Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja - Božji sud

Zahvaljujemo ti, Gospodaru,

Bože Svevladaru, +

koji jesi i koji bijaše*

zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku

i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi, ali dođe srdžba tvoja*

i čas da se sudi mrtvima

i naplata dade slugama,

tvojim prorocima i svetima*

i svima koji se boje imena tvoga,

malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga +

i kraljevstvo Boga našega*

i vlast Pomazanika njegova!

Jer, zbačen je tužitelj braće naše*

koji ih dan i noć optuživaše

pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom

i riječju svoga svjedočanstva:*

nisu ljubili života svoga – sve do smrti.

Zato, veselite se, nebesa, *

i svi nebesnici!

Otk 11,17-18a; 12,10-12a

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Psalam 30 Zahvala za spas od smrti

 

Psalam. Pjesma za posvećenje Doma.
Davidov.
2 Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
3 Gospode, Bože moj, zazvah te,
i ti si me ozdravio;
4 Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5 Pjevajte Gospodinu Bogu, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6 Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

7 U svojoj sreći rekoh:
»Neću se pokolebati nikada!«
8 Dobrotom si me, o Gospodine, na goru nade postavio,
ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

9 Tada, Gospode, zavapih k tebi
i zazvah milosrđe Boga svojega:
10 »Kakva je korist od krvi moje,
kakva korist da u grob siđem?
Zar će te prašina slaviti,
zar će naviještati vjernost tvoju?«

11 Slušaj, o Gospode, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
12 Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.

13 Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Tuđinka

 

Zime su postale tako mlake,

proljeća popunjava kiša i mraz,

a ljeta prolaze kao nekakve tlake;

stari se dugo, dolazi uvijek novi sraz.

I sve se već reklo toliko puta

na više načina i raznolika sroka,

a jesen je ostala pomalo kruta

kao duše rođene od svetoga Boka,

kao njihova tijela i govor tih.

Stado malo, ti dalek si krik,

elita u svijetu što ne ljubi stih,

nego traži sad samo jedan klik.

Neću se vratiti i ne želim to,

samo me stara nostalgija bodri

da opet okusim doba nevino

s nebom i morem što bijahu modri.

S livadama što gaje divlju kamilicu,

s gradom koji još uvijek ne raste,

ali primjećuje bore sreće na licu

koje pripada nekome tuđe kaste.

Neka, sad idem dalje, čeka me sat

što ga nikada ne nosim na ručnom zglobu

na kojega često pogledavam kao tat

ili stranac u nečijem svježem grobu.

Jer nadam se uskrsnuću, i ne samo riječi,

već sigurno vjerujem Ljubavi Sinu

koji mi daje iskustvo što liječi.

Jer ovisim rado o Kruhu i Vinu.

11.01.2023. 19:54

Psalam 33 Himna Providnosti

 

Pravednici, Gospodinu kličite! *
    Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi, *
    na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu *
    i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prava je riječ Gospodnja, *
    i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo: *
    puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *
    i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Vodu morsku on sabire kao u mješinu *
    i bezdane stavlja u spremišta.

Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *
    neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
Jer on reče - i sve postade, *
    naredi - i sve se stvori.
Gospodin razbija nakane pucima, *
    mrsi namjere narodima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *
    i misli srca njegova od koljena do koljena.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *
    narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Gospodin motri s nebesa *
    i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri *
    sve stanovnike zemaljske:
on je svima srca stvorio *
    i pazi na sva djela njihova.

Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *
    ne spasava velika sila junaka.
Isprazno se od konja nadati spasenju, *
    silna jačina njegova ne izbavlja.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *
    nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi, *
    da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada, *
    on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje, *
    u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *
    kao što se u tebe uzdamo!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Bezgrešna

 

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Pustinjsko vino

 

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

On ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Slobodan pad

Pjesma u prozi kao slobodan pad,

kao poraz što se slama i lomi,

i velik i dubok mi kukavički hlad

stiže u prsa da me svu zgromi.

Kao zrno kamena tvrda i trnja,

ugušeno brigom i bez korijena.

Suša svega što sije se zrnja,

i duša od umora potpuno lijena.

Samostalnost pjesama nestaje

bez nadahnuća, u teškom dugu,

a srce moliti, borit se prestaje,

sakrilo se u malom i nježnom lugu.

Teških pitanja nema i laki odgovori.

Istino i Živote, moja si jedina nada.

Načini od mene papir što gori

da frcaju iskre, da žar mi svud pada.

Neprilike svuda, to čista je vjera,

makar zasićenost je značenja puna.

Nije to ni muka, ni bol, a niti zavjera,

pletilja živi bez lanena runa.

I taj blaženi mir samo sumnju mi stvarao,

uljuljkanu dnevnu količinu i noćnu.

A Duh je to sve konačno rasparao,

iskazao svoju volju moćnu.

Stih mi hlapi, to bolest je smrti,

potrebita Boga, slavna i čista.

Ne bih se više ovamo svrti

da nije mi put i poziv Krista.

09.01.2023. 06:31