Pretječem
zoru i molim Te za pomoć, Isuse, za
pobjedu duše nad sobom samom. U meni je postojala srdžba, u
nevoljama svojim bijah kritična prema onima koji primaju nagradu
ovoga svijeta samo zato da bi pomogli ljudima u nevoljama. Ali, takve
su države, žive od svoga stanovništva i ne daju zaštitu
nevoljnicima iako govore da to čine. Kakva li im plaća od toga,
nebeska plaća? A i ovu zemaljsku plaću ne znaju utrošiti pametno.
Ti
si me izvukao, Kriste, Ti si me čudesno spasio nebrojeno puta.
Zapravo, Ti me čitavo vrijeme držiš na dlanu i spašavaš mene,
moju dušu i tijelo, moj duhovni opstanak. Hvala Ti, svemogući Bože
za to, za sva dobročinstva Tvoja, za sve što mi stavljaš na put,
putovanje prema nebeskim krajevima.
Čovjek
si gradi put na muke paklene, ne daje pomoć, ne daje plaću, odbija
prosjake koji mole za prava o kojima svi ljudi kažu da ih nude i
daju. Ljudi tako čine jer ne mole pomoć za svoju dušu, za svoj
slabi duh koji postaje u ljudskom životu čovjekov neprijatelj.
A
Ti savjetuješ kako čovjek postiže svoj nebeski integritet.
Opraštanjem.
Blagoslivljanjem
svih ljudi, naročito ljubavlju prema neprijateljima.
Tek
tada čovjek pobjeđuje sebe samoga i zaista ispravno ljubi sebe.
Postaje
nebesnik, odjednom vidi sve što je dobro, jako dobro na ovome
svijetu.
Politički
i medijski govori ne služe se ljubavlju nego takmičenjem, a za
takmičenje i rivalstvo potrebna je sila zla koja djeluje negativno
poticajno na postizanje negativnih uspjeha. No, kada čovjek ljubi
svoje protivnike, bori se za opće dobro, i svoje i tuđe, bori se
pravednošću, milosrđem i ljubavlju, tada mu silaziš Ti i rješavaš
svaki problem, rješavaš neprijateljski stav protivnika i rivala, i
daruješ uspjeh u izobilju.
Jer
čovjek ne može ljubiti neke ljude, a druge mrziti, tu nema logike,
tu nema istine. Kad čovjek mrzi neprijatelje, nanosi štetu i sebi i
onima za koje misli da ih ljubi, a to istinska ljubav nije.
I
nije svijet u neredu nego su u neredu ljudske duše, ljudi sami u
sebi pa ratuju. Neprijatelj je Zatornik koji se lukavo uvlači u
čovjeka da bi ga podijelio na dobro i zlo. Tada čovjek rezonira da
je ono što mu se sviđa dobro, a da je ono što mu smeta sigurno
neko zlo. Tako je čovjek najčešće zao, a ponekad načini nešto
dobro. No, rijetko misli pozitivno, uglavnom se žali na sve. I kad
mu je dobro, čovjek se žali da mu nije dovoljno dobro jer je
drugima bolje nego njemu. To je Sotona.
Pretječem
zoru i molim za pomoć, mada si mi već usadio klicu svoje ljubavi za
ljude. Jer ako nekoga mrzim, jao meni. Tako se ljudi koje volim samo
množe oko mene, a ako sam u opasnosti, Ti si, Isuse, moj Branitelj.
Ljubi
me i dalje onako kako me ljubiš, ne daj da se dugo srdim kad vidim
nepravdu. Daj mi da vidim pravednost Tvoju u takvim okolnostima.
Pomozi mojoj kritičnoj duši da iz svojih osobina nađe pozitivan
put, da kritiziram puno manje, da budem blaga i da moja kritika, koju
si mi udijelio, bude kritika stvari i pojava, a ne kritika ljudi. Daj
mi da ne prosuđujem ljude nego dobročinstva. Ljudi imaju toliko
dobroga u sebi, imaju dobra djela iza sebe, u svojoj prošlosti i
najveće dobro koje imaju jest njihov život koji si im podario
besplatno.
Čovjek
je u biti veoma dobar, ali je đavao na ljudima koji obilazi
neprekidno naokolo, gleda koga će proždrijeti.
Tvoja
riječ je, Isuse, najveće blago koje postoji, ona je tako ljekovita.
Tebi
je tako lako uzvratiti ljubavlju na Tvoju ljubav. Ti si Učitelj
ljubavi za sve nas. Ti ljubiš sve ljude, Ti patiš zbog zločina
koji se čine, Ti opraštaš zbog svoje velike ljubavi za nas.
Daj
mi česticu te Tvoje snage ljubavi da i ja ne zazirem od ljubavi
prema neprijateljima. Već si me naučio da one koji me povrijede
blagoslivljam. Daj mi, molim, da me ne vrijeđaju. Da ne doživim kao
uvredu svoje osobnosti ono što ljudi čine.
Vrlo
je lako tada uvidjeti da su ljudi u zabludi, a kad je čovjek u
zabludi, to nije zločin.
Dopusti
mi da i ja zaslužim svoju nebesku plaću ljubeći sve ljude, ljubeći
neprijatelja jer na taj način činim Tvoja čuda i na taj način
čistim i perem dušu od samouništenja, od vlastita zla i
neprijateljstva. Tako nisam više podijeljena i tako u meni više ne
žive dvojica neprijatelja nego samo duša Tvoja, Gospodine, koja
ljubi. 04.03.2023. 02:54
„Doista,
on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu,
neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15 Zakon zàpovijedi
s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice
sazda jednoga novog čovjeka 16 te obojicu u jednome Tijelu
izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17 I
dođe te navijesti
mir vama daleko
i mir onima blizu, 18 jer
po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. (Ef
2,14-18)”.