Jedna nit života

 

Daj, donesi zrno soli, zrno žita,

žlicu vode bistre iz tvojega kraja,

da te hvalim Onom tko me pita

ima li još koji trunak što nas spaja,

postoji li veza moja barem tiho.

Znam u srcu da su takvi dani,

čak i mene obaraju stihom,

znam da nije isto što i lani.

Uvijek dan je neki drugačiji, novi,

uvijek iz početka duša rodi

poput ljubavi i nade koja plovi

putevima neprohodi,

stazama i nevoljama poput ove.

Nekome je mir na srcu,

a drugi je onaj što ga love

pa je sav u grcu.

Puče moj, putnici smo svi

prema istom svetom cilju;

neki bježe svima kao da su zli,

neki raduju se božanskome milju.

Učini me, Bože, dostojnom za sebe

kao što si predodredio mi bit.

Moj te zove stih, ruke traže Tebe

sve dok pletem ovu jednu nit.

Nitko ne zna, ništa se ne čuje

po izvanjskome i po vidljivome.

Mnogima sad vjetrovi huje,

mnogi pak se nalaze u naručju Tvome.

17.10.2021. 19:09

Božanski krvotok

Ranjene stope, a duša bez jada,

bez žala i jara, bez tuge i mača.

Zloduh za zloduhom odozgo pada,

sazrelo doba što ne sluša plača

već svakom će se nevoljom više podići.

Bezbroj postoji jedinica vremena,

uvijek su prvi siti najmanji ptići

dok orlovi lete do sijeda tjemena.

Kad tugujem ja, to tužan si Kriste, Ti

sve dok ne proslijediš radost, veselje

poput krvi što kola duž moje kostrijeti,

kao Srce što snuje mi moje eseje.

Bez Tebe smo pljeva na pustoj ledini,

smrt nas pokosi svakoga Božjeg časa,

al' Tvoj organizam smo jer Ti si nam jedini,

oklop na grudima i štit oko pasa.

U meni si raspet, prikucan čavljem

na Križu što olujne kiše lije.

Kao Janje bez mane na zubu lavljem,

Ti meko si srce što vječno bije.

Držim se Tebe kao trina te grede

što Ti se pruža dušom da se priljubi.

I boli Te, peče taj trn moje bijede,

a znam da po tome se Tvoja ljubav ne gubi.

I Ti si to htio. Ti si želio svom svojom snagom

smiriti rat, ublažiti psovku, roditi Crkvu jedne Žene,

okrunjene suncem i s nježnošću blagom.

Imam Te, Isuse, krv Tvoju, izvor Ti vode i Tvoje vene!

15.10.2021. 08:17

 

Sjemenka vječnosti

Dobro je doba, dobro je vrijeme,

stabilno, toplo, a tako svježe.

Dugo će, dugo svakovrsno sjeme

lebdjeti zemljom dok sunce liježe.

Dobro je biti, živjeti Tebe, o, Bože moj,

i Tvoju milosrdnu volju za mene.

Ti vodiš u božanski život svoj

čitavu zemlju i ljude, i večeri snene.

Ti činiš da niče iz prašine svijet,

da nestane smrt pred životnom snagom.

Jeseni plod, proljeću cvat, a ljetima cvijet.

Rođenjem svojim zimu mi činiš blagom.

Sanjaš me, sanjaš i žeđaš me sresti,

sretan tko ljubi i tko se daje.

Blažen kamenčić na onoj cesti

na kojoj Ti sunce i zvijezde sjaje.

Odlaze proljeća, već zima je tu,

a bablje se ljeto raskošno nosi.

Zauvijek nosim tu duševnu odoru,

zauvijek Srce me Tvoje prosi.

14.10.2021. 18:11

Svijeća neba

 

Nemam sada kome pjevati o svemu,

nemam s kime sanjati o sreći.

Nemam kada osjećati slatku tremu

blaženosti kada poginjem s k Svijeći

kakvu ću pripaliti u čast i hvalu

Jednom Bogu koji pružio mi žar.

I sva braća, sestre čekat će na žalu,

prepoznat će mene i taj slavni dar.

Za sada još stojim ispred svetih vrata

kao usamljena, kao nemoćna i stara.

