Sveti narod

 

„Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.«  (Post 15,5).”

Gospodin Bog stvori čovjeka, sklopi s narodom savez te, poslije priprave u savezu sa svojim narodom, osobno postade čovjekom u Isusu Kristu, a sve iz velike ljubavi prema svome stvorenju.

Izabran, izdvojen iz drugih naroda, Izrael u biblijskim spisima postaje naročita Božja svojina, narod svećenika, „ narod svet”. Iz neke nerazjašnjive ljubavi Bog živi i hoda usred svoga naroda:

„Gospodin Bog – suputnik Izraelov

Mojsije oslovi Gospodina: »Vidi, ti si meni rekao: ‘Povedi ovaj narod’, ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: ‘Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.’ 13 Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod.« 14 »Ja ću osobno s tobom poći«, odgovori Gospodin, »i počinak ti priuštiti.« 15 »Ako ti ne pođeš«, nadoda Mojsije, »odavde nas i ne izvodi. 16 Ta kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje.« 17 »I ovo što si zatražio, učinit ću«, odgovori Gospodin Mojsiju. »Ta ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem.« ( Izl 33,12-17).”

Bog se očituje Izraelu u oblaku, Kovčegu saveza, Hramu ili naprosto u slavi koja ga prati čak i u izgnanstvo. Svet je posred naroda:

„neću više gnjevu dati maha,
neću opet zatirati Efrajima,
jer ja sam Bog, a ne čovjek:
Svetac posred tebe –
neću više gnjevan dolaziti!” Hoš 11,9

Ta djelatna Božja prisutnost donosi narodu, ne samo obrednu svetost, već istinsko dostojanstvo koje taj narod obvezuje na ćudorednu, moralnu svetost. Gospodin proglašava Zakon upravo zato da posveti narod.

Snaga naroda počiva, ne u vojskama ili u spretnoj diplomaciji, već u vjeri u Gospodina, Sveca Izraelova:

„Ako se na me ne oslonite,

održat’ se nećete!’«” Iz 7,9.

Gospodin svome narodu daje, ne samo ono čime se Izrael razlikuje od drugih naroda, već i ono koliko ima sigurnosti, ponosa i nade koja je zapravo nesavladiva zbog obećanja koje mu Gospodin Bog daje (Dufour, str. 1315).

Za Stari zavjet tema Božjeg naroda jednako je središnja kao što će u Novom zavjetu biti tema Crkve, novoga Božjeg naroda, ali i Tijela Kristova.

Izraelski narod je zbog misterija svog poziva što mu ga objavljuje Gospodin Bog bio različit od drugih naroda. Njegovo je nacionalno iskustvo steklo religiozno značenje koje se naglašava obrezanjem kao određenjem od Boga.

Taj Izabrani narod od prije četiri tisuće godina nasljeduje vjeru patrijarha, Abrahama, Izaka i Jakova i dobiva od Gospodina svoje ime:

„Borba s Bogom

One noći on (Jakov) ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. 24 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25 Jakov ostane sam.
I neki se čovjek hrvao s njim dok nije zora svanula. 26 Videći da ga ne može svladati (Jakova), ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se hrvali. 27 Potom reče: »Pusti me jer zora sviće!« Ali on (Jakov) odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« 28 Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?« Odgovori: »Jakov.« 29 Onaj reče: »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.« 30 Onda zapita Jakov: »Reci mi svoje ime!« Odgovori onaj: »Zašto me pitaš za moje ime?« I tu ga blagoslovi.” (Post 32,29).

Ime „Izrael” bi prema pučkoj etimologiji značilo „On se bori s Bogom”. To je, dakle, sveto ime, a ne uobičajena narodnosna oznaka. (Dufour, str. 382).

Izlučivši svoj narod iz ostalih naroda, Gospodin ga je na neki način stvorio, sazdao kao dijete u majčinoj utrobi. Osvješćivanje Izraela kao naroda, dakle, prati živa svijest posvemašnje ovisnosti o Bogu.

