni sagledati svoju grešnost pred Božjom pravednošću. Bez toga suočavanja pred Bogom mi ne bismo spoznali nikada svoj komplicirani mentalni sklop koji nastaje u lažima i od laži i samozavaravanja. Ne možemo mirno lagati i reći da je za to kriv Lažac i Otac laži, Pali anđeo i đavao – djelitelj jedinstvenosti i integriteta ljudskoga te zajedništva u Duhu Svetome, to nije opravdanje za laž, to nije dovoljno za obraćenje.

Lažac opsjeda čovjeka od najmanje dobi, od prvih početaka svijeta.

Isus nam pokazuje koliko je moćan jer On je sama Istina i Pravednost, zbog toga može izgoniti zloduhe i liječiti grešnike. A to isto mogu činiti i učenici Kristovi, toliko nas je ljubio da nam je i to pokazao. Učenik i molitelj, vjernik Isusov može gaziti po štipavcima, izgoniti zloduhe i što god unesu u sebe otrovno, neće im naškoditi; učenici mogu činiti čuda i doživljavati čudesnu prisutnost Isusova i Očeva Duha koji podučava u divotama iskrenosti u ljubavi. Iz toga odnosa Boga i vjernika proizlaze darovi i kreposti i vjernik zaista doživljava svoje obraćenje potpuno tijekom čitava svog života. Tako je moguće živjeti u nenasilju, u mudrosti, u trajnoj ljubavi i odanosti.

Isus je tražio od učenika da Ga slijede kako bi spašavali duše svih ljudi kao što je On sam spašavao i liječio. I, također, toliko je javna i očigledna bila Njegova smrt na Križu da je danas ovom lažljivom svijetu vrlo teško dokučiti da je Isus vječni i jedini Bog u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. To je Isusov raspored i ekonomija spasenja svijeta pa bi bilo jako loše da je podučavao ljude u tajnosti jer Isus želi da se spase svi ljudi i svi lažljivci, svi do jednoga. 07.07.2023. 01:39

„Da, ovako govori Gospodin, *
    nebesa Stvoritelj - on je Bog -
koji je oblikovao i sazdao zemlju, *
    koji ju je učvrstio
i nije je stvorio pustu, †
    već ju je uobličio za obitavanje: *
    »Ja sam Gospodin i nema drugoga.
Nisam govorio u tajnosti, *
    u zakutku mračne zemlje.
Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: *
    Tražite me u pustoši.
Ja, Gospodin, govorim pravo *
    i naviještam čestito.”

Iz 45,15-26

Nije, dakle, teško vjerovati sve Isusu koji sam za sebe kaže da je On u sebi i po Ocu nebeskome te u Duhu Svetome za sve ljude Put, Istina i Život.

I zato što je Istiniti, Isus djeluje izvanredno pravedno u svakoj riječi i djelu, moguće Mu je činiti izvanredne stvari i čuda te je tako sposoban uskrsnuti od mrtvih jer ima vlast dragovoljno predati svoj život i uzeti ga natrag; jer i Otac nebeski Isusa zbog njegove pravednosti uskrisi da bi Ga posjeo sebi s desna dok ne podloži sve neprijatelje Isusove.

Ako čovjek ne zna za iskrenost, ne može Istinu prepoznati, a također i tada kada kaže nešto istinito, nitko mu ne može vjerovati. No, što je ljudima zbog laži nemoguće, Bogu je redovno i moguće, zato Gospodin Isus zove sve ljude na obraćenje srca i povratak k Istini gdje mu razna čuda nebeska postaju redovna i moguća u životu vječnome kraljevstva nebeskoga. Tada čovjek uskrsava da bi ostao blažen, a ne u vječnome grotlu nesreće koja se događa od početka u moru laži ovoga svijeta.

Obratiti se znači čovjeku izbjegavati zavaravanje prema sebi samome, ali prije svega uočiti odgovore na svoje molitve i prošnje jer Isus, jer je Sin Božji, omogućuje čovjeku da progleda za Istinu. 07.07.2023. 08:56

„Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta.”

Iv 6,51

Duh Domovine

History of Croats by Ivan Meštrović

 

Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?

I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?

Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.

Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.

Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?

Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima

dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33

"Jer bijah gladan ..."

 

„Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;

gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” 

Mt 25,35-36

Ti si predvorje moje, moja spavaonica i moj dnevni boravak.

Ti si moja postelja od zvijezda, moj noćni povjetarac, molitva i razgovor, pjesma koju samo mi dvoje znamo.

Često mi daješ poneku riječ iz te pjesme, poneku notu, a ja više od toga ne mogu nositi.

Ti si harfa i lira srca moga, ti si moje nadahnuće za vječnost, ti si moj pošiljatelj i primatelj stihova i zvukova, glasa i šapata.

Znam da griješim, mnogo. Kako drugačije uhvatiti Tvoju riječ, a da ne budem ponekad brzopleta, ovakva zaboravljiva i hiperaktivna?

Stalno mi govoriš, pratim Te do iznemoglosti i stradavam na više različitih načina; ne znam odrediti granice, nemam garda za ljude kao ni za Tebe, Bože moj.

Oslobodi me oholosti jer i kada griješim, pripisujem to Tvome pozivu, svojoj bolesti, opravdavam se beskonačno.

A tada progovaraš u Duhu Svetome koji mi potiče zdrav razum: moraš čuvati svoj život. Moraš se sačuvati za Gospodina jer ne znaš koliko Ti je odredio dana.

I noći. Ovakvih ugodnih svježih noći u molitvama.

Potpuno si me smirio, ali grijesi su moji vazda preda mnom.

Eto, ima nešto što ne mogu samostalnim naporima savladati i ne znam granicu između naviještanja i bolesti, a svjesna sam da je ta bolest moja kušnja. Odakle mi mentalna snaga, pitam se, ako ne od Tvoje precizne ruke.

Jer Ti određuješ da izvučem jako dobre pouke iz svojih grešaka, da upoznam sebe, da spoznam Tvoj put. Da me posvetiš, ali ne bilo kako i bilo kakvu već se usudim reći – savršenu u okvirima koje mi zadaješ.

Nitko, kao niti ja, ne može vidjeti savršenstvo Tvoje volje, Kriste, i Tvojega upravljanja čitavim svijetom i svakim ljudskim dahom.

Neprekidno molimo da spasiš osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe. Vjerujem da su to okorjeli zločinci, njima je potrebno više milosti.

A opet, tražiš veću odgovornost od onih koji Tvoje milosti nalaze u izobilju. I svi smo grešni, a svete ne primjećujemo jer su marginalizirani, jer uopće ne nalikuju po vanjštini na nas, vjernike. A ti ljudi ispaštaju da bismo mi dokučili nebeske tajne posvećenja.

Ti ne gledaš vanjštinu, uredne odore, blage osmijehe, brze i sporije površne molitve. Ti čuješ uzdah i vapaj beskućnika i bolesnika, oni Te poznaju bolje, oni doprinose Tvojim ranama. Nisu možda niti na vjeronauku bili, možda niti kršteni nisu. I ne spavaju u krevetu po dvadesetak godina.

Znam to, osjećam to jer se sjećam svojega poganskog života što si mi ga odredio da se potpunije obratim. Često pogriješim ohološću jer se osjećam odabranom, izabranom, povlaštenom, ali to je samo osnovno ljudsko vjersko dostojanstvo na koje nismo uopće navikli, o kojemu mnogi i mnogi ljudi niti ne sanjaju. Njima je potrebna Tvoja milost, k njima smjeraju naše molitve, a moliti za druge je jedan od povlaštenih poslova u vjeri katoličkoj.

I to je velika i obilata milostinja, naročito kada nemamo za svoj kruh svakoga dana, nemamo za darivanje, a želje bismo darovati materijalna bogatstva. U takvom slučaju molitva mora biti prava, pravcata i ciljana, srčana i nadahnuta, molitva za prosjake, mada oni najugroženiji ne vole nikada prositi.

U svakom slučaju je dobro kad čovjek i vjernik spozna svoj poziv, kad postane svećenik ili liječnik, ili bilo što drugo zato jer čuje Tvoj glas, bira po savjesti, a ne po dobitku.

