Božja punomoć

 

Isuse, rekao si apostolima i svim svojim sljedbenicima: „Udarit će Pastira i svi će se razbježati”.

Kada vukovi navale, kad se došuljaju do stada, poubijaju pse čuvare i navale na ovce, niti jedan pastir neće otići u borbu s vukovima. Ti si se, Kriste, vukovima predao. Izašao si pred stado i predao sebe da obraniš svaku ovčicu, i jarce, i ovnove. Nikome nije život nastradao, stado je ostalo, obranjeno, čitavo.

Zato Te je i poslao Otac naš na nebesima. Poslao Te je na zemlju, među ljude, kao Pastira svojih stada koja si nekada vodio pustinjom, nosio ih u svome naručju, doveo ih k izvoru vode, okupljao svoje raspršene ovce, sabirao ih u jedno te je svaka ovca stada Tvoga bila sigurna i nikada je nije napadao strah jer Otac je bio uvijek prisutan i milosrdan.

Mnogim je pastirima povjeravao Otac svoja stada, čak su se i kraljevi nazivali pastirima naroda Božjega jer je taj naslov pridržan Davidu, istinskom i kraljevskom pastiru, kao eshatološka nada, kao obećanje za budućnost naroda, kao proročanstvo onoga što ima doći i što stado Božje može očekivati.

Niti jedan se pastir nije našao tako postojanim i sigurnim pastirom koji bi se klanjao Gospodinu Bogu i vjerno vršio volju Boga koji ga je poslao da vodi i čuva narod. Morao je jednom doći istinski Pastir i Kralj, poput Davida, ali bez ijednoga grijeha.

Pastirski život je bio život „malenih ljudi”. Oni su bili izjednačavani s lopovima, bludnicima i ubojicama. Ipak je narodu i dalje bila pred očima uspomena na proročanstvo o Pastiru koji ima doći. Isus je ostvarenje toga proročanstva, On je pastire uvrstio među one koji rado primaju Radosnu vijest. U tom smislu može se tumačiti prijem što su ga betlehemski pastiri priredili Isusu, rođenom jamačno u njihovoj štali. Isus ostaje vjeran biblijskoj tradiciji i milosrdnu Božju brižnost prikazuje u liku pastira što ide tražiti izgubljenu ovcu (Dufour, str. 838).

Tvoje stado, Isuse, je, dakle, stado blagih i nevinih ovaca, narod koji rado prima Tebe, Gospodine, Tvoju radosnu vijest.

To, što si okupio samo malen broj apostola, označava gorku istinu za mnoge ljude. Počeo si podučavati šačicu različitih ljudi, i to izabranih Tvojom voljom jer svojom voljom nitko Te ne bi slijedio, osim onih koji su hrlili za čudesima. Malenu grupu apostola poučavao si božanskome nauku, samo oni su imali privilegiju živjeti sa samim Bogom koji bijaše njihov milosrdni Pastir, ali i Onaj koji ih čuva i brani od vukova i od svakoga zla. Ipak, neki drugi su prilazili, pojedinačno, u potaji, malo po strani, ponekad malo bliže; mnogi su odlazili, ali neki su ostali. Tvoja vjerna grupa, Tvoje stado malo postalo je veće i počelo se uvećavati kao što se svakom dobrom pastiru stado uvijek plodi i množi te pastira čini bogatašem.

Kad su vukovi udarili, predao si svoj život, a Tvoje stado ostalo je čitavo, osim prerušenoga vuka koji nije pripadao stadu, a hodio je za Tobom, čekajući svoju priliku. Apostoli su se sakrili, ali ostali su okupljeni, ostali su zajedno. Jer Ti si uzeo svoj život natrag i bio si s njima. Uskrsnuo si od mrtvih. Jer bio si njihov Kralj, Pastir i Svećenik koji je prenio svoju vlast na apostole. Nitko nije znao, osim još nekolicine vjernih ljudi koji su, nalik ovčicama, izgubljeno lutali sve dok nisi došao po njih i spasio ih od vukova, od nesigurne budućnosti. Svi drugi ljudi, koji su izrugivali pastire, a i oni koji se izruguju Tvome stadu, Kriste, nisu imali takvu privilegiju i nisu dobili od Tebe pastirsko, kraljevsko, svećeničko ovlaštenje. Nisu čuli besjedu samoga Gospodina Boga.

I danas ima premalo svećenika za sva ona stada na zemlji kojima su pastiri potrebni. Na času smrti, na času rođenja, na času pokajanja, na času vjenčanja, na času boleštine i na svakom trenutku u kojemu ovce mogu blagovati božanski nauk, božanski Kruh i dobiti božansku Dušu.

