Ružo otajstvena

 

Naš se rastanak odužio,

svako malo još te uvijek tu pohodim.

Na tom kamu koji nas je združio

tvoju vjeru svakog puta iznova porodim.

Mislila sam da će brže stići

onaj dan od žuta lišća i od leda,

uvjerena da ću s toga vlaka sići

čim okrene vjetar protiv reda

da razruši životne mi tračnice.

Tada pristigla bih na poljane grube

gdje ne propadaju nikada sve ratnice;

ostala bih bez tih riječi što se ljube.

Al' drugačiji je bio Očev plan,

druge misli, druge nade Bog moj gaji,

pa i kada pust je osamljen moj stan,

Krist me nosi brže nego tramvaji.

Oni što su zemlju baštinili

uvijek raduju se svojim konopima

jer su šatore na divnoj zemlji svili,

hvale tebe, Djevo što molitve prima.

Danas tek se vidi, tek se zna

kako snažna bila je ta sila

kad sam se u tebe ja zaljubila,

kada duša ova još je mlada bila.

Sve mi teži korak

i sve slabije mi vene,

a život je sve manje gorak

jer sve češće ti pohodiš mene.

07.08.2022. 19:13

Kristov izvor

Nametnule su se noćne sjene

nakon dana sparna, paklena

kad su pjevice sve bile snene,

a vrućina isijavajuća, maglena.

Olakšanje za sve kosti i za um,

tijelo ozdravilo poput čuda,

moždanima prestao je šum,

živa duša tminom sad vrluda.

Kad se danom puno moglo nije,

nek bar ovaj svježi dio traje

bar do zore koja daleko se krije,

za tu živu dušu već ne haje.

Ona, koja živnula je lako,

neka sada nađe razloge za pjev,

neka rekne svome Bogu tako

da se nije skupljao ni gnjev,

da je mira imala u radu

i u radosti Mu zahvaljivala

što je dao veliku joj nadu

kad je nesretnome svijetu uplivala.

Puno znači vjera ta u Krista

svakoj duši što se oko mira trsi

jer je molitva i vjerovanje radost čista

kad od Milosti dolaze pravednički srsi.

Blažen onaj koji Boga čuje pa ga sluša

kao što bi s izvora se ljeti napio svih kapi,

kao što bi da mu, umornome, živne duša

poput svježe noći što u nosnice mu hlapi.

05.08.2022. 22:27

 

Djevica Marija, naša odgojiteljica

Istočni grijeh, onaj prvi ljudski grijeh neposluha prema Bogu, Stvoritelju čovjeka, jest začetnički grijeh svih grijeha ljudskih. Neposluh Adama i Eve, kada su kušali plodove sa stabla spoznaje dobra i zla protiv zapovijedi Božje, imao je za posljedicu smrt jer prvi ljudi nisu bili stvoreni zato da bi umrli već da bi živjeli u zajedništvu sa svojim Bogom, sretni i zadovoljni kao gospodari svega na zemlji i kao roditelji koji bi začeli djecu u čistoći.

Mnogi će reći kako je nemoguće začeti djecu na taj način, bez prisnoga zbližavanja, a to zbližavanje drže bludnim užitkom. A tada to više nije duhovna i tjelesna čistoća. Mnogi ljudi, još od Adama i Eve, misle da djeca nastaju iz užitka i zbog užitka, ali užitak, sreća i zadovoljstvo su jedna popratna pojava zbližavanja među ljudima. Djeca nastaju iz ljubavi, iz brige za drugoga, iz nježnosti i pažnje prema drugome biću jer takva je bila zamisao Gospodina Stvoritelja koji jest sama Ljubav i Pravednost, a zbližavanje zbog potrage za užitkom nije ljubav, nije niti pravednost prema drugima jer ih koristimo u tom slučaju samo kao predmete kojima želimo dostići nemogući cilj. Tako smo i došli do pogrešnih zaključaka kako užitak i potomstvo ne moraju ići zajedno, kako djecu moramo ubiti ako smo ih začeli kao da nam je nastajanje čovjeka neka greška, neka neugodnost koja se slučajno može i ne mora dogoditi.

Najgora od svega je ipak smrt svakog čovjeka, neminovna posljedica ljudske gluposti i neposluha.

Grijeh se širi kao zaraza, ulazi u nasljedne osobine svih ljudi i kao društvena anomalija koja je toliko narasla da mislimo da osim grijeha ništa drugo nije moguće u povijesti čovječanstva, a potom nastojimo i uljepšati svoje greške, poroke i mane kako bismo se utješili i preživjeli, ali samo privremeno.

U početku Adam i Eva nisu imali, naravno, pogrešnu genetiku, nasljedne bolesti i slično, ali od kada su unijeli taj prvi grijeh u svijet i utkali ga u svoje biće, grijeh se sve više i više proširivao, tako je bilo nekada, tako je danas i tako ostaje ubuduće.

