Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.
Ja sam Put, Istina i Život.
Tko blaguje Život, Istinu i Put, ima život vječni.
Tijelo je moje hrana za život svijeta.
Bog je sve stvorio od sebe, a On je Život i od Života stvorio je svijet i ljude; on je Put i od Puta je stvorio čovjeka i duše na svijetu; on je Istina i od Istine je načinio sve stvoreno.
Da bi spasio pali svijet, Gospodin Bog se pokazao i očitovao ljudima i narodima kako bi svi znali što se mora dogoditi s ljudima da bi se spasili od svoga pada, od svoje neizlječive depresije iz koje se ljudi sami ne mogu izvući, ali propadaju sve dublje u taj ponor bez dna.
Blaguj me, moja žrtva je tvoj život vječni.
Moja žrtva je Istina koju si izgubio, blaguj mene.
Kada me blaguješ, dobivaš lijek i „materijal i sastojke” za svoj Put.
Taj Put je duhovan i bez prostora, a ipak ispunjava čitavoga tebe i sav stvoreni svemir, a seže i puno dalje. Ukrcaj se na taj Put.
Ja sam s desne Boga Oca na Nebesima gdje počinje i završava tvoj Put kada ga redovno blaguješ jer meni na spomen ponavljaš spasonosne događaje kada god činiš blagovanje Tijela i Krvi Kristove; to je blagovanje prave, one originalne i istinske žrtve Isusove jer Isus je uvijek Istina.
Sin Božji je zato i sišao na zemlju i, kao pravi Sin Čovječji, načinio žrtvu kako bi se priredio u volji Boga Oca pogodnim za blagovanje svim ljudima. Bog Otac je poslao svoga jedinoga Sina jer je tako mogao pružiti ljudima ruku pomoćnicu koja čovjeka prihvaća za ruke i vadi ga iz živoga blata i ponora kroz kojega propadaju ljudi: što se više trude da se spase, to više se onaj ponor urušava i živo blato guta ljudske duše. To se događa na duhovnom području i onaj tko ne blaguje u vjeri Isusa Krista, taj ostaje u tom duhovnom ponoru, ponoru kojega zovemo paklom. Jer samo kad vjeruje da se može spasiti, čovjek pruža ruke Isusovoj ruci pomoćnici koja ga izvlači. Onaj tko to ne vjeruje, ne pruža ruku za koju bi ga Isus mogao čvrsto prihvatiti i izvući. Isus je pojas za spasavanje koji pliva pokraj utopljenika: ako se utopljenik ne uhvati za taj pojas, ne može se spasiti od utapljanja.
Taj depresivni ponor bez dna postoji u Gospodinu Bogu Ocu i u Duhu Božjem, ali ljudima je ipak potrebna Isusova ruka pomoćnica, Bog ne može iz pakla podići čovjeka koji zato i jest u paklu jer odbija Boga.
Isusovo je tijelo materijalno i povijesno, ono je duhovno i uskrsnulo tijelo, a u otajstvu Euharistije i u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom Isus je i duhovan, i materijalan, i žrtva i uskrsli Krist.
Da, isti Onaj što ga rodi Djevica Marija, ono Djetešce koje se prepuštalo odgoju Marijinom i Josipovom; isti Onaj koji je učio i propovijedao, koji se preobrazio na gori pred učenicima, koji je činio čuda i oživljavao ljude, koji je nahranio veliko mnoštvo s nekoliko ulomaka kruha, koji je govorio i činio kao Onaj koji ima vlast; Onaj koji je tvrdio da poznaje i da je vidio Abrahama; Onaj koji je rastjerao trgovce iz Hrama, a poslije je taj isti sveti Hram poništio kao mjesto slavljenja Boga i kao svoju Kuću na zemlji, svoje Prebivalište; Onaj koji je rekao Samarijanki da će se ljudi Bogu klanjati u Duhu i Istini jer to je stvarno prebivalište Boga i čovjeka koji Mu se klanja; isti Onaj koji je Nikodemu rekao da se mora roditi iznova od vode zemaljske i Duha Božjega jer što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je, a duhovan i novorođeni čovjek jedino takav može blagovati Isusa Krista; On je Onaj koji se predao ljudima i dao im svoj božanski i ljudski život na dar da bi poslije tri dana nakon Muke i smrti uskrsnuo i sjeo s desne Boga Oca kao Pravednik kojemu je sve Otac pod noge podložio; isti takav se ukazivao po uskrsnuću od mrtvih svojim učenicima i mnogim ljudima; isti taj Isus iz Nazareta, rođen u Betlehemu i Onaj koji se rađa od Oca i časti se zajedno s Duhom, koji je razapet na križ i koji je umro i bio položen u grob; ta jedna te ista božanska Osoba jest Onaj euharistijski Isus kojega se blaguje, kojega se jede i čija se riječ u vjeri sluša, to je isti Onaj Isus kojemu se klanjamo u otajstvu Adoracije. To je onaj Bog kojega zazivamo, kojemu se molimo i kojega spomenemo u razgovorima.
To je Onaj isti koji živi, pati, umire i rađa se u svome vjerniku dok se vjernik doslovno raspada ako blaguje Isusa redovno u svojoj vjeri: slab je na neke grijehe koji vode u pakao i to vjernika često kinji i boli pa se on ode ispovjediti pred svećenikom, ali ispovijeda se Bogu Kristu da bi mu Krist po svećeniku oprostio, zaboravio i poništio grijehe, grešne čine, misli, riječi i propuste, grešni dio tijela, duše i duha ljudskoga. Tako se raspadne s grijehom i onaj dio čovjeka koji je griješio i čovjek se sve čvršće suočava sa svojim slabostima zbog kojih je nekada možda već bio do grla u živom blatu pakla. Tako vjernik postaje svet jer je svet njegov Bog. Tako vjernik postaje duhovan jer se rađa od Božjega Duha. Tako vjernik blaguje Put koji ga ljubi i vodi u Ljubav i Milosrđe, u vječni život blaženoga gledanja u lice onoga istog Isusa kojega je blagovao nedavno na euharistijskom slavlju Boga i svih djela Njegovih.
A najveće remek – djelo Božje jest čovjek, svet i vjeran, vjernik koji postaje blažen jer slavi i blaguje Boga, a s Bogom blaguje i božansko svjetlo i slavu kakvoj nema ravne na zemaljskim putevima. 17.03.2022. 23:17
