Vječna ljubav

Hvala ti za lijepe snove i za javu,

Bog nas čuva, anđeo nas čuvar prati,

noću kazuje nam zvijezdu pravu,

jutrima nas k molitvama našim vrati.

Znam da nismo uvijek daleki, ni bliski,

da se možda ne znamo po tijelu,

da su putovi nam duša često skliski,

ali vjeru Bog sačuva nama cijelu.

Jer se ljudska vjera ne može ni uhvatiti,

jer je molitva na srcu postojana

kao sunce što se neće nikada obuhvatiti,

jer su duše rijeka kapljica bez odstojanja.

Jer smo kao oceani koji Ljubav slave

svakog časa, Stvoritelja svoga,

godinama iskre kao svjetla plava

da svi vide divno nebo našeg Boga.

I u Kristu hvalim sve molitve tvoje,

Njegovo smo stado uvijek iste paše

gdje mi nalazimo i poznanstvo svoje.

Po Njemu je vječna ljubav to imanje naše.

14.02.2023. 07:27

 

Ludo zaljubljeni

 

Danas dan je kad smo bili,

kada smo se rastajali

poput svih leptira što ih love.

Dragocjeni, lijepu paučinu svili

onih dana kad smo nastajali

kao grupa koja ljubavlju se zove.

Pokrali su mreže, paučinu izgazili

samo da se domognu ljepote

koje nitko ne može se nasititi.

Izložili leptire da bi se izrazili

pa zaboravili nebeske divote

kojih voda može svakog stvora natopiti.

Sada oprostite što nas gledam k'o leptira,

to je samo mala slika robova slobode

kojoj svi smo pristupali tako smjerno,

diveći se poretku od reda i nebeskoga mira.

Sad je sasvim drukčija ta borba koju vode,

oni ne znaju se izgubiti tako vjerno.

Oni ne znaju da l' cvate cvijeće koje brane,

kako rastu plodovi prirode, baš zelene,

da smo mi svi ljubomorna zakonita djeca

na ta naša blaga kojima se hrane,

mada stvaramo si od slobode medene

i da naše srce pjeva, a njihova borba kleca.

I dok mi smo istinski, pod parolom bezakonje čine

koje nama ne dopušta to ropsko ljubovanje

zakonima, pravilima, božanstvenoj ljubomori

jer će doći vrijeme da ih strelica ošine

što raskida svako grubo ludovanje.

Tada će se znati tko se ljepše bori.

Danas dan je kad se zvijezde sastaju

što su potekle zemaljskim nebesnicima

poslije sunčanoga leta.

I dok svi još pozemljari maštaju,

slat ćemo im meda vjesnicima

s radošću propupala cvijeta.

To su crne boje neba, modre boje mora

i rumenilo sunca što će opet zasjati.

Purpurne je boje drveće i mjesečina

koja dođe uvijek prva ispred zbora.

Zelena će trava toga dana nastati

kada se pokore zbog svih svojih čina.

11.02.2023. 23:16

Izabrani

 

Izabranje je Božja milost i darežljivost.

Bez izabranja nemoguće je išta shvatiti od Božjeg nauma i Njegove volje u vezi s čovjekom. Čovjek se ponekad odupire Božjem izabranju i često je nepovjerljiv prema Gospodinu, čak i izabran je često zavidan kad izabranje padne drugima u dio dobrota Božja dok se voli uzdizati ako ga dopadne milost Boga, tada se hvali vrednotom koja je samo njegova (Dufour, str. 366).

Za čovjeka Božji su putovi nedokučivi, Gospodin dijeli od svoje dobrote u izobilju i to kome hoće i kako hoće; samo o Bogu ovisi i o Njegovoj volji koga će zapasti milost izabranja.

Izabrani narod ima iskustvo o sudbini različitoj od sudbine drugih naroda, iskustvo naročitog stanja koje nije plod slijepa stjecaja okolnosti ili niza ljudskih uspjeha već svjesnog i vrhovničkog Božjega zahvata.

„Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo...” Jš 24,3   

„I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! 15 Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.«.” Jš 24,14-15

„Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – 6 vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.” Izl 19,5

Izabranje se neprekidno događa kao neprekidan tijek samo jednog Božjeg nauma. Ono se neprekidno odvija izborom novih izabranika:Abel, Henok, Noa, Abraham, Izak, Jakov, Mojsije (Dufour, str 367). U Božjim obećanjima riječ Božja nad Njegovim izabranikom čini da taj bude blagoslovom za sve na zemlji.

Bog izabire ljude kojima povjeri neko poslanje, privremeno ili stalno; taj izbor izdvaja i posvećuje izabrane. Kod proroka se izbor često očituje pozivom, izravnim Božjim zovom koji predlaže nov način života i traži neki odgovor. Proroci doživljuju isto iskustvo; bili su pograbljeni, istrgnuti iz svog redovitog života, iz društva ljudi.

Kraljevi se također izabiru, njih obaviještavaju proroci koji to saznaju od Božje riječi.

Izbor Božjeg pomazanika uvijek je vezan uza savez Boga s Njegovim narodom (Dufour, str 368).

Svećenici i leviti bivaju također birani; Bog je sebi uzeo levite umjesto prvorođenaca koji su Mu pripadali po pravu te je tako Bog pokazivao da Njegovo vrhovništvo nipošto nije slijepo i ravnodušno gospodstvo već da se ono zanima za svojstva suradnika i od njih očekuje radosnu potvrdu.

SMISAO IZABRANJA

1. Izvor izabranja je nezasluženi Božji zahvat; 'Jahve vas je odabrao i prihvatio (Pnz 7,7)', a niste vi Njega izabrali.

Razjašnjenje za tu milost jest ljubav; nikakva zasluga, nikakva vrijednost. Izbor uspostavlja prisnu vezu između Boga i Njegova naroda. Ta se veza ne zasniva na naravi, ona je plod Jahvina izbora i izražava transcendentnost Onoga koji uvijek ljubi prvi.

2. Svrha je izabranja da se uspostavi narod svet, posvećen Gospodinu, uzvišen čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio (Pnz 26,19) kako bi među narode zračila veličina i darežljjivost Božja. Zako, osobito zbog ograda što ih podiže između Izabranog naroda i ostalih naroda, jest sredstvo kojim se zajamčuje ta svetost.

3. Plod izabranja jest u tome da Izabrani narod vezuje uza sudbinu koja nema zajedničke mjere sa sudbinom drugih naroda.

„Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše (Am 3,2)."

NOVO, ESHATOLOŠKO IZABRANJE

1. Izabranje i odbacivanje

Strogost ove prijetnje zadržava i svoju umirujuću stranu: premda Bog kažnjava svoj narod, On ga se ne odriče.

Proroci su prisiljeni računati s tim ishodom.

Ipak, izabranje ostaje, ali u jednoj novoj gesti: Gospodin će opet izabrati Jeruzalem, On će opet izabrati svoj narod nakon grijeha i propasti, izabrat će ga kao ostatak koji neće biti plod slučaja već plod Božje moći, 'sveto sjeme' (Iz 6,13), 'Izdanak' (Zah 3,8), onih sedam tisuća – sve koljena koja se nisu savila pred tuđim bogovima i koja je Bog sam sebi sačuvao (Rim 11,4).

2. Evo mog izabranika

Gospodin svome Izabranom narodu daje naziv 'Izabranika'.

Bog može usred potpunog idolopoklonstva podići narod koji će se posvetiti službi pravom Bogu.

U srcu ovog pothvata Bog daje da se pojavi tajnovit lik kojega On ne zove drukčije nego „Sluga moj” i „moj Izabranik”. To nije ni svećenik, ni prorok, ni kralj koji primaju pomazanje, a Sluga je čuo Božji zov već u majčinoj utrobi i ime mu nisu dali ljudi već ga je izrekao sam Bog, sav je njegov život od Boga, on je čisto izabranje, i zbog toga živi samo za službu i posvećenje; Izabranik je nužno Sluga.

