Jaka krila

 

Budna sam te sanjala

kao pticu polomljena krila

koja tražila je samo žar

da bi Ljubavi se klanjala.

Nisam zbog nje suze lila

jer to ne bi za nju bio dar.

Ostala je malo usamljena,

sve su laste pobjegle u gnijezda,

mada one jako dobro pamte.

Streha bila mi zatamnjena,

a na svodu samo žarka zvijezda

iza koje sva nebesa plamte

poput obećanja, promaknuća

što je dočekalo mnoge zore.

Pustila sam ranjenicu ispod jedra

da je krijepi vjetar porinuća,

da joj krila od sveg žara ne izgore

što je pao u njezina njedra.

Da ti srce časna Ljubav grije,

da ti nevinost je nadaleko slavna,

to su činjenice stare kao kamen

što ga moja duša rashladila nije

jer to krunica je moja davna

koja, kao ptica, traži ruku mojih plamen.

Kad zacijeli svaka rana,

to će biti radostan mi čas,

neću više u daljine putovati.

Voljela bih ovih dana

ponuditi sretan spas,

ptičicama jaka krila dati.

05.07.2021. 11:28

Srčani proces

Sjećanje mi kapne poput daška ljeta

što ga teško dočekati da zapiri

sred tog bezumlja od boli i sparina,

ali rastanci su nužni i bol je sveta

kada srce spozna da se s Kristom miri

radi ljubavi Mu koja zove svoga sina.

Tada vidi kako patnja djelotvorno blaži

sva ta pitanja života koji bezuman je dijelom

zbog gluhoće i sljepoće, i zbog velikoga pada.

Malo patnje, malo boli život je najdraži,

znam da vječnosti postojim dušom svom i tijelom,

u sigurnosti se utapaju sva mi vjera i sva nada.

Zbog te ljetne žege čovjek se promijeni,

srce se rastopi da bi prekaljeno bilo,

poslije nikad više nije ono isto.

Blagoslov i križ dobivaju na cijeni,

jer je Uskrsnuće ono što se zbilo

da bi postalo to srce kao zlato čisto.

05.07.2021. 04:21 

Duša i ja

 

Bog je tajna svima,

Presveto Otajstvo biti,

a duša je kao svi,

ne zna kada Boga ima.

Dušu ne prestajem piti,

stavovi mi ponizni.

Ovaj naslov može samo

odvući me u pličine

raznih grijeha i krimena,

a kad nisam tamo

gdje su duhovne visine,

gubim od svog imena.

Zato, dušo, ti mene povuci,

moju tamnu stranu,

moje mračne česti

da me ne vide ti vuci

što izmiču bijelom danu

kada dođu piti, jesti.

Spašavaj me, dušo moja,

i dozovi Anđela čuvara

da mi čuje vapaj tijela,

mojih kostiju, ti, srži kroja

što ga nosiš poput dara

da bih bila potpuna i cijela.

Da bih bila svoja

i u dragom Bogu

da bih mogla počinuti;

da sam sjena tvoja

što mi leži tu, do nogu,

da bih vrata otvoriti

ili se provući

poput spašenice jadne

sve do milosrđa bajna

što bi me povući

iz tih ralja zvijeri gladne,

da ja budem kao Milost sjajna.

04.07.2021. 19:32

Čisto srce, novi duh

 

Milost Tvoja, Kriste, pada na me

kada god na riječ Ti pogled skrenem,

kapljicama nježnima me obasipa.

Lijepi stan si pripravio za me

kao da sam nikla da Ti ne uvenem;

svaka riječ mi kao blagi miris lipa,

svaki slog u meni novo biće stvara

kada hvalim, slavim Ime Tvoje sjajno,

kad Te blagoslivljam, Uzdanicu svoju,

Kralja koji ne uskraćuje nebeskih dara

koji padaju na moju dušu sasvim tajno

kada milost pijem, kada primam kaplju Tvoju

od koje se srce moje blaži, pere, čisti,

makar i kroz oganj često moram proći

da me osposobiš da Ti ljubav primam.

Tvoja riječ je uvijek tu, Ti si uvijek isti,

a srce i duša moja čeznu bliže doći

kao da još više milosti Ti oduzimam.

To u duhu hranim Ti se Tijelom,

blagoslovljen budi, Bože sveti, moj

koji dolaziš me spasiti na Drvlju

svoga križa najfinijim jelom;

to je Tebi čistih srca velik broj

što si oprao ih svojom Krvlju. 

04.07.2021. 08:

Jedinstveni dar

U ljubavi ti prema snažnom Bogu

vidim koliko Ga štuješ,

kako svake noći se posvetiš,

kako njeguješ u duhu svome slogu,

kako druge ljubavi ti čuješ,

kako svakog dana ih posrećiš.

