Gospodar oluje

„Žrtve Ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu,

Ti je ne bi primio.” Ps 51

Ali darove primaš ako Ti se svide.

I uzvraćaš nezamislivim izobiljem: primiš dar i načiniš od njega čudo.

I stavljaš nas, vjerne svoje, na kušnju koja je onoliko velika i jaka koliko je potrebno, o tome sam odlučuješ, ali prihvaćaš molbe za spasenje od kušnji. Ne sve, ne uvijek, ali čuješ.

Kad načiniš čudo, a uvijek činiš čudesa, može doći kušnja.

U kušnji može doći vjerska sumnja, nesigurnost od kojih naučimo puno i rastemo u vjeri.

I dođe olujno nevrijeme, i mi se prestrašimo.

Kao učenici kad si hodao po moru, kao Petar koji je poželio doći k Tebi po moru pa si mu zapovijedio da dođe. I Petar je hodio k Tebi, Kriste, hodao je po moru kao i Ti. Za olujna nevremena.

Možda da se Petar ne bi uzoholio, pustio si vjetrove i valove da haraju i Petar postade svjestan što čini i gdje se nalazi, ne gledajući i ne slušajući više Tebe, Isuse koji si ga mirno čekao. I posumnja da on to može, hodati po moru i to po takvoj oluji. I prestraši se i počne tonuti, ali se sjeti povikati Tebi, Gospodine, da ga spasiš, da ga izbaviš od nevolje velike.

Sjetio se Petar Tebe, Bože, Gospodaru neba i zemlje.

Povikao je, zadnje što je mogao učiniti i prvo što je morao pomisliti: „Spasi me, Gospodine!”

Spasi ga, Učitelju.

Učenici su valjda prestrašeno sve gledali iz barke.

Pružio si ruku i izvukao Petra, ušli ste u lađu i nevrijeme se smirilo.

Oluja je odmah prestala. Velika nagrada za malo znatiželjne i nemirne vjere i poslije velike, jake kušnje.

Uzeo si, Isuse, to zrno Petrove vjere i podario svim učenicima u lađi lekciju o sebi koja se ne zaboravlja ako čovjek uporno bdije i moli Te, razgovara s Tobom jer Ti čuješ i uslišavaš, jer si uvijek tu, Prisutni, Emanuel, Bog s nama.

Bdije se da se ne zaboravi povikati u olujama „Gospodaru oluje, spasi!”

Da to bude prva i zadnja pomisao svakoga trena. I u miru, i u nevremenu.

Jer Ti si Gospodar mira, Kriste.

Tebi je Otac dao svu vlast na nebu i na zemlji.

Ti si Gospodar sunca i mjeseca, i zvijezda.

Ti si Gospodar svemira.

Ti si Gospodar nevremena.

Ti si Gospodar oluje.

Ti si Gospodar svih rijeka i mora.

Ti si Gospodar života i smrti.

Ti si Gospodar kušnje.

03.08.2021. 20:05

Ti si, Kriste, Gospodar žrtve naše, a žrtva je naša često da bdijemo uvijek, neprekidno. To je najljepši dar što Ti ga dajemo i kojega Ti umnožavaš do beskraja, toliko da nikada ne možemo sve primiti.

Ti si Gospodar žrtve svih ljudi, za sve nas.

Ti si jedinstvena Žrtva, Ti si Dar od Boga čovjeku.

Tvoj Dar nas izbavlja od svih nevolja, od smrti.

Ti si najljepši Dar, Isuse, što ga čovjek može dobiti, imati, izmoliti kao vjeru.

„Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” Ps 51,18-19

 

Fontana Kristovoga mira

Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata

spustile su svoja nježna bijela krila

nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,

što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,

kako bi se napojiti mogle stihovima tla,

zemlje što je prahom prštila i odisala;

sve do neba čula se zemaljska molitva,

vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala

svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.

Učiti su poželjele duhom svoga mira

duhove te da sustanu svojim nasrtima,

da postave Tebe središtem svog odabira.

Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,

sada, kada stigao si iznenada vode piti;

ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,

daj im svetih muka iz kojih će izlaziti

zazivom da dođeš, željom da se krste

Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.

Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste

pa tek poslije nađu se iznenađenjem

kada vide da na rukama im samo sunce sije,

prelijeva se po prašini u obliku zrnja.

Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije

za to kraljevstvo što nosi Krunu oštra trnja.

Danima i večerima neka progovore miljem,

začuđeni Ti krasotom poput tih pastira

kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.

Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.

03.08.2021. 15:34

 

Nocturno s Blaženom Djevicom

Okrećem se k sebi, naslanjam čelo na vrhove prstiju.

Glava mi je oslonjena na moje ruke čiji su laktovi na stolu.

Zatvaram kapke, vidim odmah neku sliku kao koristan podatak.

Otvaram oči.

Idem iz početka, ulazim u sebe.

I, dok molim, činim u sebi znak evanđeoskog križa na čelu, na usnama i na srcu.

Srce jednakomjerno lupa, mirno. Skreće mi pažnju na moje disanje i prisjećam se neke pjesme, ali potom dalje molim.

„Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin je s tobom.”

Ne ulazi mi duh u srce, samo osluškujem otkucaje. Gospodin je tu,

Gospodin Isus je blizu, u mom srcu i na mojim usnama.

Svijeća treperi i spoznajem da sam otvorila oči i počela bilježiti nešto,

možda je to poezija, možda je to hrabrost, možda je to ludost.

„Evo me, evo službenice Gospodnje koja je pristigla po malo mira,

Kristovog, Tvojega mira.

Hvala Ti što si mi otpustio grijehe, što si mi pojasnio čemu služi srce i čemu služi život, moj život. Predivno je to.

I nije samo za moje spasenje.

Za neke druge ljude i tko zna zašto sve ne.

Hvala Ti, Isuse, za život. Evo, zapisujem.

Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje zemaljske, pogotovo Ti sada, nakon dugog vremena zahvaljujem na njima jer nije im bilo sa mnom lako; od prvoga trenutka, od začeća mojega.

Da nisi Ti odredio mene za sebe, niti njima ne bi dopustio da me imaju.”

Sada već u svome srcu znam da sam se okrenula svojoj najunutarnijoj dubini iz koje progovara Subzistencija, stijena kuće moje.

„ I Riječ je tijelom postala, i nastanila se među nama; i mi vidjesmo slavu Njegovu koju ima oduvijek. Da, nastanio se moj Bog u mom slabom srcu, još slabiji od mene kako bih Ga mogla neprimjetno uvijek nositi sa sobom, u sebi; i čuti Ga, osluškivati Njegove misli.

Nastanio si se, Isuse, s Ocem i Duhom Svetim, u meni, u mome tijelu, krvi i mesu, u mom čovještvu, u mojoj slabosti i grešnosti, u mojoj volji i u mojoj svetosti onoliko koliko mi tu svetost prepuštaš jer Ti si tri puta svet, Svetac Božji.

I ja sam sveta, barem u onolikoj mjeri u kojoj sam svjesna svoje grešnosti.

I Riječ prebivala u nama, vjernima od kojih mnogo njih malo i poznajem.

Jer Ti, Kriste, ne prebivaš samo, onako slab i malen, u meni već Te ima u drugim ljudima. Ima Te po svuda, ima Te među nama, u zraku kojega si nam dahnuo za život. I naše molekule se izmjenjuju u Tebi, Gospodine.

A tada si me i krstio, primio me zauvijek u svoju zaštitu i u svoje, već predodređene planove, upoznao me sa svetima i anđelima, dao mi Majku Crkve svoje i Sveto pismo.”

„Moli za nas, sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih; kako smjela molba, a tako djetinja.

O, Milosti moje duše, tako nespoznajna, tako svespoznajna, čujem Ti braću i sestre kako uzdišu u Tebi, Isuse, Bože moj!

Sada govorimo svi u Tebi, molimo Oca našega na nebesima s kojima se nalazi u našim srcima.

Konačno, Oče premili, udostoj se po velikoj, ljubaznoj Muci svoga Sina i po Njegovom križu dati nam svima ući u obećanu slavu uskrsnuća da budemo jedno u Tebi, Isuse, jedan Duh i jedno s Tobom, sveti Oče, svemogući vječni Bože.”

