Hrana ljubavi

 

Često uliješ mi snagu

kada srce moje klone;

jutrima se budim jača

kada slušam pjesmu dragu,

riječi što su meni sklone;

dušu štitiš mi od plača.

I kad život moj se suši,

Ti ga natapaš mi nektarima,

sokom svježa ploda svoga

što se razlijeva po duši.

Dlanove mi činiš mekanima

i poništiš korov duha zloga

što tu, oko moje duše klija

ne bi li se kako domogao

mojih, Kriste, tankih vlati

što ih Duh Tvoj sve opija.

Bezbroj puta si mi pomogao

nudeći mi mlijeko svoje Mati

da se ja nahranim i okrijepim.

Slavim Tvoje naredbe i zakon,

Tvoje misli koje pijem

da ih za sebe zalijepim

i da postanu mi čvrsti zaklon

iza kojeg uvijek nova radost bije.

Hvalit ću Te, Bože dobri, jaki

koji donosiš mi od božanstva

slatkih mrva kraljevskoga Kruha.

Moćna djela činiš, prodor laki

pa ću napiti se Tvojega prostranstva,

hranit ću se milosrđem Sveta Duha.

10.02.2021. 07:18

Novorođenačko sljepilo

 

Vremena su laka, teški mi ljudi jer ne stvara vrijeme ljudima probleme već ljudi stvaraju takva vremena. Nema kad ljudi nisu govorili da žive u teškim vremenima. Mnogima je život težak, mnogima je teško zapeti, potruditi se iznad svake svoje mogućnosti, požrtvovno se posvetiti poslu ili nekoj osobi.

Biblija jasno govori da se u čovjeka čovjek ne može pouzdati.

No, može se čovjek pouzdati u sebe i potruditi se u životu. Tu nikada ne izostaje uspjeh, prije ili kasnije on dolazi.

Sve zavisi od toga što podrazumijevamo pod tim riječima i pojmovima kojima označavamo trud. Truditi se ne znači mlatiti naokolo jezikom i kritizirati sve oko sebe jer za svoj život ipak je najviše odgovoran sam čovjek koji okrivljava sve druge.

Ipak se redovno svima događa da, po svojim riječima, neprekidno doživljavaju nepravdu koja dolazi od drugih ljudi. Iz toga nije, zaista nije teško doći do jednog zaključka: ako su svi ljudi nepravedni, a i ja sam čovjek, tada sam i ja nepravedan. Ne, to ljudi ne prihvaćaju, oni govore: „Ah, što možemo?” i sliježu ramenima.

Pravedan je samo Bog.

Ljudi su nesavršeni i nedovršeni u pravednosti i općenito. Ni to nije teško shvatiti.

No, mnogi pitaju zašto je tako. Biblija odgovara na ta pitanja. Ali ljudima je lakše (!!!) sanjati iracionalne snove čitav život nego učiniti neki napor koji bi bio veći od onoga napora kojega su učinili jučer kako bi mogli opet učiniti još veći napor sutra.

Nameće se činjenica da ljudi uopće nemaju navike na suočavanje s teškoćama i problemima. Jer problemi su tu da bi se rješavali, a teškoće nastaju da bi se prebrodile. To je smisao života, ne može se zanemariti.

Zašto se ljudi toliko žale, a tako se malo potrude?

Zašto ljudi nisu više požrtvovni, a potom se čude što su im teška vremena. Povijest nas uči, ali mi bježimo od realnosti.

Sigurno je jedno, djecu ne učimo da budu požrtvovna nego da budu lukava u životu, da se snalaze na sve druge načine, ali samo ne da su vremena zahtjevna. Možda nismo uopće požrtvovni u odgoju djece. Kako bi djeca imala navike suočavanja s problemima? U odgoju djece zakazujemo, sve činimo da im olakšamo život jer djetinjstvo je uvijek nešto najljepše, a roditelji se prepuštaju dječjim radostima jer ne znaju sami biti djeca, a znaju da u djeci postoji najviše pravednosti, dobrote i iskrenosti. Kako odjednom od njih nastaju nepravedni ljudi?

