Vinograd

Nisam svoja

i ne stižem reći

natuknice bajne,

čuda Tvoja,

a ne prestaju me peći

da ne ostanu mi tajne.

Vikala bih s krovova,

rumenih od jeseni,

kojima ne staje šapat

podno visih borova.

A oni, kao sneni,

dočekuju Ti tapat.

Više nisam, Kriste, ja;

mene nema,

ne znam što sam;

da li neka poezija,

jalova tema

ili mrtav plam.

Izgubila sam putovima

onu jedinku samoće

što se samo kinji

pod nebeskim skutovima

i pjevati hoće

strancu i strankinji.

Opet samo teglim, radim

poput upregnuta vola

koji svršit' će u žrtvi

pred ovcama mladim;

vučem neka kola

kao da sam zadnja brtva.

Kamo puste sreće

da je to što mnijem,

da to Tvoja je ljepota;

da su mješine i vreće

pune Vina koje pijem,

pune košare divota.

Kriste, Vinograde moj,

moje trpko, slatko Zrno,

moje sada, moje sve!

U meni je život Tvoj

u kojem je zmaj utrn'o

koji blazni se na to što zre.

26.10.2021. 12:05

 

Staza Obećane zemlje

Kada kažem „samotnost”, „samoća”,

ja ne mislim reći da sam sasvim sama.

Božja pustinja mi je svojina i kakvoća,

moji nameti, moje svjetlo, moja tama.

Pustinja je zato jer sam u divljini

svoje ljudske naravi u meni.

Nalazim se Bogu u svojoj dubini,

sjedim Kristu podno drva, u njegovoj sjeni.

Kada kažem da sam sama, to je susret s krimenom

što je poput zvijeri na me srdit, neprekidno ljut.

Sve što imaju i drugi ljudi, poklapa se s mojim imenom

što ga nosim, što mi smeta i što stane na moj put.

Kad mi duša sama, tada mir u meni vlada

što mi daje uvida u sve grehote i sve mane.

Druge duše svijeta više guraju i moju, ona strada

u tom društvu koje griješi na sve strane.

Pustinja je rijetko naseljena ljudskom biti,

ona može biti carstvo zloduha i hijena,

ali mnogo vode s Neba može uvijek piti

jer je uvijek pregolema žeđa njena.

Tu sam jača, bar ponekad sebe vidim bolje.

Ispred Boga sama, ja u sebi nemam pravde,

nemam pravednosti dosta, one dobre volje.

Nikada ne želim pobjeći odavde

dok ne spoznam onu kotu gdje mi duša griješi.

Svete duše ovdje dobro znaju grijeh presjeći,

oni su mi uzor, Bogorodica se smiješi,

vodi mene tamo gdje ću svetost sebi steći.

Kada kažem da sam sama, Bog u meni stoji

i sva sveta Crkva u mom srcu siguran su spoj.

Ono društvo svijeta samo materiju broji

dok u Duhu Svetom ima sasvim drugi zbroj.

Zato svijet se buni, zato zemlja peče

jer ne ljubi Boga u Njegovom Zboru

u kojem se čuje sve što Krist nam reče,

da pobijedio je svijet i zemaljsku horu.

24.10.2021. 11:38

 

Hijerarhija blaženih

„Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!” Otk 16,15

Bogatstvo milosti Tvoje, zaljubljeni Isuse, Bože moj, moj živote, radosti moja, utjeho u miru blaženome, iz dana u dan vodi me samo Tebi u naručje, Tebi, Kriste, i svetima Tvojim koje si okupio za sebe u sjajnim dvorima svojim.

Ne može svatko, ne, ne može svatko imati privilegije.

Kao što sve gradiš hijerarhijski, tako gradiš i nastambe svetih.

Kao što su anđeli nebeski podložni Tebi i jedni drugima, tako i mi, ljudi u Tebi život vječni slavimo.

Tko je u većoj milosti, taj je više odgovoran, ali i potpunije blažen u Tebi.

O, kako bismo spoznali blaženstvo vječnoga života kad zemaljske smrti ne bi bilo?

Kako bi čovjek postao više duhovan kada ga njegova vremenita pamet i čitavo tijelo ne bi izazivali na grijeh i kušnje s kojima se mora nositi?

Kako bi drugačije mogao čovjek naučiti o svetoj ljubavi kada ga ne bi kinjila ravnodušnost svih pozemljara?

Duh je Sveti Tvoja pamet i ljubav, Bože.

On je Mudrost koja se utjelovljuje u čovjeka i njegovu ljudsku glupost i tvrdoglavost.

Kako da Te drugačije, bolje i lakše spoznam ako ne po svojoj odanoj vjeri i povjerenju u Tvoj život i u Tvoju riječ, u Tvoja obećanja?

A ta obećanja su sva tako nevjerojatna! Tako teško je grešniku pokazati blaženstvo koje ga spašava, po vjeri i ni po čemu drugome.

I kome Ti udijeliš milost, taj ju mora iskoristiti, mora ju dočekati ponizno i objeručke. Jer ako je netko više u milosti Tvojoj, taj spoznaje svoju vjeru i, kada griješi, unižava Tebe i Tvoj dar. Ako pak netko prebiva u manjoj milosti, ali vjeruje svom snagom u Tvoju riječ, prije će se spasiti, stići će dalje na ljestvici hijerarhije blaženih jer je svu Tvoju milost iskoristio i čuvao se grijeha.

