Gore srca

 

Pjevat ću Ti pjesme časne,

mada srce ne zna sebe izreći.

Za tu ljubav nema riječi jasne,

samo Križ se može više steći.

Samo milosrđe oslobađa

svaku emociju i afekte jake,

i nebeske misli rađa

koje dublje su od duše svake.

Moli za nas, Marijo, ti, Djevo draga,

da nam otvore se obzori, vidici,

da mi stopa prijeđe preko tvoga praga,

da mi duša sve to više tvojoj sliči

da ti Sina mogu gledati bez stanke,

da Ga mogu uvijek pridržati,

zagrliti naručju mi ruke tanke,

na životu sebe održati.

Prišapni mi pojmove, imena

kojima Ga oslovljavaš,

što Mu govoriš u jutra snena

kad si opominjati Ga dozvoljavaš.

Tvoga duha Isus se napajao,

svojim nam je Duhom predao sve tvoje.

Ljubiti sve vjerne nije zdvajao,

već je uzdigao ih na sveto Srce svoje.

Pjevat ću Ti pjesme, Kriste,

da TI iziđem u susret uzdignuća

i po srcu naše Majke čiste

da Te gledam slavom Uskrsnuća.

16.05.2022. 20:30

Putem spasa

 

Tvoje lice, kao slavni sjaj,

ugledat ću onog dana

kao cilj na putu gdje je raj,

gdje me prati svaka rana

kao znak života, vječne sreće.

Tvoje ruke, kao raskriljeni šatori,

iznevjeriti me tom životu neće,

niti kad nastupe opći zatori.

Tvoje srce, duhovna mi stijena,

božanskim se glasom javlja

da me podiže iz zemlje sjena,

moju ljubav nikada ne zaboravlja.

Ova duša, s Tvojim srcem srasla,

jedno je sa svime, poput svetog puka,

kao snažna sila što bi vijekom rasla,

navikla na posluh uslijed progona i muka.

Tvoj sam izabrani narod, Kristov Oče,

to mi dozivaš u srce svakog časa,

kad mi vino Tvoga milosrđa toče,

gdje je dostojanstvo našeg spasa.

16.05.2022. 08:04

Tvoj Križ

 

Nisam bila u dalekim prostorima,

niti vrijeme meni nije bilo loše.

Plakala sam, smijala se mostovima,

vjetru što je milovao pramenje mi kose.

Ne sjećam se često muka, boli ili neuspjeha,

živjeti sam voljela oduvijek.

Nisam čula onu pjesmu nepopravljivosti grijeha,

uvijek mi je blizu bio lijek.

Nosila sam istinu i ljubav, sve na dlanu,

a primati nisam dobro znala;

to je bilo teško, sve u jednom danu,

biti velika i slavna, ali tako mala.

Ljudi postali su teški, dosadni i strani,

rupe u promatranju sve dublje i sve veće;

postala sam kao papiga na jednoj grani,

poput groblja bez ijedne svijeće.

I, kad si me zvao da o Tebi čitam,

preda mnom su zaiskrile čežnje.

Nije padalo mi na pamet da išta pitam,

sve su riječi bile tako nježne.

I, kad si me zvao da o Tebi slušam,

preda mnom je bilo otkrivenje,

hrana koju može prepoznati samo duša,

piće duha koje služi za novo rođenje.

Ljudi postadoše otvorene stranice,

osobe iz Tvoje knjige života,

stvorene za istinu i ljubav bez granice,

a Tvoj Križ im služi kao izvor svih divota.

14.05.2022. 23:14

Anđeli i ptice

Stihija je zavladala okruženjem,

jedna nevolja donosi mnogo novih;

Sodoma se razbuktala okuženjem,

Gomora bi pregazila, takvi su im snovi.

Svaka riječ je psovka, svako djelo crno,

ranjena se priroda pobuniti kani

što u sebi skriva plodna Uskrsnuća zrno.

Nemirne su godine, burne noći, mrtvi dani.

Cvrkut ptica budi me na životnu nadu,

svako jutro donosi mi kupku osvježenja

u tom skloništu na spas u svakom padu,

ispod oblaka što odnosi sva otuđenja.

Ovaj velegrad pokazao je pravo lice

o kojem si, Kriste, propast proricao.

Bezvoljnu me časte ugrožene ptice,

sjećaju me doba kada si se svega odricao,

kad si predao mi čisto srce Gospe

koja redovno me spašava od bijede.

