„Boga
nitko nikada nije vidio, Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu
Očevu, on ga je objavio”, Iv 1,18
Naslovni
izvadak je iz Biblije, Knjige vjerske i kulturne, moralne, a pomalo i
povijesne, Knjige koja bilježi i izvještava o davnim događajima
tadašnjega naseljenog svijeta, Knjige koja je književno i
umjetnički, filozofski i teološki vrlo vrijedna zbirka
najrazličitije literature svoga vremena.
Za
razliku od ostale vjerske i filozofske literature, Biblija, Sveta
knjiga kršćana, ali i židovstva i islama, triju jednobožačkih
religija u svijetu, vrlo je iscrpna, često jasna i konkretna knjiga,
a ispunjena tajnama i misterijem, mistikom i kontemplativnim
tekstovima.
Kako
drugačije govoriti o Bogu?
Ljudi
su filozofi i mistici, više vjeruju nečemu što nije tako jasno i
konkretno prikazano, vole razvijati svoju maštu te tako izvlače iz
sebe i svojega čovještva mnoge pogrešne zaključke o Bogu.
Istovremeno,
ljudi su pragmatični i vole dokazivati na najrazličitije načine
ono što vjeruju.
O
Bogu se premalo govori, o Bogu se šuti. Ta, tko bi se usudio bilo
što tvrditi? Ipak, to je najvažnije pitanje i problematika svakoga
pojedinog čovjeka koji je ikada živio, koji živi i koji će
živjeti; ujedno je pitanje o Bogu jedna jedina zajednička tema svih
ljudi, svega čovječanstva.
Je
li sam Bog tako želio kada je stvarao svijet, da se ljudi pitaju o
Njemu i da istovremeno o Njemu šute jer ne znaju ništa?
Kao
prvo, Bog je stvorio čovjeka i sve ostalo što je dobro, lijepo i
isti nito.
Ono
što je teško također stvara i uređuje Bog.
Ono
što je loše, ružno i lažno Bog nije stvorio, ali uređuje na
najbolji i najsavršeniji mogući način kako bi opstalo što više
ljudi i to zato da bi što veći broj ljudi dostigao do konkretnog
odnosa s Njim, svojim Stvoriteljem. Kada čovjek postigne taj cilj,
živi dobro, lijepo i istinito, a to znači da živi vječno, sretan
i blažen, kod Boga i u Bogu.
To
je Milost, milosrđe koje ukazuje Bog svome stvorenju, čovjeku za
kojega piše da je stvoren veoma dobro. Naravno, jer je na sliku Boga
stvoren, a to znači da je čovjek osoba, a nije ono sve što osoba
nije, jer Gospodin Bog je Osoba.
Najupečatljivije
je za osobe što imaju svoju vlastitu volju, a to znači da imaju i
razvijeni um i razum. I ne samo to, već sve osobe čine ono što im
njihova volja nalaže činiti što znači da ljudi kao osobe
odlučuju, uvijek odlučuju što će učiniti. Sposobni su čitav
život bez prekida razmišljati, promatrati i razmatrati razne
mogućnosti i čežnje.
Ono
što pokreće ljude također je Bog jer On je Život, Duh i Istina.
Na
sliku Božju čovjek također ima duh i dušu koja ga pokreće na
život prema istini.
Što
je Bog u biti nije tako značajno za ljude, ali je jako značajno
odgovoriti na pitanje tko je Bog. To je pitanje jedan savršen
primjer kako možemo razlikovati osobe od svega što osobe nisu.
Prikladno
je reći da nisu svi duhovi, anđeoski i ljudski, u milosti Boga na
isti način.
Svjetlonoša,
anđeo koji bijaše zadužen da pronosi Boga, koji je ljudima
Svjetlo, svim narodima i svakom čovjeku, pade na prekrasno stvorenu
zemlju i svemir, na dno najnižega dna kada umisli u sebi da je veći
nego što jest, da je moćniji nego što jest. Upravo taj grijeh u
kojemu se umislio i uzoholio, učini ga zloduhom koji više nije bio
tako dobar nego loš, nije više tako lijep, nego ružan, nije više
u potrazi za istinom, nego laže.
No,
svaki čovjek ima bezbroj prilika da ostane i dobar, i da mu duša
postane čišća i ljepša, i da dopusti da ga Bog koji je Istina –
pronađe i pozove k sebi.
Da,
Bog je htio da Ga ljudi traže i čeznu za Njim, barem približno i
slično onome načinu na koji Bog traži čovjeka i čezne za
čovjekom.
Da
bi se približio ljudima što više, Bog postaje Čovjekom, postade
pravi Čovjek, a osta pravi Bog.
Bogočovjek,
Isus Krist, je ruka koju nam pruža Bog da nas privuče k sebi, ali i
da nas na taj način otme iz ruku zloduha. 11.06.2022. 16:22
„Ja
sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj
donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.”
Iv 15,5