Jednostavno, djeca izlaze u svijet i razočaraju se jako. Jer su im roditelji rekli da će sve biti u redu ako slušaju roditelje.

Neka djeca slušaju roditelje više, a neka manje, ali svi od reda oponašaju svoje odrasle članove obitelji.

Dakle, odgovor na takve probleme neće prohujati s vihorom, niti će vjetrovi donijeti promjene jer tu se radi o jednoj greški u čovječanstvu koja postoji u svakom čovjeku, u svakoj ljudskoj duši.

Ta greškica je nalik nekom novorođenačkom sljepilu. Ljudi ne vide očigledno. Ljudi ne čuju ono što je jasno već osluškuju ono što je daleko i slabo.

Greška je nastala u začetku, zajedno s čovjekom. Takav je početak.

Kako će to završiti?

Hoće li to ikada prestati?

I, ako to prestane jednoga dana, što ja imam od toga sada?

Čovjek je nastao zato da bi se samo malo potrudio i shvatio da je upravo zato ta greška u čovjeku da bi se čovjek trudio u životu jer čovjek je zbog toga i nastao, jer čovjek je tražilac.

Kako ćeš prihvatiti nagradu ako za nju nisi trčao, ako se za svoju nagradu nisi potrudio ili ako nisi prolijevao krv, znoj i suze da bi stigao na svoj cilj?

Koji je to cilj?

Odgovor zna samo Biblija.

Bibliju zna protumačiti samo Katolička Crkva. 07.02.2021. 04:45

„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” Mk 1,15

Blagoslovljen budi Bog

 

Reci, samo reci što ti duša zbori

svojim nadahnućem nebeskim, božanskim,

Duhom Svetim koji mi romori

tvojim srcem proročanskim

jer svi znamo da se čuje sve

kad se moli, kad se pita Krista

što nam kao otkrivenje djeluje;

za nas Njegova je nota ista

bilo gdje da pođem ili stojim,

sama ili kao dio Božja puka.

Uvijek slušam i malo se bojim

jer je tako snažna sveta Muka

u željama sakrivenim,

u nadanju nesvjesnome.

Vijest je u klijetkama iskrenim,

u kopljima što se lome.

Istinom se krstim kao s mliječi,

sladak je taj glas i gorak.

Srce zato čuje Duha riječi,

poznaje taj nemiran ti korak.

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Blagoslovljen onaj čas

kada smrću spasi nas!

Još je bolje biti tu zemaljski putnik,

apostolski svjedočiti nebeske te tajne

kao netom odriješeni uznik

uskrsnućem Sina Majke veličajne.

06.02.2021. 20:15

Sumnja

Vrlo je lako sumnjati da će se neki događaj ostvariti u budućnosti.

Vrlo je jednostavno pretpostavljati da se ne mora nešto dogoditi onako kako priželjkujemo.

Ljudi često i u različite stvari sumnjaju. Sumnja postaje način života za mnoge. Istovremeno se nečemu nadamo, ali postajemo i vrlo lako skeptični.

Sumnja se javlja kad je čovjek nesiguran u ono što jest i u ono što doživljava, a nesiguran je najčešće jer gleda i sluša napola što bi značilo da i sam u sebe može posumnjati, u svoje sposobnosti, čak i u svoje jučerašnje tvrdnje. Sumnja je određena vrsta bojazni ili nekog većeg straha; ona se, na žalost, događa zato jer ljudi nisu uvijek realni, a nisu realni jer nisu uvijek iskreni, a nisu iskreni jer sumnjaju da će im to koristiti u ovom svijetu koji često oskudijeva istinom i iskrenošću.

Istina ne daje mjesta nikakvim bojaznima, niti sumnjičavosti.

Ili nešto znamo jer je istina, ili ne znamo jer nemamo dovoljno istinitih podataka. Ako čovjek nije siguran u nečije tvrdnje, mora ih provjeravati, ali prije svega mora ljude priupitati i zamoliti da budu konkretniji u svojim tvrdnjama ako žele da im se vjeruje kako bi zaista došlo do zajedničkoga međusobnog razumijevanja. Ljudi često istinu prikrivaju šutnjom i izbjegavanjem konkretnih pojašnjenja, ali ako već nešto tvrde, za to moraju imati jako dobre argumente.

