Psalam 20

 

 Uslišio te Gospodin u dan nevolje,
štitilo te ime Boga Jakovljeva!
3 Poslao ti pomoć iz Svetišta,
branio te sa Siona!

4 Spomenuo se svih ti prinosnica,
bila mu mila paljenica tvoja!
5 Udijelio ti što ti srce želi,
ispunio sve namisli tvoje!

6 Radovali se tvojoj pobjedi,
u ime Boga svoga dizali stjegove!
Ispunio Gospodin svaku molbu tvoju!

7 Znam evo: Gospodin će pobjedu dati svom pomazaniku,
uslišit ga iz svetih nebesa
snagom pobjedne desnice svoje.

8 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Gospodina, Boga našega!
9 Oni posrću i padaju,
mi se držimo i stojimo.

10 Gospodine, daruj pobjedu kralju,
usliši nas u dan kad te zazovemo!

Utočište grešnika, moli za nas

 

Dozivam te preko trnja,

preko kamenih gromada,

preko rijeka, oceana, mora,

željna tvoga milostiva zrnja,

da mi zaziv ne propada,

da ne mine ova naša hora.

Do tebe ne mogu doći kletve,

ne mogu ti dodirnuti niti veze;

ipak zagovaram siromaške

jer bi tada prije stigle žetve,

brzo Mač bi pao koji reže

visovima vrhe, uzdasima daške.

Svemogući, eto, posljednje je slovo.

Bira za se skromne sve i vjerne

da Ga iz blizine slijede, prokušani

poput srebra, jači nego olovo;

bira one što su snage neizmjerne,

ali tankoćutni kao cvijetak rani.

Dižem ruke u vis pa ih sklapam,

brojim svoje grijehe, ištem srce čisto

da ne padnem nit za jedan korak.

Vičem u nebesa da ne skapam,

da ne činim ništa slično ili isto,

preuzimam na se takav život gorak.

27.07.2021. 18:22

Sigurna plovidba

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Psalam 119,105

Slabost moja već me jutrom budi,

Svemogući stoji što po vazdan radi.

Ne ometaju me neki slabi ljudi

već te riječi koje duša izvana posadi.

Molim Tebe, Bože mili, Duše, dođi,

svakog dana tražit ću Te iz početka

da mi srce samo lijepe misli rodi,

lijepe misli, nalik onima od svetka.

Inače se ne znam pokajati smjerno,

zaboravljam da si nekad slatka bol

što opominje mi ovo srce vjerno

kad iznesem zahvalnice na Tvoj stol.

Daj da budu jača jedra ova broda

od svih vjetrova što dođu iz daleka;

razjasni mi ima li tu dobra ploda,

pokaži mi sude svoga pravorijeka

dok još vrijeme moje mirno plovi

da ne bude prekasna mi luka.

Misao mi različite riječi lovi,

a mnoge su za me prava muka.

Molit ću Te drevnim molitvama,

pjevat ću Ti one psalme čiste

koji su odavno živi među nama.

Smiluj mi se, Gospodine Kriste.

Prisjeti se i ne gledaj grijehe mrtve

nego živu vjeru koja moju dušu spaja

zrakama Ti jutra od najslađe žrtve

što me vodi sigurno pred vrata raja.

27.07.2021. 07:38

 

Utjeha

Znam Te, Kriste, da ponekad šutiš,

da i mrtvi pravednici progovore

vjernoj duši što je Ti prozivaš.

Ne znam koje su Ti misli i koji Ti puti,

ali iz daljine poruke romore.

Čak iz Betlehema Ti mene dozivaš

da Te pratim, Tvoju ljubomoru burnu.

Zove li Rahela, ili David, kralj,

zove li me Tvoja sva presveta loza

koja nosila je povijest tmurnu?

Nemoćne su stope moje da odem u dalj,

da počastim gdje je od ljubavi loža

ili da proplačem neutješna.

Oprosti mi, Bože moj, i misionari,

što, po običaju, ne znam što ću

jer ja previše sam grešna

da bih progledala gdje su dari;

samo znam da ljubiti Te hoću

kao što je Jakov ljubio Rahelu.

Znaš da sam na Tvojoj strani

i da mogu uvijek biti druga žena

ako volja Ti je da me imaš cijelu,

takvu kakva jesam ja i moji dani.

Nek Rahela bude osnažena

mojom poniznom Ti naklonošću,

ljubavlju što Duhu Svetom cvjeta.

Ako, pak, je tako, puk sam vjerni

svom čeznutljivom duhovnošću.

Odgovor za mene možda zna neki poeta

ili izabranik iz naroda smjerni.

Marijice, Majko naša, slavna Tješiteljice,

znam da ti si prva Gospođa i moja,

da si mnogim naraštajem me iznjedrila

kao nedonošče, vjerna Moliteljice,

i da moje lađe nosi ljubav tvoja

da bih svakog dana prema tebi jedrila.

26.07.2021. 20:47

 

Zlatno tele

 

Nisam znala da je jutro sneno

dobar znak za mir u sjeni

i za moje drače rastepeno

što ga dan pošalje k meni

Kako otkrila bih nova stanja

koja moguća su u dnu srca,

a koja mi otvaraju znanja

iz kojih mi novo zdravlje frca

pa da nema više bodljikava praha

mog života što po svuda steže

poput onoga u grlu straha

koji nikad s molitvom ne liježe

već se drži ludilom i bunca.

Sad već mirno čekam tamu

od koje se nije oćutilo sunca,

makar me je srce ostavilo samu.

13.11.2019. 16:04

Načiniše mome srcu zlatno tele

pa pritišće odasvud me njina strava,

odmahuju rukom jer me žele,

Boga moga koji sve mi održava,

koji me od zlatne smrti budi,

ali slijepo gledaju me sresti.

Inače bi pravdu poslušali ljudi

da je ima u njihovoj svijesti.

Prašinu ću stresti sa svojih sandala

i moliti Krista, Duha da pohodi

ovu dušu što od umora je s nogu spala

da u meni ono čisto srce se porodi.

26.07.2021. 15:34

Dobro sjeme naše vjere

 

Duh će Sveti ognjem neugasivim

raspiriti nam vjeru, ljubav, nadu

kao sjeme krvno davna mučeništva.

Bog se služi navještajem neustrašivim

kakav nikad se ne klanja nekom padu

nego žrtvi Isusova apostolska učeništva.

To je dobro sjeme našega kršćanstva,

makar popadalo i uz cestu il' na kam

jer zauvijek napuni se duhovnoga mlijeka

što ga daje neuništivost božanstva,

makar svatko misli da umire posve sam,

a u stvarnosti svi žive od vijeka do vijeka.

Duhu Svetom naše vjere ne broji se količina

već kakvoća, snaga, darovano znanje

svih zemaljskih i nebeskih stvari,

mudrost, savjet i razboritost, jačina;

i duhovna hrabrost koja prati izabranje

jer Gospodin Bog je taj što sve obdari.

Nikoga ne izostavlja, svaku dušu će obići

da bi mogla svijetu svoga roda dati

od kojega svi ne žive, al' imaju spas.

To je rasplamsani oganj kojim Krist će stići

vrlo brzo na tu zemlju koja stalno pati,

to je znak da sve je bliži Kristov čas.

26.07.2021. 08:38

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27