Koliko je samo dobre ljudske strasti

usmjereno svakom zarezu u Zakonu

što za prijatelja traži sve,

sve što ne može se obuhvatiti u časti,

sve što ne može se vidjeti u zaklonu

što ga čini Hrid od vjere te.

Ljubavi te tvoje i ja ljubim, to je važno,

kada Krist mi spusti milosrđe svoje

da u slavljenu ti Boga dušu gledam,

tako zaljubljenu i odanu snažno

kao što je ljubav duše moje

koju rijetko odajem i predam.

Poći ćemo zajedništvom, dostojanstvom

i bez držanja revera il' za ruke

slavnim hodom prema tom Oltaru

koji spaja nas sa ljubavnim prostranstvom

na tom Križu sveopćemu svoje Muke

da nam vatra ljubavi se pokloni tom daru. 

04.07.2021. 00:49 

Život u kraljevstvu nebeskom

 

Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?

Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?

Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.

Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?

Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?

Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.

Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?

Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?

Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?

Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?

Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?

Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28

Svjetlo nevjernoga Tome apostola

 

Zašto nam je nevjera svetoga Tome značajna?

Sveti Toma je bio apostol Isusov. Znao je za Gospodina Boga, ali kada je upoznao Isusa, kojega je i dodirivao, i gledao, i slušao svakodnevno tri godine, povjerovao je u Mesiju, Sina Boga živoga. Dušom i srcem, tijelom i pameću vjerovao je da je Gospodin Isus pravi i jedini Bog.

Na svoj način gledao je činjenicu da je Bog svet, da je Bog vječan i da je Bog došao kao Čovjek, u tijelu, nalik ljudima.

Vjera Tomina je bila primjerno oduševljena vjera u Gospodina Isusa. Za njega zaista nije bilo granice između života i smrti, pokraj Isusa je živio u kraljevstvu nebeskom, živio je vječnost. Vjerovao je da je konačni dolazak Mesije kraj onakvoga nepravednoga svijeta kakvoga je poznavao. Bio je pripravan umirati s Isusom kao što je s Njim i živio. Jednostavno, u toj vjeri Toma je znao da ga ništa od Gospodina više rastaviti ne može.

Smrt Boga i Čovjeka Isusa Krista je Tomi, kao i svim ostalim apostolima, bila jedan veliki šok i ogroman stres s kojim se svatko nosio na svoj način.

Možda je nevjerni Toma razmišljao ovako: „Gledao sam Gospodina i slušao Ga godinama, bio je pored mene, sa mnom, bio je u tijelu, a sada kažu da je nestao iz groba u koji su Ga položili. Je li nas Gospodin ostavio same? Jesu li Ga ukrali, Njegovo tijelo? Ne znam, ali znam s kime sam živio tri godine svakoga dana i svake noći. Bilo bi pravedno da mi barem kaže gdje je, da mi dopusti da Ga vidim i čujem, a ne da nestane bez znaka, bez objašnjenja.”

Nevjerni Toma nije toliko bio nevjeran koliko je bio zbunjen, razočaran, ogorčen ponašanjem svoga Boga prema njemu, Tomi kojeg je izabrao za jednoga od apostola. Toma nije možda u šoku ni promišljao da Gospodin nije bio u tijelu prije, stotinama godina prije i da je došao iznenada do svojih apostola s kojima je provodio svoje sveto vrijeme.

Nije li to razumljivo, prijatelj vam nestane bez riječi iako zna da možda niste dobro shvatili kada je tumačio što će se zbiti.

I evo, aposotli dolaze Tomi da mu kažu da su vidjeli Gospodina živa i da je uskrsnuo.

Zašto se nije pokazao svima zajedno, zašto Isus nije izabrao trenutak kada je i Toma prisutan? Evo još jednog razloga više da Toma postane ogorčen, tužan i – nevjeran. Jer u takvoga Gospodina možda nije želio vjerovati: u Gospodina s kojim je bio jedno, a koji ga tako grubo zanemaruje.

Možda upravo zbog toga da Tomi preda lekciju iz vjere i povjerenja, Gospodin Isus ga, naravno, svjesno i namjerno ostavlja zbunjenoga kako bi Toma u živo spoznao da je važnija vjera i ljubav od gledanja u nekoga i zajedničkoga života s nekim.

Sljedeće nedjelje pokaže se Gospodin svima pa i nevjernome Tomi koji odmah pade pred Isusa kad ga ugleda, govoreći: „Gospodin moj i Bog moj!” Toliko Ga je želio vidjeti, toliko je želio vjerovati da je Gospodin kojega tako dobro poznaje zaista uskrsnuo.

I tada je apostol Toma primio važnu lekciju: „Povjerovao si jer si me vidio. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.” Naravno, Gospodin je prosvijetlio svetoga Tomu kao i sve svoje učenike, svakoga na svoj način. 02.07.2021. 20:11