Duša pred svojim Bogom

 

Plači sa mnom

ako možeš, ako želiš.

Idi za mnom

ranu da zacijeliš.

Smiješ me ometati

ljubavnom iskričavošću;

smiješ i pitati, i smetati,

sve obasipati svojom čarnošću.

Ipak se moraš nasmiješiti

jer je svake suze epilog

Onaj koji će sve riješiti

kao pravi Umjetnik, naš Bog.

Poslije plači, suzu pusti

jer ti je u opisu duše

koja ljubi Dah taj gusti

od kojega se životi rađaju i ruše.

29.06.2022. 16:10

Sigurnost životnoga križa

 

Rastanak od sunčanih vrela

nosi susret nekoj zvijezdi.

Da sam mogla, da sam htjela

pustiti da tuga srcem jezdi,

bilo bi mi lakše i bilo bi bolje

jer tek tada dobila bih mir

od svih duša bez imalo volje

da me prate na svadbeni pir,

da pronađu Milost koju nosim.

Ali tada ne bih je ni zadobila

jer u nebu često kruha prosim,

zemlja još me nije zarobila.

Dragi, dragi, mili Bože moj,

moja zaštito i sklonište krasno,

samo ne daj da taj puk sav Tvoj

probudi se kada bude kasno.

Desnica me Tvoja drži, čuva, štiti,

daješ mi se obilato i na vrijeme,

al' još plačem zbog nesretnih biti

koje nose tako teško, teško breme.

Kako lijepo bit će moje uskrsnuće,

preobrazba moje neraspadljivosti!

Kad bi znali kako sigurna sam vruće

da ćeš dati meni krunu moje ranjivosti

jer bez križa ne bih ništa znala,

niti jesam li u raju ili u tunelu.

Radosna je vijest za srca mala

prava blagodat u duši i na tijelu.

28.06.2022. 22:07

Psalam 116

 

Pjesma zahvalnica

Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje:
2 uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

3 Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
4 Tada zazvah ime Gospodnje:
»O Bože, spasi život moj!«

5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun sućuti je Bog naš.
6 Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.

7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,
jer Gospodin je dobrotvor tvoj.
8 On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
9 Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.

10 Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
11 U smetenosti svojoj rekoh:
»Svaki je čovjek lažac!«

12 Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
13 Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Gospodnje.

14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

16 Gospodine Bože, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Različite vrste žeđi

 

Zašto mi je potrebno predočavati Boga koji je Duh u mojoj molitvi koja je duhovnost?

Najljepše je to pojasniti Isusovim dvjema zapovijedima ljubavi.

Ne možeš predočavati ili jednostavno ljubiti Boga, a da potjeraš iz molitve ljude. Isus je sav za čovjeka i sam je Bogočovjek.

Otac naš nebeski je oduvijek, a mi, ljudi, to nismo. Ipak, Treća božanska Osoba je s punim razlogom upravo Sveti Duh.

Za čovjeka imati svetu dušu i tijelo, odnosno imati dobar, sveti duh znači biti dobar i svet. Nije mu potrebno predočavanje dobrote pa tako ni predočavanje svetosti. Svaki svetac je svet na svoj način.

Upravo zato što je Bog jednostavno Duh, izgleda kao smetnja kada si Ga nastojimo predočiti u molitvi, to je kao da zdravom tijelu ponudite pomoćne štapove i štake ili kao da zaljubljenoj duši ponudite sličicu koja na različite načine predočava ljubav. Tim štakama i sličicama samo potičemo dušu na osjetilnu molitvu umjesto na izravno gledanje Boga u svijetu koji nije od toga svijeta.

Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu, govori svećenik, a ostali se odmah klanjaju pred Jaganjcem, svećenici i laici na misnom slavlju koje se odvija u prostoriji što je uređena pomno, dostojanstveno i jednostavno te s namjerom da bude prikladna služenju i molitvi Bogu dragome. Sve je to Gospodin, Jaganjac koji nam kao posebno privilegiranima dolazi pod prilikama kruha i vina. Sve je to Bog, a i u svakodnevici isto tako, sve je to prava, pravcata gozba koja ne prestaje nikada.

Blago meni, Gospodine. Blago meni, ljudi.

Jer nisam navikla, i nikada se neću naviknuti, biti kao elita počašćena, a tako nedostojna. Kako me, Gospodine, nagrađuješ! Kao da sam zaslužna. Ta, ja uopće nisam imala taj dojam pripadnosti narodu Tvome što ga nazivam elitom.

Ipak, moj prvi dojam kada sam tek počela pohoditi misna slavlja, bio je da sam zašla u nepregledne prostore svih svetih. Tek poslije Raspelo, pa sama Gozba, pa svećenstvo, pa narod laika, pa nezaobilazni prosjaci i lijepo uređena crkvena zgrada.

Poslije sam saznala da su tu prisutni i živi, i pokojni, i anđeli, u početku se nisam sjetila to ni upitati.

Ali odmah sam doživjela Boga, i ljubav je bila u zraku.

Odmah sam pri pogledu na Raspelo znala da moram i na križ.

