Za nas, ljude je kršćanska, opća, univerzalna, apostolska, evanđeoska i sveta Crkva u Kristu sakrament i znak najtješnjeg sjedinjenja s Bogom.
Crkva je znak i oruđe jedinstva cijeloga ljudskog roda.
Crkva je sav Božji narod koji je tijelo Krista, raspetoga i uskrsnulog od mrtvih, Bogočovjeka Otkupitelja ljudi od grijeha i smrti. Krist je stvarno tijelo kojemu je On sam Glava toga tijela dok su vjernici i kršteni udovi toga tijela.
Krist se nalazi u vjernicima svojim i moliteljima te se služi, po njihovoj slobodnoj volji i pristanku, njihovim tijelom i duhom, njihovim umovima, rukama, nogama, sposobnostima koje im daje i njihovim talentima. U tome je tajna jedinstvenosti Crkve, ma koliko ona izgledala kao da možda nije jedinstvena. Jedan je Bog i jedno su tijelo Krist i Njegova Crkva, neodvojivo.
Krist, pravi Sin Boga, pravi Bog i pravi čovjek, onakav čovjek kakvi bi morali biti svi ljudi koji su grešnici, iako su i sveti istovremeno jer narav ljudska pada u grijehe, ali Krist, koji živi u vjernicima, svojim sjedinjenjem s njima posvećuje vjernike i njihove živote i djela; On je istinski Zaručnik svojega Naroda, svoje Crkve koja Ga iščekuje dok naviješta smrt Kristovu na otpuštenje grijeha i dok slavi Kristovo uskrsnuće i uzašašće na nebo gdje On sjedi s desne Bogu Ocu svemogućem s kojim se jedinstveno, međusobno ljubi. Sve se to događa u Bogu Duhu Svetomu što su Ga Otac i Sin poslali na zemlju, na Crkvu svoju.
Jedan je Bog, jedna je božanska narav, a tri su božanske osobe u Presvetom Trojstvu.
Bog je blizu, ali Božje misli nisu kao naše misli jer mi griješimo i nismo logični; Božji putevi nisu kao naši ljudski putevi jer mi uglavnom gledamo prema smrti dok je Bog oduvijek i zauvijek, On jednostavno Jest, postoji, prisutan je i vječan. Tko je u Bogu, prebiva u vječnosti, odnosno u raju, ali tu vječnost može izgubiti ako padne u smrtni grijeh.
Smrt, onakva otprilike kako je mi vidimo, nije kraj postojanja za većinu ljudi i za većinu vjernika Kristove Crkve, iako smrt nije kraj i za mnoge druge ljude koji se nadaju besmrtnosti.
Kod mnogih bezbožnika besmrtnost je pitanje magije i okultizma kojima se neki bave, a za koje neki nemaju vremena, ali su im misli, riječi i djela pod utjecajem magijskog i okultnoga te mnogi govore da su vjernici.
Protiv takvih smrtnih grijeha Krist je jedini lijek i spas.
U Kristu i u Kristovoj Crkvi nema niti trunka magije, magijanje i vračanje su veliki grijesi koji zaista vode đavlu. Ne u smrt već u pakao.
Naziv đavao ( grč. „diabolo” = „djelitelj”, onaj koji razdvaja ljude i svjetove, razdvaja jednoga čovjeka na više djelova pa je tako čovjek pod utjecajem grijeha sam sebi neprijatelj)znači neprijatelja koji vrši podjele među ljudima protiv jedinstva, a u Kristovoj Crkvi protiv zaručničkog sjedinjenja.
Gospodin Isus Krist jači je od svega, jači je od đavla i njegovih spletki.
Tako su i vjerni Kristovi udovi i molitelji jači u raznim napastima kao što su strahovi i sumnje kakvi spopadaju mnoge ljude i neke slabije, ali i čvrste vjernike.
Bog je nevidljiv i Bog je duhovan, On je Duh.
Čovjek, kojega stvori Bog na sliku svoju, također je duhovan, ali i tjelesan.
Bog je poslao svoga Sina, svoju Riječ koja se utjelovila po Duhu Svetomu u krilu bezgrešne Djevice Marije i postala čovjekom.
Tako je Bog omogućio ljudima da u svojoj slobodi slijede Božjega Sina i Očevu Riječ koja ih vodi ka onome spomenutom sjedinjenju s vječnim Zaručnikom.
Jedina i originalna duhovnost je duhovnost Boga, Stvoritelja svega i sviju ljudi. U toj otajstvenoj, mističnoj, tajanstvenoj i misterioznoj duhovnosti tajanstvenost pripada Bogu kojega slabo poznajemo dok smo si mi, ljudi malo bolje poznati.
Ipak, mnogi, kao što je rečeno, misle da je duhovnost lepršanje po livadama, raznoliko i duboko pa plitko disanje u nekoj vježbaonici ili da su to sve neke magične riječi i rečenice, da je to snaga ljudske volje i moć sugestije, a sve se mora intenzivno i vrlo često trenirati čitav život.
Boga se mora ljubiti i u tome je misterij.
Da bi čovjek ljubio Boga, Bog prvi u izobilju i velikom, nesebičnom naravno, predanju ljubi čovjeka, ljubi sve ljude radi čijega je spasenja od đavla otišao i u okrutnu smrt na Križu. Okrutna je smrt Kristova bila zbog toga što je na sebi nosio sve patnje svijeta, sve boli, sva magijanja, sve đavlove spletke, sve ljudske oholosti, preljube, ubojstva i svu, ali baš kompletno svu krivnju svih ljudi koji su ikada živjeli i koji žive, i onih koji će živjeti u budućnosti; apsolutno sve je svojom smrću Krist Bogočovjek otkupio od đavla i spasio za sebe, kao istinski Zaručnik svojega Naroda, svih ljudi.
Budući da Bog ljubi božanski, ostavio je čovjeku i svakom pojedincu da se sam odluči i da bira hoće li krenuti za Kristom i naučiti Ga ljubiti kako bi stigao u blaženi raj ili će se poigravati sa životom svojim i tuđim životima, s duhovnostima i magijanjima.
Boga se može upoznati i ljubiti.
Zaljubiš se u Boga već na prvi pogled: zove te prijateljem, umro je za tebe, da bi imao ti život vječni, i još ti lijepo kaže da slobodno odlučiš i da biraš hoćeš li blagoslov u životu s Bogom ili prokletstvo u odmicanju i udaljavanju od Boga; hoćeš li izabrati život ili smrt, raj ili pakao i slično.
Kristova Crkva je katolička, što znači univerzalna, opća; ona je evanđeoska i apostolska i koristi Bibliju, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, obavlja liturgiju barem svake nedjelje i za velike Blagdane (Uskrs, Duhovi, Božić, Tijelovo, Bogojavljenje, Blagovijest, Uznesenje Marijino na nebo) u kojoj se živi sakramentalnim, otajstvenim životom jer postoji sedam sakramenata: Krštenje, Potvrda, Pomirenje, Euharistija, Ženidba, Svećenički red i Bolesničko pomazanje. Svake nedjelje se slavi Uskrs kada se događa Euharistija, Žrtva i Zahvala Bogu za spasenje.
Nije potrebno intenzivno trenirati, niti imati posebne moći.
Dovoljna je slobodna odluka između blagoslova i prokletstva, između vječnoga života i smrti.
Život, dakle, biraj.
24.07.2021. 21:21