To nije teško primijetiti. Svi roditelji su složni u mišljenju da je djecu potrebno odgojiti, da ih je potrebno usmjeravati ka dobroti i poštenju, ali ni sami ne znaju kako dobrota, pravednost, ljubav i poštenje uopće izgleda i kako djeluje te kako se može steći. Tako živimo nekako kao slijepci, a slijep, kažu, ne može uzeti za ruku slijepca i voditi ga ka cilju.

Svakom djetetu je potrebna nježna majka i pravedan otac koji u ljubavi žive jer djeca vide i oponašaju, a ono što im roditelji govore pamte samo ako su to na primjeru naučila.

Stoga naš Spasitelj od smrti i Gospodin Isus, koji se preda grijehu ljudi, mada sam grijeha nije nikada imao, i koji postade Grijehom što ga ljudi osudiše i razapeše na križ da pogine u mukama, a Gospodin Isus na taj način razori smrt u nama kao neminovnu posljedicu naših grešnih misli, riječi i djela, postaje drugi, Novi Adam koji stvara i čini sve novo, rađa u nama vječni život, oprašta grijehe i uči nas i odgaja kao Jedini koji vidi sve, nije slijep kao što su svi ljudi više ili manje slijepi od grijeha te nas jedini On, kao Otac i Roditelj vodi i odgaja za novo nebo i novu zemlju, preobražava nas u ljude koji smrti nikada vidjeti neće.

Zato je poveo svoju Dvanaestoricu apostola i od njih načinio novi početak i začetak Crkve koja nam je univerzalna majka i učiteljica, a svoju zemaljsku Majku, blaženu Djevicu Mariju učini bezgrešnom od njena začeća da poslije začne Božjega Sina Isusa po Duhu Svetom u čistoći svoga poslušna i ponizna srca te postade Majkom Crkve i svih ljudi ikada rođenih, i svih ljudi koji su ikada začeti kako bi ih vodila i odgajala.

Jer nema pod ovim nebom nikoga drugoga tko bi nas uspješno odgojio i preobrazio od neposlušne djece u zdrave i zrele ljude koji bi bili kreativni, koji bi bili jedinstveni u zajedništvu s Bogom i međusobno i koji ne bi nikada saznali za tragediju požude očiju i srca, pohlepe koja uništava, bluda koji izobličuje i slično.

Crkva postade Božja ustanova koju naš Gospodin i nebeski Otac utemelji na sakramentima koji iznova rađaju ljude, peru ih od Istočnoga grijeha prvih ljudi, opraštaju im nove grijehe kako bi mogli uvijek iz početka postajati sve zrelijima, hrani ih svojim Tijelom i Krvlju kao jedinstvenom hranom za dušu i tijelo kako bi kršteni imali snage i moći od Boga da napreduju u zrelost, da se mijenjaju na bolje i da se preobraze u istinske muževe i žene čija djeca neće odrastati u sljepilu, pomazuje ljude koji postaju Božji svećenici i pruža pomazanje od kojega kršteni postaju zdravi i od kojega se preobražavaju za vječni život.

Tako postaju kršteni jedna zajednica, jedno tijelo kojemu je sam Isus Krist glava, a vjernici udovi toga tijela, i kada pati jedan, pate svi; i kada se raduje jedan, raduju se svi.

Da bi to zajedništvo dobrote, ljubavi i pravednosti u Gospodinu Bogu bilo što stvarnije, da bi vjernici znali da jesu grešnici, ali da su po Bogu također i sveti, brine se Djevica Majka Marija, Odgojiteljica krštenih i svih drugih ljudi, vjerne privodi većoj bliskosti s Kristom, a nevjernima pomaže da se vrate u krilo Očevo. 04.08.2022. 06:48

Sjeme krštenja

 

O, tako ti hvala,

ti mene uze

kad sam te zvala

kroz vjetar i suze.

Naklon ti uspravan

kraj dobrih anđela,

i svijet ovaj ravan,

a krunica bijela.

Za ljubit mi ne bi,

ali tvoja upornost

i mir taj u tebi,

a nije udvornost,

spustiše glavu

do najniža tla

da prikriju slavu

što tvoja je sva.

A meni dade

pregršti svega

i svatko te krade.

Sloboda i stega,

kako su divne

i paralelne,

a riječi ti slivne.

To oči su smjerne

i blago gledaju.

Izravne, brze

Boga mi predaju,

nikad ne mrze.

I tko da te otkine

s moga imanja

kad srce ti gine

zbog mojih sanja?

Ispuni me snaga,

nutarnja, jaka,

ti si mi draga

poput pješaka

što prelijeće brane,

brda preskače,

donosi hrane

kao za nejače.

Odakle meni,

Majko nevina?

Nebo rumeni

Krv ta divna

na travi čuvara

pologa sva

jedinstvena para:

narod i Djevica.

