Prorokov poziv

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

 

Antifone i molitve iz Božanskoga časoslova za puk Božji koje se mole na blagdan Krštenja Gospodinova:

Kristu, Sinu ljubljenome koji Ocu omilje – dođite, poklonimo se!

Evo, vojnik Kralja krsti, sluga Gospodara, Ivan Spasitelja. Ustuknula je voda jordanska, svjedokom je golub, glas Očev odjekuje: Ovo je Sin moj.

Izvori su vodâ posvećeni kad se Krist očitovao u slavi svoj zemlji. Crpite vodu sa Spasiteljevih izvora! Sada je sve stvorenje posvetio Krist Bog naš.

Kriste, Bože i Otkupitelju, tebe koji Duhom i ognjem čistiš ljudsku okuženost svi mi slavimo.

PROROKOV POZIV

„Duh Gospoda Boga na meni je, jer me Gospodin pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima,
da iscijelim srca slomljena;
da zarobljenima navijestim slobodu
i oslobođenje sužnjevima;
2 da navijestim godinu milosti Gospodnje
i dan odmazde Boga našega;
da razveselim ožalošćene na Sionu
3 i da im dadem vijenac mjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih hrastovima pravde,
nasadom Gospodnjim – na slavu njegovu.
4 Oni će nanovo dići drevne razvaline,
sazdati opet mjesta poharana,
ruševine prošlih pokoljenja.
5 Tuđinci će doći da vam stada pasu,
stranci će vam biti ratari i vinogradari.
6 A vas će zvati »svećenici Gospodnji«,
nazivat će vas »službenici Boga našega«.
Uživat ćete bogatstva naroda,
blagom se njihovim dičiti.

7 Dvostruka bijaše njihova sramota
– rug i prezir bijahu im baština –
zato će u zemlji svojoj baštinit’ dvostruko,
njihova će biti radost vječita.

8 Jer ja, Gospodin Bog, ljubim pravdu,
a mrzim grabež nepravedni.
Vjerno ću ih nagraditi
i sklopiti s njima savez vječni.
9 Slavno će im biti sjeme među pucima
i potomstvo među narodima.
Tko god ih vidi, prepoznat će
da su sjeme što ga Gospodin Bog blagoslovi.

10 Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.
11 Kao što zemlja tjera svoje klice,
kao što u vrtu niče sjemenje,
učinit će Gospod da iznikne pravda
i hvala pred svim narodima.”

Knjiga proroka Izaije, glava 61

Kriste, ti si svojim očitovanjem nas sve obasjao svojim svjetlom: svjetlo svoje daj onima koje ćemo danas i sutra susresti. 

Gospodine, smiluj se!

• Ti si se ponizio i krst primio od Ivana i tako nam pokazao put poniznosti: daj nam duha da ljudima ponizno služimo. 

  Gospodine, smiluj se!

• Po svome si nas krštenju oprao od svake ljage i učinio si nas Očevim sinovima: daj duh posinstva svima koji te traže. 

  Gospodine, smiluj se!

• Ti si po krštenju svoje stvorenje posvetio i krštenicima si otvorio vrata obraćenja: daj da i mi budemo u svijetu službenici tvoga evanđelja. 

  Gospodine, smiluj se

• Ti si nam u svome krštenju objavio Presveto Trojstvo: obnovi duh posinstva u kraljevskom svećeništvu krštenika

  Gospodine, smiluj se!

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim;
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, kod krštenja na Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

09.01.2021. 17:41

ZAKLJUČAK

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
Amen.

Psalam 29 (28) iz korala:

Himna Gospodaru oluje

Psalam.
Davidov. Prinesite Gospodinu Bogu, o sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu i moć!
2 Prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

3 Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
4 Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

5 Čuj! Gospodin lomi cedre,

Gospodin lomi cedre libanske,

6 i Liban skakuće poput teleta,

a Sirion kao mlado bivolče!

7 Čuj! Gospodin sipa munje,
Gospodin sipa munje ognjene!
8 Čuj! Gospodin potresa pustinjom,
Gospodin potresa pustinjom kadeškom!
9 Čuj! Od straha se mlâdê košute,
prerano se mlâdê košute šumske.