Polako izlazim iz sebe, iz svoga srca, iz svojih olakšanih pluća, iz dušnika jer moram vršiti volju Boga moga. Inače, što bi mi bio potreban ovaj zemaljski život u svojoj dužini.

„Zdravo, Marijo, Majko, Djevice ponizna i Milošću ispunjena,

Gospodin bio uvijek s tobom. Blagoslovljena si ti u svekolikome čovječanstvu, Kraljice neba i Grada nebeskoga. Blagoslivljala uvijeke Boga što si nam Ga isprosila.” 02.08.2021. 20:54

Milost svoju, molimo Te, Gospodine,

ulij u duše naše

da mi, koji smo po anđelovu navještenju

spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga,

po Muci Njegovoj i Križu k slavi uskrsnuća

privedeni budemo.

Po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen!

 

Radost anđela

 

Poput Vjerenice tvoje lice svijetli,

kao suza tvoja s tobom sreću dijelim.

Od Gospodina su došli osvježavajući vjetri

i uz kiše blagoslivljam bićem cijelim

onu odluku samoće sred velika zbora,

samotnicu kojoj srce uzdiše put gora;

mladenaštvo, niklo iz velika dvora,

tvoju domovinu, kamen i valovlje mora;

sretne puke i sve one što se rado smiješe,

mada u grlu im stoji kamen grubi;

sve te svete duše i one koje češće griješe,

Zaručnika Krista koji svoju Crkvu ljubi.

Sada povlačim depresiju i crne misli

jer me jednim časkom ozdravio Kralj

zbog kojega oni zlodusi su svisli,

pobjegli od ljubavi što putuje u dalj,

pobjegli od naše radosti i sreće.

Blagoslovljen Bog je naš, El Šadaj,

Gospodar nad vojskom kojoj nema veće

i nad anđelima koji radost donose u raj.

01.08.2021. 20:32

Pustinjska molitva

 

Molitva je moja da učinim korak,

da Ti pružim, Bože, jače svoje ruke

kako bih te lakše prihvatila

dok na mene pada ljubavi Ti zrak

i dok miluje me milost Muke

što me već odavno zahvatila.

Samo, ja sam grešnik i bez uvida

u otajstva Tvoje neprekidne padaline

što me ipak svu očisti od sva blata,

čak i kada duša možda ogorčeno rida

ili kada ono nestrpljenje nikako da mine

jer mi srce tako sporo otvara si vrata.

Svaka mi etapa ova duga putovanja

sve je strmija i nekako mi sve je teža

jer su to dubine koje pripadaju noći.

Ti mi, Kriste, daješ ta zemaljska ludovanja

gdje caruju svi zlodusi bez jaka veza

koji ranjavaju dušu svojom jakom moći.

Svakog dana molim za te naše spoje,

što su inače od napasti već jači,

mada ona svakog trena nadolazi drugim valima.

Sa svih mojih strana slabosti mi broje

ti rezači srca, lomitelji duša il' psovači,

susrećem ih svakodnevno na dušama palima.

Ja sam samo grešnik što se nizi,

ali zloduh želi ovu dušu da mu služi,

napada taj naizgled prelaki plijen,

bolesnika koji dane provodi u brizi,

koji gleda da si molitvu produži;

u slatkoj samoći vazda gori ovaj stijenj.

Zato sad u pustinji Te imam, Duše slatki,

mada svak' će reći da u bijegu nije spas.

Dođi, Isuse, jer Ti znaš sve moje boli.

Ti trenuci bijega, tako plodni, mada kratki,

sigurna su luka za moj svaki koban čas;

na Te čeka ova duša koja stihovima moli.

01.08.2021. 13:30

Rat sjećanja

 

Slijedom jučerašnja osvježenja

što je dalo samo nekoliko kapi,

ta sparina sa svih strana se ne mijenja;

već odavno ovdje kiša brzo hlapi.

Neki izričaji nespretna mi stiha

možda nemaju svi ista prava

da ih pjevam glasno ili iz potiha,

ali duša nemirna je i ne spava.

Prijateljstvo, jedan divan, vrijedan cvijet

kakav slabo cvate u raljama ta vremena;

ali ljubav ta je što okreće čitav svijet,

bezbroj pupoljaka što ne daju bremena.

