Zahvalnica Križu

 

Hvala tebi, Križu svega svijeta,

sviju duša, anđela i grešnika.

Upio si krv od Duha Sveta,

riječi od kojih se živi slika,

sliku od koje se rađa preporod

i obraćenje od ludovanja jaka.

Zemlja sporo ide kao neki parobrod,

al' će stići k istom cilju duša svaka,

mada mnogi teže negdje drugdje ići,

daleko od križeva i silna truda

kao da će njima sve bogatstvo prići,

kao da je zbor zemaljski kuća luda.

Evo, grade krovove, terase, travnjake,

a da nisu temelja ni pogledali

na kojima kao djeca gledali su mravinjake.

Sada ne znaju ni odakle su se poredali.

Ti si, Križu, u sve temelje mi stao

poput kamena temeljca, poput stijene.

U te gledam jer si mene zvao

i sad, evo, bježim podno tvoje sjene.

Jer kada je najgore, ti si uvijek tu

pa se sjećam tvoje krvi, tvojih riječi.

Konopi su moji na tom najsvetijem tlu

gdje me novi obrat uvijek iznova izliječi.

Ti si spas na licu mjesta,

istog trena, i svih onih teških dana.

Ti si moja čvrsta cesta

što od ljubavi je izatkana.

12.09.2022. 17:45

Kosturi stižu na ručak

 

Nekima je kršćanstvo tugaljivo, nekima vrijedno simpatije koju pokažete malom neukom djetetu s prikrivenim izrazom sažaljenja jer mnogi misle da je katolička vjera pusta bajka, da je puna mitologije i da su katolici praznovjerni, i da je to nekakva magija, sugestija i slično, ta vjera u Gospodina koji je Bog i Čovjek, Onaj kojega častimo u Euharistiji.

Častimo Ga, kažu, jer to je sve samo u prenesenom ili simboličnom smislu, nekakva alegorija.

Pojam i riječ ALEGORIJA ž = lat. allegoria, to jest iz grč. = allegorein: govoriti tako kao da se misli na nešto drugo;

1. opis, pripovijedanje koje se služi metaforom da bi izrazilo opću ili apstraktnu ideju;

2. simbolizirana slika neke ideje, predočena likovnim sredstvima (kostur s kosom kao alegorija smrti).

Riječ i pojam METAFORA ž knjiž. = stilska figura, jezični izraz prenesenog značenja, koji se upotrebljava za objekt različit od onoga kojemu prvotno pripada (rosa – mlad kao rosa); skraćena, skrivena poredba; lat. metaphora, to jest iz grč. metaphora: prenošenje = META + NASTAVAK -FORA.

Da, da, dragi, vjerni molitelji – katolici, vi ne živite zaista nego samo u prenesenom smislu riječi, život vam je samo nečiji ukrasni pridjev, apstrakcija o kojoj svi ljudi maštaju bez osjećaja za realnost; vaš je život samo simbol nekoga ili nečiji, a vaša ljubav je pusta ideologija koju predočavate sebi dramom i likovnom umjetnošću, a služi vam kao psihoterapija i utjeha zbog nesposobnosti da se suočite s činjenicom da vas sve, kao i sve druge ljude, čeka neminovna i stravična smrt, to jest prestanak svega, propast vašega svijeta i to zauvijek, i nikad više živjeti, niti ljubiti Boga nećete.

Nije ni čudo da vas i nas, katolike i molitelje Isusove oni kosturi naokolo gledaju s visoka i s izrazom sažaljenja.

Oni bi htjeli, ali ne mogu. Vjerovati u Boga, u Život, u Ljubav i sve to u vječnosti. Njima ide na živce kad netko zdrav ne razumije stvarnost, a stvarnost je užasna i gruba i samo je kosturi mogu pokušavati popraviti radi napretka bez cilja koji se pretvara u žestoko hodanje i trčanje, ali ne prema naprijed, nego u krug.

Oni se toliko trude popraviti svijet, toliko žure u Svijetlu Perspektivu (Z.D.) da su smršavili do golih kostiju i osjećaju da im energija odlazi, da je gube pa misle da su puno učinili. I jesu, ali unatrag, a ne ka budućem sretnom svijetu.

Pozovi ih sve, Gospodine, pohodi ih, Duše Isusa Krista.

Jer oni misle da su stvorili svijet, nije važno što se toga ne sjećaju.

I moraju svijet hitno popraviti.

Prvi su na udaru oni sanjari koji imaju obitelj i koji se pomole prije i poslije objeda, a na zidu drže to svoje Božanstvo kojemu se klanjaju.

Oni su najgori, najmnogobrojniji i najopasniji, od njih je potrebno početi popravljati ovaj užasan svijet. 11.09.2022. 12:47

„Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.” Dn 5,15 

Dan za pamćenje

 

Kako bila si mi, Majko, lijepa

kad si došla k meni,

sva u pratnji serafina,

kao da si sami melem i okrepa

svakoj dragoj uspomeni,

poput vina tvoga Sina.

Nisam sanjala te kratkih noći,

ti si bila uvijek tu, na oknu, blizu,

trzajući se na miris moga cvijeća

što se prosijava u punoći

kao ljubav ta i veza nam u Križu

kad nam plodi sjemenje iz proljeća.

