Može
li čovjek toliko ljubiti, biti požrtvovan, predan, jednostavno
zaljubljen u ljude kao
što je to naš Bog i Gospodin Isus Krist?
„10 I
začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i
kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je
tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom
našim. 11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i
riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve
do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A
jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma,
znajući da ima malo vremena!«
Otk 12,10-12
S
jedne strane nalazi se Sotona, lažac, zavidljivac, anđeo koji nije
bio u prevelikoj milosti Boga, poput nekih drugih anđela, te mu nije
bilo moguće spoznati Gospodina u biti. Barem
ljudi tako kažu.
No,
izgleda da biti anđeo i stolovati s Gospodinom, a ne poznavati Ga,
nije krivnja ničija do li Sotonina. Vele, bijaše on anđeo svjetla
pa se umislio, uzoholio, pravio se najvažnijim jer – bez svjetla,
što ostaje?
Da,
uzmimo da je zaista tako: bez svjetla ništa nam vrijedilo ne bi, ni
život, ni ljubav, ni pravda i sloboda. Ne bismo bili svjesni sebe, a
još manje svoga dostojanstva i blaženoga puta u vječnost
nepojmljivu.
Zato
nam Isus kaže da je On Život, a apostol Ivan dodaje: život bijaše
ljudima svjetlo. Dakle, bijahu ljudi, nalik nesvjesnim bićima,
nesvjesni početaka i krajeva svega, nesvjesni perspektive smrti i
slično. No, u jednom času Bog dade život kao svjetlo, postadoše
razumni ljudi, drugačiji od biljaka i raslinja, ptica i gmazova i
tako dalje. Zato Ljubljeni učenik Ivan kaže da je nastao život
koji bijaše svjetlo, a taj život je u stvari Gospodar nad vojskama.
Život i Svjetlo.
I
kakve to veze ima s đavlom što ga zovu svjetlonošom? Na temelju
čega se Sotona uspio umisliti, čak i ako nije upoznao Presveto
Trojstvo Ljubavi, Pravde i Milosrđa? Kako je došao na ideju da je
on glavni,
Sotona i lažac, Otac laži čak, a
poznavao je Gospodina? Inače ne bi bio anđeo kao što kažu za
njega: On je Otac laži, on je Pali anđeo. Ma, on je manji od
magareta koje nosi na leđima petrolejku!
Dakle,
ta pregorjela petrolejka na magaretu, naravno da nije spoznao svoga
Stvoritelja, nađe se zavidan ljudima. Tim više što ljudi nisu
svjesni koliko ih ljubi Gospodin, koliko su snažni i moćni, kako su
dostojanstveni, slobodni i svi kao jedan, a jedan za sve.
Sotonino
svjetlo zapravo je moralo poslužiti stopama ljudskim, Sotona se
morao pognuti ljudima do tla da im osvijetli staze do Boga.
Kako
ne bi postao zavidan? Jer bijaše u zabludi, mislio je valjda da je
neki kralj. Možda mu odredi Gospodar da postane kralj, ali Sotona to
nije uspio naslutiti, nadati se nagradi nakon dobroga služenja
Gospodaru.
Zato
nam je nezamislivo reći da je đavao zapravo anđeo.
Puno
je lakše i razumljivije reći: on je Pali anđeo.
A
i Knjiga otkrivenja nam govori o raznovrsnosti anđela koji su vjerni
Stvoritelju, Najvišem Biću.
Dakle,
s jedne je strane Sotona, a s druge strane je čovjek, svi ljudi.
Sotona
je zavidan čovjeku, ali ima još jedna posljedica njegove zablude:
on laže. Kako se sjetio?! I gdje je naučio lagati?! Dakle,
svjetlonoša baš nije toliko pametan, ali lukavac jest. Podli
lukavac. Melje, melje i laže čim zine. Sotona
je Otac laži, Ubojica ljudi od početka. Jer je imao previše
slobode. Jer nije nikoga nikada ljubio, jedva da drži malo do sebe
samoga, pa, prema tome, ne može niti zamisliti da bi bilo što
pretrpio radi drugoga ili za neku višu stvar. Ta, on sam je ta
najviša stvar zbog koje neka trpe drugi! A tko će trpjeti, tko
drugi nego bojažljivi ljudi bez samopouzdanja i vjere. Neće đavao
valjda tjerati Boga da laže i postavljati se na Gospodara; Njemu,
Gospodinu se ne može lagati ništa, nikakve sitnice, niti
prijetvornosti.
Naš
Gospodin Bog i po krivim crtama ravno piše.
Gospod
pušta zloduhe, to su oni koji su učenici sotonini u lažima, ali
ima možda i po netko od ljudi, opsjednutih zlom, lažima koje dovode
do izobličenja svijesti, do velike nesigurnosti i straha od svega i
svačega, do paranoje i drugih manija i opsesija.
Gospodin
po malo pušta sotonu i đavao tako dobiva naziv: Tužitelj naše
braće koji upire prstom u svaki grijeh i danima i noćima optužuje
ljude.
Ne
može ništa đavao ako se čovjek krsti i ako moli te ako čovjek
zaustavi đavla u ime Gospodina našega Isusa Krista, i naredi đavlu
da se izgubi čovjeku iz vidokruga.
S
one strane je đavao, a tu smo mi, ljudi.
Između
nas stao je Isus, Svjetlo naše i Sin Boga živoga.
Bog
je, naravno, Kralj i Bog.
A
to znači da ljubi, da je požrtvovan za druge, za svoje prijatelje
koje Njegov Otac na nebesima rađa od života i svjetla svoga, od
svojega blaženoga izobilja ljubavi.
Ne
bi se Isus predao Sotoni!
Ali
se predaje ljudima na milost i nemilost.
Otima
Sotoni njegove opsjednute ljudske žrtve, a Sotona riče i ne zna što
bi učinio protiv Isusa i Majke Marije, nema što učiniti protiv
ljubavi kad ne zna ljubiti, ne želi. I čeka ga usamljeni pakao. I
paklena usamljenost. Nevjerojatno koliko se trudi i koliko ulaže
energije da bi osvojio jednu dušu! Uvijek je pripravan jer to bi mu
bio jedini spas, da si pridruži ljude i dovede ih do samouništenja
pa da onda stane pred Gospodina kao pobjednik
koji je unaprijed već znao da će se to zbiti.
No,
Gospodin i za to ima lijeka, Isus umire u teškim mukama, razapet na
križu. Sotona likuje.
Potom,
Isus uskrsava, sin Josipa i Marije?!
Isus
obećava uskrsnuće na dobro i na blaženi vječni život svima koji
spoznaju istinu i povjeruju u Gospodina Oca i Sina, i Duha Svetoga.
Dakle,
nema više laži za vjernika koji živi u Gospodinu Isusu.
Ako
se i omakne neki grijeh, tu je sakrament Pomirenja, Euharistije i
Katolička Crkva koja je tijelo Isusovo i Kristovo.
Ako
vas tužaka Sotona zbog zaboravljenih ili bilo kakvih grijeha, zovite
Mariju. Ona vam je najvjernija odvjetnica protiv zloduha i Sotone jer
ona, Marija sve tajne zna i otkriva kome hoće, a hoće svima jer nas
sve ljubi i zagovara, kako kod Isusa, tako i na Posljednjem sudu gdje
duše spašava Križ Kristov. 07. 02. 2022. 15:08