Gospodin također načini s Izraelom savez i za narod se sve počinje odvijati i na povijesnom, i na planu vjere. Taj sveti ugovor u kojem je dvanaest plemena bilo ugovorna strana, zapečaćen je krvlju žrtve, njime je Gospodin Bog postao Bog Izraela, a Izrael Božjim izabranim narodom. Između Boga i jedne ljudske zajednice uspostavlja se jedinstvena veza; tko god se obrezanjem pridruži toj zajednici, bit će dionik i te veze (Dufour, str 629sl):

„Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.«
9 Još reče Bog Abrahamu: »A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10 A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 11 Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas. 12 Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13 Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj savez na vašem tijelu ostati vječnim savezom. 14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj savez.« (Post 17,6-14)”.

Izrael je tako sveti narod, narod posvećen Gospodinu i za Njega izdvojen, vlastita svojina Božja, Njegova baština, Božje stado ili vinograd, Božji sin, Njegova zaručnica itd. Zadaća Izraela je svjedočenje Gospodina Boga svim drugim narodima, on je svjedok Božji, posrednik preko kojega će se s Bogom povezati čitavo čovječanstvo.

Izabrani Božji narod je zajednica krvi, skup zajednica institucija, zajednica jedinstvene sudbine koja je ukorijenjena u domovini koju mu je Bog odredio kao Obećanu zemlju, zajednica jezika i bogoštovna zajednica. (Dufour, str. 631sl.).

Događaji su pokazali da su grijesi naroda koji potječe, kao i svi, od Adama i Eve, doveli narod u ropstvo po volji Boga, ali Božji naum nije stoga postao bespredmetan.

Kao nekoć Izrael novi će se narod roditi iz Božje inicijative, ali ovoga puta Bog će pobijediti grijeh koji je osujetio Njegov prvi plan: Gospodin će očistiti svoj narod, promijeniti mu srce, uliti mu svoj Duh, odstranit će iz njega grešnike da sačuva pravedan i ponizan ostatak i sklopit će novi savez s njim i taj narod će biti svet, Gospodinovo stado, i zaručnica. Novi savez će posredovati Sluga Gospodnji i opet će do svršetka vremena narod biti univerzalna zajednica. Bit će to novi naraštaj koji će imati nove ustanove, novi događaj spasenja, novi izlazak kao otkupljenje i izbavljenje, nov hod kroz pustinju koji obnavlja nekadašnja čudesa, povratak u Obećanu zemlju, pobjeda nad neprijateljima i otpočinjanje mironosnog kraljevanja. Sveopći mir što će tako biti uspostavljen na početku povijesti spasenja dovest će ljudski rod u stanje za kakvo on nije znao od Kajinova grijeha (ubojstvo brata).

Nastat će nova sveta zemlja koja će se odlikovati čudesnom plodnošću, to će biti ponovno nađeni raj. Čovječanstvo će opet postići jedinstvo zajedničkim služenjem jedinomu Bogu; to će biti sveta skupština, qahal, ekklesia, crkva pustinje u kojoj će se narodi pridružiti ostatku Izraela.

Novi narod je narod čije grijehe je Isus Krist okajao i posvetio ga svojom krvlju, narod u koji se stupa po vjeri te je sada nadiđena razina vremenitog života na kojoj se kreću narodi. Transcendentnost Božjeg naroda potpuna je: kao kraljevsko svećenstvo on ne pripada ovome svijetu gdje njegovi pripadnici imaju pravo građanstva jer su djeca nebeskog Jeruzalema koji će na svršetku vremena sići s neba na zemlju.

Nakon Izraela, evo i paradoksa Crkve: u svom zemaljskom stanju ona ostaje vidljiv narod kojega Bog poziva da se razvija u vremenu.

