Krvavo sjeme

 

Hvaljen budi, Bože moj,

što me istrgnu odavno

iz ta lanca kojem uvijek

bijah suvišan ja spoj.

Tu, na srcu, Ime Ti je slavno,

a unutra blagi lijek.

Hvala, Majko naša i od Krista,

i od Boga, i od siromaha

koji nemoćan te prosi.

Svakog dana molba ista,

uzmi za me ti od moga daha

pa ga u nebesa nosi.

Jedva čekam često

hoću li Te, Kriste, zadobiti

da Ti budem miljenica,

bar za jedno mjesto

koje će me zarobiti

pokraj Tvoga voljenoga Lica.

Već me sada držiš,

već me tješiš

svom božanskom snagom.

I znam da me pržiš

da još brže me odriješiš

Milošću Ti blagom.

Znam da dolaziš na vrijeme

i strpljenje moje gradiš

kao dio svoga tijela

od kojega krvavo je sjeme.

Da zapjevam, Ti ga sadiš,

da se vratim potpuna i cijela.

16.03.2023. 13:12

Poslije oluje

Poslije oluje,

kad muke i jadi

zemljom prohuje,

dolazi Konjanik mladi.

Na nebeskom oblaku

nosit će nadu

tvrdu i laku

svijetu i gradu.

Neki će plakati

dok drugi već slute,

hromi i sakati,

kraj nevolje ljute.

Mnogi se raduju,

onako, u sebi,

da drugi ni ne čuju

o takvoj potrebi.

To Janje otvorit će pečate

na Knjizi života

da račune si plate

svih svojih vrednota.

Nosi Duha na dlanu

naš nebeski Otac

svi ognjem da planu

kao Sin Mu, naš Svetac,

da se poklone

Sudu i Riječi,

da zvona zazvone,

da nas izliječi

od ratova, gladi

i od bogatstva.

Da Kuću izgradi

svojega bratstva.

14.03.2023. 21:32

 

Prijatelj mi budi

 

Kako ne bih zaplovila

kad me tako umilno dozivaš?

Pučina je zapjenila,

a Ti hodaš mjesto da zaplivaš;

Ti opraštaš umjesto da sudiš,

uskrisuješ mjesto da pogubiš.

Koga ljubiš, ponekad i kudiš,

koga šibaš, još više ga ljubiš.

Jedini je način da izdržim

strah od Posljednjega suda

onaj na kojem se pržim

čitava života luda,

nastojeći ubrati od Mudrosti

vapajima, poniznošću,

molitvama Tvoje milosti,

milosrđem, pravednošću.

Kako da Te ne slijedim, moj Kriste,

kad mi tako vedro sjaji osmijeh,

obećanje Tvoje za dlanove čiste

što rastjeruje mi sjećanje na grijeh?

Da ne kažeš meni: „malovjerna,

mlaka, tvrdovrata glavo,

zatvorena srca, i ne smjerna,

zašto ti ne sudiš pravo!”.

Nego, Prijatelj mi budi

kad prohodam po toj vodi

da ne vide me svi ljudi

pa još pored mene hodi.

12.02.2023. 20:06

Niti nebo, niti zvijezde

 

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Psalam 113 Bogu slave i milosrđa

Hvalite, sluge Gospodnje, *
    hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje *
    sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska *
    hvaljeno bilo ime Gospodnje!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *
    slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš, †
    koji u visinama stoluje *
    i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga, *
    iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima, *
    s prvacima svoga naroda.
Nerotkinji daje da u domu stanuje *
    kao radosna majka djece brojne.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Voda i Krv

 

Srce Te sluša i čeka,

smiluj se grešniku svome

koji sad gleda teče li rijeka

što vodi me k Tebi, moj Dome.

Stope se šuljaju same

da ne pukne grana kakva

sred ove tišine i tame,

da čuje se Riječ, Viva Aqua.

I da poteče kroz vene,

da govorim riječi Ti, Kriste

koji si doveo mene

do moje kuće, do Duše Ti čiste.

I do božanstva i Krvi

što donose istinski mir,

što grijehe i zloduhe smrvi

te volje Ti blage odabir.

Molitva moja Te nađe mrklini

da svijetliš mi jednom stazom

koja se vidi u tišini

i pustinju čini oazom.

Uzdanice, Stijeno, tako blaga,

tako susretljiva stila,

vraćam se, stižem do svetoga praga

gdje Majka me grli mila.

O, kako je povratak lijep,

kako je rumeno Srce Tvoje,

za lice i duh istinski krijep,

a topla Ti Krv za vene moje.

09.03.2023. 21:12

Sastanak

Jaganjčeve rane kao rajski vrt

kojem prilazim iz vremena,

i polako jer me hoće strt

drva Križa bezbroj bremena,

kao da će skupa sjesti.

Tvoje rane, Muka, žeđ,

sveto slovo od Radosne vijesti

kao da su s Križem sveđ.

Drvo tu je, a Rane visoko.

Ipak sastaju se na ulazu Edena

u toj vjeri s duhovnim okom

i s okusom vrhnja medena.

Križ je posvećeni Tvoj poslužio

mojim križevima, mome tijelu,

rani, srcu što ga je zadužio

da me uzme k sebi cijelu

pa da prepoznam Te, kao uvijek.

Magare silazi, a ne konji,

a ne anđeoska svita kao lijek

jer sve rane još vidaju oni.

Niti čavli biti ne moraju,

imam ih ja dosta.

Križ na zemlji, Ti u raju,

u sredini duša prosta,

u jeseni mlada,

u mladosti starica,

a evo, sada

nebeska splavarica.

Sastalo se Drvo s Ranom

preko duha moje vjere,

pred nebeskim stanom;

još i ljubičice berem.

Pokraj maslinove grane

stavit ću ih radi Muke

koju čekam da mi svane

za moždane neuke.

08.03.2023. 20:41