Mnogi su Isusovi pratitelji bili skeptični, ali još više bijaše onih koji su trčali za Isusom jer je činio čuda velika.

Apostoli su slijedili Isusa jer Isus je Istina koja ima nevjerojatnu privlačnu snagu. Snagom svoje istinitosti Isus je mogao pozvati one koje Mu je Otac dao i mogao je sve ono činiti što je uspješno i spektakularno činio: izlječenja, ozdravljenja, istjerivanja zloduha, oživljavanja mrtvaca i, konačno, dijeljenje kruha velikom mnoštvu sljedbenika. Samo je snagom svoje istinitosti Isus mogao propovijedati obraćenje, prihvatiti smrtnu presudu, uzeti Križ i dati svoj život, dati se da Ga ljudi razapnu, umrijeti mučnom smrću pa potom uskrsnuti kao Pravednik, samo snagom svoje božanske istinitosti. Zato i danas i u vijeke može voditi svoje vjernike.

Vjernici slijede Isusa, koji je istinit, istim onim povjerenjem kojim su Ga slijedili apostoli. No, ljudsko povjerenje nije uvijek savršeno, kopka ga sumnja. Rijetki su ljudi koji žive iskreno i istinito pa im je zbog toga problematično odrediti govore li drugi ljudi istinu i ima li uopće nekakva istina na svijetu.

U Isusovo vrijeme je bilo i sumnjičavih vjernika. Sam Petar je posumnjao u sebe kada je hodao prema Isusu po Galilejskom moru. Isus mu tada reče da je bio malovjeran, slabe vjere (usp. Mk 6,14-29; Mt 14,31; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14).

Također je i nevjernome Tomi rekao Isus neka bude vjeran jer nevjerni Toma je na riječi ostalih apostola da su vidjeli Uskrsloga odgovorio da neće vjerovati dok ne vidi.

„ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
27 Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« 28 Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« 29 Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20,26-29).”

Blago iskrenima koji vjeruju na istinite riječi jer se tu iskrenost i istinitost prepoznaju.

Kad je Isus uzašao na nebo nakon svojega uskrsnuća kada se ukazivao učenicima, neki su posumnjali i vjerojatno nisu niti prepoznali što se dogodilo.

„Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28,16-20).”

Istina se otkriva istinitim ljudima.

06.02.2021. 03:12

„I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima (Mk 16,19-20).”

 

Brdo smirne

 

Da Ti mogu pjevat hvale,

zdravila bi moja duša, moje tijelo,

mirile bi riječi moje.

I kad su me vile zvale,

žudjele su pokrit Brdo cijelo

da ne gledam lice Tvoje.

Sada opet molim Tvoje uho

da se prigne mome glasu,

da me vrati danu koji stiže

jer ne želim slavlje suho -

ono ne vodi me k Spasu

koji svoje stado striže,

sprema ga za dane ljubavi i snage

što se Duhom Svetim rodi

poput lađe, pune stiha.

Ljubiti bih, Kriste, misli blage

da me pjesma hvale oslobodi

kao mlada ponornica tiha.

Ozdravit ću, već se čuju ljubavnici

ispod brda smirne,

na brežuljku tamjana.

Nisi ostavio mene u tamnici,

dao si mi Hrane silne,

od ta Vina duša mi je pjana.

Ulazim kroz odškrinute dveri,

gledajući prema nadi

koja bliješti, sva se sjaji

jer me podučavaš svetoj vjeri,

jer mi srce Tvoju ljubav sadi

da je nikom ne zataji.

04.02.2021. 05:34

„Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo smirne,
na brežuljak tamjana (Pj 4,6).”

Zakon i molitva

 

Kako se ponašaju ljudi?

Prilično nestabilno i nisu postojani. To je lako vidjeti po danima koji su određeni kao proslave i praznici, za razliku od dana koje zovemo sivom svagdašnjicom.

