Poruka

Vraćam se s te naše Svečanosti,

ali još ti nisam stigla doma,

mada svijeća već je dogorjela.

Digle su se one mrtve kosti,

divna tijela koja zovu „soma”,

koja umrla su jer su bila okorjela.

Večer je od jutra Uskrsnoga,

netko žuri, a mnogo njih nema,

samo neka odrasla su djeca

u blaženstvu našeg Boga

koji stanove priprema

da im duša već ne jeca.

Svjetlo Kristovo zapalilo plamen,

čitav narod, sav taj svijet

i svu mene, žednu,

a ja samo šapćem „Amen, Amen”.

U spirali začinje se novi splet

koji traži mene, čednu.

Ne znam kad ću stići,

da l' ću biti ona stara,

ista kao uvijek.

Znaj da ću ti opet prići

jer se srce ne odmara

i kratak je ovaj vijek;

u njem jedna samo

pjesma je za sve.

I, da skratim,

ostala sam tamo,

ptice su me odvele

da više ne patim.

04.04.2021. 02:09

 

Kraljice neba, raduj se, Aleluja

Ustani, ti što spavaš

 

»Probudi se, ti što spavaš,
ustani od mrtvih
i zasvijetljet će ti Krist.« Ef 5,14

„Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
5 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” Rim 6,3-11

„Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2 On progovori i stane ih naučavati:

3 »Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4 Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5 Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
6 Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7 Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8 Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9 Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10 Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

11 »Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12 Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
13 

Sol zemlje i svjetlost svijeta

(Mk 9, 50; 4, 21; Lk 14, 34–35; 8, 16)
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
14 »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15 Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. 16 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5,1-16

Izabranje

Naš Gospodin Isus izabrao je dvanaest apostola, a izabire i sve druge ljude za svoje poslanike, za svoje spašenike.

Zbog toga ne kažnjava nikoga ni za što prije Sudnjega dana jer nikada se ne zna kako će se obratiti pred Bogom onaj koga izabere i prozove Gospodin.

„Odgovori im Isus: »Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.« Iv 6,70

Eto, Isus daje priliku čak i svojim izdajicama. Štoviše, i njihovu izdaju često može oprostiti i poništiti.

Gospodin Bog izabire vjernike za sebe, za svoje kraljevstvo nebesko. Oni svi imaju slobodnu volju i mogućnost da se odazovu na bezbrojne pozive Gospodinove.

Kada čovjek jednom odluči i prihvati božanski poziv, dolazi odmah u milost Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. U tom svojem vjerskom stanju tek shvaća što je značio onaj Božji poziv i što znači njegovo izabranje za Božjega sljedbenika.

Između ostaloga, taj vjernik postaje Isusov miljenik, privilegirana osoba pred Bogom i anđelima, i pred svetima; u njemu sazrijeva želja i potreba da bude svet kao što je svet Gospodin. A Gospodin je trpio mnogo, trpio je i umro na križu radi svih ljudi, da ih spasi i da ih pozove da sudjeluju u svome spasenju, da se ne okrenu od Boga jer s one strane postoji samo pakao.

Sve više Isusov sljedbenik razumije otajstvo predanja za druge i trpljenja za druge. Život vjernika postaje blažen i proklet u isti čas. Blažen je čovjek koji živi u prijateljstvu s Bogom, taj želi za Gospodina dati više nego što može, uključujući i muke, nevolje i patnje ako je potrebno, a pokazuje se da je trpljenje potrebno često. Bog Otac daje snage vjerniku i blagost u trpljenju za Božju stvar, za ljubav prema Bogu i ljudima. Ako vjernik krene za Gospodinom, sve češće je to mukotrpan put u svetost, ali je prepun nemogućnosti zbog kojih se vjernik kaje i zbog kojih dobiva oproštenje od Boga. No, mnogi su sljedbenici gotovi dati sve što im Gospodin dopusti da žrtvuju. Radi ljubavi prema ljudima, radi svoje vlastite svetosti jer biti svet u Gospodinu neopisivo je lijepo i blaženo, pravedno i uspješno stanje i dobar život, zajedno s nadom u blaženost vječnu. 03.04.2021. 10:17

„Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,

zbog toga vas svijet mrzi.” Iv 15,19 

Hridina od ljubavi i Muke

 

Toga dana kad je pjesma krenula u meni,

proljeće je procvalo u tami mog života.

To je bilo Tvoje pohođenje, Kriste, ovoj ženi

kojoj si otvorio Ti vrata nebeskih divota.

Tad je srce propjevalo, nestala je tama

i grčevita je, duga borba zadobila kraj.

Duša već je spoznala da više nije sama,

nekako je ugledala svjetlo, otvoreni raj.

Iza riječi Boga stajala je anđeoska stijena,

hridina od ljubavi što okove ruši.

