Pustinjska voda života

 

Znam da morala bih naći riječ,

samo jednu, ali ne znam koju.

Ova pustinja je blijeda kao kreč,

u njoj nikad neću naći pjesmu svoju,

ali to nit' nije ono što mi srce traži.

Znam oprosti, ili molim, ili ne.

Samo ključna riječ tu pustinju mi blaži,

samo jedna riječ bi popravila sve.

Spustio si se do mene, Kriste,

Bože preveliki, jaki, slavan,

ostavio moje ruke, takve, iste.

Mislila sam, Tebi nitko nije ravan.

U tim moždanima ništa se ne mijenja,

čak i kad se molitvom utješim

jer tek tada mi poteče voda Stijenja;

nikad ništa, Marijice, ja ne riješim.

Ne znam čemu služe one suze

ili oni osmijesi, il' uspomene

koje ispod kože puze.

Samo jedna riječ bi spasila sad mene.

Spustio si se do mene, Bože,

to je ono što jedino znam.

Nitko nikada promijeniti ne može

čine koji od mene su načinili plam.

Samo da ne gorim prejako i često,

samo da mi tinja Ti ne gasiš.

Ti si Ljubav, a ja znam si mjesto:

pustinji me zoveš da me spasiš.

09.08.2021. 19:23

Danica u mojoj sobi

 

Danica silazi da nas budi

kao Nebo nad nebesima.

Niti jedna zvijezda tu ne bludi,

svaka svoju odu ima.

Vjetar jaki nosi zapovijedi

Bogu da se jutrom divi,

da Ga slavi dvor od mjedi

što pod Nebom svojim živi.

Hej, Danice, k Tebi pogled pruža

da Te obuhvati ova cijela duša

što kraj Tebe procvala je Ruža;

zbori jer Te službenica sluša.

Znam da nisi iz ovoga svijeta

i da ovoj Ruži služiš vjerno

da u Tebi bolje sva procvjeta,

da Te u tom dvoru hvali smjerno.

Milošću se vjetar kreće

sve do Ruže dvora mjedenoga

što joj lati propast neće

jer se hrani saća medenoga.

Povjetarac prvog osvitaja

budnom dušu mi nalazi

što je zakon uvriježena običaja,

da i mojoj sobici zalazi.

Danice iz nebeskoga kraja,

uzdignuti Sine mjedenoga dvora,

Ti zaštiti Ružu protiv zmaja

sada, kad joj stiže časna hora.

Sve Ti zvijezde raštrkane

slavu sjajne Milosti sad kazuju

i u Tebi slave svoje dane,

slavu Tvoju odama odrazuju.

Danica silazi što zalaza nema,

oblačnim se svodom krije.

Istočno se sunce žurno sprema

buditi taj dvor od mjedi sve to prije.

09.08.2021. 05:57

Dan vjere

Dan za danom

molitve uzlaze.

Pravom stranom

i k meni silaze.

Odgovori kasne,

zaostaju kratko.

Kristalno jasne

zna ih svatko.

A duša mi tiha,

darom zatečena.

I nema tog stiha

ljubav prorečena.

Srca su snažna

jer gore za Boga.

Volja Mu važna

za sina svoga.

I Njegov sam sin,

jedino tako

izbija se klin

što pada polako.

Uvijek je bilo

za mene i Krista

sve što se zbilo.

Zabluda čista.

I dobro je znati,

veoma sjajno,

da mogu se zvati

Njegovom tajno.

Samo je zamor

ovaj uzmak.

Daleki žamor

očekuje smak.

Ali dođe novo,

uvijek se čeka.

Duha mi slovo

nebeska rijeka.

I Majku sluša

bez otpora straha

svezana duša

sred noćna daha.

08.08.2021. 21:30

 

Slatka Duha vino

 

Dernek za dernekom,

ti koncerti ne daju mi predaha

dok živim samoću.

Proputovala sam ovom rijekom

kao jedrilica koja nema daha

kada juri noću,

dok spavaju gradovi,

dok umiru sela

i dok podižu se hajke,

odvijaju se važni radovi;

ali cvate Domovina cijela

u naručju Kristorodice Majke.

Pjevam i ne dišem,

lagano se gušim,

to je poput jarma volova.

Zapisujem, notiram, pišem,

predrasude rušim

preko ulaštenih stolova.

Duha nosim, slatka vina,

ludujem od silne sreće

i ne mogu stati.

Sa mnom stvara stečevina

koja nikad proći neće,

koja mora pjevat' znati.

