Teško duša otima se svakoj vijesti,
ali živi život bezvremeni, unutarnji.
Tamo gore gdje ćemo se opet sresti,
svi pomaci duše bit će istom stvarni
što ga sada mnogi skrivaju u javi.
Pitat će se duša što je poduzela
da bi zadobila svoj krajolik pravi
i osobnost je li svetošću si obuzela.
Kad poprimi duša oblik okoline,
kob joj svakoj drugoj duši nalikuje
kao kod bjegunca koji mijenja ime,
utapa se sav u mnoštvo što ga čuje,
zaboravlja sebe, svoje zacrtane pute,
svoja obećanja, praštanja i Krista,
kojemu je tražila i dodirivala skute,
pa Mu sudi, nije više ona ista.
Pitaju Te, Bože, zašto mržnju puštaš,
a sami već mrziti bi htjeli,
mada blagoslove mnogima Ti spuštaš
da svak dobije što želi.
Tko Te prati, riječi Tvoje slijedi,
spašava ga samo praštanje i vjera,
nikakva mu odmazda ne vrijedi
jer za kušnju ima uvijek ista mjera.
Mučenici Tvoji svjedoče o raju
što ga vide već na ovom tlu
i svaku Ti počast odaju,
nikada ne opiru se zlu.
Dušo moja, svoje duge pamti,
svoju sreću, uslišanja mnoga.
Neka tvoje srce uvijek plamti
za kraljevstvo Krista, Boga.
24.04.2022. 01:11