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

10 Gospodin nad valima stoluje,
stoluje Gospodin Bog – kralj dovijeka!
11 Gospodin narodu svom daje jakost,
Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Plače crkva

 

Plače crkva, velebno je zdanje,

jednostavno, lijepo u svom Bogu

koji mu namijeni da tu časti Janje

što je ovdje kao u svom logu.

Plaču klupe, škripe, cvile,

drhte kao neki list na vjetru,

poput marame od svile

što leprša na tom svjetlu.

Tamo naprijed tabernakul se zlati,

ali nema tko se u njemu ogledati.

Na Oltaru Djetešce već pati,

ali nema tko se pred Njega poredati.

Euharistijsko je slavlje,

Isus kruha dijeli

siromasima za zdravlje.

Kruh za život cijeli.

Pjevala bih naše ode,

ali nemam s kim

kad se suze rode

u dvorima tim.

Gdje ću sada rado mrijeti,

gdje ću oganj svoj utišati?

Kamo ideš, puče sveti,

zove Janje koje bi se dati.

08.01.2021. 15:47

Čovjek između duha i tijela

Izraz „tijelo” po biblijskim spisima krije u sebi određenu dvoznačnost za nas, ljude koji živimo ovdje, na zemlji, u vremenitoj stvarnosti. Prema Pavlovoj Poslanici Galaćanima, ljudsko „tijelo žudi protiv Duha (Gal 5,17a)”. Tjelesni način postojanja je, dakle, suprotan duhovnosti. Većina nas ovdje živi negdje između tijela i duha, to jest između tjelesnosti i duhovnosti. Duh je taj koji potiče tijelo, ali također i tijelo je onaj činilac koji može utjecati na duhovnost. Neki su učili od malena da bavljenje sportom ili tjelesnim vještinama donosi zdravlje duha. To je sigurno točno, ali istinsko i kompletno zdravlje začinje se u duhu čovjeka gdje i završava na kraju života.

U svakom slučaju se svima nama očituje vrlo jasno da je tijelo propadljivo, ma koliko da ga održavamo, naročito ako nam je duhovnost slaba strana. Eliksir mladosti i lijek protiv propadanja nalazi se u duhu i duhovnom razvoju jer čovjek se razvija cjelovito, u duhu i tijelu, i u duši kojoj je opet izvor Božji Duh:

„Onda Gospodin reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« (Post 6,3).”

„Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh (Rim 7,14).”

„Predmet misli njihove, strah srca njihova –
tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga (Sir 40,2).”

Kad se čovjek uzdaje kao vjernik Kristov, ne u tijelesne žudnje i u svoje tjelesne slabosti i krhkosti, već u silu smrti Spasiteljeve, u taj izvor životvornog Duha, tada pobjeđuje i smrtnost kojoj su uzrok čovjekovi grijesi.

Razlike su među nama, ljudima, samo u tome do koje je tko mjere uspio u svome životnome pouzdanju povjeriti se na milost Božju.

„

„Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

Pobjednički hvalospjev

A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. (1 Kor 15, 53-58).”

„Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu (2 Kor 4,11).”

„Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo (2 Kor 5,6-10).”

„Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! 12 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! 13 Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14 čuvaj Zapovijed (ljubavi), neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15 Njega će u svoje vrijeme pokazati On,
Blaženi i jedini Vladar,
Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ,
16 koji jedini ima besmrtnost,
prebiva u svjetlu nedostupnu,
koga nitko od ljudi ne vidje
niti ga vidjeti može.
Njemu čast i vlast vjekovječna!
Amen. (1 Tim 11-16).”

Biblija od početka odgaja vjernika za život po Duhu. No, tek kada dođe Isus, razjasni se koja je zapovijed i koji je savjet za čovjeka najvažniji.

„Najveća zapovijed

(Mt 22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29 Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«
31 »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« (Mk 12,28-31).”

 

Tako Bog ulijeva ljubav i nadu, i vjeru u čovjeka po ljudskome pouzdanju u Božju riječ.

„I. SPASENJE PO VJERI

„A. OPRAVDANJE

Navještaj poruke o spasenju

Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.

