Crne note Doma moga

 

Spremam se ka dalekome kraju,

u daljine srce sad me vuče

da odmaknem žabokrečini

za koju i lastavice ovdje znaju

što ih južinasti vjetar tuče

koji prisjeo bi čak i mutnoj mjesečini

čije tragove sam noćas nazirala

dok me crne note Doma moga

kopkale u svojoj okrutnosti

jer sam gorkom istinom ih prozivala

kojoj ne daju da viče pokraj Boga

da ju ne bi saznale te suhe kosti

što su Domovinu prejako zadužile,

sve onako, inkognito, žedne pijeteta

jer su puku oči progutale prašinu

pa su rijetke duše odano protužile

istinom što uvijek živi, tako sveta,

mada mnogi misle da su ubili i nju

te smo žrtve u tom Domu svi,

mada neki sve prikažu pred Oltarom

dok za druge igra samo ta politika

što je tako prozirna, mora se to priznati,

da se ne može to nazvati ni darom

jer zaostala je dobu neolitika.

Sveti, jaki, vječni i besmrtni Bože,

Kriste, pravi, istinski Ti Zavičaju,

Istino nad svakim zemaljskim gospodstvom,

što se drugo tvrdoj šiji učiniti može

nego da približiš sve nevine svome raju

koje spasio si već Ti svojim Prvorodstvom?

Srčana je molitva mi kao more sinje

da nas uslišavaš kao uvijek, kao svoje,

da nam predaš milosrđe na zemljicu staru

i otpustiš ove ljute kazne što nas kinje;

da obratiš ovu šaku jada, ovo milje moje,

da se obraduješ svakom prinesenom daru

što ga rijetki pojedinci iskreno prinose,

tako bespomoćni u kaljuži stare dame

koja već je senilna od silnih prohtjeva.

Spasi, dragi Kriste, od te smrtne kose

moju Domovinu, palu u tunelu tame,

počuj molbu što je vjerni narod pjeva!

21.07.2021. 11:38

Počinak u Kristu

Širiš ruke

i moliš Boga.

I za mene.

I bez buke.

I bez glasa svoga.

I dan vene.

Dušo moja,

tako sama,

tako tiha,

ljubav tvoja

kao drama

nema stiha,

al' Gospodin zbori.

Nemoj sjetna biti

jer se Boga sluša.

Srce tako lako gori,

lako mu i krvi liti

i ne da se duša.

Na tom slavlju

rekao si, Kriste, sve.

I o sreći, i o ratu,

i o zdravlju.

Čuješ zazive mi, molitve,

a prilaze i sestri ili bratu.

U Tebi mi počinak

i noć bez boja.

Duh mi tijelo, Tvoja „soma”,

Tvoj sam sretan posinak,

a Ti baština si moja

zemaljskoga Doma.

20.07.2021. 21:39

 

Trnje za svaku dušu

Dozivam te protiv savjeta i preporuka,

zovem tebe, mada mi se ne poznamo

kao što se neki drugi ljudi znaju.

Mi smo Bogu Kristu produžena ruka

i zbog Njega tugovati ne moramo

nego dat Mu počast tu, na zemlji i u raju.

Jer za sve nas Krist je pretrpio trnje

i svu Muku, i smrt za naš život izobilja.

Sveti Duh je zadobio jedan trn i za te,

da se sastavi od tvoga duha zrnje,

da se rane pretvore u dodir milja

koje kao kaplje krvi pada još i na te.

Za tebe je trnova ta kruna usječena

u moždane Boga sveta koji ljubi ljude

i prolijeva dragocjene kaplje svoje Krvi.

Da u tebi raste duša izabrana, prorečena,

da za tebe svetost i blaženstvo bude,

da ti vjera sva i ljubav zloduhe sve smrvi.

I da ne plačeš zbog Božjeg Sina

nego radi sebe, da si daješ truda

da upoznaš svoga Spasitelja krasna.

Ne da bježiš gdje je zavjetrina

već da spoznaš da je Isus rodna gruda

svakome tko tvrdi da je duša sva mu časna.

20.07.2021. 18:25 

Sin Josipa i Marije

Tvoje lice nosi mi sva lica

i sve ljude ova svijeta,

čovječanstvo u Tebi se skriva.

Ova pjesnikinja, ova neznalica

vidi da je Tvoja Duša sveta,

da na ljudima se svim otkriva.

