Nikad ostvarena prava

 

Žene su zadobile neko više mjesto u društvu u posljednje vrijeme.

No, one još uvijek nisu ostvarile svoja prava (a nikad ni neće) za koja su se borile nekada davno. Još uvijek primaju nižu plaću za isti posao, još uvijek ih nerado zapošljavaju ako su mlade „pa će otići na porodiljski dopust”, još uvijek su muškarci bolji kandidati za posao ako su oženjeni, još uvijek one žene koje dobiju posao su usamljene među muškim kolegama i trpe omalovažavanje kolega i tako redom.

„Dan žena” je malo izlizani praznik u doba kad mnogi tvrde da su žene, i muško i žensko, pa zalaze u ženske prostorije kao muškarci.

Jer, u krajnjem slučaju, muški mozak ostaje muški, a ženski mozak ostaje ženski, ma što oni tvrdili i bez obzira na njihova opredjeljenja.

Pripovijedalo se da žena, koja je majka, ima pravo na dodatne godine staža provedenoga na poslu. To je ostalo zaboravljena priča. Umjesto toga, izmislili su pravo da svi budu isti, po istim mjerilima i ta se priča do dana današnjega uspješno provodi u djelo.

Samo, ženski mozak ne izgleda baš da je to samostalno smislio nego to su zajedničke misli muških i ženskih.

Osim toga, muškarci često gledaju kako će se nekoj ženi ugnijezditi radi kvalitetnijega života, kako bi imali vremena za svoj posao i razvoj svoje karijere i radije ulažu sredstva da uvećaju svoje bogatstvo i moć dok se ženina plaća troši za svakodnevan život obitelji. Umjesto da se ženama olakšaju teški i odgovorni životni zadaci, žene su još više natovarili obavezama. A tko to? Ovo suvremeno i napredno društvo u kojemu su upravitelji muškarci koji imaju zadnju riječ, i stručnjaci koji su uglavnom pozvani muškarci da daju mišljenje upraviteljima. Čak postoje muški eksperti za ženska pitanja, ni tu se žene ne sluša.

A ženski su mozgovi takvi, oni prihvaćaju muška mišljenja još od pradavnina, usvajaju muške preporuke i ponekad se pitaju kako se toga nisu same sjetile, kao, na primjer, pravo da budu vlasnice svoga tijela. Muškarcima nije potrebno pravo da budu vlasnici svoga tijela iako je očigledno da ne vladaju svojim mozgovima uspješno sa svojim osjećajima i hormonima.

Također, to pitanje abortusa kao da se ne odnosi na glavnog počinitelja, muškarca, nego je samo ženska briga. Muškarac zavede ženu i tvdi da je ona zavodnica jer je – žena, žena k'o žena, a ne misli na svoja muška prava i odgovornosti, često uvjerava na razne načine žene da je sasvim ozbiljan prema njima. I, kada se žena razočara jer žena je osjećajno i nemoćno biće, još mora odgajati dijete, a nema snage progoniti muškarca radi uzdržavanja. Naravno, to ne vrijedi uvijek, ali je najčešće scenarij takav. To je stvarnost, to je većina koja se sramežljivo povuče i šuti.

Mišljenje da bi se žene ipak morale čedno odijevati ili barem da ogrnu nešto na sebe, sasvim je na mjestu. Ali muškarac pod stresom uvijek će dobro primijetiti naivnu i nemoćnu ženu koja živi u oblacima i koju je lako prevariti ili zavesti.

A žene? One su, dragi moji, oduvijek sramežljive, čak i one koje se „skidaju” pred kamerama, možda im je to najhrabriji poduhvat u životu. One samo žele pravo na drugačije dostojanstvo, na žensko dostojanstvo, a, kada uđu u bračne vode, požrtvovno šute i trpe radi djece, radi muževe karijere i radi mira u kući, i zbog ljubavi.

Jer žene zaista ljube i mogu muškarce u mnogim teoretskim pitanjima o životu podučavati. Žene ljube potpuno, od mozga do srca, od tijela do duše, od duha do prakticiranja, od glave do pete.

Ženu dijete neće uništiti, ona je već uništena prevarom muškarca i dijete će ju preporoditi kada postane majka. Nikakvo tlačenje pasivnu žensku snagu trpljenja ne može dokrajčiti, žene i dalje kvalitetnije i bolje žive, snalažljivije su u svim stvarima, ne zato što su inteligentne nego zato što znaju ljubiti. 08.03.2023. 10:17

„Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!

Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,14-15)”.