 

1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA

Nad poganima

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1,16-32).”
 

„Kršćanin oslobođen Zakona

Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova

Dok se ne ispuni otkupljenje, Stari zavjet ne može proniknuti dubine Sotonine i stoga oklijeva da opake duhove pripiše nekome drugom osim Bogu, ali potvrđuje da dobri duhovi u svakom slučaju dolaze izravno od Boga. Čovjek naslućuje da postoji Duh svet i posvećujući, jedini izvor svake nutarnje preobrazbe.

Svojstvo duhovna čovjeka, čovjeka poučena Duhom Svetim jest da upoznaje darove Božje i da čezne za većima.

Budući da je Bog sam Duh, ono što se rađa od Boga rođeno je od Duha i duh je te se može klanjati u duhu i istini, odreći se smrtnosti grešnoga tijela i svojih mrtvih djela da bi donosilo plodove Duha koji oživljuje.

Čim posjedujemo Duha, Boga, ništa na svijetu ne može nas upropastiti jer se Bog darovao nama, a mi živimo u Njemu (Dufour, str. 214., 215., 1056.). 08.01.2021. 05:01

 

Hodočašće slave

Stope moje streme pa klecaju,

velika je navala pod stare dane,

a još zidovi i podovi mi jecaju;

tu sam, čekam da mi dan osvane.

Zarobljeništvo i progonstvo,

srce samo ne može se snaći

da načini maleno poklonstvo

tamo gdje je naviknulo zaći.

Tvoga Tijela žeđam, prosim,

Sjaju mog života, Svjetlo duše moje,

i taj vjeran puk u sebi nosim

koji moli, koji pjeva zahvalnice Tvoje.

Izobilja daješ, makar u tišini

ova tamna područja što vodi

pjevati mi slavu Tvoju u visini

jer ja znam da naći ću se na slobodi

gdje već sada činim sve što činiti se mora.

Makar bijedna, ja sam radosna i zdrava;

makar grešna, službenica sam Ti dvora.

Nevidljiva Milost prisutna je Tvoja slava,

Kriste moj do kojeg stižem Ti na rukama,

s kojim živim gdje me Tvoje stope drže.

Ti me pojiš nektarom na ovim mukama,

blizu si mi, riječi Tvoje nikad me ne sprže.

Hvala Ti, moj Isuse, Zaštito od svega zla,

Hridino mi spasa u tom ostarjelom stanju.

Čekam samo predati se Tebi sva

jer Ti stanuješ u mome jedinome zdanju.

07.01.2021. 16:04

„A što je život?

Umorno hodočašće čija slava u jednom danu

ispunjava pozornicu djetinjstvom, muškošću i oronulom dobom”,

Francis Quarles 

Domaći ekumenizam

Kraljevi i mudraci otišli su, vratili su se valjda odakle su došli, ali drugim putem. Pitam se jesu li našli svoje stare domove, onako obogaćeni Djetešcem kojemu su se poklonili na najbožanskiji i najbolji vjernički način što dokazuje da su bili izuzetno mudri i Duhom Svetim nadahnuti.

Činjenica je da se o trima mudracima može govoriti alegorijski, a ne samo doslovno; simbolički, a ne samo povijesno; svestrano, a ne samo zbog tamjana, zlata i smirne.

Predstavljaju nam najčešće ljude čitavoga naseljenoga svijeta iz doba Isusova. Dok se domaćim pastirima objavljuje Bog preko anđela, na privilegirani način, kraljevi, to jest mudraci su tražitelji, vjernici i ateisti.

No, ponekad se ateisti ponašaju više bogobojazno od vjernika, a mnoštvo, naša velika vojska vjernička, često se ponaša bezbožnički.

Na žalost, ima o tome sva svila svjedočanstava koja su anti – svjedočanstva za Isusa Krista. A ateisti sude Boga po Njegovim vjernicima dok istinski vjernici ne sude nikoga, samo grijehe. Ako se toga držimo, reći ćemo da je nas, istinskih vjernika, jako, jako malo.

Zašto?

