Trnje za svaku dušu

Dozivam te protiv savjeta i preporuka,

zovem tebe, mada mi se ne poznamo

kao što se neki drugi ljudi znaju.

Mi smo Bogu Kristu produžena ruka

i zbog Njega tugovati ne moramo

nego dat Mu počast tu, na zemlji i u raju.

Jer za sve nas Krist je pretrpio trnje

i svu Muku, i smrt za naš život izobilja.

Sveti Duh je zadobio jedan trn i za te,

da se sastavi od tvoga duha zrnje,

da se rane pretvore u dodir milja

koje kao kaplje krvi pada još i na te.

Za tebe je trnova ta kruna usječena

u moždane Boga sveta koji ljubi ljude

i prolijeva dragocjene kaplje svoje Krvi.

Da u tebi raste duša izabrana, prorečena,

da za tebe svetost i blaženstvo bude,

da ti vjera sva i ljubav zloduhe sve smrvi.

I da ne plačeš zbog Božjeg Sina

nego radi sebe, da si daješ truda

da upoznaš svoga Spasitelja krasna.

Ne da bježiš gdje je zavjetrina

već da spoznaš da je Isus rodna gruda

svakome tko tvrdi da je duša sva mu časna.

20.07.2021. 18:25 

Sin Josipa i Marije

Tvoje lice nosi mi sva lica

i sve ljude ova svijeta,

čovječanstvo u Tebi se skriva.

Ova pjesnikinja, ova neznalica

vidi da je Tvoja Duša sveta,

da na ljudima se svim otkriva.

U Tebi nalazim, Kriste, samu mene,

moje prijatelje, bližnje i sve znance.

Ti si zemljoradnik, vođa si pastira,

drvodjelja si i dijete jedinstvene žene,

ali na tom obrazu nalazim i neznance;

svi se muče, al' ne vidim tko ih dira.

Tvoja brada izudarana je vjetrovima,

nježnih crta govore mi usne Tvoje,

čvrsto, osjećajno, glasnije il' tiše.

Oči bliješte u neznanim spektrovima,

a na čelu kovrče Ti crne stoje;

među visim obrazima nos Ti ravan diše.

Tvoje tijelo čvrsta građa Adamova,

Tvoja kosa meka kao duge lasi Eve,

korak spor i nečujan u vlatima trave.

Posred čela Abrahamova je bora,

a na podlaktici dlaka ima kao pljeve,

kao tetovaža modrice ti prave.

Dlanovi Ti pravokutni, ne predugi,

mada prstima bi mogao i na vrh stropa;

naručje Ti meko kao jastuci od perja.

Mišići Ti čvrsti kao svaki drugi,

ali svaka vena izražena kao ženska stopa

kada djeva nosi krčag vode i od prosa zerja.

Na Tebi ja nikakva ne vidim znaka,

ali osjetna je snaga što iz Tebe zrači,

vidljiva je na daleko, k'o od žive vatre lati.

Oko Tebe povjetarac svježa zraka

i svaki Ti pokret nešto jako važno znači.

Kada dižeš ruke k nebu, obraćaš se Tati.

O, kada su trojica na tom Brdu bila

gdje su Ilija i Mojsije Te sreli,

tako oplemenilo se ovo tijelo!

Od sunčevih zraka nastala je glatka svila

što je lepršala kao izmaglica u dan bijeli

kojim bliještilo je čovječanstvo cijelo!

20.07.2021. 00:14

 

Prašina od zlata

Prosuo si, Kriste, prašinu od zlata

da se osipava na sva srca proročanska,

ali neke duše načiniše si dragulje.

Svima ostalima Ti otvorio si vrata

iza kojih cvate bračna sreća djevičanska,

čije lađe zadobiše more, mirno kao ulje.

Tko ne ljubi pravo viteza svog, svoju djevu,

toga protjerat će trgovi od sveta Grada,

makar mnogo ima onih koje Bog pozove,

ali malo izabranih raduje se anđeoskom pjevu;

malo ih je što posvećuje ih Tvoja nagrada.

Još je rjeđa duša što se izravno Ti odazove.