Isus je poslan kao prorok sličan Mojsiju da izbavi svoj narod, da mu donese svjetlost, otkupljenje, spoznaju spasenja, radost i slavu. Isus je vođa koji tim narodom upravlja i na kraju za njega umire na križu. Isusova smrt, koja grijeh naroda starog Saveza dovodi do vrhunca, privodi kraju tu prvu ekonomiju. Isus također umire kako bi razasutu djecu Božju skupio u jedinstvu (Iv 11,52). Ovim spajanjem Izraela i svih drugih naroda ostvaruje se eshatološko ujedinjenje novoga čovječanstva, izabranog roda sada, kada Krist, novi Adam, postavlja sebe glavom svekolikom potomstvu prvoga Adama. Božji narod odsad čine ljudi od svakog plemena, jezika, puka i naroda. 10.01.2021. 04:27

„ BOŽJI NAUM SPASENJA

Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
4 Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
5 u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
6 na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
7 u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ
po bogatstvu njegove milosti.
8 Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem
9 obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
10 da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu
sve – na nebesima i na zemlji.
11 U njemu, u kome i nama
– predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje –
u dio pade
12 da budemo na hvalu Slave njegove –
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
13 U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
– evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
14 koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave njegove.” Ef 1,4-14

Prorokov poziv

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

 

Antifone i molitve iz Božanskoga časoslova za puk Božji koje se mole na blagdan Krštenja Gospodinova:

Kristu, Sinu ljubljenome koji Ocu omilje – dođite, poklonimo se!

Evo, vojnik Kralja krsti, sluga Gospodara, Ivan Spasitelja. Ustuknula je voda jordanska, svjedokom je golub, glas Očev odjekuje: Ovo je Sin moj.

Izvori su vodâ posvećeni kad se Krist očitovao u slavi svoj zemlji. Crpite vodu sa Spasiteljevih izvora! Sada je sve stvorenje posvetio Krist Bog naš.

Kriste, Bože i Otkupitelju, tebe koji Duhom i ognjem čistiš ljudsku okuženost svi mi slavimo.

PROROKOV POZIV

„Duh Gospoda Boga na meni je, jer me Gospodin pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2 da navijestim godinu milosti Gospodnje
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3 i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Gospodnjim – na slavu njegovu.
4 Oni će nanovo dići drevne razvaline,
sazdati opet mjesta poharana,
ruševine prošlih pokoljenja.
5 Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari i vinogradari.
6 A vas će zvati »svećenici Gospodnji«,
nazivat će vas »službenici Boga našega«.
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.

7 Dvostruka bijaše njihova sramota
– rug i prezir bijahu im baština –
zato će u zemlji svojoj baštinit’ dvostruko,
njihova će biti radost vječita.

8 Jer ja, Gospodin Bog, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima savez vječni.
9 Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin Bog blagoslovi.

10 Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.
11 Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.”

Knjiga proroka Izaije, glava 61

Kriste, ti si svojim očitovanjem nas sve obasjao svojim svjetlom: svjetlo svoje daj onima koje ćemo danas i sutra susresti. 

Gospodine, smiluj se!

• Ti si se ponizio i krst primio od Ivana i tako nam pokazao put poniznosti: daj nam duha da ljudima ponizno služimo. 

  Gospodine, smiluj se!

• Po svome si nas krštenju oprao od svake ljage i učinio si nas Očevim sinovima: daj duh posinstva svima koji te traže. 

  Gospodine, smiluj se!

• Ti si po krštenju svoje stvorenje posvetio i krštenicima si otvorio vrata obraćenja: daj da i mi budemo u svijetu službenici tvoga evanđelja. 

  Gospodine, smiluj se

• Ti si nam u svome krštenju objavio Presveto Trojstvo: obnovi duh posinstva u kraljevskom svećeništvu krštenika

  Gospodine, smiluj se!

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim;
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, kod krštenja na Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

09.01.2021. 17:41

ZAKLJUČAK

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
Amen.

Psalam 29 (28) iz korala:

Himna Gospodaru oluje

Psalam.
Davidov. Prinesite Gospodinu Bogu, o sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu i moć!
2 Prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

3 Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
4 Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

5 Čuj! Gospodin lomi cedre,

Gospodin lomi cedre libanske,

6 i Liban skakuće poput teleta,

a Sirion kao mlado bivolče!

7 Čuj! Gospodin sipa munje,
Gospodin sipa munje ognjene!
8 Čuj! Gospodin potresa pustinjom,
Gospodin potresa pustinjom kadeškom!
9 Čuj! Od straha se mlâdê košute,
prerano se mlâdê košute šumske.

