Gdje su ta Vrata

 

Bogočovjek Isus, naš pravi Bog i Gospodin i pravi Čovjek u svome božanskome savršenstvu, koje su ljudi odavno izgubili, razapet je u prostoru i vremenu; zakucan je na Križ, prilijepljen neodvojivo od drveta Križa kakvim ljudi označavaju prostor i vrijeme; prikucan je četirima čavlima za istok i zapad, za sjever i jug, u visinu i nizinu, u širinu i dubinu.

Proboden je kopljem dijagonalno preko Križa, preko svega prostora i svega vremena; proboden je kroz sredinu Križa gdje se susreću, ali i razilaze, sve dimenzije, ikada nastale. To je susret prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, susret koji neprekidno čini posadašnjenje za svaku ljudsku dušu.

Srce je Isusovo ono koje Isusa kao jedina Vrata otvara ljudima, svojim ovcama koje poznaju Njegov glas i koje sam Bog poznaje. Dušama se ta Vrata otvaraju kroz vodu i Krv, odnosno u sakramentalnoj Crkvi Kristovoj u Duhu Svetome kojega je primila. U tom Duhu Svetome Crkva je primila razapeto Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista koji je središte svoje Crkve, Glava, Svetohranište, Presveti Oltarski Sakrament, Euharistija.

Poznavati Boga ne znači pitati nekoga zašto Bog čini ili ne čini nešto, čak niti postavljati ta pitanja u sebi i za sebe. Poznavanje Boga je uspostavljanje odnosa s Njim po Kristu, veza, relacija između ljudskoga srca i milosrdnoga Srca Isusova.

Vjerovati da Boga ima i vjerovati u Boga nije dovoljno za spasenje ljudske duše kao što nije dovoljno činiti milosrđe, dobra djela, prinositi žrtve na Oltar, izmoliti nekoliko dugačkih molitvi. Sve to je potrebno kao što je potrebna i vjera. Potrebno je poznavati Sveto pismo.

Duša ljudska mora dati sebe Kristu kao što je Bog Otac dao sebe u Sinu svim ljudima o čemu nam jasno govori Križ Kristov.

Potrebno je ljubiti ljude, prijatelje i neprijatelje, opraštati, biti mirotvorac, izmiriti se s braćom i sestrama, naviještati svojim životom i svjedočiti nebeski život u Kristu.

Premilosrdno Srce Isusovo nalazi se na Križu tamo gdje se susreću nebo - vertikala i zemlja - horizontala postojanja. Proći kroz Vrata neba nekome čovjeku sa zemlje koji se želi spasiti znači proći svim srcem svojim, svojim središtem i svojom srži kroz Srce Isusovo; pustiti Isusa u svoje srce, u svoje tijelo i u čitavoga sebe pa takav ući u Isusovo Srce, probodeno kopljem kao da je to koplje netko htio zakucati na sred Križa.

Potrebno je izmiriti se često s Bogom kojega vrijeđamo neprekidno i slaviti Euharistiju jer u njoj je Srce Isusovo na Križu. Vjerovati u Uskrsnuće nije dovoljno, potrebno je vjerovati u Križ, u Muku i smrt koje slijedi uskrsnuće Isusovo i Njegovo uzašašće na nebo. Da se uskrsli Isus nije pokazao mnogim učenicima, kako bismo znali da je uzašao i sjedi s desne Ocu na prijestolju slave svoje?

Da Isus nije teško umirao, izbičevan i okrunjen trnovom krunom, razapet i prikucan na Križ, kako bismo znali da je zaista umro?

Da nije zaista umro, kako bismo znali da je treći dan uskrsnuo od mrtvih?

„Isus – Dobri pastir

»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. 2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7 Stoga im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je
i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.” Iv 10, 1-15

Srce Isusovo ulazi izravno u dušu čovjeka kroz otvorena, glavna i najvažnija vrata neke duše – kroz samu srž, bit i identitet – kroz srce ljudsko. Čovjek mora dati Isusu sve. Isus posvećuje duše, uzvraća izobiljem. 14.07.2021. 23:15

„Ako danas glas Mu čujete, ne budite srca tvrda.” Ps 95

Otvorite srce,

istovarite sve što u srcu nosite.