Hej, da mi je tako mrijeti,

poput rose, sve u podne,

zaljubljena preko svake mjere,

u zenitu sreće zrijeti,

orisati plode blagorodne

i od Duha Sveta, i od naše vjere!

07.08.2021. 17:49

Bog u ljudskom srcu

 

Gospodine, psalmist Ti pjeva da si čovjeka načinio malo manjim od anđela, samo malo manjim od sebe, Gospodina svega.

„Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
5 pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?” Ps 8

Predodredio si čovjeka kao svoje najdivnije djelo stvaranja, Gospodine, svaku ljudsku osobu si zacrtao kao posebno i divno remek – djelo. Svaki čovjek, ikada na zemlji, u Sinu Tvome može zaista to i postati, svetac Božji.

Sigurno si znao koliko puno strpljenja Ti je potrebno za čovjeka, i to u odnosu prema onom strpljenju kojega gotovo niti jedan čovjek nema.

„Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte ih, nemojte ih proklinjati”, govorio si ljudima na razne načine, mnogo puta.

Kako da čovjek shvati da mu je to najbolje i najmudrije za njegov plodan život, za život kakvoga bi mogao imati i to upravo određeni čovjek i niti jedan drugi?

Je li to Tvoja raskoš u stvaranju, ona Tvoja rasipnost?

Da, sigurno jest.

Ti puštaš da ljudska okorjela srca propadaju sve dok ne naiđu do dna, na muke paklene i dok ne vide i ne zavape da si im Ti, Gospodine Bože, jedini spas od muka.

Ali zar je to sve?

Spas iz blata, spas od ljage, spas za novu slobodu života u novim grijesima?

Sve više sam sklona vjerovati da su mnogi ljudi potpuno nemoćni pred Tobom, a sloboda im služi samo da još više potonu. Sve češće mi izgleda da se mnogo truleži nakupi na svijetu, truleži koju se mora u peć baciti da izgori, kao u spalionici otpada, jer toliko si duhovne neplodnosti pokazao meni u životu.

Moje opraštanje, moje zajedničko i apsolutno opraštanje svima, postaje mi sumnjivo.

Evanđelist Ivan spominje da se ne mora baš za svakog čovjeka moliti; ta me riječ baca u sumnju jer živjela sam kao stari čovjek u nekim idejama o tome kako svaki čovjek ima svoju životnu priliku za dobro.

„16 Vidi li tko brata svojega
gdje čini grijeh koji nije na smrt,
neka ište i dat će mu život
– onima koji čine grijeh
što nije na smrt.
Ima grijeh što je na smrt;
za nj ne velim da moli.
17 Svaka je nepravda grijeh.
A postoji grijeh koji nije na smrt.
18 Znamo:
tko god je rođen od Boga, ne griješi;
nego Rođeni od Boga čuva ga
i Zli ga se ne dotiče. „ 1 Iv 5,16-18

I kada gledam i slušam te psovače, mnogi ne znaju što čine, uglavnom su bolesnici dok neki drugi kršćani u tim psovačima vide samo zlo i oličenje zla, bježe od njih, ali barem ih ne proklinju.

Čovjek mora biti jako svjestan što čini kada psuje i to psovanje je već okorjela navika, mnogi ne znaju uopće koliko često psuju u jednom razgovoru. To su okorjele navike, kao prvo. Morate reći da to ne želite slušati, ali ne možete ni sebi, ni psovaču puno pomoći, mada uporno tumačite kakvo si zlo čine. Često psovači jesu i tradicionalni vjernici čiji su roditelji vršili preveliki pritisak u svojoj vjeri umjesto da nauče razlikovati duha života od samoga slova koje ubija.

U tom smislu stavljam na tezulju pitanje o jednakim prilikama za sve protiv pitanja koje sve češće susrećem, a to je pitanje zloće ljudske.

Jedini si odgovor Ti, Kriste, Gospodine.

U Tebe se krstiti znači riješiti se Istočnoga grijeha, grijeha naših praroditelja po kojemu je zlo i ušlo u svijet; grijeha koji je izvor ogromne rijeke ljudskih grijeha u povijesti čovječanstva; onoga grijeha koji navodi svako ljudsko biće na zlo; grijeha koji ostavlja iza sebe nepopravljive posljedice u vremenu, u životu određenoga grešnika, naročito ako se krstio u zrelim godinama pa se prisjeća tih posljedica Istočnoga grijeha, posljedica koje su nastale kao njegovi osobni grijesi.