Divlji čopori ljudi, mnoštvo njih, tvrde da neće nikada biti ovce, ali kada ih izabereš kao svoje ljude iz njihovih čopora, postat će Tvoja janjad kojoj ćeš iskazivati milosrđe. 28.04.2021. 11:16

MOLITVA ZA DUHOVNA ZVANJA SV. IVANA PAVLA II.
 
Gospodine Isuse, dobri pastiru, koji si darovao svoj život da bi svi imali život, podaj i nama, vjerničkoj zajednici prosutoj po cijelom svijetu,
puninu toga života i daj da postanemo sposobni svjedočiti ga i drugima ga naviještati.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su Tebi posvećene, posvećene službi Crkve, nek budu radosne u svom darivanju,
neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi;
i njihov primjer neka otvara druga srca da poslušaju i slijede tvoj poziv.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života kršćanskim obiteljima, da budu žarke u vjeri i u crkvenom služenju, i da pospješuju tako nastanak i razvoj novih posvećenih zvanja.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu;
prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti;
učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po tvom primjeru, da bi drugi imali život. Amen

„10 I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!« (Otk 12,10-12).”

Grijeh tišine

 

Sve je utihnulo, moj Pastiru,

mračno nebo rijetke kapi lije,

silna zemlja podrhtava.

Impresija mi duše na papiru

koji samo mukli bezdan pije,

a tišina ne jenjava.

Uskrsnut ću onog Dana,

ali što ću reći tada,

kada Majka me dovede naša

gdje je sočna, pitka Kana?

Poput izgubljenog stada

zajecat će moja paša.

Mjesto mene sve si učinio,

čak i kamenje sad viče.

Dahnuo si Životvorca, Duha,

anđela čuvara meni usmjerio.

Duša mi i srce skviče

zbog života i zbog glasa suha.

Na Tvoj poziv duša će mi stati,

a još danas poziva si ne poznam

što si mi ga predodredio.

Sve ja znam što moram znati,

potrudim se da još doznam.

Ni s kime me nisi usporedio.

Sva Raspela gledam kako stoje:

kao da ćeš sada odletjeti.

Ti i ja, zajedno u izdisaju,

to je jedino što moji otkucaji broje,

jedino tu vidim život sveti.

Kao da sam sama u tom izričaju.

Evo, tu, na toj sada koti,

sad mi reci koji grijeh još da predam?

Grijeh je šutnje i tišine.

Grešna sam u svakoj noti,

samo nisam sada, dok Te gledam,

samo smrt me naša vodi u visine.

25.04.2021. 22:22

Grad od ljubavi i prijateljstva

 

Nadi svakoj protivno je zdvajati,

vjeri ili povjerenju što se gradi

čim se otvorena srca krenu zbrajati,

čim se prva riječ u istini posadi.

Tada teče logika po temeljima,

tada naklonost je građevina čvrsta

prijateljstva koje u začetku one vlati ima

ljubavi što posebna je, rijetka vrsta.

Tada se isprepliću elastični spojevi

koji drže i povezuju sve čvrste grede,

kao što su nježne riječi i stabilni brojevi,

na kojima već i anđeli čuvari sjede.

Nada ne da, ne da vjera, pouzdanje

da se tu probija dašak sumnje

jer je ljubav, a i prijateljstvo, zdanje

što je ispleteno Majke, duhovne i umne.

Ona Boga moli, prebire i daje blagoslove

i sve riječi djelotvorne poput ruže cvatu;

ona daje poticaje i postavlja krove

prema dobroj volji Krista svojoj sestri, svome bratu.

Zato prijateljstva ta su vječna i beskrajna,

zato Ljubav u toj zgradi slavi

sve te duše kojima i nije tajna

da se Svjetlo usred ponoći pojavi

po kojemu dobro vidi se i zna

da su kao zvijezde koje vjerno prate sunce,

da su jedno kao duša nebeska,

da je gradnja dostigla vrhunce.

23.04.2021. 22:35

Krvi Kristova, napoji me

 

Svatko na svoj način stiže k Tebi, Oče naš,

ali nitko bez Tvog jedinoga Sina Krista

što se vjernom daje blagovati.

Da ne misli da si neki od idola jer sve znaš,

da ne gleda svoju pamet nego Boga čista,

da ne trči Duha Sveta gladovati.

Jedini Ti stvarno živi, Kriste, Bože moj,

izbavljaš me svu od mene same

i od mojih umišljenih pojmova i varki.

Ti me učiš svemu što je život Tvoj,

daleko od ova mora i zemaljske tame,

što su misli srca Tvoga tu, u mojoj barki.

Za moj ograničen um granica mi nema,

i za moje lađe ne postoji dio drva trula,

sve je dobro, Ti mi nosiš ljubav savršenu.