Dva neprijatelja

 

Pretječem zoru i molim Te za pomoć, Isuse, za pobjedu duše nad sobom samom. U meni je postojala srdžba, u nevoljama svojim bijah kritična prema onima koji primaju nagradu ovoga svijeta samo zato da bi pomogli ljudima u nevoljama. Ali, takve su države, žive od svoga stanovništva i ne daju zaštitu nevoljnicima iako govore da to čine. Kakva li im plaća od toga, nebeska plaća? A i ovu zemaljsku plaću ne znaju utrošiti pametno.

Ti si me izvukao, Kriste, Ti si me čudesno spasio nebrojeno puta. Zapravo, Ti me čitavo vrijeme držiš na dlanu i spašavaš mene, moju dušu i tijelo, moj duhovni opstanak. Hvala Ti, svemogući Bože za to, za sva dobročinstva Tvoja, za sve što mi stavljaš na put, putovanje prema nebeskim krajevima.

Čovjek si gradi put na muke paklene, ne daje pomoć, ne daje plaću, odbija prosjake koji mole za prava o kojima svi ljudi kažu da ih nude i daju. Ljudi tako čine jer ne mole pomoć za svoju dušu, za svoj slabi duh koji postaje u ljudskom životu čovjekov neprijatelj.

A Ti savjetuješ kako čovjek postiže svoj nebeski integritet.

Opraštanjem.

Blagoslivljanjem svih ljudi, naročito ljubavlju prema neprijateljima.

Tek tada čovjek pobjeđuje sebe samoga i zaista ispravno ljubi sebe.

Postaje nebesnik, odjednom vidi sve što je dobro, jako dobro na ovome svijetu.

Politički i medijski govori ne služe se ljubavlju nego takmičenjem, a za takmičenje i rivalstvo potrebna je sila zla koja djeluje negativno poticajno na postizanje negativnih uspjeha. No, kada čovjek ljubi svoje protivnike, bori se za opće dobro, i svoje i tuđe, bori se pravednošću, milosrđem i ljubavlju, tada mu silaziš Ti i rješavaš svaki problem, rješavaš neprijateljski stav protivnika i rivala, i daruješ uspjeh u izobilju.

Jer čovjek ne može ljubiti neke ljude, a druge mrziti, tu nema logike, tu nema istine. Kad čovjek mrzi neprijatelje, nanosi štetu i sebi i onima za koje misli da ih ljubi, a to istinska ljubav nije.

I nije svijet u neredu nego su u neredu ljudske duše, ljudi sami u sebi pa ratuju. Neprijatelj je Zatornik koji se lukavo uvlači u čovjeka da bi ga podijelio na dobro i zlo. Tada čovjek rezonira da je ono što mu se sviđa dobro, a da je ono što mu smeta sigurno neko zlo. Tako je čovjek najčešće zao, a ponekad načini nešto dobro. No, rijetko misli pozitivno, uglavnom se žali na sve. I kad mu je dobro, čovjek se žali da mu nije dovoljno dobro jer je drugima bolje nego njemu. To je Sotona.

Pretječem zoru i molim za pomoć, mada si mi već usadio klicu svoje ljubavi za ljude. Jer ako nekoga mrzim, jao meni. Tako se ljudi koje volim samo množe oko mene, a ako sam u opasnosti, Ti si, Isuse, moj Branitelj.

Ljubi me i dalje onako kako me ljubiš, ne daj da se dugo srdim kad vidim nepravdu. Daj mi da vidim pravednost Tvoju u takvim okolnostima. Pomozi mojoj kritičnoj duši da iz svojih osobina nađe pozitivan put, da kritiziram puno manje, da budem blaga i da moja kritika, koju si mi udijelio, bude kritika stvari i pojava, a ne kritika ljudi. Daj mi da ne prosuđujem ljude nego dobročinstva. Ljudi imaju toliko dobroga u sebi, imaju dobra djela iza sebe, u svojoj prošlosti i najveće dobro koje imaju jest njihov život koji si im podario besplatno.

Čovjek je u biti veoma dobar, ali je đavao na ljudima koji obilazi neprekidno naokolo, gleda koga će proždrijeti.

Tvoja riječ je, Isuse, najveće blago koje postoji, ona je tako ljekovita.

Tebi je tako lako uzvratiti ljubavlju na Tvoju ljubav. Ti si Učitelj ljubavi za sve nas. Ti ljubiš sve ljude, Ti patiš zbog zločina koji se čine, Ti opraštaš zbog svoje velike ljubavi za nas.

Daj mi česticu te Tvoje snage ljubavi da i ja ne zazirem od ljubavi prema neprijateljima. Već si me naučio da one koji me povrijede blagoslivljam. Daj mi, molim, da me ne vrijeđaju. Da ne doživim kao uvredu svoje osobnosti ono što ljudi čine.