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

10 Gospodin nad valima stoluje,
stoluje Gospodin Bog – kralj dovijeka!
11 Gospodin narodu svom daje jakost,
Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Plače crkva

 

Plače crkva, velebno je zdanje,

jednostavno, lijepo u svom Bogu

koji mu namijeni da tu časti Janje

što je ovdje kao u svom logu.

Plaču klupe, škripe, cvile,

drhte kao neki list na vjetru,

poput marame od svile

što leprša na tom svjetlu.

Tamo naprijed tabernakul se zlati,

ali nema tko se u njemu ogledati.

Na Oltaru Djetešce već pati,

ali nema tko se pred Njega poredati.

Euharistijsko je slavlje,

Isus kruha dijeli

siromasima za zdravlje.

Kruh za život cijeli.

Pjevala bih naše ode,

ali nemam s kim

kad se suze rode

u dvorima tim.

Gdje ću sada rado mrijeti,

gdje ću oganj svoj utišati?

Kamo ideš, puče sveti,

zove Janje koje bi se dati.

08.01.2021. 15:47

Čovjek između duha i tijela

Izraz „tijelo” po biblijskim spisima krije u sebi određenu dvoznačnost za nas, ljude koji živimo ovdje, na zemlji, u vremenitoj stvarnosti. Prema Pavlovoj Poslanici Galaćanima, ljudsko „tijelo žudi protiv Duha (Gal 5,17a)”. Tjelesni način postojanja je, dakle, suprotan duhovnosti. Većina nas ovdje živi negdje između tijela i duha, to jest između tjelesnosti i duhovnosti. Duh je taj koji potiče tijelo, ali također i tijelo je onaj činilac koji može utjecati na duhovnost. Neki su učili od malena da bavljenje sportom ili tjelesnim vještinama donosi zdravlje duha. To je sigurno točno, ali istinsko i kompletno zdravlje začinje se u duhu čovjeka gdje i završava na kraju života.

U svakom slučaju se svima nama očituje vrlo jasno da je tijelo propadljivo, ma koliko da ga održavamo, naročito ako nam je duhovnost slaba strana. Eliksir mladosti i lijek protiv propadanja nalazi se u duhu i duhovnom razvoju jer čovjek se razvija cjelovito, u duhu i tijelu, i u duši kojoj je opet izvor Božji Duh:

„Onda Gospodin reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« (Post 6,3).”

„Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh (Rim 7,14).”

„Predmet misli njihove, strah srca njihova –
tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga (Sir 40,2).”

Kad se čovjek uzdaje kao vjernik Kristov, ne u tijelesne žudnje i u svoje tjelesne slabosti i krhkosti, već u silu smrti Spasiteljeve, u taj izvor životvornog Duha, tada pobjeđuje i smrtnost kojoj su uzrok čovjekovi grijesi.

Razlike su među nama, ljudima, samo u tome do koje je tko mjere uspio u svome životnome pouzdanju povjeriti se na milost Božju.

„

„Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

Pobjednički hvalospjev

A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. (1 Kor 15, 53-58).”

„Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu (2 Kor 4,11).”

„Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo (2 Kor 5,6-10).”

„Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 12 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! 13 Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14 čuvaj Zapovijed (ljubavi), neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15 Njega će u svoje vrijeme pokazati On,
Blaženi i jedini Vladar,
Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ,
16 koji jedini ima besmrtnost,
prebiva u svjetlu nedostupnu,
koga nitko od ljudi ne vidje
niti ga vidjeti može.
Njemu čast i vlast vjekovječna!
Amen. (1 Tim 11-16).”

Biblija od početka odgaja vjernika za život po Duhu. No, tek kada dođe Isus, razjasni se koja je zapovijed i koji je savjet za čovjeka najvažniji.

„Najveća zapovijed

(Mt 22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29 Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
31 »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« (Mk 12,28-31).”

 

Tako Bog ulijeva ljubav i nadu, i vjeru u čovjeka po ljudskome pouzdanju u Božju riječ.

„I. SPASENJE PO VJERI

„A. OPRAVDANJE

Navještaj poruke o spasenju

Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.

