Saturday, July 17, 2021

Siromasi, carinici i gubavci


 

Kriste, i danas si me puno toga naučio.

Kada je došao Tvoj čas, kad je Tvoj Izabrani narod bio i više nego spreman za Tvoj dolazak jer su ljudi patili od hereza i krivovjerja, od nevjere i svetogrđa, od očajavanja i gubitka nade da će im njihov obećani Mesija ubrzo doći i kada su mnogi naučili tu lekciju o posluhu prema Tvojim zapovijedima jer su uvidjeli koliko su teško ispaštali zbog neposluha, Ti si se pojavio kao njihov zemaljski Učitelj.

No, samo maleni i ponizni iz naroda prihvatili su Tebe, govorili da si obećani Mesija. I među njima su mnogi otpali jer su od Mesije očekivali brza rješenja svih nevolja, magijski i silovit prodor, čarobni štapić: nahranio si gladne hodočasnike, ozdravio si bolesne od svih vrsta bolesti, izagnao si iz njih zloduhe, uskrisio si neke mrtve. Gledali su Te kao svoga Izbavitelja od svih nevolja, povjerovali da nevolja i muka više neće biti jer htjeli su Te zakraljiti protiv okupatorskih vlasti.

A Ti si im tumačio ono isto što su znali i prije, stotinama godina, da će neposluhom pasti u ropstvo; ne u ropstvo pod jarmom tuđih naroda već u ropstvo vlastitoga grijeha, to jest da su na putu za pakao gdje je plač i škrgut zubi.

Imali su Zakon, Zapovijedi Božje koje si im Ti tumačio i ponavljao. Mnogi su zbog toga otpali od Tebe. Jer nisi bio taj zamišljeni kralj.

Pratili su Te jer si činio čuda neviđena.

Tek kada si počeo s onim svojim „tvrdim” govorima, otišli su od Tebe.

Govorio si da si došao donijeti rat i razdor; da si došao rastaviti ljude; da si došao pozvati pogane koji nisu bili pripadnici Izabranog naroda; da se čovjek mora roditi iznova, od vode i Duha; da si Kruh koji je s neba sišao; da će živjeti samo oni koji jedu Tvoju krv i meso; da sve moraju prodati što imaju; da moraju nositi sa sobom svoje muke i nevolje; da Te tek tada mogu slijediti, kada ponesu barem svoje vlastite križeve, ako ne i nečije tuđe; da moraju davati sve što imaju drugima; da moraju pomagati više nego što je neophodno svakome na koga naiđu; da moraju bezbroj puta svima sve oprostiti.


Oni maleni i ponizni, siromasi i svjesni svoje grešnosti, svoje manjkavosti i nesavršenosti, svojih bolesti i nevolja, svoje socijalne ugroženosti, svojega izgubljenog osnovnog ljudskog dostojanstva, svoje nesposobnosti da se dokopaju kruha, radom ili prosjačenjem, mrzili su svoje živote i nisu svi vjerovali da su toliko zgriješili da bi zaslužili takve loše uvjete života jer vidjeli su dobro da i svi drugi slično griješe, oni koji su se držali pravednicima.

Njima si govorio da nisi došao pravednicima, nego grešnicima, a grešnici su bili još veći oni koji su govorili da su pravednici, koji su odbacili „svjesne” grešnike na margine društva i zajednice, kao gubavce.

Malenima si rekao sve: tko mrzi svoj život, zadobit će život. Govorio im da su blaženi i čuli su Te jer bili su sigurni da im donosiš oslobođenje, a ne samo Kruh života vječnoga, blaženog. Donio si im radost kakvu odavno nisu doživjeli, bio si im utjeha u žalosti takvoga života. Donio si im sud pravednosti jer si bogatima rekao ono što su svi znali, ali nitko se nije usuđivao govoriti, da su licemjeri kao što si to rekao i vjerskim i narodnim vođama. Svim tim krotkim srcima obećao si skore nebeske radosti jer su shvatili da su na dobrom putu u raj. Sve si im tumačio, vjerovali su. Znali su to u svojim dubinama i nutrini. Bili su čišći i bezazleniji od bogataša i vođa i spoznali su da si Mesija, da si Učitelj i Prorok, da ih posvećuješ, da si Sin Boga živoga.