Rekla si mi najljepše o tajni

što je nosi kruna tvoja slavna

i pokazala si zorno tko si,

da je srce tvoje dragulj sjajni,

vrijedan svaka truda davna

za sve one kojima i raj donosi.

Moja duša ne može te ostaviti

jer si posvuda u mom životu

i u mojoj biti kraljuješ iz tiha.

Samo ti mi možeš otvoriti

uska vrata u vječnu divotu,

nedovoljno opjevanu siromaštvom stiha,

Golubice Duha silna,

nevero i povjetarcu srca moga,

tako oštra i umilna,

kao najvjernija učenica Krista Boga.

09.09.2022. 12:22

Češeri

Mrziti svoj život grijeha

jer se uvijek poremeti plan,

jer propada pod pticama streha,

jer si me upisao na dlan,

znači ljubiti Te i nebesa slavna,

znači Život voljeti do kraja,

slijediti Te, Kriste, kao trska ravna,

čeznuti za potpunom slobodom raja.

Jer u meni pravednosti nema,

niti na tom svakodnevnom putu.

Svijet je dobar, ali kao varka nijema,

uvijek nosi krimen u lijepom kaputu.

Kada ljubim pogrešno i loše,

kako ne bih zamrzila svoje neuspjehe?

Snage duše brzo se potroše,

ali ona napoji se vode bistre s vječne lijehe.

Zato mogu moliti Te proljećima, jesenima,

zato primam na se od Milosti guste kapi

i blagujem sjeme što se rasipa sa češerima,

gozbu Kruha, Riječi koja nikada ne hlapi.

05.09.2022. 04:09 

Kristalni sjaj

 

Oblaci se tmasti izlili na suho tlo,

prvi dan je jesenskoga slavlja,

mada mnogi reći će da još je ljeto.

Čas je stigao nam koji Te pozdravlja,

pun je izobilja, plodova i sreće

kakve možeš načiniti samo, Bože, Ti.

Ova kiša nalikuje treperenju svijeće

što je svečano rasplamsali su vjetrovi.

Doba je tu, miriše na prozračnost i po svježini

prelijepoga cvijeća, poljskih biljaka i začina,

kao mlada gorka trava što će sazret u tišini

da bi Tebi, Kriste, služila do krajnjeg čina.

Razmaklo se more mojega krštenja,

prođoh paklenim vrućinama do raja.

Kraljevima dao si od moga posvećenja,

prsten si mi namaknuo dalekoga sjaja.

Vodio si moju dušu kroza žrvanj i kroz tijesak

jer si mene, svu ovakvu, ljubio već od početka

dok me pepelio taj Tvoj pustinjački pijesak,

dok je pojila me Tvoga milostiva srca klijetka.

Ti odredio si me za ropstvo bezbroj puta,

pritom dao si mi snagu vjere spasonosne

da izvučeš me iz grijeha koji naokolo luta.

Tako stigoh i do jeseni te plodonosne

što će višestrukim radostima sjati.

Nakon svega prilaziš mi svojim Duhom,

a ja ne mogu ni zvijezde prebrojati.

Govori, Gospodine, pred mojim sluhom

što si ga za nadu osposobio u mome srču.

Srest ćemo se u toj pustinji sa Stijenom

jer si me uputio u mome tajnom grču

da se često pognem kristalnome sjaju njenom.

Poslije svega, rodit ću se sasvim nova

kada siđeš Ti u jasle i pastirima svog puka.

Opet ćemo istraživati te tajne anđeoska kova,

ljubit ću Te križevima što ih dade Tvoja Muka.

02.09.2022. 22:43

Obred poniznosti

 

Kažu, dobro je da su Te ubili,

da su Te malo mučili i krv Ti prolili.

Zlodusi su svijeta svi se sljubili,

dao si se, Bože Oče, da bi svi Te molili.

Žena! Ona žena vodila nas, Majka naša

što tad ponizna je bila poput cvijeta

jer je znala da je stigla opća Pasha,

oprali smo haljine si čitavoga svijeta.

Nije dobra samo Zahvalnica, Tvoje Tijelo i Tvoj Duh,

nije dovoljna za poklon, adoraciju.

Poniznošću dijele sav taj sveti Kruh,

ja Te ljubim kao posinak Ti svaku naciju.

Jer Te slijedim kao Marija,

jer si uzeo me iz tog blata,

jer za mene Tvoja je Kalvarija.

Majka si mi usred zakopana zlata.

Biser si mi što ga meni dade,

oholoj i tako zanesenoj savršenstvom;

uze od me sve što stekoh, rose mlade,

i sada si Baština mi kraljevanja i svećenstvom.

Nisam tako naivna da tjeram imitaciju i glumu,

želim biti u Tebi i kao Ti,

bog u svom životu i u svome umu,

i uz Tvoju volju što je poput vječne Pomoći.

Prašinu si načinio zrakom,

a ja ne znam što sve zborim.

Duhom si me uzvisio mahom,

iz ta Duha, lijepo li je, i Tebi govorim.

28.08.2022. 13:59

Anđeli Uskrsnuća

Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,

ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.

Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen Uskrsnuća

koji otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.

Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.

Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.

Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47