ISUS KRIST – BOŽJI IZABRANIK

Premda se taj naslov rijetko pridaje Isusu, to biva uvijek u svečanom času: kod krštenja, preobraženja ili na križu, i on uvijek podsjeća na lik Sluge. Sam Bog izriče taj naslov i svjedoči da u Isusu iz Nazareta najzad privodi kraju djelo što ga je poduzeo izabirući Abrahama i svoj narod; našao je jedinog izabranika koji potpuno zaslužuje to ime, jedinog kome može povjeriti svoje djelo i koji može ispuniti Njegovu želju.

Samo je Krist Božji Izabranik i nema izabranika osim u Kristu. On je izabrani kamen, jedini sposoban da nosi gradnju što je Bog gradi.

Isus je do kraja svjestan svog izabranja, sigurnost da dolazi od drugud, da pripada jednom drugom svijetu, da Mu je proživjeti jedinstvenu sudbinu, sudbinu Sina Čovječjega, i ispuniti samo Božje djelo. Sva Pisma izvještavaju o Njemu i Isusu zna da smjeraju na Njega, a ta svijest pokreće u Njemu samo volju da služi i da do kraja ispuni ono što mora biti ispunjeno (Dufour, str 372).

CRKVA – NAROD IZABRANI

1. Izbor Dvanaestorice samo pokazuje da Isus želi ispuniti svoje djelo imajući sa sobom one koje odabra. Oni predstavljaju oko Isusa dvanaest plemena novog naroda, naroda koji je plod Kristova izbora što potječe iz izbora Očeva, a nastaje djelovanjem Duha. Na početku Crkve stoji Božji izbor.

Izbor Marije i Pavla pokazuje da Bog namjerava graditi svoju Crkvu samo na svjedocima koje On postavi.

2. Božje izabranje ostaje u Crkvi življena stvarnost. Kršćanske zajednice i njihovi glavari vrše izbor i povjeravaju poslanja, no takav izbor samo potvrđuje Božji izbor i odaje priznanje Duhu; ako Dvanaestorica polažu ruke na Sedmoricu, ako antiohijska Crkva izdvaja Pavla i Barnabu, sve to biva zato što im je Duh naznačio one koje zove na svoje djelo. Prisutnost karizmi u Crkvi otkriva nam da izabranje ne prestaje.

Time što sabire i stapa u jedno tijelo te pozive, Crkva je izabranica. Dar vjere, prihvaćanje riječi Božje ne tumače se ni ljudskim izborom, ni moći, ni rođenjem već samo Božjim izborom.

Prirodno je što su se kršćani – svjesni da su pozvani iz tame da budu izabrani rod...sveti puk (1 Pt 2,9) – jednostavno nazivali izabranicima.

IZABRANI ILI ODBAČENI

Stari zavjet je znao za odbačenost prije izabranja, odbačenost onoga koji nije bio izabran, ali u toj odbačenosti ima nešto privremeno jer Abrahamov izbor mora donijeti blagoslov svim narodima.

U Isusu Kristu ispunjava se Abrahamov izbor i privodi se kraju odbačenost naroda, U Kristu su svi izabrani da tvore samo jedan narod, narod kojega je Bog sebi stekao, izabranje obuhvaća sve.

Ovo izabranje ne pripada više vremenu nego eshatologiji.

Dok Gospodin ne dođe, svi su tu, u očekivanju da svi uđu u izabranje, uvijek pozvani da se obrate (Dufour, str. 374). 11.02.2023. 20:52

„Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše (Am 3,2)."

Farizejstvo

 

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.« (Mt 23,13).

Puno istine za naša siromašna srca, za naše sirotinjsko ponašanje.