Vrlo je lako tada uvidjeti da su ljudi u zabludi, a kad je čovjek u zabludi, to nije zločin.

Dopusti mi da i ja zaslužim svoju nebesku plaću ljubeći sve ljude, ljubeći neprijatelja jer na taj način činim Tvoja čuda i na taj način čistim i perem dušu od samouništenja, od vlastita zla i neprijateljstva. Tako nisam više podijeljena i tako u meni više ne žive dvojica neprijatelja nego samo duša Tvoja, Gospodine, koja ljubi. 04.03.2023. 02:54

„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15 Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16 te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17 I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. (Ef 2,14-18)”.

Nebeske vatre

 

U dubini te nebeske Duše,

duboko i sve do stopa,

tihe, jake vatre gore.

One sve pod sobom ruše,

odnose sve čak do stropa,

čak do visa, čak u more.

Slutim, plamtiš sakriveno

i da nitko za to ne zna,

čekaš Boga da Te spasi.

Srce Ti je ledom natkriveno

koji jednom tako brzo nesta

da se vatra nikad ne ugasi.

Pjevala bih, ali mi je zabranjeno

jer sam uvijek duša s crne liste,

jer mi istina je ljubav žarka.

Srce mi iz društva odstranjeno

jer mi gore ruke, Kriste,

jer mi tiho pluta barka.

Vežeš me za druge ljude

da ne doživim samoću

i da ne izgoriš sam;

jer mi oni sreću nude,

a ja samo Tebe hoću

da dodirnem ovaj plam.

Isuse i Kriste, k meni se okreni

da Ti vidim lice svijetlo

i od ljubavnoga plama moć.

Preobrazi se toj samoj ženi

koja razgovara s vjetrom

svaki put kad čeka noć.

03.03.2023. 19:01

Znak

 

Ljubavlju ću Boga Krista

preklinjati srce tvoje;

a zbog saveza ću toga čista

napustiti molbe svoje.

Brzo trči uslišanja riječ,

kao svjetlost, kao zvuk;

zalijepi se kao vjekovječ

prije molbe, dok je muk.

Iskušenja gruba su i bučna,

lako ih je prepoznati,

al' ne odolijeva duša stručna,

ne zna sebe obuzdati.

Kada kapne od spoznaje dah,

jer je ljubav Krista obasjava,

prekrižim se tek taj mah;

Duh mi Sveti ustrajava

da izmolim smilovanje

za moj grijeh i napast.

Duha sjaj je milovanje,

jadnoj duši velika je čast.

Ona gleda znakove na cesti

i, dok putuje, već je stigla,

ali ne može joj pažnju omesti

spoticanja kamen, niti zida cigla.

Udara se u nevjerne grudi,

manja još od makova zrna,

mada Sveti Duh njoj nit ne sudi

nego izbavlja od grijeha crna.

Rađa od prljava drača

velik sjaj, a kamen grubi.

Tim je spoznaja još jača

koliko je Bog i kako ljubi.

02.03.2023. 23:28

Psalam 32 Blažen čovjek komu je krivica otpuštena

 

Blažen onaj kome je zločin otpušten, *
    kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin
    ne ubraja krivnju, *
    i u čijem duhu nema prijevare!

Prešutjet sam htio, al' kosti mi klonuše *
    od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala, *
    snaga mi se trošila ko za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah *
    i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh:  »Priznat ću Gospodinu
    prijestup svoj«, *
    i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek ti se moli pobožnik svaki *
    u času nevolje.
Kad bujice silne navale, *
    njega neće stići.
Utočište ti si moje, †
    od tjeskobe ti ćeš me sačuvat, *
    okružit me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, †
    svjetovat ću te, *
    oko će moje bdjeti nad tobom.
Ne budite kao konji ili mazga bez razuma: †
    divljinu im krotiš vođicama i uzdom, *
    inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje, *
    a tko se uzda u Gospodina,
    njega okružuje milost.
Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni, *
    kličite, svi koji ste srca čestita!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Esterina molitva

 

„17Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera.

17I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza:

17»Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela!

17Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine!

17Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati.

17To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti.

17Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština.

17Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! 

17Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!«

17I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim.

17I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu. Pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:

17»Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.

17Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima: naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao.

17Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine!

17I sad oni, nezadovoljni već gorčinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da će poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, začepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, 

17a otvoriti usta narodâ da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.

17Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas. 

17Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jadâ i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!

17Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike.

17A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode!

17Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca.

17Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim, grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni.

17Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica.

17I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov.

17Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!«” Est 4,17

Ukopani s Kristom

 

Različiti su pojmovi o životu čovjeka.