Sretan onaj koji ljubi, koji daje za badava

svoje ruke, srce i sve svoje blagodati,

darove što Ti izlijevaš duši što se preda

duhovima, anđelima iz ta Neba plava

kao da si sakupio sve svadbene lati

što ih s ruža različitih priroda poreda.

Samo čvrsto zaljubljene duše dobro znaju

kako teško čovjeku je voljeti do kraja,

ljubiti se poput nevinih stvorenja.

Samo one ljubavi Ti, Kriste, vječno traju

kojima si predao Ti mirise iz raja,

kojima si dopustio Ti oslobođenja,

kojima si dao svoje ljubavi Ti zaklon

od sve zemlje, praha, svega što je blatno;

kojima si dao proročanstva krasna.

Ako pak ne ljube Tebe i Tvoj zakon,

kako duše mogu znati što je zlatno,

što Ti je blaženstvo i sva sreća časna?

19.07.2021. 18:21

 

Srce rastanaka

U noći moga kratkog pada

pronašla sam sve ostatke

svoje nemoći i zla.

Mada tu je živjela mi nada,

mada bile su mi molbe slatke,

poklonih se teško sve do tla.

To si htio, Gospodaru moj,

da me opet nađeš samo svojom,

da me upozoriš na to odricanje

koje sam naučila uz nauk Tvoj;

da se krijepim riječju Tvojom,

da zaboravim na poricanje

ljubavi nam ljubomorne

kojom srećemo se svaki dan.

Predala sam teret što me trese,

ne bez boli jake i sumorne,

a na moje kapke nisi položio san

već si dao vjetru da mi dušu svu odnese.

Znaš da ljubim i u Tebi srce nosim,

da je Tvoje Veličanstvo moja meta

i da pjevam samo kada Ti pokreneš

nadahnuće što ga često prosim

jer Te žudim, Kriste, za sve ljude svijeta.

Strah me bilo da od mene se okreneš.

Uzmi grijehe, duh i dušu, sve,

sve to što Ti predajem za raj

da mi budeš jedino Ti lako breme.

Znam da vratit ćeš mi izobilje,

ali ponizno Te ipak molim, znaj,

da očuvaš koje nosila sam sjeme

još od dana koje si mi dao davno

da bi procvjetala ljubav rastanaka

čiji znak su ptice, skitnice, nosači

koji gledali su suze moje javno.

Sačuvaj mu život opstanaka,

a mene nek volja Tvoja svu zakvači.

U toj noći srce Ti se moje proli,

vruća ljubav Tvoj je meni dar

pa ga poput službenika štujem,

makar znaš da to sve tako jako boli,

a donosi mojoj vjeri sve to veći žar,

što mu srce nježno češće čujem.

19.07.2021. 11:35

 

Spasonosna molitva zornica

Dušo Kristova, mene si posvetila;

Tijelo Kristovo, mene si spasilo;

Krvi Kristova, mene si napojila;

Vodo iz prsiju Kristovih, mene si okupala;

Muko Kristova, mene si okrijepila.

O, dobri Isuse, Ti si me uslišio,

među rane svoje mene si sakrio.

Nisi dopustio da se odijelim od Tebe,

od neprijatelja moga Ti si me obranio.

Na času smrti moje si me pozvao

i zapovijedio mi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova. Amen.

Za sebe si me, Bože, stvorio;

za mene si Crkvu utemeljio;

da me posvetiš svećenike si dao;

da me iznova rodiš, Majci me dovede.

Da mi predaš oganj Duha, vodom si me krstio

i pomazao mi dušu sve do kostiju;

i da me probudiš, zemlju svu si prodrmao.

Glasom si mi snažnim izagnao zlo,

optužbama strašnim protjerao zmaja.

Nježnošću si svojom zazivati me naučio

Tvoje beskrajno milosrđe;

Na mene si božanske kreposti izlio,

vjeru mi pohranio u plodno tlo,

nadu mi ispisao na čelu,

zalio me svojom ljubavlju.

Talente mi bolesnoj podijelio,

liječio me strpljivo od svega;

groznicu iz mene si odagnao.