Poput odbačena tijela poslije rata

dižem se iz kaljuže maglovitih para

što ih sunce zubato na zalazu odnosi

iz tog mirnog dana, plodne rose Duha.

Slava Boga sa mnom se pronosi

predjelima prašnim kao zemalja suha,

žedna, bezvodna i željna mene

da naiđem češće u te puste zaborave

gdje su samotničke duše poput sjene

već izgubile i nadu, i sve vlati trave.

Kada dočekaju sutrašnje monsune,

bit će napojene sve te duše same.

Sklonit će se podno bodljikave Krune,

oko njih će pasti kišni zastor tame.

Opet pjevat ćemo Bogu o tom svemu,

zajedno prosanjati blaženstvo, sreću

čiji predokusi donose već slatku tremu.

Pred vratima Neba naći ćemo tu plamteću Svijeću

što dotiče dušu i nebo i zemlju spaja

poput uzašašća svega svijeta

prema plodnim dolinama raja.

Čekat će nas Otac, sestre i sva braća sveta.

12.10.2021. 19:59

Symbolum

Nađi se u srcu mome

i pokaži onaj tajni znak

o kojemu znamo samo ti i ja,

o kojemu ne zna svak',

samo Bog naš u punini.

Samo čekam pogled tvoj

na tu dušu u nutrini

gdje je bio Čuvar moj.

Dvije riječi o kojima sanjam

sad su zauzele jedan dvor

gdje se u tišini klanjam

i gdje muči čitav zbor.

Jedno znam, da nitko drugi

neće zauzeti počasno ti mjesto

gdje su zaštićeni lugi

koje sad ne viđam često.

Bože blagi i Marijo sveta,

podaj onu ljubav svoju

i podari orlu svega svijeta

da počasti dušu moju.

08.10.2021. 05:41

 

Verige jeseni zorne

 

Ne bih voljela da ptice umuknu

samo zbog crnoga dana, samo zbog mene

već da im životni sokovi suknu

zbog novoga doba, radi velike smjene.

Evo ih na oblačnom nebu današnjeg dana,

laste što se okupljaju na veliki podvig i boj.

Još uvijek jesen je, sad joj se tmurna pokazuje strana,

naglo se mijenja kao i beskrajan križni put moj.

Sigurno su nam sati postali dragocjeni,

a tako dugi u nevoljama sveta postojanja.

Manje je svjetla što pažnju nam plijeni,

sve više se broje daleka odstojanja.

A moje se nemirne ruke traže po kiši

dok vjetar puše, a krošnje se ljuljaju.

Lijepa si, jeseni, u mome naručju diši

da svježa se olakšanja u grudi mi šuljaju.

Donesi mi spomen i nadu razbudi,

tako se sneno povija podno strehe.

Jesam li ikada rekla da Bog još ne sudi?

I prije mraza odnesi mi grijehe,

podaj sve Kristu, o, jeseni zorna,

zvala sam Majku u pomoć, i svete

jer tako je bistra i prodorna

moć ti što pere sve obijede klete.

Eh, kako je lijepo s tobom ostarjeti,

i ne brinuti nikakve goleme brige.

Još uvijek smo tu i željna sam zrijeti

uz Krista što trga i spaja nam verige.

07.10.2021. 19:57

Svaka žrtva u Gospi vrijedi

I taj život što ga ista sudba prati,

i ta povijest svih božanskih odgovora

kao da će uvijek iz početka Duha dati,

mada kao da se nikad ništa uzvratiti ne mora,

niti prijateljstvo, niti dar, ni moć.

Svaka ptica pamti put na jug,

ali ne zna svaka letjeti kroz noć;

zato postoji na svakoj stazi neki Lug.

To je odluka nam Stvoritelja Boga.

Bog je Onaj koji nagradom uzvraća,

Krist je Sin što odavde istjera Zloga,

Marija je ona čija staza je najkraća,

čija najbrža je strelica i ruka

koja vodi blagostanju što se vijekom tu uživa.

Znaš li nešto bolje? Je li strana tebi muka?

Da li ostarjela duša nekog drugoga doziva?

Je li umiruća il' se okašnjela rađa,

duša samo Djevi prići može, inače je mrtva.

Zvijezdo jasna, tebe prati ova lađa,

s tobom, Djevo, sigurna je svaka žrtva.

05.10.2021. 20:39