Mada krštenje u Katoličkoj Crkvi briše taj Istočni grijeh u čovjeku, ja, evo, i danas u promišljanju nailazim na posljedice koje su ostale u mojoj duši, na mom srcu kao tvrdokorne navike. Ne kažem da se nisam pomakla naprijed u vjerskom životu, ali napasti me vrebaju neprekidno i moram se dobro izučavati o tome kako i kada ću se othrvati napasti. Moram je predvidjeti. Spriječiti molitvom, dobrim djelima koja mi nikako ne uspijevaju kao dobra djela, izbjegavanjem svake prilike koja bi mogla donijeti napast u srce, a to znači da se u svojoj nemoći moram osamiti što opet može biti jako opasno.

„Najčešći prigovor doktrini predodređenja je da je ona nepravedna. Zašto bi Bog odabrao određene pojedince, a ne druge? Važno je zapamtiti da nitko ne zaslužuje spas. Svi smo sagriješili (Rimljanima 3:23) i svi smo vrijedni vječne kazne (Rimljanima 6:23). Kao rezultat toga, Bog bi bio savršeno pravedan i dopustio svima nama da vječnost provedemo u paklu. Međutim, Bog odlučuje spasiti neke od nas. On nije nepravedan prema onima koji nisu izabrani, jer oni primaju ono što zaslužuju. Božji odabir milosti prema nekima nije nepravedan prema drugima. Nitko ništa ne zaslužuje od Boga; stoga se nitko ne može usprotiviti ako ništa ne primi od Boga. Ilustracija bi bila čovjek koji nasumično dijeli novac petorici ljudi u gomili od dvadeset. Bi li se petnaestak ljudi koji nisu primili novac uzrujalo? Vjerojatno je tako. Imaju li oni pravo biti uzrujani? Ne, nemaju. Zašto? Jer čovjek nikome nije bio dužan novac. Jednostavno je odlučio biti milostiv prema nekima.

Riječi prevedene „predodređeno“ u gore spomenutom Svetom pismu potječu od grčke riječi proorizo, koja nosi značenje „unaprijed odrediti“, „zarediti“, „odlučiti unaprijed“. Dakle, predodređenje je Bog koji određuje da će se određene stvari dogoditi prije vremena. Što je Bog unaprijed odredio? Prema Rimljanima 8: 29-30, Bog je unaprijed odredio da će određene osobe biti prilagođene sličnosti Sina, biti pozvane, opravdane i slavljene. U biti, Bog unaprijed određuje da će određene osobe biti spašene. Brojni zapisi govore o vjernicima u Krista koji je izabran (Matej 24:22, 31; Marko 13:20, 27; Rimljanima 8:33, 9:11, 11: 5-7, 28; Efežanima 1:11; Kološanima 3:12 ; 1. Solunjanima 1: 4; 1. Timoteju 5:21; 2. Timoteju 2:10; Titu 1: 1; 1. Petru 1: 1-2, 2: 9; 2. Petru 1:10). Predodređenje je biblijski nauk da Bog u svom suverenitetu bira određene pojedince za spasenje.

Ako Bog bira tko će biti spašen, ne narušava li to našu slobodnu volju da odaberemo i vjerujemo u Krista? Biblija kaže da imamo izbor- svi koji vjeruju u Isusa Krista bit će spašeni (Ivan 3:16; Rimljanima 10: 9-10). Biblija nikada ne opisuje Boga kako odbija bilo koga tko vjeruje u njega ili odbija svakoga tko ga traži (Ponovljeni zakon 4,29). Nekako, u Božjem otajstvu, predodređenje radi ruku pod ruku s osobom koju je Bog privukao (Ivan 6:44) i vjeruje u spasenje (Rimljanima 1:16). Bog predodređuje tko će biti spašen, a mi moramo izabrati Krista kako bismo bili spašeni. Obje činjenice su podjednako istinite. Rimljanima 11:33 objavljuje: „O, dubino bogatstva mudrosti i spoznaje Božje! Kako su neistraživi njegovi sudovi i njegovi putevi izvan trasiranja!” ('gotquestions').

Ima nas raznolikih kao što je raznolik na zemlji svijet flore i faune, kao što je raznoliko nebo sa svojim svjetlilima, kao što je raznolik čitav svemir, odnosno makro i mikro kozmos.

Radosna vijest je da je Bog neke ipak, i to mnoge, predodredio za spasenje.

Tužno je što ima bezbroj milijuna ljudi kojima je Gospodin više puta dao priliku da Mu povjeruju, da se obrate od svojih zlih puteva, da im je već pripravio stanove, ali ti su Ga ljudi napustili, iznevjerili.

Odbija me kada ljudi govore: „Pazi, on ti je zao, nije dobar čovjek”.

Zar nismo svi zli? Zar nije zao koji misli da je netko zao i još upozorava druge ljude na to?!