Ljudi poistovjećuju svoju zemaljsku nacionalnost sa svojom vjerom i, kada je u pitanju opstanak zemaljske nacije, tada se laćaju krunice ili molitve, pitaju svoje pastire što im je činiti, a da s Bogom uopće ne komuniciraju u molitvama, poklonstvima, sebedarju i slično. Pogledamo li malo dublje, mnogi naciji privrženi ljudi uopće ne žele dobro svome vlastitome narodu jer, zbog nedostatka molitve, ne ljube svoje muževe ili žene, ne ljube svoje političare, ne ljube zaista svoj narod.

Oni malobrojniji, koji intenzivnije vjeruju, razumiju svetost braka i obitelji, svetost ljubavi za naciju, kako svoju, tako i za sve druge nacije, poslušni su građanskim vlastima, vide mnogo dobra, mole za političare.

Svjedočiti Isusa Krista ne može se bez čestih konzultacija s Isusom. To je ono što moraju naučiti vjernici, odgovoriti ateistima na mnoga praznovjerja naglašavanjem činjenice da se Svemogući u Kristu objavljuje, da ima inicijativu prema čovjeku, bilo kojem te da su lažni bogovi izmišljotina ljudska. Mnogi vjernici ne vole i izbjegavaju ateiste.

Mnogi se busaju ekumenizmom, a mrze vjernike drugih vjeroispovijesti, čak oni iz jednoga ogranka Katoličke akcije ne podnašaju one iz drugoga ogranka; jedni su Marijini, a drugi su Antunovi.

Najžalosnije je vidjeti da su i malobrojni pastiri potpali pod utjecaj nevjernih vjernika i obrnuto. Većina pobjeđuje, jači kvači. Nikada se ne čuje ona Isusova riječ:

„Nova pravednost veća od stare

»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« (Mt 5,20)”.

Potrebno je ateistima prići s ljubavlju, saslušati i proniknuti njihove razloge. U dubini duše svi Te trebamo, Isuse, Gospodine. Kad ateist posluša jednoga vjernika, on u razgovoru može iznijeti mišljenje koje inače ne bi nikada iznio. No, kada vjernici pripovijedaju da je biti vjernik katolik i biti Hrvat jedno te isto, oni zapravo hule na Tebe, Gospodine Bože. Hrvati nisu Izabrani narod već su to sve duše dobre volje. Samo tako mogu ući u kraljevstvo nebesko svi ljudi.

I među pastirima postoji negativna selekcija, i oni su ljudi, i oni se bore s ohološću i egocentričnošću, i oni moraju pobijediti nacionalizam ili lokalni patriotizam.

Ali, to je jedna sasvim druga tema. 07.01.2021. 10:51 

Platno

Zaboravi putuju kroz mene,

potresena ljuljam se u mreži

poput kakva malena pajaca.

Ali prošle nisu uspomene

već mi nadahnuće bježi,

duh moj stranputicom gaca.

Ovaj svijet je tako krasan

i tako mu malo sunca sja,

sasvim dovoljno za čari.

Njegov put nam nije sasvim jasan,

ali po njemu se platno tka

o kojemu čovjek nit ne mari.

Na tom platnu stoje grude,

nabacane bilo kako,

od divljaštva pa do milja;

raznih boja nosi sprude,

neke teško, neke lako:

odraz Božjeg izobilja.

Sad se vraćam svojoj lađi

što sam površno je vezala,

sad sam opet negdje doma.

Misli su mi pune čađi

što je rado bih zarezala

da od sarxa budem soma.

Tad se sjetim majke ili brata

pa mi dođe tiho proplakati,

zagrliti Tvoje srce zlatno

da ne gledam voće rata

već da mogu suze dati,

makar baciti ih na to platno

da se razlije k'o sunca zraka,

da se resi svjetlom ili soli

pa da bude sasvim bijelo.

Previše je tamo mraka,

prepuno je raznih boli,

premda stremi biti cijelo.

Gospodine Isuse, dođi

i povedi me u rajske dvore

u stvarnome vremenu.

Kroz to platno prođi

da me besmisao sad ne mori,

da se nađem u Tvom lakom bremenu.

07.01.2021. 01:36

Ranjena Zemlja

Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.

Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu

pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.

More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?

Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,

sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.

Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32