Što se krije u tom sivilu svakodnevice? Ono što izlazi na vidjelo kad je neki poseban dan.

Jer postojan čovjek jednako se raduje i jednako se žalosti bilo kojim danom u kalendaru. Posebno se vjernici Božji prepoznaju po svojim krepostima stalnosti i postojanosti; oni su uvijek podjednakoga raspoloženja, umjereni, ali nikada ne padaju u depresivna raspoloženja kao što se nikada ne prepuštaju radosnim opijanjima koja završavaju neslavno ili euforičnim ispadima. Te vjerne Božje duše imaju dobrih razloga biti uvijek radosne u sebi, a svetkovinama dostojanstvene jer nose Krista ili Krist nosi njih kroz život.

Vjerne Božje duše provode veći ili još veći dio svoga vremena u molitvi, u razgovoru s Kristom. A gdje je Krist, manja je opasnosti od napasti zloduha.

Možda je zato mnogima svagdašnjica siva, a praznici ispunjeni divljanjem jer mnogi ne mole Boga pa ih zlodusi obuzimaju. Takve se duše nastoje ponašati „pristojno”, ali nekako na silu, uz pomoć svojih vlastitih ljudskih snaga. To ne traje dugo, to nije postojanost u Gospodinu već pristojnost u pokušajima savladavanja zlih misli po zakonima i propisima pa loša raspoloženja, zavisti i ljubomore, depresija, prisilne misli i psovke izlaze iz njih.

Takve duše se drže malo ukočeno, ali iz njih iziđe barem neka mala pobuna zbog navodnih nepravdi: ili im je pretežak posao, ili nisu dovoljno dobro nagrađeni, ili imaju nekakvu zdravstvenu tegobu i slično. Kada dođe vrijeme opuštanja, tada se odaju neurednim raspoloženjima, naročito kad misle da ih nitko neće kazniti zbog lošega ponašanja.

Ljudi bez molitve ne znaju se boriti protiv zloduha i njihovih opsjedanja.

Različite duše možda misle u sebi kako su poštene, ali sebičnost im nalaže da od života uvijek očekuju previše, a od sebe ne daju ništa ili se premalo zalažu za dobro. Ravnaju se po zakonima, čak i vjernici često slijede zapovijedi, ali ih u biti ne poštuju te tako postaju nezadovoljnici.

Zakon je ljuštura u koju se duša dragovoljno umata samo zbog toga da nauči biti dobar i plemenit čovjek, da nauči od divljaka postati kulturan čovjek, da se izvježba biti nešto drugačije i više od životinje.

Dok slijedi zakone i zapovijedi čovjek može doživljavati kušnje od Boga koje se vježba prebroditi pomoću savjeta u zapovijedima.

Tako Božji zakon i zapovijedi čovjeka iz podzemlja katapultiraju i lansiraju prema nebesima. Vjernik i molitelj Isusa Krista dobiva obilatu duhovnu i duševnu snagu i znanje o svemu pa tako i o tome kako će se ponašati svakodnevno, iz dana u dan: svakoga dana radosno, svake svetkovine dostojanstveno.

Čovjek ne može krenuti ka nebesima, a da prije toga nije dobio okvire iz kojih mu je pametno da ne izlazi, ti okviri su savjeti Božjih zapovijedi. Vjernik se zakonima vježba u savladavanju onih raznih zloduha koji ga napadaju i koji od čovjeka čine obična divljaka jer često se i prečesto u društvu čuju psovke i čine nasilna djela. Zato vjernik moli zbog svih uvreda koje su nanesene Majci Mariji i svim ženama i majkama, blagoslivlja Gospodina zbog svih psovki i zlodjela koji se čine protiv Boga, u sebičnosti ljudskoj. Upravo ta ljudska sebičnost pobjeđuje se jedino vjerom i poštivanjem Isusovih zapovijedi.

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5,17).”

Ispuniti zakone znači osloboditi se od navezanosti na svoje sebične prohtjeve, na prohtjeve zloduha koji napadaju ljude.

Ispuniti zakone znači osloboditi se za viša i bolja znanja i ljudska stanja, za istinsku humanost i duhovnost te za mir i radost.