U Tebi nalazim, Kriste, samu mene,

moje prijatelje, bližnje i sve znance.

Ti si zemljoradnik, vođa si pastira,

drvodjelja si i dijete jedinstvene žene,

ali na tom obrazu nalazim i neznance;

svi se muče, al' ne vidim tko ih dira.

Tvoja brada izudarana je vjetrovima,

nježnih crta govore mi usne Tvoje,

čvrsto, osjećajno, glasnije il' tiše.

Oči bliješte u neznanim spektrovima,

a na čelu kovrče Ti crne stoje;

među visim obrazima nos Ti ravan diše.

Tvoje tijelo čvrsta građa Adamova,

Tvoja kosa meka kao duge lasi Eve,

korak spor i nečujan u vlatima trave.

Posred čela Abrahamova je bora,

a na podlaktici dlaka ima kao pljeve,

kao tetovaža modrice ti prave.

Dlanovi Ti pravokutni, ne predugi,

mada prstima bi mogao i na vrh stropa;

naručje Ti meko kao jastuci od perja.

Mišići Ti čvrsti kao svaki drugi,

ali svaka vena izražena kao ženska stopa

kada djeva nosi krčag vode i od prosa zerja.

Na Tebi ja nikakva ne vidim znaka,

ali osjetna je snaga što iz Tebe zrači,

vidljiva je na daleko, k'o od žive vatre lati.

Oko Tebe povjetarac svježa zraka

i svaki Ti pokret nešto jako važno znači.

Kada dižeš ruke k nebu, obraćaš se Tati.

O, kada su trojica na tom Brdu bila

gdje su Ilija i Mojsije Te sreli,

tako oplemenilo se ovo tijelo!

Od sunčevih zraka nastala je glatka svila

što je lepršala kao izmaglica u dan bijeli

kojim bliještilo je čovječanstvo cijelo!

20.07.2021. 00:14

 

Prašina od zlata

Prosuo si, Kriste, prašinu od zlata

da se osipava na sva srca proročanska,

ali neke duše načiniše si dragulje.

Svima ostalima Ti otvorio si vrata

iza kojih cvate bračna sreća djevičanska,

čije lađe zadobiše more, mirno kao ulje.

Tko ne ljubi pravo viteza svog, svoju djevu,

toga protjerat će trgovi od sveta Grada,

makar mnogo ima onih koje Bog pozove,

ali malo izabranih raduje se anđeoskom pjevu;

malo ih je što posvećuje ih Tvoja nagrada.

Još je rjeđa duša što se izravno Ti odazove.

Sretan onaj koji ljubi, koji daje za badava

svoje ruke, srce i sve svoje blagodati,

darove što Ti izlijevaš duši što se preda

duhovima, anđelima iz ta Neba plava

kao da si sakupio sve svadbene lati

što ih s ruža različitih priroda poreda.

Samo čvrsto zaljubljene duše dobro znaju

kako teško čovjeku je voljeti do kraja,

ljubiti se poput nevinih stvorenja.

Samo one ljubavi Ti, Kriste, vječno traju

kojima si predao Ti mirise iz raja,

kojima si dopustio Ti oslobođenja,

kojima si dao svoje ljubavi Ti zaklon

od sve zemlje, praha, svega što je blatno;

kojima si dao proročanstva krasna.

Ako pak ne ljube Tebe i Tvoj zakon,

kako duše mogu znati što je zlatno,

što Ti je blaženstvo i sva sreća časna?

19.07.2021. 18:21

 

Srce rastanaka

U noći moga kratkog pada

pronašla sam sve ostatke

svoje nemoći i zla.

Mada tu je živjela mi nada,

mada bile su mi molbe slatke,

poklonih se teško sve do tla.

To si htio, Gospodaru moj,

da me opet nađeš samo svojom,

da me upozoriš na to odricanje

koje sam naučila uz nauk Tvoj;

da se krijepim riječju Tvojom,

da zaboravim na poricanje

ljubavi nam ljubomorne

kojom srećemo se svaki dan.

Predala sam teret što me trese,

ne bez boli jake i sumorne,

a na moje kapke nisi položio san

već si dao vjetru da mi dušu svu odnese.