Dosljedno je nastupila ta životna mijena,

vjetar odnio je nepovratu sve rane na duši.

Ne bijah ni svjesna što mi se događa,

da od anđela čuvara pijem Tvoje Krvi,

da mi se od prošlih dana vječan život rađa

i da mojim tijelom Tvoje Tijelo vrvi.

Jedan jedini je čas na ovom tužnom svijetu

kada spasio si život moj i vremensku crtu:

Ti si bio Prorok ljubavi i Muke, ubijen u letu

što je započeo u tom Getsemanskom vrtu.

Promijenio si ljude, čitav svemir, Kriste,

daj da propjevaju sve tragične strasti

što zaslužile su kaznu Tvoje pravde čiste.

Nek Te svaka duša hvali, nek Te časti

jer Ti izgoniš sve zloduhe na ovoj ledini

što ih još sa sobom nose naši geni.

Da se Milost očituje Ti upravljaš jedini,

zato puk Te za sve moli „Smiluj se meni”.

02.04.2021. 10:03

Pomazanik pravde

 

Ostavljaš me u jaslama svojim

i na brdu svome nektara mi daješ,

mada ne znam Tebe ljubiti.

Vodiš brigu o danima mojim,

Ti se zbog njih nikada ne kaješ,

nikad ne znaš od ljubavi gubiti.

Sjenica je ova moj nebeski stan,

mada ne znam Tebi vjerovati,

postaja za odmor u Tvom Duhu.

Zbog mene si, mjesto mene sretan,

pomažeš mi Tebe sljedovati,

mada ostadoh u svome ruhu,

dođoh Ti iz prikrajka, iz potaje

na tu veliku Ti gozbu siromaha.

Kakva radost, Ti me ne šalješ odavde,

znaš da najbolje Ti daje

ovo srce, puno Božjeg straha.

Ti sve vidiš, Ti si Pomazanik pravde.

Hvalit ću Te kako umijem i znam,

slavit ću Te u svojim dubinama

što se gube ispred kraljevstva.

To je isti onaj zajednički plam,

to je isti onaj način među nama

ta života u kojem su susretanja sva.

Nisam svoja gospodarica, Ti znaš.

Volja Tvoja, Kriste, sadržaj je moj,

ali slabe ruke, slabo srce je u meni.

I kad me zbog nemoći Ti opravdaš,

s Tobom tada mogu u Tvoj boj,

s Tobom, Bože, ostajem u sjeni.

01.04.2021. 20:25

Snaga Kristove krvi

 

Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovijedimo staro Pismo.

Mojsije naredi: Zakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata. Što to govoriš, Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti.

Želiš li uvidjeti i drugu snagu te krvi? Želio bih da pogledaš odakle je najprije potekla i iz kojeg je izvora provrela. S križa je najprije potekla, a srce Isusovo joj je izvor. Kad je Isus umro i dok je još na križu visio, približio se vojnik, kopljem mu je probio prsi, pa odatle je potekla krv i voda. Jedno je simbol krštenja, a drugo svetoga Sakramenta. Vojnik je probio prsi i tako otvorio zid svetoga hrama, u kojem sam našao divno blago i blistavo bogatstvo kojim se dičim. Tako je bilo i s onim davnim jaganjcem. Židovi su ubili janje, a ja sam upoznao plod te žrtve.

Iz prsiju poteče krv i voda. Ne bih htio, slušatelju, da tako olako prijeđeš preko tajna ovog otajstva. Još moram progovoriti mistično i otajstveno. Rekao sam da je voda i krv bila simbol krštenja i sakramenta. Sveta Crkva je utemeljena po kupelji preporođenja i obnove Duha Svetoga, tj. po krštenju i sakramentima koji su izišli iz prsiju Kristovih. Tako je iz svoga boka Krist sazidao Crkvu kao što je iz Adamova rebra sazdana njegova žena Eva.

Upravo zbog toga i Pavao misleći na Kristov bok ovako svjedoči: Mi smo od tijela njegova i od kostiju njegovih. Kao što je Bog htio iz Adamova rebra stvoriti ženu, tako nam je i Krist iz svoga boka dao vodu i krv, po kojima se obnavlja Crkva. I kao što je za Adamova sna Bog otvorio njegovo rebro, tako nam je i Krist odmah iza smrti dao vodu i krv.

Pogledajte na koji je način Krist povezao sa sobom Crkvu, svoju zaručnicu. Pogledajte kakvom nas hranom hrani. Jedna je ista hrana po kojoj se rađamo i hranimo. Kao što žena po prirodnoj sklonosti hrani svoje dijete svojim mlijekom i krvlju, tako i Krist uvijek hrani svojom krvlju one koje preporađa u sakramentu krštenja.

Iz Kateheza svetoga Ivana Zlatoustog, biskupa.