 

1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA

Nad poganima

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1,16-32).”
 

„Kršćanin oslobođen Zakona

Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova

Dok se ne ispuni otkupljenje, Stari zavjet ne može proniknuti dubine Sotonine i stoga oklijeva da opake duhove pripiše nekome drugom osim Bogu, ali potvrđuje da dobri duhovi u svakom slučaju dolaze izravno od Boga. Čovjek naslućuje da postoji Duh svet i posvećujući, jedini izvor svake nutarnje preobrazbe.

Svojstvo duhovna čovjeka, čovjeka poučena Duhom Svetim jest da upoznaje darove Božje i da čezne za većima.

Budući da je Bog sam Duh, ono što se rađa od Boga rođeno je od Duha i duh je te se može klanjati u duhu i istini, odreći se smrtnosti grešnoga tijela i svojih mrtvih djela da bi donosilo plodove Duha koji oživljuje.

Čim posjedujemo Duha, Boga, ništa na svijetu ne može nas upropastiti jer se Bog darovao nama, a mi živimo u Njemu (Dufour, str. 214., 215., 1056.). 08.01.2021. 05:01

 

Hodočašće slave

Stope moje streme pa klecaju,

velika je navala pod stare dane,

a još zidovi i podovi mi jecaju;

tu sam, čekam da mi dan osvane.

Zarobljeništvo i progonstvo,

srce samo ne može se snaći

da načini maleno poklonstvo

tamo gdje je naviknulo zaći.

Tvoga Tijela žeđam, prosim,

Sjaju mog života, Svjetlo duše moje,

i taj vjeran puk u sebi nosim

koji moli, koji pjeva zahvalnice Tvoje.

Izobilja daješ, makar u tišini

ova tamna područja što vodi

pjevati mi slavu Tvoju u visini

jer ja znam da naći ću se na slobodi

gdje već sada činim sve što činiti se mora.

Makar bijedna, ja sam radosna i zdrava;

makar grešna, službenica sam Ti dvora.

Nevidljiva Milost prisutna je Tvoja slava,

Kriste moj do kojeg stižem Ti na rukama,

s kojim živim gdje me Tvoje stope drže.

Ti me pojiš nektarom na ovim mukama,

blizu si mi, riječi Tvoje nikad me ne sprže.

Hvala Ti, moj Isuse, Zaštito od svega zla,

Hridino mi spasa u tom ostarjelom stanju.

Čekam samo predati se Tebi sva

jer Ti stanuješ u mome jedinome zdanju.

07.01.2021. 16:04

„A što je život?

Umorno hodočašće čija slava u jednom danu

ispunjava pozornicu djetinjstvom, muškošću i oronulom dobom”,

Francis Quarles 

Domaći ekumenizam

Kraljevi i mudraci otišli su, vratili su se valjda odakle su došli, ali drugim putem. Pitam se jesu li našli svoje stare domove, onako obogaćeni Djetešcem kojemu su se poklonili na najbožanskiji i najbolji vjernički način što dokazuje da su bili izuzetno mudri i Duhom Svetim nadahnuti.

Činjenica je da se o trima mudracima može govoriti alegorijski, a ne samo doslovno; simbolički, a ne samo povijesno; svestrano, a ne samo zbog tamjana, zlata i smirne.

Predstavljaju nam najčešće ljude čitavoga naseljenoga svijeta iz doba Isusova. Dok se domaćim pastirima objavljuje Bog preko anđela, na privilegirani način, kraljevi, to jest mudraci su tražitelji, vjernici i ateisti.

No, ponekad se ateisti ponašaju više bogobojazno od vjernika, a mnoštvo, naša velika vojska vjernička, često se ponaša bezbožnički.

Na žalost, ima o tome sva svila svjedočanstava koja su anti – svjedočanstva za Isusa Krista. A ateisti sude Boga po Njegovim vjernicima dok istinski vjernici ne sude nikoga, samo grijehe. Ako se toga držimo, reći ćemo da je nas, istinskih vjernika, jako, jako malo.

Zašto?

