Ljudska samobitnost, ljudska duša uvijek traga za pravdom u ovome svijetu, želi ovaj svijet načiniti malo boljim mjestom, ne vidi nikakvoga smisla u zemaljskoj bijedi kada malo šire sagleda povijest čovječanstva. I traži to malo smisla, pita se gdje je istina.
I sam čovjek – pojedinac dolazi do zaključka da svijet nije savršen, da je čovjek općenito na neki način nepopravljiv, da su mnogi ljudi zločinci koji su, misli, zaslužili kaznu jer ako im se netko i smiluje pa im oprosti zločine, oni će se tek tada još više uzoholiti i postati još veći zločinci.
I malo tko, kada gleda ratove i zlo, može vidjeti kakvoga to sve ima smisla. Nema to nikakva smisla, nema glave, ni repa, opći je kaos. No, pojedinci ipak teže pravednosti, traže istinu. Mnogi okrivljavaju Boga koji je sve stvorio, ali to još najviše od svega nema smisla.
Ta čežnja za pravdom nalazi se upisana u ljudsku bit, svi je traže i svi misle da su pravedni ili misle da bi bili pravedniji kada bi i svi drugi poštivali pravednost.
Taj put čežnje za pravdom je Gospodin Isus, naš Stvoritelj i Bog. On je taj koji je upisao u naša srca čežnju za istinom i pravdom, potragu za smislom. Naš i Isusov Otac na nebesima čezne za nama, za svakim od nas. Ali ne tako kao da bi nas stjerao na neki način u položaj u kojemu ne bismo imali drugog izbora nego pratiti samo Njega koji nam se, između ostaloga, predstavio kao Put, kao Istina, kao Život.
Put čežnje za pravednošću vodi nas da pravednost uvijek tražimo i ne nalazimo. Put želje da nađemo nešto što nije laž vodi nas do božanske Osobe koja nije samo Bog što sve stvara i svime upravlja, već je Bog koji nije „što” nego Netko tko se zove Istina. A svi putevi istine vode nas do Smisla.
Malo je teško govoriti uvijek istinu, činiti ono što smo rekli, ali kada se oko toga čovjek potrudi, nalazi nešto, nalazi nekoga tko ga čuje, vidi, tko mu pomaže na tom putu potrage za istinom i pravdom. Ako ljudska duša tada ne prepoznaje Isusa pokraj sebe i u sebi, može pomisliti da je ona sama nekako moćnija od drugih, ali i da joj je teret istine pretežak. Ako pak duša zna za Isusa Krista, ako zna za Njegov put i za Njegovu Muku, za Njegov križ, smrt i uskrsnuće od mrtvih, puno lakše će se snaći u svome nastojanju oko pravednosti, istine i smisla. Zamolit će Boga da joj pomaže, izabrat će Isusa da Ga prati, naučit će da je Bog neizmjerno ljubi i zauvijek štiti.
Tako se istina širi: u neizmjernoj ljubavi, u strpljenju, u pravednosti, u opraštanju i slično. Jer istina je snaga velika, pravednost je brod koji nikada ne tone, i put je pravednika ispunjen životom u izobilju, makar često bio i težak. No, nikada nije taj put teži od puta Boga našega koji nas je stvorio i koji nam je predočio ovaj kaotičan svijet te ga usporedio sa sobom i svojim Križem u kojemu duša nalazi smisao.
Kad se sve to dogodi čovjeku, tek tada mu duša shvaća i razumije da postoji i drugačiji svijet, da postoje drugačiji ljudi i da postoji za svaku dušu vrijeme kazne i vrijeme nagrade, naročito poslije zemaljskoga života, u životu vječnom, u životu s Isusom Kristom. 01.11.2022. 14:11