Znaš da ljubim i u Tebi srce nosim,

da je Tvoje Veličanstvo moja meta

i da pjevam samo kada Ti pokreneš

nadahnuće što ga često prosim

jer Te žudim, Kriste, za sve ljude svijeta.

Strah me bilo da od mene se okreneš.

Uzmi grijehe, duh i dušu, sve,

sve to što Ti predajem za raj

da mi budeš jedino Ti lako breme.

Znam da vratit ćeš mi izobilje,

ali ponizno Te ipak molim, znaj,

da očuvaš koje nosila sam sjeme

još od dana koje si mi dao davno

da bi procvjetala ljubav rastanaka

čiji znak su ptice, skitnice, nosači

koji gledali su suze moje javno.

Sačuvaj mu život opstanaka,

a mene nek volja Tvoja svu zakvači.

U toj noći srce Ti se moje proli,

vruća ljubav Tvoj je meni dar

pa ga poput službenika štujem,

makar znaš da to sve tako jako boli,

a donosi mojoj vjeri sve to veći žar,

što mu srce nježno češće čujem.

19.07.2021. 11:35

 

Spasonosna molitva zornica

Dušo Kristova, mene si posvetila;

Tijelo Kristovo, mene si spasilo;

Krvi Kristova, mene si napojila;

Vodo iz prsiju Kristovih, mene si okupala;

Muko Kristova, mene si okrijepila.

O, dobri Isuse, Ti si me uslišio,

među rane svoje mene si sakrio.

Nisi dopustio da se odijelim od Tebe,

od neprijatelja moga Ti si me obranio.

Na času smrti moje si me pozvao

i zapovijedio mi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova. Amen.

Za sebe si me, Bože, stvorio;

za mene si Crkvu utemeljio;

da me posvetiš svećenike si dao;

da me iznova rodiš, Majci me dovede.

Da mi predaš oganj Duha, vodom si me krstio

i pomazao mi dušu sve do kostiju;

i da me probudiš, zemlju svu si prodrmao.

Glasom si mi snažnim izagnao zlo,

optužbama strašnim protjerao zmaja.

Nježnošću si svojom zazivati me naučio

Tvoje beskrajno milosrđe;

Na mene si božanske kreposti izlio,

vjeru mi pohranio u plodno tlo,

nadu mi ispisao na čelu,

zalio me svojom ljubavlju.

Talente mi bolesnoj podijelio,

liječio me strpljivo od svega;

groznicu iz mene si odagnao.

Slatkim pohvalama mene Ti si hvalio

i mišicom jakom udijelio mi vječnost.

Na divnu zemlju padoše mi konopi.

Grijehe moje si opraštao sve do sada.

Bezumlje si moje pretvorio u medne saće.

Strogom riječju si me šibao,

govorom si tvrdim gotovo me otjerao.

Blagošću si protumačio to moje izabranje

što ga predodredi prije nego što me spozna.

Tada si me pozvao po imenu,

na mekom svojem dlanu ime mi zapisao

i obećao mi opravdanje.

Blagoslovljen si, Gospodine, u vijeke!

Blagoslovljeno je Tvoje sveto Ime!

Blagoslovljen si Isuse, pravi Bože!

Blagoslovljen si, Kriste, pravi čovječe!

Blagoslovljeno je presveto ime Tvoje, Isuse!

Blagoslovljena je Tvoja, Isuse, predragocjena Krv!

Blagoslovljeno je, Isuse, Tvoje milosrdno srce!

Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen si, Duše Sveti, Utješitelju!

Blagoslovljena si, velika Bogorodice, Blažena Djevice Marijo!

Blagoslovljeno i sveto je tvoje, Marijo, bezgrešno začeće!

Blagoslovljeno je, Marijo, tvoje slavno uznesenje!

Blagoslovljeno je ime tvoje, Marijo, Djevice i Majko!

Blagoslovljen je sveti Josip, tvoj prečisti zaručnik!

Blagoslovljen si, Bože, u svojim anđelima i u svojim svetima!

Sva djela, slavite i blagoslivljajte Gospodina!

Hvalite i uzvisujte Ga dovijeka!

Hvala Ti, Gospodine!

Blagoslovljen si u srcu mome!

Slava Ocu, i Sinu,

i Duhu Svetome!

Kako bijaše na početku,

tako i sada,

i vazda,

i u vijeke vjekova!

Amen! 19.07.2021. 04:36