Vidjela sam, čula sam dobro, sve je bilo tako jednostavno, prikladno, logično.

A toga svega ovaj svijet nema. Bila sam poganin trideset i šest godina.

Sada na to gledam kao na Božji dar jer sve ono što nisam imala i što nisam bila, a što sam i nesvjesno žeđala, pronašla sam kada me pozvao k sebi Gospodin.

I vidjela sam odmah da je tu sve to što mi je nedostajalo, odnosno vidjeh da je tu Gospodin, u mom susjedstvu, ali ne i od svijeta.

Ne bih pripovijedala moliteljima o štakama i sličicama. Možda bih samo upitala kako to izgleda kad se navikneš na nešto što je uvijek drugačije i uvijek novo.

Jednom prilikom sam čula jednu majku neke male djevojčice kako je podučava: „Ti samo nemoj lagati i sve će biti u redu.” Sasvim dovoljno za početak.

I kada molim, najbolji učitelj molitve je sam Gospodin.

Zar to nitko nije rekao?

Vjera je Božji dar i Božji poziv.

Najteže mi je kad se sjetim svih žednih tamo vani.

Tada ponavljam u sebi: Bože, pošalji nam svećenike jer imamo premalo svećenika.

Imamo premalo. 27.06.2022. 23:35

Duša s razlogom

Suncokreti na dječjim rukama,

poput zarobljene sreće,

kao da će dugo ostati na mukama

jer ih djeca ispustiti neće,

sve od straha da im ne nastradaju

sve latice i jezgra, crna kao noć.

Ali sjemenke se ipak rađaju;

kako bilo, one nose praiskonsku moć.

Bog im dao razlog i dodatnu klimu

koju svjedočimo mi, odrasli ljudi,

kišne jeseni i ljeta koja prizivaju zimu.

Dlanovi su djece sasvim plodni sprudi.

Tako duša moja sklonila se nevinosti

u tom bludnom svijetu koji uništava tlo.

Tu je puno smeća koje zagađuje kosti

i molekule od svježa zraka, čak i zrnje svo.

Kao što je duši posteljica meka,

tako dobra su za suncokrete djeca,

mada mnoga odlaze odavde kao rijeka

za kojom i Majka naša neutješno jeca.

Ako ništa drugo, barem one sreće trag,

što na dječjim dlanovima plodi

bolje nego kakav virus ili lahor blag,

mnoštvo lijepih nota ovoj duši rodi

jer je svaka psalam, molitva i duh

što se kao tamjan Bogu Ocu vine,

što u Kristu sriče stih i oštri sluh

za te nepregledne, daleke visine.

27.06.2022. 13:12

 

Lisice, ptice, ljudi i ljiljani

 

„Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« 20 Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«.” Mt 8,18-20

Lisice su, osim toga što su životinje koje imaju jazbine, neki ljudi kao što je bio namjesnik rimski, Herod; nešto kao „uhljeb”:

„Ustaju kraljevi zemaljski,
Knezovi se ròtê protiv Gospodina
i protiv Pomazanika njegova.

27 Ròtê se, uistinu, u ovome gradu
na svetog Slugu tvoga Isusa,
kog pomaza,
ròtê se Herod i Poncije Pilat
zajedno s narodima i pucima izraelskim” Dj 4,26-27

„U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« 32 A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. 33 Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’« .” Lk 13,31-33

Lisice su životinje kao i svake druge, ali ako vinograd simbolično predstavlja Božji narod, tada su lisice neprijatelji i bezbošci:

„Pohvatajte lisice, male lisice
što oštećuju vinograde,
naše vinograde u cvatu.” Pj 2,15

Lisice su i lažni proroci:

„I opet mi dođe riječ Gospodnja: 2 »Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 3 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin Bog: ‘Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 4 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Gospodnji. 6 Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore: ‘Riječ Gospodnja!’ – a Gospod ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. 7 Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Gospodnja!’ – a ja nisam govorio.” Ez 13,1-7

Lisice su također i vladari koji su ugnjetavači:

„Ovako govori Gospodin:
»Za tri zločina Izraela, za četiri zločina,
odluka je neopoziva:
jer prodavahu pravednika za srebro
i nevoljnika za sandale;
7 jer gaze po glavi siromahu
i sirotinju na zlo vode;
sin i otac k istoj djevojci idu
da oskvrnu moje sveto ime;
8 i na haljinama u zalog uzetima
leže kraj svakoga žrtvenika;
i piju vino oglobljenih
u domu Boga svojega.” Am 2,6-8

Lisicama možemo nazvati i okorjele grešnike, za razliku od pravednika:

„A grešniku Bog progovara:
»Što tumačiš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
17 Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje iza leđa bacaš?

18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš
i družiš se s preljubnicima.
19 Svoja si usta predao pakosti,
a jezik ti plete prijevare.

20 U društvu na brata govoriš
i kaljaš sina matere svoje.
21 Sve si to činio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.” Ps 50,16-21

„Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

2 Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
3 i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
4 koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina Boga boje;

5 koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini, pokolebat’ se neće dovijeka.” Psalam 15

Ptice nebeske su duhovna bića u vjernika s kojima Bog na dobro surađuje jer Ga ljube.