Takvi su bili Tvoji aposotli, zvao si ih mirotvorcima, učio ih milosrđu. Kako može netko tko ništa nema biti milosrdan? Evo, ovako: vjerom svojom u Tebe, Isuse. Jer u toj vjeri čine se djela milosrdnija od obične svakodnevne milostinje: ruše se predrasude, lome se okovi nepravedni, ustraje se na tom putu vjere u Tebe, Gospodine, a time se i ukazuje spasenje jer takvi, svi ti vjerujući i aktivni sljedbenici jesu oduvijek i zauvijek progonjeni kao što si i Ti postao od kralja prognanik. A koga progone zbog Tebe, zbog Istine i Pravednosti, zbog vjere u vječni život i zbog vjere u Čovjeka koji je Božji Sin, sam Bog Otac spašava po Tebi, Kriste, po Tvojoj Muci za otkup od smrti i po Tvome uskrsnuću za opravdanje svih koji bijahu na marginama i optuženi kao nedostojni.


Puno sam naučila u svome privatnom i društvenom životu od Tebe, Isuse, i od Tvojih malenih, od Tvojih sljedbenika, od Tvojih siromaha. Spojio si me s njima u svome Duhu Svetome.

Težak je život, ma kako lijepo izgledao.

Teško je ne biti prihvaćen od ljudi kojima opraštaš.


No, u srcu stanujete Ti i Otac naš nebeski, a ne samo ti razni zarobljeni ljudi u svojim grijesima kojima oduzimaju kruh, slobodu i radost svima drugima.

Danas, kad si me pohodio, nisam kao inače pokušavala nešto učiniti ili shvatiti zašto me oslovljavaš kako bih izvršila Tvoju volju.

Pohodio si me iz ljubavi, da mi kažeš da sam Ti značajna i vrijedna, da mi želiš malo pripomoći u mnogim pitanjima i brigama. Slušala sam i ostala tako pokraj Tebe, ne čineći ništa drugo, ništa posebno da bih spoznala što očekuješ od mene. Samo smo ugodno razgovarali. Nisam baš potpuno zašutjela, ali Ti si našao načina da Te čujem i razumijem bez posebnog osluškivanja. Poput one Tvoje rođakinje koja je sjela do Tvojih skuta. Poput one dvojice na putu za Emaus. Poput siromaha.


Blaženstva

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

3»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4Blago
 ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5Blago
 krotkima:
oni
 će baštiniti zemlju!
6Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

11»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« „ Mt 5,1-12

17.07.2021. 21:03





Krila



Još uvijek promatram sjenice u letu

i zbunjeno gledam gdje se vrabac djeo;

tad utješim dušu svoju zarobljenu, spetu,

pitam samu sebe tko je otkrio mi veo.


Da te nije bilo gdje sam tražila krštenje,

pisala bih o pticama, a ne o smrti

koja mi na razne načine pokazuje zrenje.

Ima ih koji uspijevaju pogled svrti


na teme kao što je, primjerice, ptica let;

lakše je razmišljati o letenju

nego o njima koji predali su život svet,

i kako se događa smrt u htijenju.


Tko zna što bih sa sobom učinila

da me nisi poštivao pogledom strogim.

Rješavam se navike kad sam život hinila,

a da pri tome ne stradavaju mnogi.


Samo Nebo zna za sve promjene u meni,

da se moja pitanja neprekidno množe;

to je znak da nisam više u paklenoj sjeni.

Duh se rađa, novi život ispod moje kože.


Siromasi bogati su, a bogati prazni;

kakva blaga, kakve vražje trice,

skup je papir novina; naslovi razni

viču meni: živa bila, samrtnice.