Odakle mi možemo znati za druge: koliko su grešni, jesu li zaista tako zli kako nama izgledaju.

Po djelima, samo po njihovim djelima znamo, po plodovima.

Ako su plodovi zli, to nama ne daje pravo da se bacamo na zlikovca drvljem i kamenjem, da ga vrijeđamo, da pljujemo po njemu – to je ono što me sablažnjava često.

To može biti značajan pokazatelj neke osobe.

To može biti znak za opasnost.

Taj znak za opasnost može upućivati na dolazeće napasti.

Riječ i pojam „znak” potječe iz praslavenske riječi i pojma „znati”, odnosno lit. „žinoti” - glagol i pojam koji potječe od latinskog pojma „co-gnoscere” ili grčkog pojma „gi-gnoskein”, imenica: gnoza=znanje.

Dakle, kada ugledamo znak za opasnost, već smo svjesni i mogućnosti da ulazimo u grijeh.

Znak jest ONO ŠTO UPUĆUJE NA NEŠTO.

Za razliku od pojma „znak”, koji može predstavljati u nekim slučajevima i simboliku, stvarno značenje riječi i pojma „simbol” jest nešto sasvim drugo i potpuno drugačija dimenzija, punija i veća, dublja i šira.

Simbol jest znak koji JEST ONO ŠTO POKAZUJE.

Problematično je kada kršćani kažu da su Tijelo i Krv Kristova na oltaru „samo” simbolično kao da to nisi uistinu Ti, Kriste.

Riječ i pojam „simbol” potječu od znakovite grčke riječi „symbolon”=SIM- +ballein: bacati, pogađati (latinski „symbolo”), a znamo da su stari Grci imali simbole u obliku pločica na kojima je bila upisana obaveza i obećanje; tu bi pločicu prepolovili i polovice podijelili među sobom kao znak raspoznavanja i ugovora kojega se moraju držati pod svaku cijenu; često se to činilo prilikom rastajanja na dulje vrijeme.

U svakom slučaju simbol je velika dubina, za razliku od znaka koji, poput prometnoga znaka na cesti, može biti i pogrešan, odnosno privremeno izvan značenja(dok su radovi na cesti ili kad je izvanredno zaustavljen promet).

Tako kršćani imaju znak ribe, ali to nije vjerodostojno.

Pravi kršćanski simbol, „fuit symbolum Credo= a symbol of trust, engl.= simbol povjerenja i pouzdanja” jest CREDO – SIMBOL KRŠĆANSKE VJERE. Mi to uglavnom izgovaramo: ispovijest vjere, Vjerujem.

„Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.” 07.08.2021. 09:47

„Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju” 2 Kor 5,7

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

 

Mislio je da ću reći "Zbogom"
našem prijateljstvu, našoj nadi
kojima sam opijena kao drogom.
Ti me, Nebo, sad ukradi

da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,
da mi Te kroz dušu prostrijet'
istom nadom s onim žarom trajnim
kojim nosim svoju kostrijet.

Da mi je sad reći sve,
u Tvom praštanju još tugom zanositi
svakom notom ove krasne sne
pa da mi je slavljem zarositi.

Mislio je da ću proći pokraj njega
kao tihi lahor, kao tren,
kao pokraj lanjskog snijega,
kao uzdrhtala, blijeda sjen'.

Ti mi, Nebo, podaj tu širinu
jer ja drugo nemam, samo žuđ
da doživim srcem Ti mirinu
radi koje dragi uvijek mi je tuđ

pa da i ja opet mognem zaploviti
u toj lađi koja nema kraj,
da me mogneš dragim zakloniti
pa da gledam očiju mu sjaj.

Tada on bi mene prepoznao
kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu
i moj život tad bi stao
na tom osunčanom i Nebeskom pragu.
‎subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36

Stari žar slobode

„Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.”

Da te nemam i da nisam ovamo zavirnula,

da li pjesma ova ostala bi zabačena;

da l' bi ikad bila, da l' bi te dodirnula,

jer je meni kao draga odavno označena?

Sjećaš li se ta nebeska znaka

po kojem smo ljubav prepoznali

onih davnih dana od sunčanih zraka

kada smo se nebu odazvali?

Budi nježan, nježniji od cvijeta

da te mogu treptajem sačuvati,

i od vjetra, i od bijela svijeta;

da te mogu u slobodi zvati

jer sam zbog nje ovdje zašla,

jer tu postoji još onaj stari žar.

Za tebe sam nju pronašla,

ona je jedinstven Božji dar.

06.08.2021. 20:32