I kad olujno se vrijeme il' bonaca sprema,

milozvučno zove mene anđeoska frula,

rješava mi užad moju zamršenu.

Svi Ti stižu, Kriste, svi će se pokloniti

životnom blaženstvu ili, možda, strahu;

svi će sinovi Ti Tvoji biti,

bilo koji, bilo kakvi, svi će za Te zazvoniti

jer se otimaju u svom pepelu i prahu.

Svi će Tvoje, moj Živote, Krvi piti.

22.04.2021. 20:01

Oslonac

 

Gospodin Bog naš jest Duh.

Naš Bog je nevidljiv, neopipljiv, nedodirljiv, bezgranično širok, beskrajnih dubina i visina, ali nemjerljiv i neuhvatljiv, nije podložan materiji i tjelesnosti, ima svoju vlastitu volju, intelekt koji je razborit i savršeno je pravedan.

Bog može, jer je Duh neizmjeran, jer je Duh svakoga duha i Duh nad duhovima, stvarati materijalno iz svoje duhovnosti, može stvoriti i stvara duh i materiju, procese duhovne i materijalne; može od duha stvoriti tijelo, a tijelo i materiju može vratiti ili postaviti u duhovno stanje, u stanje duha i duhovnosti.

Bog od sebe i svojega stvara sve drugo, stvara neprekidno, stvara jedinstveno i neizmjerno, stvara sve vječno što je vječno jer Bog je vječan i nije podložan vremenitosti; Bog stvara vrijeme i vremenitost te može, jer Bog je vječan, poništiti vrijeme, prestati održavati sve ono što stvara i čime upravlja, može bilo kada i bilo gdje promijeniti način ili smjer djelovanja.

Bog najjače djeluje na području duha i duhovnosti, na području svoje ili ljudske volje. Iz toga Božjega djelovanja izvire pokret, bilo koja radnja ili proces, događaj ili ljudsko djelovanje.

To je naš Bog koji nas je stvorio, koji nas je imenom pozvao u život, koji nas je oblikovao, koji je stvorio nebo i zemlju i koji je stvorio sve zakonitosti ovoga svijeta i sve zakonitosti za čovjeka koje čovjek o sebi, kao i o svijetu, neprekidno iznova otkriva i istražuje.

Bog nam dade zakone prirode, materije, procesa i promjena vremena, potrese, poplave, zemaljske i duhovne, nevidljive kataklizme. Po tim zakonima kojima se sve uređuje ljudi se ravnaju u svojim planovima i razmatranju života te razmišljanju o sebi i drugima.

Duh nije podložan zakonitostima, može se ponašati po nekom slijedu uzroka i posljedica, ali ne može se ugurati ni u kakav zakon. Duh nije predvidljiv, ali može se i predvidjeti po sili vjerojatnosti koja i nije neki zakon. Nečije ponašanje se može očekivati kao mogućnost, ali mogućnosti duha su bezbrojne, ljudskoga duha, a naročito Božjega.

Ono što je stvarno jest ono što se zaista događa, a ono što je stvarno jesu te bezbrojne mogućnosti duha po kojemu se materija ravna. Neko tijelo ili materija ima mogućnost da se uništi, ima mogućnost da se otkotrlja kao kamen, ima mogućnost da se spotakne i padne, ima mogućnost da ga odnese vihor, ima mogućnost da dugo ostane u istom položaju na istome mjestu, ima mogućnost koja se očituje često i neprekidno, ali i puno više mogućnosti da se očituje na druge i drugačije načine nego što se najčešće očituje. Tako su i čuda moguća u ljudskim srcima koja su navikla na uvijek iste zakonitosti pa, kada se dogodi nešto što se prije nije događalo, dolazi u srcima ljudi do nevjerice i čuđenja.

Naš Bog, koji je Duh nad duhovima, jest Istina.

Njegova Riječ je vječna, sigurna, stvarna, točna, istinita.

Riječ Boga je jedini čvrsti oslonac za duhove i materiju, jedini zakon koji nema granica, jedina zakonitost je ona koja nastaje od Božje stvaralačke Riječi.

Bog stvara i tada kada ne stvara, kada dopušta, primjerice, kamenu da se otkotrlja u provaliju ili da se zaustavi pokraj neke male prepreke do provalije.

Naš Bog upravlja svojom voljom svime i to čini govorom. Ako, na primjer, kaže kamenu da se kotrlja, kamen će se kotrljati, a ako Bog kaže neka dijete ugrabi kotrljajući kamen, dijete će kamen ugrabiti.

Na taj način Bog upravlja anđelima i ljudima, prirodom i stvarima, događajima i stanjima.

„Ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama (Rim 8,10-11).”