Nije da sam besmrtna već vjerujem žarko

da je Isus uskrsnuo jer je tako rekao;

da ću, kad uskrsnem, u naručje jarko

uletjeti s krilima što mi ih je stekao.

srijeda, 25. travnja 2018. 17:14:41 

Najveće čudo

 


Svadba Jaganjčeva s Nebesnikom gradom

bit će fina svadba s mnogom dušom zrelom

gdje će Božja djeca pogledavati se kradom,

opečaćena za Zaručnika ljubavlju prevrelom.


Iz Njega će jarko isijavati svjetlost žrtve silne

od koje će dobro vidjeti se sva zemaljska sol

i svjetovno svjetlo kao duše mnoge i umilne,

a u veliku će radost pretvoriti se svaka bol.


Kraljica će Neba raznjedriti bezgrešne skute,

u njoj raste Žrtva, Duhom utjelovljena.

Jaganjac će tad nastupiti pred svete ćute

da bi vidjela se svaka zgrada blagoslovljena.


Kad otvori Janje knjigu Posljednjega suda,

samo onaj svoje ime tada sigurno će znati

koji hranio se Bogom, gledao Mu svaka čuda;

njegovo će ime iz te Knjige Janje pročitati.


Najveće će čudo biti silna veličina i množina

kada se okupi Grad Nebeski, najveći od svega.

Čudit će se tome mnoštvu, gozbi, izobilju Vina;

Janje će otvoriti sva srca, svaka će duša slaviti Njega.

subota, 5. svibnja 2018. 03:35:28

Bijela Katedrala

Milano by night

 

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.


Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.


I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.


Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,


tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04

Jutarnja zvijezda



Gospodine, Ti si svima ispunjenje

koje svakoj duši jedino nedostaje,

Bože dragi i Gospodstvo, Gospodaru, Divni

koji svima nosi sjedinjenje!

Ime daješ po kojemu duša postaje,

po kojem su jedno svi, oni blagi, oni kivni.


Svjetiljka si vjernom i prokletstvo srditoga,

meni duša, moje ime i osobnost

iz koje dozivam sva Tvoja imena.

Znam Ti Ime kad Te zovem „Milosrđe Boga moga”

ili kad mi daješ svu sposobnost

da Ti gledam u ljepotu kraljevskih ramena


na koja si uprtio čovječanstvo,

što ga nađe prašinom i čađom,

da ga spasiš po volji slobode.

Smrtnica sam kao ništavno prostranstvo

što ga zovem svojom lađom

i kraj mene mnogi bezimeni brode.


Dao si mi sebe, svoja svojstva!

Kako da ne poznajem Te, Biti mog čeznuća,

kako da ne hvalim svjetlo Slavna

koji savršen je u jedinstvu Trojstva?

Kako da Te zove duša umiruća,

kako da Te zove neka duša davna?


Moje Svjetlo noći i mrkline, novi Dane moj,

blagi Teretu mi lađe, Lađo moja, moj životni Plove!

Ovo srce nema dosta molitvi i zaziva!

Samo u dubinama Ti poznajem što mir je Tvoj,

Ribaru Ti, Kriste, što Ga ljudi traže i po zemlji love,

ali puno više nego nas ima Tvojih naziva.

17.07.2021. 14:57




 

Friday, July 16, 2021

Kad plaču anđeli

 


Isuse, nitko Te ne može opisati.

Ljudi traže podatke, što više podataka.

Tako se ponašaju i prema braći i sestrama. Rijetki izravno susreću jedni druge.


S Tobom, Gospodine, naučila sam činjenice o bračnom životu, o zaručničkom odnosu. Biti Tebi vjeran ne znači ne voljeti nikoga drugoga. Biti vjeran nekom čovjeku znači držati riječ, ne ogovarati ga.


Biti Tebi vjeran znači barem sjetiti se Tebe, Tvoje nazočnosti u svakom danu i noći, na svakom mjestu, naročito u srcu čovjeka.


Živi Bože srca moga, vidiš li što mi činiš?