Čovjek je u punini blažen, bez obzira na kojoj je hijerarhijskoj točki na kraju svoga puta. I uvijek ima netko viši od kojega može još nešto bolje spoznati. 23.10.2021. 04:05

 

Zbog svega, Isuse

 

Tvoje sam dijete, sin Tvoje škole,

Tvoga učiteljstva i molitve divne,

posinak Ti riječi što ne venu.

Moje usne samo Tebe uvijek mole,

mada ponekad su malo kivne;

moje srce nosi čvrstu stijenu

i na njoj sam započela gradnju.

Ima oblik i dimenzije križa,

nevelika, prozirna je poput stakla

i na njoj temeljim svaku sadnju

od koje tu postajem sve niža

i koja me štiti od duhova pakla.

Uvijek postoji ta slutnja da Ti ne znaš sve,

onu žarku odanost za Tvoje staze,

ovu bijedu zakonskoga neposluha

što navali na me kao vile zle

pa sve mislim nek me zgaze,

uvijek imam Tvoga Sveta Duha.

Često mislim, mada nemam čime,

da mi ljubav vječna pamet nudi

da ja krenem k Tvojoj Mudosti

koja daje snagu da se nosim s time

što me čeka, zove, što me žudi;

to je poziv Tvoje svete nužnosti.

Uvijek mene prate svi afekti, osjećaji

kakvi ikada su valjda postojali tu,

koji dodaju mi ulja, slatke Hostije i meda;

od toga mi nadolaze podsjećaji

i na ljubav, i na sreću, na nostalgiju

jer me Tvoja ljubav prati, gleda.

Neiscrpna potraga života moga

vodi me na pute koji nikada ne staju,

preširoki za svu moju snagu

sve dok ne pokažeš sebe, Boga;

tada znam da savršenom raju

dodajem i žrtvu, zahvalnicu blagu,

i da raste vječno Ime Ti u svima,

svi su Tvoji sinovi i kćeri sa mnom.

Kada god naviještam ili molim,

usklađujem se s Tvojim svetima

i sa umaklima ponoru pretamnom;

i zbog svega sve Te više, Kriste, volim.

22.10.2021. 19:52

Rosa blagoslovna

 

Moli, dušo moja, za svoj put

i za svoje putovanje diljem svijeta.

Neka ne bude ti zaziv krut,

neka cvate molitva ti poput cvijeta.

Nosi srce svoje ti sa sobom uvijek

jer je sigurna ta sjenica za Krista

u kojoj se čuje samo Božji pravorijek

i gdje teče voda sveta, rijeka čista.

Udovi ti tijela nek tim putem kroče

koji gleda nebo i svog Boga;

neka um ti vazda kliče: „Abba, Oče!”

kad susreće duše, bilo gdje i bilo koga.

Kao mir presveti blagoslov ti pada

oko tebe, i na duše, i na svaka duha,

čak na onog što se nikada ne nada

i na jadna koji ne blaguje Krista, Kruha.

Rosa blagoslovna oružje je moći

koju daje Bog za srce ti i spas.

Kad ju šalješ nekom, na tebe će doći

sveti Kristov mir u pravi čas.

Ako netko tvoju riječ ne primi,

ako proklinje te zavist ili zloba,

duh taj slomit će se kao trska zimi,

sav će se pretvoriti u bezopasna roba.

Vratit će se na te Božji mir i hvala

kojima ti moliš, kojim Boga ljubiš.

Čuvaj riječ u srcu koju oduvijek si znala,

dušo moja, da se putem ne izgubiš.

22.10.2021. 03:53

Dan zauvijek

 

Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.

Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.

Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći

koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.

Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.

Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,

Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.

Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13

Hvala ti, anđele

Hvala za ljude, Isuse slavni,

hvala za sluge što u Tebi žive

kao Tvoj neodvojivi žar.

Svi su uz Tebe, kao i Ti, pradavni,

diče se lijekom za neizlječive.

Daj da im budem isti par

kako bih i ja mogla i znala

čitati Riječ u srcu Tvome

što stiže uvijek u pravo vrijeme.

Još nisam haljine oprala

u krvi Tvojoj, jedini Dome,

još uvijek ne sadim dobro sjeme

i ne znam što bih bez anđela sjajna

koji me puti u noćne sate

provjeriti opkop i duševnu stražu.

On meni kazuje što meni je tajna,

on mi otkriva važne late

cvijeta što ima mi boju najdražu.

Hvala, Kriste, na ljubavi silnoj

što se zrcali na mojoj duši

kao da s njime sam isto.

Hvala na plodnoj rijeci i mirnoj

čija se ljubav nikad ne sruši,

čije je srce za Tebe čisto,

a koja kola u veni mojoj.

Volim Te, Isuse, čitavim bićem

i njega u Tebi posebno štujem.

Anđele, divim se vjernosti tvojoj,

radosno častim se tvojim pićem

i dobro te, dobro često čujem.

20.10.2021. 03:30