Još su više raznoliki pojmovi o životu Boga. Nije isto reći da je Bog živ ili da je Bog utjelovljeni uskrsnuo, to jest oživio od mrtvih.

Za Boga svi znamo, čak i oni koji govore: „Ako ima Boga, neka me spasi”. Često ljudima nije u pitanju je li Bog živ i vječan nego da li Ga uopće ima, da li postoji. Mnogi vjeruju da postoji Bog, ma što pripovijedali.

Problematika postojanja Boga može se sva izliti u problematiku Božjega života jer ako postoji, vjerojatno je vječan. Ali s takvim tvrdnjama i razmišljanjima ne postižemo ništa.

Bog je tu, postoji, blizu je i prisutan je uvijek i za svagda.

Radi nas, ljudi, i radi našega spasenja Bog se utjelovio u krilu Djevice Marije, začet po Duhu Svetom, i postao je pravi Čovjek, i ostao je i dalje pravi Bog, objavio se kao Otac i Sin i Duh Sveti, kao Trojstvo, to jest kao jedan Bog u tri božanske Osobe.

Kada i kako će nas taj trojstveni Bog spasiti?

Jednostavno: utjelovio se, postao Čovjekom kao što smo i mi, ali mi smo grešnici i nesavršeni, a Bog je i kao Čovjek svet i savršen. I, kao takav, okrivio je samoga sebe za sve grijehe svijeta, za nesavršenstvo ljudskih bića. Postao je Čovjek, grešnik, smrtnik, pokajnik i patnik.

Budući da je posljedica naših grijeha smrt i budući da smo smrtnici, Bog nas je svojim Utjelovljenjem spasio od grijeha i smrti da budemo sveti i živimo vječan život. Sin Božji, Isus, preuzeo je grijehe koje čini čitavo čovječanstvo kroz povijest i dopustio je ljudima da Ga razapnu, da Ga osude na smrt, da Ga ubiju kako bi naši grijesi zajedno s Isusom nestali jer Isus je uveo novi način kažnjavanja ljudi: Isus, naime, svima oprašta grijehe, svima koji se sjete upitati Ga za oproštenje grijeha.

To je sve bilo izvedivo učiniti samo stoga što je Isus, koji je nakon muke i smrti na križu zatvoren u grob, trećega dana uskrsnuo od mrtvih. Prvi, jedan i jedini, a za njim svi koji postanu sveti i savršeni, a to su oni koji zamole Isusa za oproštenje grijeha.

Na koncu, svi će se Gospodinu Isusu Kristu pokloniti jer On dolazi uskoro, vraća se s nebesa gdje sjedi s desna Ocu kao Pravednik i s kojim vlada svime u Duhu Svetom.

Dakle, reći da je Bog živ, mnogima ne znači gotovo ništa.

Potrebno je obavijestiti mnoge ljude, koji su u zabludi, da se jedan vratio od mrtvih i da o tome pripovijeda čitava Biblija, čitava židovska povijest i svi kršćani. Potrebno je reći da je Isus umro kao Čovjek i da je uskrsnuo od mrtvih; bio je uništen do krajnosti, sigurno je tristo posto da je stvarno umro i bio položen u grob; sigurno je da mu je božanska duša i volja, koje prati Isusova ljudskost i čovještvo, sišla u Podzemlje i sišla nad pakao, da je budio mrtve pravednike te da je On sam uskrsnuo, a budući da je vršio volju Oca nebeskoga, i Otac Ga je zbog pravednosti uskrisio.

Božja pravednost nije zakonska ljudska pravednost već je Pravednik, Bog u svojoj vrhunskoj pravednosti zapravo dobar i milosrdan prema svakome. Jer, nema smisla umrijeti za sve ljude, željeti da se svi ljudi spase, a onda nekoga izostaviti od spasenja. Problematika kazne i nagrade ipak postoji u pitanjima o božanskom životu. Kazna vječna čeka zločince poslije uskrsnuća, a nagrada vječna čeka dobročinitelje i sve ljude dobre volje.

Dakle, Boga ima, živ je, Bog je živih, a ne mrtvih, vječan je, utjelovio se, postao Čovjek, raspet je, umro i pokopan i treći dan je uskrsnuo od mrtvih. Mada svi vjeruju da Boga ima, potrebno je vjerovati u Boga i potrebno je u vjeri poslušati Gospodina, pristupiti krštenju, vjerovati Mu sve i položiti svoj život u Božje ruke. Tako postaju ljudi sveti i pravedni i tako uskrsavaju od mrtvih jer ih Bog uskrisi na vječni život ili na muke paklene. 01.03.2023. 04:38

„Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” Rim 6,4