Da li mogao bi, da l' bi ikad rekao mi

da za izvjesnu si znao moju vjernost,

prijatelju što si mnogo stekao mi,

odgovorio mi i dao mi smjernost

da bez izbora ti hrabrije pristupim?

U mom jadnom, starom kraju

držali bi takvo stihovanje glupim,

riječi koje mi bogatstvo daju.

Vjernošću mi primjernom ti odgovaraš

što je od svih mojih snaga puno veća,

svojim tako svetim srcem progovaraš

da je svako prijateljstvo sreća.

Različite sve su tako istinske dubine

svakojakih ovdje duša neponovljivih,

zato sakrivamo sami sebi vlastite nutrine

svih nam grijeha smrtnih i ljepota neodoljivih.

Nije nekad moje srce ništa znalo kao sada,

žeđah za tom postojanom ljubavlju života

da bi prestala mi i prečesta uzaludna nada,

da me napusti to ogorčenje i grehota

zbog kojih sam čeznula si daha i slobodu

i zbog kojih radije ja bijah vijekom sama.

Lažni prijatelji, to su oni koji uvijek odu;

poslije ostaje u duši sve to veća i mračnija tama.

Da l' bih mogla, da l' bih ikad priznala ti

da si janje, da si sva bez mane draga žrtva

i u sjećanje sve prijatelje da li prizvala bih,

sva vremena stara gdje je duša kao mrtva?

Sjećaš li se zadnjeg osmijeha bez tuge

kad je stigao taj čas, kada smo se rastajali?

Ljubili smo, ispred Boga nije bilo druge;

i zbog Duha ljubavi te smo se sastajali.

Vršili smo svete zapovijedi, dužnost,

onu gorko – slatku, cijelim svojim bićem,

mada nije bila neka krajnja nužnost

častiti se takvim neprovjerenim pićem

od kojega ostaje i neizbrisiv, važan trag

poput neke plodne, slatke, bolne sreće.

Kako je tvoj pogled bio jedinstveno blag!

Zbog njega još uvijek srce se okreće.

Duše Ljubavi te svete, vrata srca mog otvori

ako mi je za budućnost progledati trajno.

One predrasude tvrde snažno mi obori

staro sjećanje da postane mi tajno.

Jaki Bože, dao si mi ljubav, prijatelja, brata,

ne daj da tom novom srcu išta mi promakne.

Duše Sveti, sad pomozi otvoriti pečate i vrata

što ih sada tako teško ova duša mi pomakne.

01.08.2021. 05:46

O, Ti križu spasa

 

Sada, Kriste, još si veća moja Uzdanica,

Hridina sveg spasa i Majčina zagovora;

sad sam zavoljela nesreću života svoga.

Sad me prati samo ljubavna mi nevjerica

što se rađa uvijek u dvorani ova Zbora

jer si htio moju dušu, srce sluškinjice Boga

koje ništa mi ne vrijedi među stvorovima

jer za njih sam samo rubna beskućnica

što pameti nema, nit' okrenuti se zna.

Mada nalazi me ovaj šum u borovima,

svak bi pomislio da sam bezdušnica

koja samo nove čipke stihovima tka.

Križ Ti ljubim, Majku Djevu na tom tlu

gdje se poti krv iz tijela Tvoga ranjenoga.

Ona njeguje me i kad nisam budna,

ne da blizu tome okorjelom zlu

što me čeka da zaboravim na Krista svoga,

daje duha meni, nevina i dobroćudna.

A Ti si me tako milosrdno pogledao,

da me pažnja Tvoja do dna srca liječi,

mada mogao si i bez toga k meni doći.

Život si mi dao, iznova si sve poredao

da uz Tebe slušam borove bez riječi,

da zbog Tvoje volje i bez svoje moći

nalazim u Tvojoj sobi zaljubljeni žar.

O, Ti što ljubiš, razlijevaš se kao rijeka

kad nabuja preko mostova i mora

pa opere s mog života prašnjav gar!

Ova duša, sva u sebi, nestrpljivo čeka

da otvoriš ona svoja vrata odozgora.

31.07.2021. 18:40