Rodi nam Sina,

Kneza spasa,

naruči nam Vina

i slatka Klasa.

O, hvala ti svijeta

što pohvalu neće

zbog takvoga sjeta

koji me pokreće.

Milostiva, Božja

veličati hoće,

nabacati ložja

na vatru samoće.

Ljubiti zna

čak i mene

kao nitko nikada.

Sjaj što ne vene

dušu svu grije.

Na Golgotu ide

i putem se krije

da zvijeri ne vide,

da Boga prigrli,

moju Uzdanicu.

Svjetina hrli

da posije klicu,

a tamo bijah i ja.

Majka ne pita,

nesalomljiva,

srce mi čita.

Odnese tjeskobu,

privine na grudi,

ovome robu

slobodu nudi.

O, tako ti hvala

za dan rođenja

kad si posipala

sjeme krštenja.

02.08.2022. 22:00

Kraljice anđela

 

Noćas na moj svijetleći se zaslon

slijevaju svi nametnici okoline

što u krošnjama su složili si zaklon

da im noć još jednom sva u miru mine.

I te krošnje, i taj vjetar, pa i maleni leptiri,

svi su oni nesuđeni slavljenici

novog dana što mi na istoku viri,

ali ne dopušta još mi jutrenje u sjenici.

Noć je dobra, mračna, puna hlada,

odmor od sparine, buđenje od Duha

da mi um i srce bistrije se nada,

da se sjećam svoga svagdašnjega Kruha.

I grle se tako noć i moja duša

kao najjača prisutnost Krista.

S anđelima srce pomno sluša,

molitva bez riječi nije kao ništa.

Kažu često noć je prazna, slijepa,

ali njome Kraljica nad anđelima vlada.

Sada jasnije se vidi koliko je lijepa

i kako je ponizna u časti što joj pripada.

Je li lakše usred buke dnevne nešto čuti

što silazi k srcu kao zakoniti duh,

kao uskrsnulo slovo iz te mrtve puti

dok odzvanjaju sve riječi kao zarobljeni sluh?

Zato tiha Gospa s anđelom se dobro čuje,

zato duša ova uvijek spremno ustaje zarana,

makar svake noći dnevni vjetrovi prohuje,

jer osluškuje taj Smisao što se plodi svakog dana.

02.08.2022. 01:49

Moja vječna čežnjo

 

Život pun je raznih imperativa,

ali duša prvo ono što joj drago čini.

To je poziv jak i potreba je živa.

Samo posluhu se Bogu, dušo, vini.

Slava Tvoja, Kriste naš, rasprostire se sva

poput zlatnih zraka proljetnoga svjetla.

Daje razumijevanje u vjeri toga kraljevstva

što ga Ti navijesti kao snažnim naletima vjetra.

Kada se pokažeš, kada se prelomiš da se dijeli

Tvoja Krv i Tijelo, duša i božanstvo,

tada malo ih je koji nikad ne bi htjeli

trsiti se ući otvoreno u Tvoje prostranstvo.

Blažen onaj tko Te prima i blaguje nježno

usred puka što Te mirno i u redu čeka,

naša Stijeno, moja vječna čežnjo,

jer sam duša što je nosi ta nebeska rijeka.

Jedino uz Tebe, Bože, može djelovati

duša što u Tvome kraljevstvu uživa:

svako dobro, ljubav, istinu će znati

jer je Sveti Duh Tvoj milošću umiva.

Hvala Tebi što sam problem socijale,

što sam čudna, bolesna i kao stara;

što sam teška svima kao duh potencijale

pa mi puštaju da srce šikare obara

koje divlje zarasle su oko duše sve.

I zidove ruši kao da su od papira

pa ih gradi kao druge spoznaje

od kojih i sama dobiva od mira.

Hvala Tebi što od moga znanja

načiniš mi ludu ljubav sve do neba

pa sam sretna i od bolesna stanja,

pa mi duši drugo više ne treba.

Jesmo li svi tako zaljubljeni ludo,

ili duhovno su lijena srca naša?

Jesmo li svi svjesni da nas nosi čudo

koje logična je, dobra nam i sočna ispaša?

Zaruči nas za sebe do vijeka,

čuvaj nama hljeba, mošta, vina

i sve ono na što ovaj puk tek čeka

dok još prati na Golgotu Sina.

Progovori ovoj pustinji da žarne,

da procvjeta, da na Ljubav odgovori

plodovima sreće, tako stvarne,

da privuče narod koji „Vjerovanje” zbori.

Preobrazi nas na vjerskim visovima,

molimo Te, topla nježnosti od žita

što surađuje sa svojim dragim sinovima,

žarko ljubi onoga tko za razlog nade pita.

29.07.2022. 21:40

„Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova

i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori,

da sada — po Crkvi — Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja

zasnovana — po naumu o vjekovima — u Kristu Isusu Gospodinu našemu.

U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.”

Ef 3,8-12