Slatkim pohvalama mene Ti si hvalio

i mišicom jakom udijelio mi vječnost.

Na divnu zemlju padoše mi konopi.

Grijehe moje si opraštao sve do sada.

Bezumlje si moje pretvorio u medne saće.

Strogom riječju si me šibao,

govorom si tvrdim gotovo me otjerao.

Blagošću si protumačio to moje izabranje

što ga predodredi prije nego što me spozna.

Tada si me pozvao po imenu,

na mekom svojem dlanu ime mi zapisao

i obećao mi opravdanje.

Blagoslovljen si, Gospodine, u vijeke!

Blagoslovljeno je Tvoje sveto Ime!

Blagoslovljen si Isuse, pravi Bože!

Blagoslovljen si, Kriste, pravi čovječe!

Blagoslovljeno je presveto ime Tvoje, Isuse!

Blagoslovljena je Tvoja, Isuse, predragocjena Krv!

Blagoslovljeno je, Isuse, Tvoje milosrdno srce!

Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen si, Duše Sveti, Utješitelju!

Blagoslovljena si, velika Bogorodice, Blažena Djevice Marijo!

Blagoslovljeno i sveto je tvoje, Marijo, bezgrešno začeće!

Blagoslovljeno je, Marijo, tvoje slavno uznesenje!

Blagoslovljeno je ime tvoje, Marijo, Djevice i Majko!

Blagoslovljen je sveti Josip, tvoj prečisti zaručnik!

Blagoslovljen si, Bože, u svojim anđelima i u svojim svetima!

Sva djela, slavite i blagoslivljajte Gospodina!

Hvalite i uzvisujte Ga dovijeka!

Hvala Ti, Gospodine!

Blagoslovljen si u srcu mome!

Slava Ocu, i Sinu,

i Duhu Svetome!

Kako bijaše na početku,

tako i sada,

i vazda,

i u vijeke vjekova!

Amen! 19.07.2021. 04:36 

Idi

Previše te imam,

a snježni oblaci samo prolaze

visoko iznad moga čela.

Samo gusti med ja primam,

a ne gledam niti staze;

u samom Bogu sam se obrela.

Previše uživam,

uspavat ću se, strah me kljuje

kao nedospjela zima kraj ognjišta.

Kao tinj u svijeći se umivam

dok Ljubav prorokuje

od zvoništa do zvoništa.

Previše smo blizu,

ja se tebe odreći neću

kao što i kapi rijetke

tako kasno ipak tu otkližu

kada vosak poplavljuje svijeću

čak na moje retke.

Voljela bih te ponekad nemati

pa tek spoznati i pridobiti,

ali još više se tebe prisjećati

ili na očigled zadrijemati

pa ti osmjeh orobiti

i pomalo smetati.

Voljela bih ponekad ispaštati

zbog svakog našeg rastanka

ili te smetnuti s uma

pa samoj sebi opraštati

do idućega sastanka,

prije svakoga šuma.

Voljela bih otputovati daleko

na neko dugo, dugo vrijeme

i gledati te posljednji put;

dozivati te planinskom jekom

dok runolisti raspršuju sjeme

kao maslačak neki koji je bio žut.

U svakom slučaju je previše

svega što se tebe tiče,

kao i tada kada si odlazio.

Ipak te očekujem još više

kao i sada kada mi srce kliče

jer si ga opet porazio.

12.12.2014. 23:38

 

Slatka tuga

Kad procuri srce, prepuno od suza,

kad navali bujica od soli,

nema bolje duši, raspukloj od bluesa,

nikad lakše riješiti se boli.

Pa nek' pukne sakriveno sve

ako može, ako smije;

pa nek' srce tanko ostane

da ga samo ljubav grije.

Slatka briga, savršeno pokajanje,

žalost, jad i tuga sjetna,

dokazi za postojanje

i da duša može biti sretna.

Samo jedno ne može se nikada,

niti s dušom ponajvećom,

ne podijeliti se kad se nada,

samovati srećom.

12. kolovoza 2018. 23:23:41