Rastapaš mi srce da je kao pekmez.

Znam da sam umorna, ali mira nemam. Nemam ga bez razgovora s Tobom, bez molitve koja bi izvirala iz srca bez ponavljanja nekog obrasca; jedna takva molitva za svaki dan, pokraj svih drugih molitvi i djela.

Ljubit ću Te i dalje, ostati Ti vjerna, vjernija nego prije.

Voljet ću Tvoju ljepotu, obožavati Tvoju duhovitost, Tvoju spremnost i požrtvovnost, Tvoje milosrđe i Tvoju nevinost.


Ovako grešna, uvijek sam opčinjena Tvojom čistoćom, krepostima koje dijeliš, Tvojom nevinošću.


Ti ne činiš zlo, kao da stojiš negdje daleko od mene, a ipak, niti malo nisi neki pasivan Bog; Ti sve održavaš i svime upravljaš, čak i krivim crtama, pogrešnim riječima, zločinačkim djelima. Zločincima si lijek. Lašcima si grižnja savjesti koja dotiče najveće dubine duše.


Da, Ti upravljaš svime, imaš plan.

A svakodnevno Ti mi kvarimo gotovo sve Tvoje planove. Ali Ti i to već imaš u planu.


Lijep si, moj Zaručniče, Gospodine koji me zamisli i oblikova, dade mi ime koje je samo Tebi poznato. Odazivam se, a ne znam točno kako zvuči to moje ime. Znam samo da me dira tamo gdje se samo povremeno prepoznajem.

Što sam više odana Tebi, to manje znam o sebi neke uobičajene činjenice.

Sada ni moje ime više meni ne pripada kada me čovjek zazove. To može biti neka sasvim druga osoba, a ne ja. Ja sam zaista ja samo kada me Ti pozivaš ili oslovljavaš.


A ne znam opisati. Ne znam reći. Ne znam pojasniti.

Riječima koje će proći kao prah na vjetru, ja ne znam božanski jezik, ne znam riječi čistoće i nevinosti.


Nevin je onaj koji nije kriv. Na sudu to je onaj koji nije počinio zločin za koji ga optužuju. Takav se mora obraniti od optužbi. Mora dokazati svoju nevinost.

Kao da dokazuje da nije vinovnik u zločinu, da je čist od zločinačkog djela, da su mu čiste ruke od toga, da nije okrvavio ruke.


Nevinost je Tvoja, Isuse, takva da nikada nisi, niti nećeš okrvaviti svoje ruke i svoje srce.


A Tvoje su ruke krvave od Križa.

Tvoje je srce krvavo od Koplja.

S Tvoga čela, nevinog čela, slijevaju se potoci Tvoje krvi od trnove Krune.


Ali Ti si takav, krvav od zločina, ali čist, nevin, nisi vinovnik u tom zločinu gdje su Te osudili i nad Tobom izvršili kaznu presude.

Ti nisi kriv, nisi učinio ništa, nikada ništa što ne bi bilo dobro, lijepo i spasonosno.

Štoviše, iz Tvoga krvavog srca teče voda života, plodna, bistra i čista voda koja pere i čisti sve.


Ti ne moraš dokazivati nikome da nisi počinio nikakvo zlodjelo.

Ti se ne moraš obraniti na sudu.

Ti jedini možeš činiti ono što činiš jer si Bog i Gospodar koji ljubi i daje samo život, zdravlje, sreću i mir.


Tvoja nevinost je tako superiorna.


Voda i krv iz Tvoga srca nemaju nikakve veze s presudom i izvršenjem kazne nad Tobom, Isuse.

Jer Ti si to već imao u planu.

Znao si da će se ispuniti Pisma.

Znao si da mnogi ljudi pate, znao si da će Tebe jako boljeti.

Jer nevjera ljudi jako boli, ali još više boli kada se netko ne da spasiti, kada se izgubi.

Znao si da će Tvoja Muka biti veća od svih patnji svih ljudi.