Uzalud mnogi čuvaju novac, traže ga i zarađuju na loše načine, uzalud skupljaju ogromna bogatstva jer ne znaju manipulirati novcem.

Što je manje novaca, to je iskrenija i dublja molitva, to je veće nadahnuće i bolja kreativnost, a tada čovjek jasnije vidi gdje se novac može iskoristiti i oploditi.

No, kad je u pitanju služenje braći i sestrama, prilično sam izgubljena i iscrpljena. Ti mi stavljaš, Gospodine, nemoćnike pred oči, ali oni zapravo, kad ih upoznam, pripadaju skupini koja nije ugrožena kao što su to oni koji čuvaju svoje dostojanstvo i nikada se ne žale.

Čovjek siromah ne mora izgubiti svoje dostojanstvo.

Bolesnici ga također imaju.

I svi koji dožive tragedije i gubitak obitelji, koji nose sa sobom mnoge traume, koji su žrtve ratova... dostojanstveni su, ne prose nikada.

Dovoljno je moliti, živjeti sakramentalno i svaka glad posvećena je kao vjerski post.

Dovoljno je navijestiti Istinu, Tebe.

Dovoljno Te je pohoditi zatvorenoga i bolesnog, nahraniti Te vlastitim vjerskim riječima, ogrnuti Te toplinom svoje nade, služiti svojim ljubavnim sposobnostima kojima se otvaramo ljudima i darivamo braći i sestrama po dostojanstvu djece Tvoje, Gospodine. 04.07.2023. 02:41

Psalam 26 Molitva nedužnog

 

Davidov. Dosudi mi pravo, Gospodine,
jer hodih u nedužnosti,
i uzdajuć’ se u Boga ja se ne pokolebah.

2 Ispitaj me, Gospode, iskušaj me,
istraži mi bubrege i srce.
3 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,
u istini tvojoj ja hodim.

4 S ljudima opakim ja ne sjedim
i ne svraćam podlima.
5 Mrsko mi je društvo zlotvorâ,
i s bezbošcima sjesti ne želim.

6 U nedužnosti ruke svoje perem
i obilazim žrtvenik tvoj, Gospodine,
7 da tvoju hvalu javno razglasim
i pripovijedam sva divna djela tvoja.
8 O Gospode, ljubim dom u kojem prebivaš
i mjesto gdje slava tvoja stoluje.

9 Ne pogubi mi dušu s grešnicima
ni život moj s krvolocima;
10 na rukama je njihovim zločin,
a desnica im puna mita.

11 A ja u nedužnosti svojoj hodim:
izbavi me, milostiv mi budi.
12 Noga mi stoji na pravu putu:
u zborovima blagoslivljat ću Gospodina.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Blatni oganj

 

Svom životu odgovorna

kao da se lijepim

preko svake mjere

pokraj Duha plodotvorna

i svoj duh ja krijepim

pod sjenicom naše vjere.

Znam da ne bih smjela

misliti umjesto Boga,

planirati spas,

ali pokret ove duše i bez tijela

pali vatru plama svoga

da razbudi sve to više nas.

Ne znam točno se izraziti,

ali to što želim reći

dobro znaju mnogi.

I ne želim nekoga poraziti,

tinja gasit slaboj svijeći

što je napadaju lažni bogi.

I naš Isus ljubi jako,

nekoga još više

i za vrijeme stalno.

I ne traži srce mlako

koje sporo diše,

makar bilo i kristalno.

Možda misle da se srdim,

znaju da sam agresivna,

teško je to odabrati.

I kad nekoga pogrdim,

vrućica mi opsesivna,

pravednost pozlati

jer ja previše sam brižna

za sva sjajna bića.

Ljubav svaka mi drugačija,

ali svaka mi je letva križna,

nudi opojna mi pića

kao da sam svačija.

Što se više ja zapalim,

to je teži križ za breme,

puno odluka u nizu.

Boga naša slavim, hvalim

što mi dade silno vrijeme

da Mu priđem sasvim blizu.

Znam da Isus govori

i kroz moju kožu ili glas,

mada to mi nije opravdanje.

Ne čekaju mene lovori,

ali u tome je spas

i katarze dugotrajno stanje.

02.07.2023. 14:34

Plavetna ruža i opet

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24