Ljudi poistovjećuju svoju zemaljsku nacionalnost sa svojom vjerom i, kada je u pitanju opstanak zemaljske nacije, tada se laćaju krunice ili molitve, pitaju svoje pastire što im je činiti, a da s Bogom uopće ne komuniciraju u molitvama, poklonstvima, sebedarju i slično. Pogledamo li malo dublje, mnogi naciji privrženi ljudi uopće ne žele dobro svome vlastitome narodu jer, zbog nedostatka molitve, ne ljube svoje muževe ili žene, ne ljube svoje političare, ne ljube zaista svoj narod.

Oni malobrojniji, koji intenzivnije vjeruju, razumiju svetost braka i obitelji, svetost ljubavi za naciju, kako svoju, tako i za sve druge nacije, poslušni su građanskim vlastima, vide mnogo dobra, mole za političare.

Svjedočiti Isusa Krista ne može se bez čestih konzultacija s Isusom. To je ono što moraju naučiti vjernici, odgovoriti ateistima na mnoga praznovjerja naglašavanjem činjenice da se Svemogući u Kristu objavljuje, da ima inicijativu prema čovjeku, bilo kojem te da su lažni bogovi izmišljotina ljudska. Mnogi vjernici ne vole i izbjegavaju ateiste.

Mnogi se busaju ekumenizmom, a mrze vjernike drugih vjeroispovijesti, čak oni iz jednoga ogranka Katoličke akcije ne podnašaju one iz drugoga ogranka; jedni su Marijini, a drugi su Antunovi.

Najžalosnije je vidjeti da su i malobrojni pastiri potpali pod utjecaj nevjernih vjernika i obrnuto. Većina pobjeđuje, jači kvači. Nikada se ne čuje ona Isusova riječ:

„Nova pravednost veća od stare

»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« (Mt 5,20)”.

Potrebno je ateistima prići s ljubavlju, saslušati i proniknuti njihove razloge. U dubini duše svi Te trebamo, Isuse, Gospodine. Kad ateist posluša jednoga vjernika, on u razgovoru može iznijeti mišljenje koje inače ne bi nikada iznio. No, kada vjernici pripovijedaju da je biti vjernik katolik i biti Hrvat jedno te isto, oni zapravo hule na Tebe, Gospodine Bože. Hrvati nisu Izabrani narod već su to sve duše dobre volje. Samo tako mogu ući u kraljevstvo nebesko svi ljudi.

I među pastirima postoji negativna selekcija, i oni su ljudi, i oni se bore s ohološću i egocentričnošću, i oni moraju pobijediti nacionalizam ili lokalni patriotizam.

Ali, to je jedna sasvim druga tema. 07.01.2021. 10:51 

Platno

Zaboravi putuju kroz mene,

potresena ljuljam se u mreži

poput kakva malena pajaca.

Ali prošle nisu uspomene

već mi nadahnuće bježi,

duh moj stranputicom gaca.

Ovaj svijet je tako krasan

i tako mu malo sunca sja,

sasvim dovoljno za čari.

Njegov put nam nije sasvim jasan,

ali po njemu se platno tka

o kojemu čovjek nit ne mari.

Na tom platnu stoje grude,

nabacane bilo kako,

od divljaštva pa do milja;

raznih boja nosi sprude,

neke teško, neke lako:

odraz Božjeg izobilja.

Sad se vraćam svojoj lađi

što sam površno je vezala,

sad sam opet negdje doma.

Misli su mi pune čađi

što je rado bih zarezala

da od sarxa budem soma.

Tad se sjetim majke ili brata

pa mi dođe tiho proplakati,

zagrliti Tvoje srce zlatno

da ne gledam voće rata

već da mogu suze dati,

makar baciti ih na to platno

da se razlije k'o sunca zraka,

da se resi svjetlom ili soli

pa da bude sasvim bijelo.

Previše je tamo mraka,

prepuno je raznih boli,

premda stremi biti cijelo.

Gospodine Isuse, dođi

i povedi me u rajske dvore

u stvarnome vremenu.

Kroz to platno prođi

da me besmisao sad ne mori,

da se nađem u Tvom lakom bremenu.

07.01.2021. 01:36