Izobilje ljubavi za naše lijene duhove.

Punina života za naše ranjene duše.

Biblijski mentalitet, hebrejski, grčki ili mentalitet rimskog stotnika, ili mentalitet Propovjednika, ili onaj Prve Ivanove poslanice, ili Pavlov mentalitet – sve je to mentalitet Svetoga pisma, to jest Božje riječi.

Još bi bilo strože reći da nemamo Isusov mentalitet.

Naravno, reći ćemo, Isus je Gospodin, a mi smo samo ljudi; Isus je potekao od Izabranog naroda, a mi od pogana. No, to su izlike koje ne stoje. Isus je univerzalan, i mi smo univerzalne vjeroispovijesti.

Izgleda da je to pitanje ljubavi, sposobnosti za ljubav.

Izgleda na prvi pogled da nismo ni rođeni s jednakim mogućnostima za ljubav, ili da nam je netko pokvario sposobnost za ljubav, ili da su takve okolnosti oko nas, ili da je to jednostavno naš križ.

Bog je Ljubav.

Bog je Put.

Ljubav je put.

Bog je Ljubav.

Bog je Istina.

Ljubav je Istina.

Bog je Ljubav.

Bog je Život.

Ljubav je Život.

To je već više nalik mentalitetu Svetoga pisma.

Biblijski pisci pokazivali su nam i pokazuju nam put kojim idemo.

Oni uvijek pripovijedaju istinu, i lijepu, i manje lijepu i ugodnu.

Oni su nadahnuti Duhom Boga živoga, a to znači da zapisuju iz ljubavi i da ljube, barem svoja plemena ako ne i susjedne narode.

Sveto pismo nema licemjerja, a bilježi o licemjerima.

Licemjeri su kukavice, oni koji jedno kažu, a drugo čine.

Često se zaklinju na vjernost, a onda su preslabi ispuniti obećanja.

Često su glasni da ih se čuje i vidljivi da ih vide, ali odjednom nestanu ili promijene način i izražaj govora, ili samo šute i gledaju u daljinu, ili pokušavaju protumačiti nedvojbeno licemjerje nekim sumnjivim razlozima. No, djela su im ista. Riječi im nisu toliko važne pa ih lako zamijene ili promijene.

No, djela su im nalik riječima, a riječi pokazuju da nemaju onaj mentalitet koji se može otkriti u Svetom pismu. Dakle, vjeruju u Gospodina Isusa, ali ne žive po Isusovim savjetima već žive po svome.

Rado sude drugim ljudima.

Rado osuđuju sami sebe.

Slabo su svjesni što govore i što čine.

Slabo su slobodni, štoviše, kao da su pritisnuti i pritiješnjeni nekom silom koja im zauzda i zaveže jezik.

Ljubav se ne ponaša tako, kao da je netko zlostavlja.

Isusa su grubo zlostavljali, ali nije bio licemjer. Nije odgovorio na zlostavljanje šutnjom ili izlikama nego je opraštao ljudima jer zlostavljači ne znaju što čine. A kad oprostiš zlostavljaču, ne možeš mu više suditi. I tako Ljubav uvijek slobodno živi, često čak i kada je zlostavljaju.

Ljubav je jedini put za opraštanje.

Blagoslivljanje zlostavljača ili neprijatelja put je kojega nam pokazuje Isus. To je način na koji se čovjek može osloboditi zlostavljanja i zlostavljača.

Postoji i druga strana licemjerja koja se otkriva kada se vjernik uvrijedi zbog tuđega ponašanja ili tuđih riječi. Licemjeri su gotovo uvijek uvrijeđeni. Tako izgledaju, namrgođeni su, dižu glave, izvijaju vratove, okreću pogled.

Ljubav je ljubazna, hoće razgovarati, a ne želi blebetati. Naročito tada kad je u molitvi, pred Oltarom ili slično.