Ipak, imao si u planu spasiti ta izgubljena stvorenja.


Oprostiti.


Kad se puno toga oprašta, i Nebo plače i anđeli nebeski, zajedno s Tobom, Srce milosrdno.


Srce nevino, ne znaju što propuštaju.


Ti ne znaš učiniti zločin.

Ali znaš upravljati i sve posvetiti, to jest preokrenuti na dobro.


Vrlo jednostavno: strpljivo čekati da Te zazovu iz ponora paklenih, da Te zamole da ih oslobodiš, da ih spasiš, to je Tvoj plan, Isuse, plan Onoga koji ne čini zlo. 16.07.2021. 22:24


Blagoslovljen Bog i Otac *
    Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
    svakim blagoslovom duhovnim *
    u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra 
    prije postanka svijeta *
    da budemo sveti i neporočni pred njim:
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
    za sebe po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
    na hvalu slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome 
    u kome, njegovom krvlju, *
    imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
    po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *
   zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem.

Obznanivši nam otajstvo svoje volje *
    po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
    da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
    sve - na nebesima i na zemlji. Ef 1,3-10

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
 †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.























Getsemanski ptići



Za tebe još imam zlatna sjaja,

to su ovi časi kada počinjem bdijenje

jer često u životu pokrećem se s kraja

na kojemu svi spavaju, a moje gori stijenje.


I ti sa mnom želiš biti budan,

stojiš podalje od mojih apstrakcija

da ti zaziv ne bi bio uzaludan

i da spremno mene spasi tvoja akcija.


Takvoga prijatelja nitko nema

jer ti imaš svoje više razloge

pripaziti što se sprema

dok ja sanjam naše dijaloge.


Uvijek meni uskačeš u govore,

točno tada kada mene odvede poganstvo

u ponore grijeha ili zablude me more,

i tada činiš duhu mome prostranstvo.


Nema većega služenja

nego živjeti za nekoga;

podijeliti zaduženja

razkrinkati prijekoga,


otkriti s lica raznih vela

i onda još i život položiti

tamo gdje je ovčica bijela,

njoj se jednoj sav podložiti.


Znam da smiješ puno toga

što je meni nedostupno;

znam da bdiješ pokraj Boga

i da služiš pučje grupno,


da si svima odan kvalitetno

jer si anđeo povlašteni;

da ti sude za sve štetno,

makar činiš rad pošteni.


Ipak ti prilazim vrlo često

jer si mene na to navikao,

još odonda kad sam vješto

čula kad si šaptom povikao


da si prepoznao moju slutnju:

kad si pogledom me milovao

makar slušala sam Boga ljutnju;

kad si ponudi se smilovao


da te ljubim, tek onako,

pa si, naravno, uzvratio.

Sasvim izvjesno i polako,

ti si za mene prepatio


mnoštvo sitne zlobe i pakosti,

moje razne uvrede i grubosti.

Strpljiv bio si u mojoj mlakosti,

podnašao si razne gluposti


samo zato da mi vjeran budeš

koja sigurno sam bila kriva,

kamenovala oko sebe ljude,

a ti dao si da hodim živa


i još mi pustio si svježa zraka

da se moje tinje može rasplamsati.

Mogla sam te baciti u ponor mraka.

Mogla sam se umisliti, razsanjati.


Ti si meni bio izazov za razum

koji ludio je, a žeđao strašno.

Ipak s tobom sklopila sam sporazum

da ću vjerna biti do kraja i strasno.


Znam da tu si, pokraj mene

kada želim bdijenju prići

jer sam uvijek dio tvoje sjene,

a ti bdiješ kao getsemanski ptići,


to su oni anđeli u masliniku;

oni plamte iznad nas.

Ja se pretvaram u tvoju sliku

jer mi jamčiš vječni spas;


i da ne želim, to se mora tako,

da te ne ljubim, ljubila bih te.

Da te ne tražim za bdijenje svako

i da nisi anđeo, izgubila bih te.

13.04.2014. 00:49


 

Popular posts