Rosa blagoslovna

 

Moli, dušo moja, za svoj put

i za svoje putovanje diljem svijeta.

Neka ne bude ti zaziv krut,

neka cvate molitva ti poput cvijeta.

Nosi srce svoje ti sa sobom uvijek

jer je sigurna ta sjenica za Krista

u kojoj se čuje samo Božji pravorijek

i gdje teče voda sveta, rijeka čista.

Udovi ti tijela nek tim putem kroče

koji gleda nebo i svog Boga;

neka um ti vazda kliče: „Abba, Oče!”

kad susreće duše, bilo gdje i bilo koga.

Kao mir presveti blagoslov ti pada

oko tebe, i na duše, i na svaka duha,

čak na onog što se nikada ne nada

i na jadna koji ne blaguje Krista, Kruha.

Rosa blagoslovna oružje je moći

koju daje Bog za srce ti i spas.

Kad ju šalješ nekom, na tebe će doći

sveti Kristov mir u pravi čas.

Ako netko tvoju riječ ne primi,

ako proklinje te zavist ili zloba,

duh taj slomit će se kao trska zimi,

sav će se pretvoriti u bezopasna roba.

Vratit će se na te Božji mir i hvala

kojima ti moliš, kojim Boga ljubiš.

Čuvaj riječ u srcu koju oduvijek si znala,

dušo moja, da se putem ne izgubiš.

22.10.2021. 03:53

Dan zauvijek

 

Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.

Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.

Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći

koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.

Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.

Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,

Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.

Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13

Hvala ti, anđele

Hvala za ljude, Isuse slavni,

hvala za sluge što u Tebi žive

kao Tvoj neodvojivi žar.

Svi su uz Tebe, kao i Ti, pradavni,

diče se lijekom za neizlječive.

Daj da im budem isti par

kako bih i ja mogla i znala

čitati Riječ u srcu Tvome

što stiže uvijek u pravo vrijeme.

Još nisam haljine oprala

u krvi Tvojoj, jedini Dome,

još uvijek ne sadim dobro sjeme

i ne znam što bih bez anđela sjajna

koji me puti u noćne sate

provjeriti opkop i duševnu stražu.

On meni kazuje što meni je tajna,

on mi otkriva važne late

cvijeta što ima mi boju najdražu.

Hvala, Kriste, na ljubavi silnoj

što se zrcali na mojoj duši

kao da s njime sam isto.

Hvala na plodnoj rijeci i mirnoj

čija se ljubav nikad ne sruši,

čije je srce za Tebe čisto,

a koja kola u veni mojoj.

Volim Te, Isuse, čitavim bićem

i njega u Tebi posebno štujem.

Anđele, divim se vjernosti tvojoj,

radosno častim se tvojim pićem

i dobro te, dobro često čujem.

20.10.2021. 03:30

 

Vapaji raja

I što je čovjek bez ljubavi,

i što je ljubav bez Boga?

Stari smo danas kao gubavi,

a život je svijeta bez epiloga.

I što su sve staračke ruke,

naborana koža i oči sjajne

kad žive duše nema sred luke,

a suze nevidljive kao tajne?

Što ti je potrebno, starice siva,

što ti je potrebno, sivi starče?

Znaš li da tvoja je duša još živa,

da srce ti gori sada još žarče?

Tko te odbaci, Bog mu govori,

al' ne čuje zemlja vapaje raja.

Šaptom ti moliš, a glas ti romori:

daj njima, Kriste, od moga sjaja.

19.10.2021. 20:00

 

Na rukama Neba

 

Dobru mjeru, obilatu

zdravih misli želim

da me u daljine vode,

da ne gledam ruke Pilatu,

da se ne razdijelim

kada nadolaze ode.

Povjerenja punu mjeru

Tvojim ispunjenim nakanama

što me poput zagrljaja nose

sipaj, Kriste u tu moju vjeru.

Neka bude kako hoćeš među nama,

žrtveniku nek se suze rose.

Ionako moje ode moje nisu

nego Duha Tvoga plam

što ga nespretno bilježim

dok se pentram po tom klisu

da poučiš mene, znam,

da od ljubavi ne bježim.

Iskustva su već raznolika,

sazrijevanje mi blažen čas,

nagrada je neizmjerna.

Žena nije samo simbolika

već sa Zaručnikom putuje u spas,

kao čovjek snažna, poput djece smjerna.

Ne moram se sobom boriti,

lađom s obale i pučine,

ništa posebno mi ne treba.

Zemlja plodna, to si, Riječi, Ti

koja silaziš u sve dubine

snagom zaljubljena Neba.

18.10.2021. 20:43

Jedna nit života

 

Daj, donesi zrno soli, zrno žita,

žlicu vode bistre iz tvojega kraja,

da te hvalim Onom tko me pita

ima li još koji trunak što nas spaja,

postoji li veza moja barem tiho.

Znam u srcu da su takvi dani,

čak i mene obaraju stihom,

znam da nije isto što i lani.

Uvijek dan je neki drugačiji, novi,

uvijek iz početka duša rodi

poput ljubavi i nade koja plovi

putevima neprohodi,

stazama i nevoljama poput ove.

Nekome je mir na srcu,

a drugi je onaj što ga love

pa je sav u grcu.

Puče moj, putnici smo svi

prema istom svetom cilju;

neki bježe svima kao da su zli,

neki raduju se božanskome milju.

Učini me, Bože, dostojnom za sebe

kao što si predodredio mi bit.

Moj te zove stih, ruke traže Tebe

sve dok pletem ovu jednu nit.

Nitko ne zna, ništa se ne čuje

po izvanjskome i po vidljivome.

Mnogima sad vjetrovi huje,

mnogi pak se nalaze u naručju Tvome.

17.10.2021. 19:09

Božanski krvotok

Ranjene stope, a duša bez jada,

bez žala i jara, bez tuge i mača.

Zloduh za zloduhom odozgo pada,

sazrelo doba što ne sluša plača

već svakom će se nevoljom više podići.

Bezbroj postoji jedinica vremena,

uvijek su prvi siti najmanji ptići

dok orlovi lete do sijeda tjemena.

Kad tugujem ja, to tužan si Kriste, Ti

sve dok ne proslijediš radost, veselje

poput krvi što kola duž moje kostrijeti,

kao Srce što snuje mi moje eseje.

Bez Tebe smo pljeva na pustoj ledini,

smrt nas pokosi svakoga Božjeg časa,

al' Tvoj organizam smo jer Ti si nam jedini,

oklop na grudima i štit oko pasa.

U meni si raspet, prikucan čavljem

na Križu što olujne kiše lije.

Kao Janje bez mane na zubu lavljem,

Ti meko si srce što vječno bije.

Držim se Tebe kao trina te grede

što Ti se pruža dušom da se priljubi.

I boli Te, peče taj trn moje bijede,

a znam da po tome se Tvoja ljubav ne gubi.

I Ti si to htio. Ti si želio svom svojom snagom

smiriti rat, ublažiti psovku, roditi Crkvu jedne Žene,

okrunjene suncem i s nježnošću blagom.

Imam Te, Isuse, krv Tvoju, izvor Ti vode i Tvoje vene!

15.10.2021. 08:17