Licemjeri ne pokazuju put, čak ni tada kada su sigurni da idu u pravom smjeru. Neznancima i susjedima kažu da ne znaju kojim putem se ide ili gdje je to mjesto koje ljudi traže.

Licemjeri će rado zakrčiti prolaz drugima.

10.02.2023. 06:48

Nebeski spoj

 

Hvala, Kriste, za sve križeve moje,

hvala i za one drugih ljudi

jer bez križeva nam nema posvećenja.

Naum Tvoj i Tvoje srce svaki život kroje,

nekome je kraj, drugom prva zora rudi,

ali svatko stigne k točki otrežnjenja.

Blagoslovljen tko u ime Boga dolazi,

to je istina nad stvarnostima,

a svi proživljavaju ih teško ili teže.

Svaka duša svoju stvarnost prolazi,

gleda život nekim stalnostima.

Neki gledaju u Tebe, neki stalno bježe.

Milost spašava nas, a ne naša djela,

Tvoja ljubav stvaralačka cvate,

kao kiša padne cijelom ljudskom rodu.

Bio dobar ili zao, čovjek daje udjela

molitvama što ih križevi svi prate

dok iz ljubavi on daje doprinose plodu.

Tko se kvači Tebe kao Trsa loza,

uvijek je na velikom dobitku

i donosi dobru stvarnost.

Koji takva spoja nema, život mu je groza,

ali propada u zlom probitku,

nikad nema svu nebesku čarnost.

Hvala Ti za križ, i za nevolje Ti hvala.

Gdje bih bila bez te kobi, tvrda,

da mi nisi tovario breme,

da mi Majka Tvoja nije stvarnost dala

kad sam izmolila da me slome brda,

kad sam našla sasvim novo sjeme?

09.02.2023. 22:17

Začeće po Duhu Svetom

Zaogrnu me plaštem pravednosti

i odjenu meni haljinu od spasenja,

veo istinske i prave čednosti,

Oca moga anđele bez podozrenja.

Ti zakrili me u mjesečinu poniznosti,

Bože, Oče moj, neviđenu, zatvorenu

jarkim suncem poslušnosti

i do neba Tvojim srcem oborenu.

Zar ovakva, puna tajni, tiha

da Te pratim kao sjena

koja slabija je i od kakva stiha,

nevidljiva kao ta božanska zjena

čiji pogled prodire kroz dušu

i kroz svaki drhtaj dana moga?

Od malena sakri me u tmušu

pa pošalje Svetog Duha, Boga

da me za sebe zaručiš,

da me dovijeka zazivaš „Mila!”,

da si naume polučiš

da bi svetost moja probodena bila

mačem obostranim koji oštro siječe,

ali raznim namislima srca blago sudi

kada vidiš kako Sin Ti slavu stječe,

Dijete moje kojemu se narod čudi.

Da naučim iz te boli liječiti sve rane,

da oklijevanjem ne trepnem nikada,

da ne tražim samo duše izabrane

već da svakoj budem Majka – nada.

Kad me vjernik Tvoj zazove,

kad zavapi iz dna srca istinu o meni,

kad prepozna slatke riječi nove,

da ga preporučim prodornoj Ti zjeni.

Velikani ne znaju mi malenosti,

mudri su i umni, za me predaleko

jer sam rodila od čiste Pravednosti

istinu i ljubav, milosrđe meko.

Kad bi znali koliko je siromaha,

da su revni putu mira, radosti i sreće

nikad ne bi bilo svijetu kraha;

spoznali bi sveto Bezgrešno Začeće.

Spoznali bi Duha oganj i vatrenu snagu

koja sagorijeva sve zemaljsko ništa,

ne zaustavlja se ni na kakvom pragu

već kroz vene prođe i duhom zablista

da bi stvarala preporođena stvora

i obraćenike što se vjekovima bude

kad na oceanu prate Zvijezdu mora

koja vodi kopnu sve, do zadnjeg, ljude.

08.02.2023. 22:28