Bog naš je udahnuo čovjeku svoj dah, ljudsku dušu i ljudski duh.

Bog je nastanio sve ljude u sebi. Oblikovao je svakoga od nas već u začetku naših začetaka.

Bog je taj koji nam dopušta da se ravnamo po svojoj volji koja jest u našem duhu.

Bog nam se objavio i dao nam Zakon kako bismo vjerovali u Boga, u Riječ Boga. Jer naša ljudska vjera i povjerenje ima jedini čvrsti oslonac, kao što to ima i sve drugo i svi drugi, u Riječi Boga. A kada naša vjera ima oslonac koji je vječan, tada i naš duh ima svoj čvrsti oslonac te može upravljati sobom, svojim tijelom i gospodariti zemljom na svoj način. Sve dok ne kaže Bog drugačije.

Bog je rekao da čvrsto vjerujemo u Zakon, objavio nam se savršeno u svojoj Riječi koja je Isus Krist, Kruh koji je s neba sišao.

Po vjeri, koja stanuje u duhu i izvire iz duha, blagujemo Riječ i Zakon, Tijelo i Krv, ali i Dušu i Božanstvo Isusa Krista, Sina Očevoga, u Duhu Svetom koji jest u duhu vjere naše, u našem duhu.

Po našoj vjeri u Boga možemo Boga vidjeti, opipati, dodirnuti, upoznati, doživjeti, zavoljeti. Nikako drugačije, drugih mogućnosti za spas čovjeka nema jer čovjek je posrnuo u grijeh čija je posljedica smrt u Bogu koji je pravedan uvijek i prema svima i prema svemu.

Upravo zbog pravednosti Božje Riječ je postala Čovjekom, jednim od nas.

„Krist jednom umrije za grijehe, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. On, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3,18-22).”

Bog nam je dao svoju Riječ, svoga Sina da pogine za naše grijehe i obeskrijepi našu smrt. Bog Otac nam je dao svoju pravednost jer smo je mi izgubili kad je Bog stvorio i anđele, i nebo, i zemlju, i čovjeka, i Adama, i Evu. Anđeo svjetla sa svojom vojskom pade od ljubomore i zavisti u provaliju, ali i on je duh, zloduh koji obilazi svijetom na propast ljudskih duša.

Pravednost Boga našega zahtijeva zadovoljštinu.

Riječ Boga daje tu zadovoljštinu Bogu koji nas neizmjerno ljubi, ljubi nas potpuno i do kraja, do smrti na križu. I mi Ga ubijamo svojim grijesima koji cvatu u nevjeri, u našem duhu.

Zar i naša pravednost ne zahtijeva zadovoljštinu da poginemo zauvijek zbog naših grijeha?

22.04.2021. 09:52

„Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla;i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Pisano je u Prorocima:Svi će biti učenici Božji.Tko god čuje od Oca i pouči se,dolazi k meni.

Ne da bi tko vidio Oca,doli onaj koji je kod Boga;on je vidio Oca.

Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

Ja sam kruh života.

Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede,ne umre.

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.Tko bude jeo od ovoga kruha,živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje— za život svijeta (Iv 6,44-51).”

Za sve cure i mladiće

 

Sjećam se još prvoj ljubavi te priče

koju svi su mladi znali, a i stari.

Sada neka čudna, nova priča niče:

„To je samo san o kojem nitko više sad ne mari”.

Mi smo susretali jedno drugo često,

više puta rastanci su bili tema

jer za rastanak je susret bio mjesto,

jer je slatka ljubav koje nema.

Za sve cure i mladiće

koji jesen uopće ne trpe,

evo, meni jesen moja sviće,

moje vene plodove joj crpe

iz tih prolaznosti vremena i svega,

iz tih jednokratnih osmijeha i poljubaca.

Sad još više kao žena ljubim njega,

kao čovjeka me u svu sreću baca

jer je duša tako čista stanja

da ni danas nema njemu para

još od onih ranih, mladih dana

kad je predao mi od svog srca žara

i kada je procvjetalo bilje

poput svibanjskih svih pupoljaka,

krhkih, varljivih, bez žile.

Evo, sada kao trajnica od sijedih uvojaka.

Bio je još ovdje, pokraj mene,

da mi kaže da nam nema žala

i da neće otići iz uspomene

koju s punim srcem oduvijek sam tkala.

Zato pjevam jeseni još dok je rano,

dok još ima mladost vremena za to

da u sjemenkama vidi drvo razlistano,

da izbjegne lažni zanos, svako zlo.

Jer u snovima se nikada ne živi

već u Isusovim njedrima,

jer se Bogu svome neprekidno divi

što upravlja svim životnim jedrima.

18.04.2021. 21:41