Tko ispuni zakone, taj je pravednik, makar svjetovni zakoni mogu bilo koga proglasiti zločincem. U tome je prednost prastarih Božjih zapovijedi: one govore upravo o tome kako čovjek može postati jednoga dana pravednik i sposoban razlučiti što je dobro, izdići se iznad nepravednosti svjetovnih propisa, kako se postaje plemenit, milostiv, milosrdan, kako opraštati ljudima i samima sebi, kako moliti Boga, kako istjerati zloduha, kako izbjeći nevolje.

Ispuniti zakone znači postati jaka duša, ali toliko obzirna i nježna da neće nikada izustiti nešto ružno o nekome ili psovati nekoga, a zato neće niti učiniti teška zlodjela.

Tko ispunjava zakone, taj je ona duša koja moli Boga, a kada vjernik redovno živi u dodiru s Kristom, doživljava Božju ljubav prema sebi, uči se ljubiti što je najviše što može dosegnuti čovjek:

„Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge (Iv 13,34)”.

Jer ako čovjek nauči od zakona i u molitvi Bogu kako i koliko Bog ljubi čovjeka, tada nauči riješiti se svoje sebičnosti i nauči ljubiti Boga, sebe i druge, nauči ispravno ljubiti sebe ljubavlju Kristovom i ljubiti sve one koje ljubi Krist.

„Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!
13 Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
14 Vi ste prijatelji moji
ako činite što vam zapovijedam.
15 Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna
što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima
jer vam priopćih sve
što sam čuo od Oca svoga.
16 Ne izabraste vi mene,
nego ja izabrah vas
i postavih vas
da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane
te vam Otac dadne
što ga god zaištete u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam:
da ljubite jedni druge (Iv 15,12-17).”

Božje zapovijedi i vjernikove molitve izvlače na svjetlo dana ono što čovjek u svojoj nutrini mora biti i može biti. Molitva izvlači vjernika od napadaja zloduha sebičnosti, zloduha nezadovoljstva, zloduha mržnje i zloduha koji pokušavaju čovjeka zgaziti i uništiti sve ono ljudsko u ljudima. 03.02.2021. 05:57

„Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.

I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
17 Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.
18 Neću vas ostaviti kao siročad;
doći ću k vama.
19 Još malo i svijet me više neće vidjeti,
no vi ćete me vidjeti
jer ja živim i vi ćete živjeti.
20 U onaj ćete dan spoznati
da sam ja u Ocu svom
i vi u meni i ja u vama.
21 Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,
taj me ljubi;
a tko mene ljubi,
njega će ljubiti Otac moj
i ja ću ljubiti njega
i njemu se očitovati (Iv 14,15-21).”

Sjena i snovi

 

Moje tako sitne interese

što ih povjeravam Tebi, Kriste,

da ih milostivo uzmeš i odneseš,

pretvaraš u svjetla koja me urese

da iz moga srca krenu misli čiste,

da me čežnjom nebeskom protreseš

kako dostigla bih dati sve

još i za života tu, na putu

da bih bila dio velikoga dara

kao tada kad sam predala Ti svoje sne.

Darujem Ti križ svoj što ga ostavljam u kutu,

zabačena zato da mi veću čežnju stvara.

Drvo to je sraslo kao dio mene,

kao moje dijete i moj rod,

kao dio moga mesa, moje krvi.

Ono krije svoje bodlje ispod moje sjene

koju predajem Ti kao dragi plod

dok mi ona k Tvome Trnju hrli.

Križ me Tvoj naučio o meni

i o mom životu što će biti;

moja bodljikava sjena mene nudi, daje,

od zahvalnosti procvate, sva se zazeleni.

Protkana je umiranjem i životnom niti,

žrtvom srca koje lako se pokaje.

Ista ona Majka sviju vjernih ljudi

donijet će Ti, Oče, i sve moje kvare,

moje molitve za koje samo Sin Ti zna.

Ona nosi mnoge duše i moj život ludi

jer od ljubavi se srca toliko zažare

da u svom predanju Tebi nemaju ni sna.

02.02.2021. 22:13