Predajte se u život vječni.

Vjerski život

Hodaš li po uzburkanom moru,

najmanja te sumnja baca u te vale,

a ti vapiš probuditi Uskrsnu zoru,

ruke što su tebi vječni život dale

da te spase, da te uzmu u naručje svoje.

Snažna koncentracija mesa tvoga, tvoje krvi,

koja prati Kristu sve molitve tvoje,

vrlo brzo svaku sumnju smrvi,

ali živi Bog je ono što te nosi,

što te drži kao pramac jedrenjaka

da te more ne oskvrne, da te ne pokosi

i ne može ti ništa ta oluja svaka.

To ti more sebičnost je teška

koja vlada kao zloduh svijeta

koji tvrdi da je nesebičnost greška,

da je ljubav samo riječ poeta.

Tvoje stope preko mržnje lete

da se ne umore, ne dodiruju ni kap,

ne znaju o smrti, kao neko dijete,

dok se ona pretvara u prazan hlap.

14.07.2021. 18:58

 

Gospodar noćne smjene

 

Sporo valjaju se oblaci od juga,

teška pritišće sparina, omara i žega;

povjetarca nema, negdje sada stoji

kao da će poći ako pojavi se duga,

nakon kiše ili pljuska, poslije svega

što se jutros kao loše vrijeme broji.

Plamen one noćne svijeće dočekao zoru,

anđeo me čuvar sred nesvijesti trome

budio uz Duha stihom voljenim i starim

da usidrim lađe na tom olujnome moru

gdje se snovima već tako lako slome

kao da ja, uspavana, ni za što ne marim.

Hvala, Gospodaru mora, sunca i te kiše

koja strpljivo se čeka i bez puna daha;

hvala Tebi, Bože noćne smjene

i tog dana koji lađe moje njiše.

Kad si snovima mi zapjevao, ustadoh bez straha

da dočekam blagoslove te zemaljske mijene

jer si, kao prvo, moj Gospodin, Kriste.

Znam da znat ću zašto pjevali su snovi,

znam da već sam zakasnila,

da mi molitvene ruke možda nisu čiste

što ih uzdižu mi usporeni retci ovi

da bih dar od Duha zadobila.

Hvala, Gospodaru moje duše koja sanja

i koja se pjevajući već na javu budi;

želim primiti od Tebe križ u malenosti,

mada ne znam kakva li imanja

stekne srce što od ljubavi sad ludi,

Tebi pjeva da Te slavi sve do vječnosti.

14.07.2021. 06:07

Vruća zemlja

Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,

one teško se probijaju u svijesti

što je tako prizemna u tjelesnoj težini,

mada duša poput vruće zemlje hlapi,

kao da će buknuti ili se istresti,

sve na ovoj stojećoj žežini.

Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru

uskiptjela znanja Pisma koje vrije;

Ti mi otkri svoje Duše žar

što raspiri utrnulu ljubav, vjeru

i svu nadu što se dugo krije

gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.

Nakon uspavanog dugog dana

što ga mjerim u dekadama,

evo sada otkrivenja krasnih

dok sazrijeva nada razuzdana

što je krotim još od Adama.

Eto meni Tvojih znaka jasnih.

Strahovi me vežu da ja neću proći

kroz ušice igle poput kakva bogataša,

nerazumna ovisnika svojoj veličini,

nego ova nada da će meni glave doći.

Srce moje Majci rodnoj sve iznaša

da ne ostaviš me toj pličini.

Opet Anđela Ti tražim Tvoga

koji zna za mene po tom kroku

kojim obilazim da dosadim.

Neka spusti na me Duha utješnoga,

da mi jakosti u skorom roku

da se Tebi klanjam, da se iznenadim.