Pokraj mene anđeli se nevinošću goste,

na mom stolu slike zla problijede.

Čak u snovima me vraćaš prisebnosti,

ljubavi nebeske slijevaš mi na duh,

izobilja daješ milosti i pravednosti;

takvo Ti je Vino za me i božanski Kruh.

Ta oaza mira potrebna je siromahu,

puti me na djela što ih čini duša,

mada je nevidljiva u svome prahu;

Tvoja radost me ponese, Tvoja ljubav kuša.

14.05.2022. 05:21

 

Svjetlo za ljudsko srce

 

Klimatske se promjene ponavljaju

još od davnih dana Prvih ljudi

koji se po svemu prirodnome ravnaju,

protjerani Edenu kad ih Bog pokudi.

Vladaj se po Riječi i po duhovnome plodu

da bi prikladno uredio ti sva plemena,

Adame, ti, nepravedni božanskome rodu,

gospodar si, čovjek svih vremena.

Obraćenju Kristu budi beskorisni sluga,

ili, bolje, budi Bogu ropkinja, ti, Evo umiljata.

Da te ne zavedu rat i bolest, smrt i kuga,

da ti anđeo na Sudnjem danu ne zalupi vrata.

Riječ je Boga ljudskim tijelom postala,

služila ti kao putokaz i dojilja od meda

da te kuša kao zlato i da o tebi se stara,

dajući ti radosti i pravednosti, reda.

Kad ugasne svijeća tvoga uma,

pomoći ti nema jer je slobodna ti volja

da odlučiš putem šuma ili druma;

tko će tada protiv tebe oploditi polja

kad je Bog ti predao svu vlast?

Možeš li se svojom snagom spasiti?

Nosiš li u srcu tu božansku čast?

Želiš li si život naći, ali ne ugasiti?

Ta je sveta Riječ zbog tebe dovde zašla,

i zbog tvoje svijeće što ne gori,

čak do tvoga srca da bi te pronašla.

Njenom svjetlu ljubavlju ti odgovori.

12.05.2022. 23:04

Hvala, mama, hvala, tata

 

Draga mama, ti svima pripovijedaš: „Mi znamo”, a pri tome govoriš o sebi i o meni.

Molim te, nemoj više govoriti, niti pisati u moje ime.

Draga mama, ja znam, ali ti za sada još ne znaš: ja sam tvoje bolesno dijete koje želi živjeti i postati liječnik za tumore na mozgu.

Ja sam sada ni na zemlji, ni na nebu, a izgleda da nisam ni u tebi, da nisam niti važan dio tebe. Važno je tvoje tijelo, važna je tvoja zabluda.

Imam vijesti za tebe: Bog i ja znamo, mi smo se dogovorili i bez tebe, i bez tvojega odobrenja. Raduj se, ja ću živjeti. Ozdravit ću od tebe i tvojega tijela, ne želim živjeti s tvojim idejama i zabludama.

Draga mama, mi se dvoje nikada nismo dogovorili da ćeš me dati ubiti.

Nešto si pogrešno shvatila.

No, to je tvoj problem. Tvoj problem je što ćeš i kako ćeš bez mene.

Neću te prestati voljeti nikada.

Opraštam ti i zahvaljujem ti što si sudjelovala u mome začeću. Sjeti se toga.

Zipka života

 

Sakrij svoje lice i pogled spusti

da srce mi opet zatreperi

dok slap od nade niz moždane šušti,

pada na dušu da je ne mjeri,

da je ne povuku anđeli na svoj let,

već da udahnem te mirise tla,

da još malo me ima ovaj svijet,

predivan perivoj sred otoka zla.

Dok si ovdje, meni se ne putuje

jer sam kušnjom i vjerom shrvana,

jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,

jer ona je tako nježno uljuljana

u zlatnoj zipki života sjajna,

na samom izvoru Djevina krila

i kao počinak sva je bajna;

ta, duša joj uvijek je za nas bila.

Viša joj sila njena obuzima

podanike koji uživaju spas.

Ljubav me gurka i za sebe otima

i, dok je ljubimo, čujem taj glas.

Mnoge su duše tiho umiruće,

široka polja ne daju cvata

za revere vojske, male i utiruće

za puteve koji zatvaraju vrata.

Sakrij se od mene i čeone spusti,

pogledaj samo te vatrene brazde:

podno plavetna neba oblaci gusti,

vjesnici moje slabašne odmazde.

11.05.2022. 01:41