„I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«.” Mt 13,31-32

„Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!” Dn 3,80

Zna se da su ptice nebeske također vrsta životinja, i da to nisu one ptice koje ne lete daleko i visoko:

„Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.” Ps 104,12

„Zaplačite, tugujte nad brdima,
nad ispašama pustinjskim naričite!
Jer izgorješe, nitko ne prolazi,
glas stadâ više se ne čuje.
Od ptice nebeske do stoke
sve pobježe, svega nestade.” Jer 9,9

„Prezirat’ je nesretnika – sretni misle,
udariti treba onog što posrće!
6 Dotle su na miru šatori pljačkaša,
izazivači Boga žive bezbrižno
kao da Boga u šaci svojoj drže!
7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te;
ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8 Gušteri zemlje to će ti protumačit’,
ribe u moru ispripovjedit će ti.
9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo
da je sve to Božja ruka učinila?!” Job 12,5-9

I, naravno, a i nadnaravno, ptice su nebeske stvorovi Božji:

„Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
2 Sa Siona predivnog Bog zablista:
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire,
oko njega silna bjesni oluja.
4 On zove nebesa odozgo i zemlju
da sudi narodu svojemu:

Saberite mi sve pobožnike
koji žrtvom savez sa mnom sklopiše!«
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu:
on je Bog sudac!

7 »Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:
ja, Bog – Bog tvoj!

8 Ne korim te zbog žrtava tvojih –
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9 Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:

10 ta moje su sve životinje šumske,
tisuće zvjeradi u gorama mojim.

Znam sve ptice nebeske,
moje je sve što se miče u poljima.” Ps 50, 1-11

Mada je Gospodin Isus, koji se utjelovio po Duhu Svetome od Marije Djevice i postao Čovjekom, hodao zemljom s ljudima i razgovarao s Ocem našim na nebu, ne bijaše klasični vjernik, a ne bijaše niti kakav uhljeb, ali Mu je život na zemlji postajao zahtjevan kao da je neki kažnjenik na robiji.

Zašto je tomu tako?

Isus je hodao ispred svojih sljedbenika od jedne kuće do druge, živio s apostolima uglavnom u prirodi, na otvorenom.

U sinagogi su Ga protjerali kad im se predstavio kao dugo iščekivani Mesija, to jest Božji Pomazanik, u Jeruzalemu su Mu postavljali zamke i planirali smrt.

Također, Gospodin je u prispodobama spominjao ovce i pastire i svakojako je nastojao slikovito izraziti stvarnost pred ljudima. I mnoštvo je išlo za Njim.

Ipak, nigdje nije bio dobrodošao na dulje vrijeme jer govorio je istinu na koju ljudi nisu navikli, mada je sve govorio s brigom i ljubavlju kako bi što više ljudi spoznalo svoju jadnu stvarnost bez vjere u Boga.

Iz ovih izvadaka se vidi da je Isus Božji Sin jer govori kao što je Bog starine i u Starom zavjetu govorio, i proroci, i svi drugi, pravedni Job, i psalmisti, odnosno kralj David iz čije loze je Isus potekao. Rječnik Božji i ljudski ostaje isti i u Novom zavjetu jer tako su sveti i nadahnuti pisci naučili od početka.

No, Gospodin Isus se otkriva i predaje tim istim ljudima koje ljubi i podučava te ih mora i koriti. Isti je rječnik i teme su iste, ali je novo značenje za sve narode. U novome nebu i u novoj zemlji ljudi postaju svjesni svoga dostojanstva djece Božje, prijatelja i braće Isusove, a i dostojanstva sinova Boga.

Da bi čovjek mogao vjerovati, mora vjeru dobiti od Boga na nebesima kao što je Otac naš i Isusov doveo svome Sinu Jedincu one vjernike što ih je Isus sačuvao za Oca, za vječni rajski život. 27.06.2022. 02:22

„Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
26 »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?”

A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28 I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29 A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?«
31 »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ 32 Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33 Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«.” Mt 6,25-34

Prva Ljubav

 

Svi mi kažu sreću treba kriti,

ljubiti se mora potajno i tiho.

Zar se ne zna što je sniti, što je biti?

Ili zašto govorimo notom ili stihom?

Čemu služe ljudski proizvodi i gitare,

i pjesmarice, i žice, tipke i libreta?

Ljubavni je zov i za mlade, i za stare

postojao uvijek novi od postanka svijeta.

Da l' su ikad sreću istinsku uništili

svi zlodusi okrutnosti, od zavisti vile?

Da l' su stali odjekivati svi peristili

od svih sreća što su uglazbljene bile?

Gdje se skrivaš, srećo bajna,

ima li ti kraja što se rađa iz početka?

Ne znaš jer si sama sebi tajna,

Bog te nosi svakog dana, svakog svetka,

čak i kada bol i tuga caruju na ovom tlu.

Reci svima koliko se Boga Krista voli,

jer nam šalje ljubav neopisivu,

jer Ga ovaj narod neprekidno moli.

26.06.2022. 14:54