13.07.2021. 19:42

Mati svetih

Čekat ću te, jeseni silovita,

pokraj Djeve, Majke što me vodi

da ti nađem te vjetrove duha,

da se nađem podučena, sita

njenih zagovora kojima me rodi

da bih ojačala s česticama Kruha,

Sina velikoga što je sišao da služi.

Mene dozvao je iz divljina

da joj priđem u svim nevoljama smjerno,

da prepoznam Krista koji me zaduži

darovima nebeskih daljina,

darove da nosim s ljubavlju i vjerno.

Bijah tako ponosna i svoja,

makar nesreće su popadale mi na prag;

mišljah sad ću otići zauvijek.

Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,

dovede me na Tvoj sveti trag

da se prignem, da izmolim lijek.

Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,

častiti je od ganuća i od hvale

jer Te daje u svem izobilju

kojim njeguje me da bih više dati,

da bi želje moje sve postale male,

neznatne u mojem žilju

kako bih se napunila Milosti više.

Bijah velika i gorda onih dana,

a sada se sakrivam od krimena

jer mi sveti govore najtiše

pa da čujem jauk Tvojih rana

i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.

12.07.2021. 20:44

 

Nada svih života

 

Istina je uvijek bila,

a kasno mi u dubine stigla,

tamo gdje se uzrok rodi,

svih života nada gdje proklija.

Kasno duša se pridigla

da je stara Istina oplodi.

Tamo gdje se Istina pojavila,

Ljubav začela se kao bisernica,

čvrsto prilijepljena majčinstvu i Bogu.

Istina ju blagoslovom pozdravila

poput oca čija rastvori se sjenica

da u Ljubavi se sklonit mogu.

Ljubav kad je govorila,

Istina je pratila u korak.

Kad je Ljubav prosipala sjeme,

Istina je prozborila

o tom Križu što je teret gorak,

a u teškoj duši tako lako breme.

Zajedno su otvorile put,

put u razum, osmijeh i u osjećaje

te ja spoznah životvorstvo Duha.

Oslobodili mi život, nekada i krut,

novi život koji oganj srca obećaje

kada blaguje se od Života Kruha,

kada ispije se kalež Duhovnoga Pića.

Stvarno, Ljubav ta je vječna, istinita,

sva u raskošnome neviđenu cvatu.

Stvarno, Istina je vječna Ljubav bića,

uz nju duša spoznaje, ako i ne pita,

u svakom trenutku, u svakome satu.

12.07.2021. 13:54

Dašak istine

 

Poziv Tvoj ne odaje se uvijek jasno,

ponekad ne želim čuti istiniti sklad;

nemam hrabrosti za čuđenje krasno

jer propadam u zemaljski jad.

Izvan moje ljudske naravi od blata

stoji onaj čisti i logičan red

i početak svakog obrambenog rata.

Protiv zloduha je jači vječnosti slijed.

Često mislim da već ludim jer Te slijedim

kao slijepi stvor što kroči smjelo oko jame,

a tek tada mi pokažeš da Ti neizmjerno vrijedim,

da me čekaš u toj vjeri koja izlazi iz tame.

Sve što mome srcu tako teško pada

prihvaćam zahvalnošću poraženog roba

kojega odbaciš u divljinu izvan grada,

a tek tada vidim da si me izbavio iz groba.

Velika je hrabrost potrebna za vjeru

jer si često neopipljiv, jer si samo blagi sjet

u tom Duhu što ga ne daješ na mjeru.

Samo dašak istine me čuva za taj let,

malo prikupljenog razuma od naklonosti

što je gajim da bih ljubav Tvoju takla,

spasonosno povjerenje u toj sklonosti

koja neumoljivo me gura smjerom pakla.

Toga dana kad si odlazio daleko do zvijezda,

samo ljubav me je čuvala od beznađa i očaja,

ljubav duše koja nije znala ima li tu gnijezda,

u tom Duhu koji izvjesno me vodi putem raja.

Tada spoznala sam tajnu Uskrsnuća

kada svaka duša se presvlači;

Tvoja ljubav zauzima mjesto grijeha umiruća

i u Tebi, Kriste, nađem oslonac najjači.

11.07.2021. 04:31